Ispravnost, povjerenje u Allaha i spominjanje Allaha

Kratki sadržaj

Ako svjetovnoj osobi bude rečeno da čovjek nalazi sve blagodati ovog svijeta kad bude usađena istinska ispravnost, ona će sigurno ovo smatrati besmislicom i reći će da je ovo nešto što ljudi kažu da bi u ime religije oko sebe okupili mase, da je ispravno da neko kaže takve stvari u ime religije ali oni imaju prikrivene motive što to rade i niti oni niti njihovi sljedbenici imaju ikakve ispravnosti. Suprotno ovome Božiji Poslanici i njihove zajednice imaju pronicljivost i shvatanje o ispravnosti. Oni svoj život vode upleteni u svjetovne poslove kao što je zarađivanje sredstava za život itd, ali uvijek traže ispravnost i drže se ispravnosti.

Stotine ljudi pišu pisma hazreti Halifatul Mesihu koja izražavaju želju da u sebi i u svojoj djeci usade ispravnost. Ovo se događa poslije prihvatanja Obećanog Mesije a.s. i davanja njegovog bai’ata. Strah od Boga čini ih nemarnim o materijalizmu ali oni nisu lišeni svjetovnih blagodati. Allah daje svjetovne blagodati Svojim poslanicima i istinskim vjernicima. Ponekad se oni suočavaju sa privremenim teškoćama ali Božijom milošću vremena se promijene na bolje. Ispravni ljudi imaju zadovoljstvo u srcu i oni podnose teškoće strpljivo i zahvalni su za sve što im Bog daje bez obzira koliko malo. Ova praksa zahvalnosti okuplja dalje Božiju  milost i doživljavajući Božiju milost vjernici su nadahnuti da čine žrtve i oni ih, zaista, čine. U sadašnjem dobu Ahmadi muslimani imaju istinsku pronicljivost u ovaj predmet. Oni pred sobom imaju vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. i vrijeme njegovog istinskog poklonika, Obećanog Mesije a.s.

Objašnjavajući ovo, hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je Allah oduzeo sve od Časnog Poslanika s.a.v.s. i od njegovih ashaba ali njih, radi Allaha, nije bilo briga o ovome i na kraju im je Bog dao. Obećani Mesija a.s. je takođe ostavio sve radi Allaha. On je imao isti udio u nasljedstvu sa svojim bratom ali ga je njegova snaha (bratova žena), koja je kasnije prihvatila Ahmadijat, smatrala beskorisnim. On je podnosio teškoće ali mu je kasnije Allah dao u izobilju. U jednoj od svojih strofa poezije Obećani Mesija a.s. je rekao da je bilo vremena kad je živio na ostacima hrane drugih ali ga je sada Bog osposobio da hiljade jedu za njegovim stolom. Razmišljanje o ranim okolnostima Obećanog Mesije a.s. i onom što je uslijedilo uvećava vjeru Ahmadi muslimana.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da su se vjerovatno roditelji Obećanog Mesije a.s. radovali nad njegovim rođenjem ali kad je on kasnije razvio povučenost na spram svjetovnih stvari, njegov otac je osjećao veliko očajanje. Kao što sam prije spomenuo, jedan čovjek sik vjere prenio je da je otac Obećanog Mesije a.s. tražio od njega da savjetuje njegovog sina. Ovaj čovjek je otišao da uputi savjet i rekao je Obećanom Mesiji da je njegov otac tužan što će njegov mlađi sin (Obećani Mesija) živjeti na onom što mu njegov stariji brat dadne. Rekao je da je očeva želja da u toku njegovog života uzme neko zaposlenje jer je smatrao da će poslije njegove smrti svi njegovi izvori pomoći prestati. Otac Obećanog Mesije je uredio da ga zaposli kao službenika obrazovanja u Kapurthali i ponuda za posao je produžena. Kad je ovaj čovjek sve to iznio Obećanom Mesiji a.s. on je odgovorio da je njegov otac tužan i bez razloga se brine za njegovu budućnost, i dodao je da je on već uzeo zaposlenje kod onoga kod  Koga će biti zaposlen.

Ovo je bio početak života i vremena Obećanog Mesije a.s., i prolazni vrhunac ovog početka u vrijeme njegove smrti je bio da su hiljade ljudi bili spremni da se žrtvuju za njega. Njegov početak je zaista bio  malog stepena ali je visoka tačka koju je dostigao bila takva da osim toga što su mu mnogi služili, preko dvije stotine ljudi su jeli iz otvorene kuhinje (langer) svakog dana. On je jednako bio korisnik sa svojim bratom u posjedu svog oca ali je tradicija u zemljoradničkim krugovima, i zaista u to vrijeme bila da niko ko nije uzimao aktivnu ulogu nije dobivao udio. U ranim danima ako bi Obećani Mesija a.s. imao gosta on bi od svoje snahe tražio hranu za gosta i njene negativne i podrugljive primjedbe su bile takvog značenja da bi Obećani Mesija ponudio svom gostu svoj dio hrane i ostao bi gladan ili bi jeo neke (osušene) leblebije. Ovo je ista snaha koja je kasnije postala Ahmadi na ruci hazreti Musleh Mauda.

Božija misija je započela na malom stepenu ali je zadivila svijet kad je došla do vrhunca. Danas otvorena kuhinja ne radi samo u Kadianu nego u cijelom svijetu; danas ove otvorene kuhinje imaju postavljena postrojenja za pravljenje plosnatog hljeba. Stotine hiljada ovog hljeba bude skuhano u Kadianu, Rabvi i Londonu. Kao što je ranije spomenuto, kad su novinari došli na đelsu VB koja, Allahovom milošću, ima obimnu organizaciju, bili su vrlo impresionirani ovim hljebom. Jedan od njih je izrazio želju da ga proba i želio je još. Ahmadi,  koji je bio u društvu ovog novinara rekao im je da mogu uzeti koliko žele, da je to kuhinja Obećanog Mesije gdje ništa ne manjka. Zaista, bilo je vremena kad je Obećani Mesija a.s. morao dati vlastitu porciju hrane. Ovo naravno nije krajnja visoka tačka vrhunca. Ova kuhinja će se dalje širiti i milioni će jesti iz nje kao što će, zaista, milioni  uvećati ispravnost poslije prihvatanja Obećanog Mesije a.s. Sadašnji nivo žrtvovanja Ahmadi muslimana će rasti do velikog stepena. Poređenje između sadašnjeg vremena i tadašnjeg je jedan od znakova istinitosti Obećanog Mesije i sredstva da uvećamo svoju vjeru. Duh žrtvovanja je bio stvoren s ciljem da se vode svi aspekti ove misije i ovo je učinjeno mogućim kroz pridržavanje ispravnosti koja se zauzvrat dogodi povezivanjem sa Obećanim Mesijom a.s.

Objašnjavajući način kako je Obećani Mesija a.s. uzimao hranu, hazreti Musleh Maud piše: ‘Način na koji je Obećani Mesija uzimao hranu bio je zadivljujući. Ja nikada nisam vidio nikoga drugog da jede na ovaj način. On bi prvo prelomio mali plosnati hljeb i onda prije nego što napravi zalogaj, to bi dalje prstima izlomio u male komadiće dok je izgovarao ‘SubhanAllah, subhanAllah’ (neka je slava Allahu). Onda bi uzimao male komadiće i zamočio ih u sos i pojeo. Ovo je bila njegova tako ukorijenjena praksa da su posmatrači bili zadivljeni. Neki ljudi su mislili da je možda tražio halal komadiće hljeba da pojede.  Međutim, razlog za ovo je bio osjećaj da mi jedemo hranu dok Allahova religija pati od problema. Svaki zalogaj bi mu zastao u grlu i kao da je izgovarajući ‘SubhanAllah, subhanAllah’ nudio izvinjenje Uzvišenom Allahu Koji je hranu učinio neophodnom inače to za nas uopće nije bilo nešto garantovano u toku vremena kad je vjera prolazila kroz probleme. Izgledalo je da je uzimanje hrane napor; borba između dubokih, finih osjećaja koji su  nastali u potporu islama i vjere, i između zahtjeva koje je Svemogući Allah postavio zbog zakona prirode.’ To jest, Obećani Mesija a.s. je jeo hranu samo iz nužde.

Ovaj blagoslovljeni uzor Obećanog Mesije a.s. skreće našu pažnju da, kad uzimamo Božije blagodati trebamo izraziti zahvalnost i trebamo Ga veličati i također osjećati bol zbog vjere i učiniti napore da nastojimo i budemo dio širenja religije.

Način na koji je Obećani Mesija a.s. uzimao svoju hranu objašnjava predmet veličanja Boga kako je hazreti Musleh Maud r.a. izvukao prefinjenu tačku iz Kur’anskog izraza: ‘Šta god je na nebesima i na Zemlji veliča Allaha…'(62:2) On je rekao da bi Obećani Mesija jedva pojeo jedan plosnati hljeb i kad bi završio s jelom ostajalo je mnogo malih komadića. Kad bi hljeb izlomio u male komadiće pojeo bi nekoliko komadića a druge ostavio na bošči. Nije poznato zašto je on ovo radio, iako su mnogi ljudi rekli da je  on tražio komadiće koji su veličali Allaha. Hazreti Musleh Maud se ne sjeća da je Obećani Mesija ovo ikada rekao ali su ovo mislili prijatelji koji su bili oko njega.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da Allah kaže: ‘Šta god je na nebesima i na Zemlji, veliča Allaha…’ to jest, nebo i Zemlja odjekuju veličanjem Boga. Zašto je Bog ovo rekao kad mi nemožemo čuti zvuk ovog veličanja? Nigdje nije napisano da je takvo i takvo sjedenje u Džennetu zadnjih hiljadu godina zato što nema nikakve koristi da se ovo kaže! Zato, kad Bog kaže: ‘Sve što je na nebesima i na Zemlji veliča Allaha…’ to jedino može značiti: O ljudi! Slušajte ovo veličanje. Kad ljudi kažu naprimjer da je mjesec izašao, oni misle reći: pogledajte mjesec ili kad se kaže da ta i ta osoba pjeva to znači: hajde da slušamo ovo pjevanje. Zato, kad Bog kaže: ‘Sve što je na nebesima i na Zemlji veliča Allaha…’ to znači: poslušajte ovo veličanje i ovo nam zauzvrat govori da mi zaista to možemo čuti! Tu je, naravno, sluh nižeg stepena i sluh višeg stepena. Zato je istinskim vjernicima rečeno da kažu ‘Bismillah’ prije jela i ‘Alhamdulillah’ nakon završetka jela i da prema tome  veličaju Allaha kad doživljavaju nešto dobro. Prema tome, veličanje Boga od strane istinskog vjernika je u suštini potvrda veličanja onih stvari o kojima on upućuje veličanje!

Međutim, koliko je onih koji ovo stavljaju u praksu? Oni jedu i piju dan i noć i gledaju čuda prirode ali ima li to ikakvog dojma na njihova srca? Da li ih to nadahnjuje da veličaju Boga? Ako ne, onda oni nisu čuli ovo veličanje! Neko može reći da nema takvog zvuka ali postoje neki zvukovi koji se ne mogu čuti ušima nego se čuju unutra.

Hazreti Halifatul Mesih je objasnio da su ovi zvukovi onda izraženi riječima. Ovaj način veličanja Boga treba  biti prihvaćen, zapravo je ispravnost u tome da to učinimo navikom.

Jedanput je neki kršćanin došao da vidi Obećanog Mesiju a.s. i rekao je: ‘Ti kažeš da je jezik Kur’ana majka svih jezika iako su Max Miller i drugi napisali da majka svih jezika ima skraćenja i postepeno budu produžena od strane ljudi.

Obećani Mesija a.s. je odgovorio: ‘Mi ne prihvatamo ovu formulu Max Milera. Međutim, mi ćemo to prihvatiti radi diskusije i vidjeti da li arapski dolazi do tog obilježja ili ne. Ovaj čovjek je također podržavao nadmoć engleskog nad arapskim jezikom. Obećani Mesija nije znao engelski jezik ali je tražio od ovog čovjeka da mu kaže kako se na engleskom kaže ‘moja voda’. Čovjek je odgovorio:(My water) ‘Moja voda’. Obećani Mesija je rekao: ‘Na Arapskom jeziku je dovoljno reći samo ‘ma’i’ kad kažemo ‘moja voda’. Reci je li kratkoća u ‘moja voda’ ili u ‘ma’i’. Iako on nije znao engleski jezik Bog je dao Obećanom Mesiji da kaže ove riječi koje su zbunile i postidile ovog čovjeka i on je priznao da arapski ima više skraćenja.

Slično tome je Allah obećao Časnom Poslaniku s.a.v.s. da će ga uvijek zaštititi od napada neprijatelja i uvijek će stvarati ljude koji će razumjeti i žarko voljeti Časni Kur’an i tumačit će i objašnjavati ga i odgovarati i ušutkati kritičare. Zaista, u Časnom Kur’anu se nalaze svi odgovori.

Obećani Mesija a.s. se nadmetao s neprijateljima tako dug period vremena da su poslije njegove smrti neprijatelji priznali da nijedan drugi muslimanski učenjak nije branio islam tako sjajno kao što je on. To je bila manifestacija: ‘…A Allah će te zaštititi od ljudi…’ (5:68) Božije obećanje Časnom Poslaniku s.a.v.s. je bilo da će ga On spasiti u svakom slučaju. Kad ga je neprijatelj napao sabljom njegova sablja je bila otupljena, kad je učinjen napad što se tiče historije, Bog je uzdigao muslimane koji su opovrgli sve optužbe pozivajući se na historijske knjige i navodili su knjige starijih prigovarača da dokažu da su svi prigovori koje su iznijeli protiv islama takođe primjenjeni i vrijede za njihovu vlastitu vjeru. Što se tiče stvari koje se odnose na Časni Kur’an i hadis, Obećani Mesija a.s. se obuhvatno bavio njima. Danas je znanje koje je Obećani Mesija a.s. tumačio to što nas osposobljava da ušutkamo prigovarače.

Komentarišući o znanju i pogrešan proces razmišljanja, hazreti Musleh Maud r.a. je iznio  o nekome ko je kasnije postao Ahmadi musliman ali je u vrijeme Obećanog Mesije, kad je rekao da je arapski majka svih jezika, ovaj čovjek  uzeo ovaj projekat da dalje pogleda u to i ako su zapravo nedostajale njegove akademske (naučne) svjedodžbe. Obećani Mesija a.s. je bio upoznat sa leksikonom, bio je upoznat sa jezikom i do svih zaključaka je stizao na bazi znanja. Kad je Obećani Mesija a.s. rekao da se sve znanje nalazi u Časnom Kur’anu on nije mislio, na primjer, da on također kazuje principe zemljoradnje itd. On je mislio da on ima sve potrebe neophodnosti vjere. Čovjek koji je radio ovaj projekat, međutim, rekao je da Kur’an ima sve u sebi. Neko mu je rekao da Kur’an ne spominje krompir i začine. Čovjek nije mogao da se uzdrži i odgovorio je da se Kur’ansko spominje o ‘…biserima i koraljima’ (55:23) odnosi na krompir i začine.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da s jedne strane neki ljudi misle da je kao Božija Riječ i riječ pravnika također nepromjenjiva a s druge strane neki ljudi prave promjene i stvaraju haos. Čovjek treba biti spreman da prihvati promjenu ali promjena je u Božijim rukama i On je napravi kad On tako želi i niko Ga nemože zaustaviti.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je u buni 1974. u Pakistanu jedan hodža objašnjavao Kur’anski ajet: ‘Reci: ‘On je Allah, Jedan;’ (112:2) i njegovo tumačenje je bilo da je to značilo da su Ahmadi kafiri!

Jedan čovjek je došao u Kadian u toku vremena Obećanog Mesije a.s. i rekao ako je Mirza sahib poznat kao Ibrahim, Nuh, Isa i Musa, njega je također Bog Lično nazvao Muhammed. Rekao je da je čuo Božiji glas koji mu je ovo govorio. Ljudi su pokušali da mu objasne ali nije bilo koristi. Odlučili su da ga odvedu Obećanom Mesiji a.s. On je ponovio svoju tvrdnju kad je predstavljen Obećanom Mesiji i kazao je da mu je Bog tako govorio cijelo vrijeme. Obećani Mesija a.s. je rekao da mu Bog nije cijelo vrijeme govorio da je bio Ibrahim, Isa ili Musa, ali kad ga je Bog nazvao Isa On mu je dao odlike Isaa i kad ga je nazvao Musa, Bog mu je podario znakove nalik Musaovim. I pitao ga je: Ako Bog cijelo vrijeme naziva osobu Muhammed, je li mu Bog također dao istine (stvarnosti) i znanje Kur’ana? Čovjek je odgovorio ne, da nije imao ništa od toga. Ovo je razlika između istinitog i lažova. Ako osoba ugosti nekoga on će mu ponuditi hranu ali onaj ko samo zavarava i obmanjuje pozvat će nekoga da dođe i staviti prazan sud pred njega i reći da je to fina hrana. Bog ne zavarava, šejtan zavarava. Ovom čovjeku je rečeno ako je on nazvan Muhammed ali mu nije dato nikakvo znanje o Kur’anu onda je šejtan njega nazvao Muhammed. Kad Bog daruje nešto On daruje dodatne stvari u skladu s tim i ako čovjeku nije dato ništa dodatno onda trebabiti siguran da ga je šejtan nazvao Muhammed a ne Bog.

Istina je da samo Bog dovodi do promjena i daje promjene. Neki ljudi pogrešno razumiju stvari nakon što dožive istinske snove i iznose visoke tvrdnje. Oni su zapravo pod uticajem šejtana. Kad Bog nešto daje nekome On također daje sjaj i svjetlost i mogu se opaziti znakovi s Božijim praktičnim svjedočenjem koje svjedoči u ime te osobe kao što vidimo da je to bilo sa Obećanim Mesijom a.s. Mi ovo također vidimo sa Halifama Ahmadijata.

Najavljena je dženaza Sahibzade Amatul Bari Begum sahibe koja je umrla u noći između 31. augusta i 1. septembra sa 87 godina.

Ona je bila unuka Obećanog Mesije a.s., kći hazreti Mirze Sharif Ahmad sahiba, unuka po majci hazreti Muhammed Ali Khana i snaha sayeda Amatul hafiz Begum sahibe i Navab Abdullah Khana. Bila je tetka po ocu hazreti Halifatul Mesiha.

Rođena je u Kadianu 1928. Njeno vjersko vjenčanje (nikah) je održano 1944. I hazreti Halifatul Mesih II r.a. je govorio nadugo prije nikaha. On je rekao da je prije više od pola stoljeća Obećani Mesija a.s. objavio jednu od svojih objava koja je glasila: ‘…i ti ćeš živjeti dovoljno dugo da se osvjedočiš u svoje daleke potomke.’ (Tadhkirah, str. 9) On je dalje rekao: Mi gledamo ispunjenje ove objave. Ponekad objava gubi svoju slavu tokom vremena i ponekad slava i veličanstvenost objave bude uvećana protokom vremena. U vrijeme kad  je primio ovu objavu, Obećani Mesija a.s. je imao samo dva sina. Kasnije je imao više djece i Allah je proširio njegovu porodicu i sada se njegovi potomci žene i udaju. Zaista, mogu se podići prigovori da ljudi imaju veliko potomstvo, šta je tako jedinstveno u tome! No pitanje je koliko od ovih porodica su vezani sa svojim precima i osjećaju se ponosni u tome! Ova objava nam govori da će potomci Obećanog Mesije nastaviti biti povezani s njim i ljudi će reći da je to znak njegove istinitosti. Ova objava ne znači jednostavno da će on imati veliku porodicu nego takođe znači da je  veličina i slava Obećanog Mesije a.s. tako visoka da njegova porodica neće čak ni za jednu minutu željeti da ne bude povezana s njim i njihova čast će se uvećavati upravo s ovom vezom. Nije važno koliko visok položaj porodica možda stekne, čak i ako joj bude data vladavina, ona će se osjećati počaščena što je povezana s Obećanim Mesijom a.s. Ova objava znači da je Allah rekao Obećanom Meisji a.s. da njegova porodica nikada neće izgubiti znamenitost o njemu.

U objašnjenju ove objave Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Jedan dan tuge (žalosti) i četiri sreće.’ Ovo znači da će ljudi (u njegovoj porodici) umirati ali gdje jedan umre, četvoro će biti rođeno.

Porodica Obećanog Mesije a.s. će ostati znak njegove veličanstvenosti i osjećat će ponos u potvrdi njegove istaknutosti i svijet će također ovo priznati.

Hazreti halifatul Mesih je rekao da je detaljno spomenuo ovo izlaganje  zato što na porodici Obećanog Mesije a.s. leži velika odgovornost, koju trebaju cijeniti i zapamtiti izjavu Obećanog Mesije: budući da ste povezani s nama, nemojte nam nanositi zao glas. On je rekao da nije veličina samo biti njegova porodica, dužnost je svakog pojedinca da se drži njegovih učenja i podržava njegov visoki položaj.

Sahibzadi Amatul Bari Begum sahiba je imala čast da u vrijeme razdvajanja iz Indije putuje u Pakistan u istom vozilu sa hazreti Amaa Jan. Kad je stigla u Pakistan živjela je u Rattan Bagh, Lahoru i onda je ostala u Lahoru. Bila je veliki pomagač siromašnih i krajnje gostoprimljiva. Često bi njena kuća bila puna gosta uključujući porodicu, druge, siromašne itd. Njeno gostoprimstvo je bilo izvanredno. Njen društveni krug je bio ogroman i ona je  održavala dobre odnose sa neahmadi rodbinom iz Malerkotla. Imala je studente koji su kao stalno gosti boravili u Lahoru koji su bili familija kao i druge goste. Uvijek je bila spremna da ugosti ko god bi svratio. Znala je mnoga historijska iznošenja iz života hazreti Musleh Mauda koja je kazivala porodici i ona su sačuvana. Allah je učinio da bude imućna i uvijek je trošila na siromašne. Plaćala je za obrazovanje mnoge djece i također pomagala u troškovima njihovog sklapanja braka. Poslije smrti njenog muža započela je stipendiju u njegovo ime.

Pala je i imala nekoliko operacija i velike bolove ali je to čvrsto podnijela. Umrla je poslije srčanog udara. Bila je krajnje izvanredna u plaćanju svog doprinosa i služila je u Leđni (ženskoj organizaciji) u raznim svojstvima od 1958 do 1994.

Hazreti halifatul Mesih je rekao da nije vidio nikoga da u vrijeme radosti i tuge okuplja porodicu kao i druge, na bazi prisnosti kao što je ona.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je ove godine nosio drugačiji mantil u vrijeme internacionalnog bai’ata. Ovaj mantil je pripadao Obećanom Mesiji i dat je hazreti Mirzi Sharif Ahmad sahibu i kasnije Sahibzadi Amatul Bari sahibi koja ga je poslala Huzuru. Imala je snažnu vezu s halifatom i održavala je kontakt telefonom. Izrazila je zabrinutost za djecu, da budu u stanju da prakticiraju pobožnost i žive u skladu. Da Allah dadne da bude tako! Da Allah uzdigne njen položaj i podari joj oprost.