HalifatulMesih II: biseri mudrosti

Kratki sadržaj

Poslije tašahuda, ta’avvuza i učenja sure Al-Fatiha, Huzura.t.b.a. (da ga Allah ojača Svojom pomoći) je rekao:Prije dva dana sam gledajući Alfazal Internacional (magazin) vidio podsjetnik koji je hazreti HalifatulMesih II r.a. dao u pogledu potrebe da se sačuvaju savjeti još uvijek prisutnih ashaba Obećanog Mesije a.s. Ovo je bilo 1937. i on je rekao da će potreba da se očuva takav savjet postati vrlo očita u kasnije vrijeme.

On kao primjer navodi jednog ashaba koji je rekao kad je bio vrlo mali, da je jedan dan  uzeo  ruku Obećanog Mesije a.s. i držao je dosta dugo. Poslije nekog vremena Obećani Mesija a.s. je povukao svoju ruku i zauzeo se u nekom poslu koji je tražio njegovu pažnju. Hazreti Halifatul Mesih II r.a. piše da je ovaj ashab rekao: ‘Iako sam ja ashab ovo je sve što pamtim’, no iz takvih iznošenja mogu se izvući mnogi zaključci.Na primjer iz ove kratke izjave mi učimo da se čak mala djeca trebaju dovesti na sastanak starijih. Također, kad se ukaže potreba, nježno povucite svoju ruku. Obećani Mesija a.s. je držao ruku ali kad se pojavila potreba da nešto uradi, on je nježno povukao svoju ruku.Hazreti HalifatulMesih II r.a. piše da takve stvari ponekad pružaju odgovore na pitanja koja se pojave kasnije. Zato, čak male stvari koje su prenesene da su se dogodile s Obećanim Mesijom a.s. imaju pouku.

Hazreti HalifatulMesih II r.a. je u svojim govorima i pisanjima spomenuo neke događaje u koje je bio umiješan. One sadrže pouke, one sadrže savjete i one sadrže historiju. One također sadrže informaciju o životu Obećanog Mesije a.s. i njihovim čitanjem nam budu  pokazani mnogi novi aspekti njegovog života. Sve ove stvari igraju vrlo važnu ulogu u našim životima. Ovo su stvari koje naš život mogu učiniti mnogo boljim.Jedan od naših predanih ljudi, HabinurRehman sahib, nastoji da skupi sve ove događaje uzimajući ih sa raznih mjesta gdje se nalaze. Ovo je dobro nastojanje ali ovo nije dovoljno, zato što, ako se ne zna okvir radnje ili sadržaj, samo sakupljanje ovih događaja ne čini jasnim koju pouku treba izvući. Zato trebamo imati neka pravila i postaviti  neki način rada s ciljem da ovo uradimo kako treba. Pa ipak, kad  ovo bude urađeno i knjige budu odštampane, nadamo se, kad ovom poslu bude dat odgovarajući oblik i forma, da će ovo biti dobar dodatak našem skladištu literature.Ja sam za sada odabrao neke događaje da ih danas spomenem. Ove događaje je prenio lično hazreti HalifatulMesih II r.a. ili su to događaji koji se odnose na druge ali koje je on prenio. Oni se odnose na razne teme i ja ću danas navesti nekoliko; ja ih navodim u hutbi zato što kroz MTA, hutbu petkom sluša najviše ljudi članova svjetski raširenog Ahmadija džemata i zato što ovo može biti od velike pomoći u razumijevanju nekih situacija. Zato je vrlo važno da ova informacija stigne do svakoga a hutba petkom je najbolji način da se ovo uradi.

Hazreti Musleh Maud r.a. spominje kako je jedanput pas došao na vrata njihove kuće i da je on tamo stajao a Obećani Mesija a.s. je bio unutra u sobi. Kad je Muslehmaud vidio psa obratio mu se praveći gest prema njemu i rekao: ‘Tipu, Tipu.’

Čuvši ovo Obećani Mesija a.s. je izašao napolje i bio izuzetno ljut i rekao je svom sinu: ‘Zar nemaš stida! Englezi su, zbog svoje mržnje dali ovom psu ime Tipu, što je bilo ime istinskog muslimana a ti, oponašajući njih nazivaš psa Tipu! Pazi! Nikada nemoj ponovo uraditi takvu stvar.’Hazreti Halifatul Mesih II r.a. piše kako je u to vrijeme imao vjerovatno 8 ili 9 godina i kaže kako je to bio prvi dan kad je ljubav prema sultan Tipu zauzela mjesto u njegovom srcu i da je shvatio da žrtve koje je učinio Sultan Tipu nisu bile uzalud. Uzvišeni Allah je u tolikoj mjeri blagoslovio njegovo ime da Imam ovog doba jako poštuje njega i njegovo ime i da je njegovo srce ispunjeno poštovanjem i čašću prema njemu. Onda on piše da iz ovog događaja shvatamo da svaki postupak djeteta ne treba podnositi samo strpljivim stajalištem, bez razlike šta dijete uradi. Iz ovog događaja također vidimo ogromnu ljubav i naklonost koju je Obećani Mesija a.s. imao za svoj narod, sa svoje drugove muslimane. To dijete, koje je jedanput spalilo rukopis za koji je Obećani Mesija a.s vjerovatno potrošio sate pišući ga ali je on  prešao preko toga i to podnio sa strpljenjem, i nije ga bilo briga za teškoće kroz koje je morao proći kao rezultat toga, taj isti Obećani Mesija a.s. nije mogao tolerisati da se muslimanski vođa tako ne poštuje. Muslimanski sultan koji je bio ubijen u nacionalnom sukobu i s kojim Obećani Mesija a.s. nije imao nikakve veze osim zajedničke vjere islam, ali nije mogao tolerisati da dijete čak neznajući ponovi njegovo ime na takav način koji bi pokazivao nepoštovanje prema njemu. On ovo nije mogao tolerisati.

U ovom događaju je također pouka za ljude koji imaju smjelost i drskost da Obećanog Mesiju a.s. obilježeagentom Britanaca. To srce koje je bilo puno patriotskog žara i veoma je cijenilo Sultan Fateh Ali Tipu jednostavno zato što je, umjesto da sagne svoju glavu pred Britancima, on je žrtvovao svoj život kao hrabar čovjek kakav je bio. Kako je moguće da se tako ponosan čovjek  ikada smatra agentom strane nacije.

Onda na drugom mjestu hazreti Halifatul Mesih II r.a. piše da po njegovom mišljenju za djecu nema većih neprijatelja od roditelja koji djecu ne uče da klanjaju namaz u džematu.

On kaže kako se sjeća događaja da je jednom prilikom Obećani Mesija a.s. bio bolestan tako da nije mogao otići u džamiju da klanja džumu petkom. U to vrijeme on još nije  bio odrastao tako da za njega nisu vrijedile naredbe koje se odnose na odrasle.  Pa ipak, on je išao u džamiju da klanja džumu petkom kad ga je sreo neki čovjek i da se i sada sjeća njegovog lica zbog velikog dojma koji je ovaj događaj ostavio na njega.  Njegovo ime je bilo Muhammed Bakhsh, on sada živi u Kadianu. On je pitao Muhammed Baksha da li se vraća iz džamije zato što su već klanjali namaz? Čovjek je odgovorio da je tamo mnogo ljudi u džamiji i da nema mjesta i da se zato vratio. Čuvši ovaj odgovor on se također vratio kući i klanjao namaz u kući. Vidjevši ovo Obećani Mesija a.s. ga je pitao zašto nije otišao u džamiju da klanja namaz?

On kaže: ‘Božija je milost da sam od djetinjstva poštovao Obećanog Mesiju a.s. da je Božiji poslanik. Vidio sam da je u načinu kako je pitao ovo pitanje bilo oštrine i sa njegovog lica sam mogao nazrijeti određen nivo ljutnje. Ovo pitanje, postavljeno na ovaj način je imalo veliki dojam na mene. Ja sam u odgovoru rekao da sam otišao do džamije ali da tamo nije bilo mjesta i ja sam se vratio. Kad je ovo čuo Obećani Mesija a.s. je šutio ali kad je, poslije obavljanja džume namaza hazreti maulvi Abdul Kerim sahib r.a. došao da pita  o zdravlju Obećanog Mesije a.s. prva stvar koju ga je Obećani Mesija a.s. pitao bila je da li je  u džamiji danas bilo mnogo ljudi. U to vrijeme ja sam postao izuzetno zabrinut jer nisam ušao u džamiju. Ja nisam znao da li je čovjek koji mi je to rekao napravio grešku u svojoj procjeni ili da li sam ga ja kako treba razumio. Iz onoga što je on rekao ja sam zaključio da u džamiji nije bilo mjesta.

Zabrinuo sam se ako sam napravio grešku u razumijevanju ili ako onaj ko me je obavijestio napravio grešku, i da ću u oba slučaja biti zaslužan krivnje da sam lagao. Maulvi Abdul Kareem r.a. je odgovorio da jeste, zaista je bilo mnogo ljudi danas. Ja još ne znam šta je zapravo bila stvarnost, da li je Allah napravio aranžmane za mene da budem spašen i tako je maulvi sahib potvrdio ono što sam ja rekao ili  je zaista tog dana došlo mnogo ljudi u džamiju. Pa ipak, ovo je jedan događaj koji se dogodio a koji je na mene ostavio neizbrisiv  trag. Iz ovoga možemo naučiti koliko je Obećani Mesija a.s. bio zabrinut o obavljanju namaza u džematu u džamiji.Onda hazreti Musleh Maud r.a. prenosi vrlo svjetao događaj o svom pisanju u djetinjstvu. On kaže kako najveću zahvalnost u pogledu svog obrazovanja  duguje hazreti Hlifatul Mesihu I r.a. ‘Zato što je on bio doktor također, znao je da moje zdravlje nije bilo takvo da mi dozvoli da se koncentrišem na knjigu dugi period vremena; zato je njegova praksa bila da me stavi da sjedim do njega i on bi mi rekao. ‘Miran, ja ću čitati a ti ćeš pažljivo slušati.’

Razlog ovome je bio da su u djetinjstvu moje oči bile jako bolesne i stalno sam imao bolove tri ili četiri godine. U tolikoj mjeri da su doktori rekli da ću izgubiti vid. Kad je ovo čuo Obećani Mesija a.s. je s velikim žarom počeo činiti dove za moje zdravlje i također je počeo postiti. Ja se ne sjećam koliko dana je postio ali vjerujem da je to bilo tri ili sedam dana. Kad je bilo vrijeme da prekine post zadnjeg dana, i kad je stavio hranu u usta da prekine post, na to sam ja, odjednom otvorio oči i vikao sam da sam progledao. No, jačina bolesti i stalni napadi ove bolesti doveli su do toga da je vid u mom jednom oku postao jako povrijeđen u tolikoj mjeri da moje lijevo oko nije vidjelo. Mogao sam vidjeti put ali nisam mogao čitati knjigu. Ako bi neko sjedio dvije ili tri stope daleko od mene, koga sam ja poznavao, onda sam ga mogao prepoznati gledajući ga, ali ako je to bio neko koga ja neznam, ja ga na takvoj daljini nisam mogao prepoznati jednostavno ga gledajući. Samo je moje desno oko radilo u cjelosti ali je ono također bilo povrijeđeno nekom bolešću do takvog stepena da bih mnoge noći ostajao budan radi toga.’

Obećani Mesija a.s. je također rekao svim mojim učiteljima da će moje učenje ovisiti o mojim željama. (Iz ovoga  također postaje jasno kako je Allah ispunio predskazanje o njemu, da će biti ispunjen znanjem svih vrsta). On je na drugom mjestu napisao da je pročitao stotine hiljada knjiga i da može vrlo brzo čitati.  U svakom slučaju Obećani Mesija a.s. je rekao da mu treba biti dozvoljeno da uči onoliko koliko želi i ako ne želi da uči, onda ga ne treba previše ubjeđivati zato što njegovo zdravlje nije takvo da podnese teret učenja.

‘Obećani Mesija a.s. mi je stalno govorio da od hazreti Maulvi Noorud Din sahiba trebam naučiti prevod Časnog Kur’ana i Buhari Šerif (knjigu hadisa). Osim ovoga on je također rekao da od njega trebam učiti medicinu zato što je ovo tradicija naše porodice.

Master Faqirullah sahib, on piše, koji je bio blagoslovljen da nam se pridruži ove godine (on je prethodno ostao određeni period vremena da se pridruži novim Ahmadi), prije je bio naš učitelj matematike i s ciljem da djecu nauči matematiku koristio je crnu tablu da riješi probleme. Ali, zbog mojih problema sa vidom ja nisam mogao vidjeti crnu tablu. Ona je bila tako daleko da je moje oči nisu mogle vidjeti i ja također nisam mogao izdržati ili nastaviti gledati na tablu dovoljno dugo vremena.  Zato sam mislio da je besmisleno da sjedim u razredu. Ako bi mi se išlo  išao bih a ako mi se ne bi išlo ne bih išao. Kao rezultat toga je master Faqirullah sahib prigovarao o meni Obećanom Mesiji a.s. i rekao da ja uopće ne učim, da ponekad dođem u školu a ponekad ne.

Sjećam se kad je master Faqirullah sahib iznio ovaj prigovor Obećanom Mesiji  ja sam otišao i sakrio se zbog velikog straha da će Obećani Mesija a.s. biti uzrujan kad ovo čuje. Međutim, kad je Obećani Mesija a.s. ovo čuo rekao je Master Faqirullah sahibu da smo mi vrlo zahvalni što on vodi brigu o djetetu to jest o meni. Da mu je drago što ovo čuje od njega da ja nekada idem u školu jer po njegovom mišljenju moje zdravlje nije dobro da bih bio u stanju da uopće učim. Onda je s osmjehom na licu rekao: ‘Mi ne želimo da on otvori radnju i prodaje brašno i leće pa da bi za njega bilo neophodno da savlada matematiku. Bilo da nauči matematiku ili ne, nije važno. Koju su matematiku Časni Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi savladali? Ako on ide u školu to je dobro ali ne treba ga tjerati da to čini.’ (No, dozvolite mi da vam kažem da je on tako dobro savladao matematiku da bi u toku svojih govora lahko napravio množenja mnogih redova iveličina).

Kad je ovo čuo Master sahib se vratio a ja sam počeo još više iskorištavati ovaj stav Obećanog Mesije a.s.  i posve sam napustio odlazak u školu. Možda bih otišao jedanput u mjesecu. Ovakvo je bilo moje obrazovanje. Zapravo, ja sam također imao veliku potrebu da ovako postupam zato što sam u djetinjstvu, osim problema s očima također patio od problema s jetrom i ponekad bi mi  mjesec dana bivao dat napitak raznih vrsta tečnosti (voda moong leće). Onda su tu također bile druge bolesti od kojih sam patio i koje su  me ponekad pogađale po cijeli mjesec. Iz ovih stvari svako može ocijeniti kakvo je bilo stanje mog obrazovanja.

Jednom prilikom moj djed po majci hazreti Mir Nasir Nawab sahib je ispitivao moju spremnost u urdu jeziku. Čak i sada moj rukopis nije vrlo dobar. Ali u to vrijeme moj rukopis je bio tako loš da se uopće nije mogao čitati. On je s velikim naporom nastojao da pročita ono što sam ja napisao ali nije mogao vidjeti bilo kakav smisao iz toga. On je bio osoba plahe naravi, razljutio se i odmah otišao Obećanom Mesiji a.s. Ja sam također bio u kući u to vrijeme. Mi smo se već bojali njegove plahe naravi i kad je otišao Obećanom Mesiji a.s. sa prigovorom ja sam se još više bojao, nisam znao šta će se dogoditi.

Mir Nasir Nawab sahib je došao i rekao Obećanom Mesiji a.s. kako ne posvećuje nikakvu pažnju mom obrazovanju. Kako me je on ispitivao o urdu, pogledao na moj pismeni test i da je moj rukopis tako loš da nema nikoga ko bi mogao pročitati ono što sam ja napisao. Onda je u istom žaru rekao Obećanom Mesiji a.s. da uopće ne vodi brigu i da su moje dječačke godine potpuno izgubljene. Kad je Obećani Mesija a.s. vidio Mir Nasir Nawab sahiba u ovom stanju žara i teškoće, rekao je da pozovemo hazreti Maulvi sahiba. Kad god bi se Obećani Mesija a.s.  suočio sa teškoćom uvijek bi zvao hazreti Halifatul Mesiha I r.a. Hazreti halifatul Mesih I r.a. me je jako volio. On je došao, i kao i obično, sa sagnutom glavom je stajao na jednoj strani. On nikada nije stajao visoko dignute glave u prisustvu Obećanog Mesije a.s.

Obećani Mesija a.s. je rekao da ga je pozvao s namjerom da pita, pošto Mir sahib kaže kako se moje pisanje ne može čitati da je njegova želja da me oni ispitaju. Govoreći ovo Obećani Mesija a.s. je uzeo olovku i nakon što je napisao dvije ili tri rečenice dao ih je meni i tražio da ih prekopiram. Ovo je bio ispit koji je Obećani Mesija a.s. napravio. Ja sam obratio pažnju i kopirao sam ono što mi je dato. Prije svega, to pisanje nije bilo jako dugo. Drugo, ja sam ga trebao samo prekopirati a kopiranje je mnogo lakše zato što stvarna stvar koja je trebala biti kopirana je  ispred mene i uz to sam vrlo sporo kopirao.

Kad je Obećani Mesija a.s. vidio moj rukopis rekao je kako je bio vrlo zabrinut kad je čuo Mir Nasir Nawab sahiba ali da moj rukopis njemu izgleda sličan njegovom. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je već bio naklonjen meni u korist i rekao je da je Mir sahib postao bez razloga uzbuđen jer izgleda jasno da je moj rukopis uredu.

Poslije smrti Obećanog Mesije a.s. hazreti Halifatul Mesih I r.a. mi je rekao da s njim trebam završiti čitanje Knjige hadisa (Buhari). Zapravo sam mu ja rekao da mi je Obećani Mesija a.s. govorio da s njim proučavam prevod Časnog Kur’ana i Buhari hadise. Ustvari sam sa hazreti Halifatul Mesihom I r.a. počeo proučavati obje ove knjige u toku života Obećanog Mesije a.s. i premda je ovo bilo s prekidima ja sam s njim tada također počeo proučavati medicinu.

Onda, kad je hazreti Halifatul Mesih II započeo TasheezulAzhaan, hazreti HalifatulMesih I r.a. je Obećanom Mesiji hvalio temu na koju sam ja pisao o svrhi i cilju ovog magazina i tvrdio Obećanom Mesiji a.s. da je ovaj članak zavrijedio da ga pročita. Obećanom Mesiji a.s. je magazin donesen u mesdžid Mubarak i ja vjerujem da je dao hazreti Maulvi Muhammed Ali sahibu da mu pročita članak i on ga je pohvalio. Ali kad sam ja sreo hazreti Halifatul Mesiha I r.a. poslije toga, on je rekao da je moj članak bio vrlo dobar ali da njegovo srce nije zadovoljno i rekao je da je u našoj zemlji dobro poznata izreka da je kamila vrijedna četrdeset a ‘toda’ (njeno mladunče) je vrijedno 42 rupija, a da ja nisam ispunio zahtjev ove izreke.

Ja nisam dovoljno znao pundžabi jezik da bih razumio ovu izreku. Nakon što je na mom licu vidio znak iznenađenja i da nisam razumio, on je rekao da ja vjerovatno nisam razumio značenje ovoga, da je ovo izreka iz naše zemlje. Kažu da je neki čovjek prodavao kamilu a pored nje je također bilo njeno mladunče koje se u našoj zemlji naziva ‘toda’.  Neko je pitao prodavača za cijenu kamile i on je rekao da je cijena kamile 40 rupija ali da je cijena ‘toda’, mladunčeta 42 rupija.

Kad je kupac pitao prodavača koja je mudrost iza ovoga, čovjek je odgovorio kako je ‘toda’ i kamila i mladunče. On mi je rekao: ‘Kad je tvoj otac Obećani Mesija a.s. napisao knjigu Brahin e Ahmadija, on pred sobom nije imao takvo djelo ali ti to imaš pravo ispred tebe i postoji nada da ćeš ti iznijeti na vidjelo nešto što će biti bolje.

Hazreti Musleh Maud piše i kaže: ‘Šta bi neko mogao iznijeti što bi bilo bolje od onoga što je napravio onaj koji je bio određen od Boga – sve što bilo ko može uraditi je da iskopa iz riznica koje su im  predstavljene i učiniti da ih ljudi znaju. Značenje onoga što je hazreti Halifatul Mesih I r.a. rekao je da ljudi koji dođu kasnije imaju dužnost da nadograđuju na temelj koji su postavili oni koji su bili određeni od Boga. Ovo je stvar zbog koje će buduće generacije, ako je budu imale na umu, lično biti blagoslovljene milošću i blagodatima Božijim i također će biti sredstva spuštanja milosti i blagoslova Božijih na njihov narod. Ali namjera treba biti da idemo ispred naših prethodnika u činjenju dobrih stvari. Ne smije biti  da ako je neko sin kradljivca on treba pogledati da nadmaši u krađi. Djeca roditelja koji su čvrsti u obavljanju namaza trebaju nastojati da nadmaše svoje roditelje u obavljanju namaza.

Onda je na drugom mjestu rekao ovako u pogledu uglednog visokog položaja Časnog Kur’ana: ‘Ja se sjećam moje dječije gluposti. Kad sam bio dijete, kad bi neprijatelji Obećanog Mesije a.s. dolazili i iznosili optužbe protiv njega ja bih ponekad mislio, zato što bi im se Obećani Mesija a.s. obraćao na vrlo jednostavan i iskren način, lahak za razumijevanje,  da možda neće biti u stanju da se bori sa vještinom napada takve osobe. No, kad bi protivnik pojačao svoje suprotstavljanje, onda bi izgledalo kao da bi neka nebeska moć  uhvatila njegovo srce i on bi odgovarao sa takvom snagom da bi skup potpuno zanijemio.

Ovo je ista vrsta gluposti  kad neko iznosi optužbu ili kritiku protiv Časnog Kur’ana oni kažu tome da stane i šuti ili će njihova vjera biti oštećena. Ovo kažu mnoge hodže kad se iznese kritika o Časnom Kur’anu: da kritikovanje nije razumljivo i mnogi novi Ahmadi muslimani pišu da im je rečeno da zbog toga što to i to pitanje nije razumljeno zato treba da šute, inače će njihova vjera biti izgubljena.Ali ovo je neozbiljna i lakomislena, isprazna izjava. Ono što se traži je da na kritiku iznesenu protiv Časnog Kur’ana treba odgovoriti takvim odgovorima da čak neprijatelji budu primorani da priznaju njegovu istinu umjesto da osobi koja iznosi kritiku ili pritužbu  bude zabranjeno da to iznese i da treba ostaviti da u njegovom srcu ostanu sumnje.

Ja se sjećam vrlo dobro izjave Obećanog Mesije a.s. i mnogo puta sam je čuo svojim ušima direktno od njega. On bi govorio kad bi svi ljudi u svijetu bili kao hazreti Abu Bakr onda ne bi bio potreban tako veliki Časni Kur’an i samo bi ‘baa’ – drugim riječima prvo slovo ‘b’ prve riječi prve sure Časnog Kur’ana bilo dovoljno. Ova velika količina sadržaja puna različitosti i visoko značajnih različitosti objavljena je na način kako je Časni Kur’an bio objavljen zbog postojanja Abu Džehela. Da nije bilo ljudi kao Abu Džehel onda ne bi bio potreban tako detaljan Časni Kur’an.Zato je Časni Kur’an Božija riječ. Koliko kritike bude izneseno protiv njega toliko će njegove ljepote biti otkrivene kao rezultat. Zato je ovaj strah o tome ako kritika bude snažna, kako će biti odgovoreno na to, šejtanska sumnja. Hoće li riječ Božija odbraniti i čuvati našu vjeru ili smo mi oni koji su odgovorni za čuvanje Božije Riječi? Ta knjiga koja treba čovjeka da je čuva je lažna knjiga i vrijedna je da bude napuštena i za nas nema koristi. Taj Časni Kur’an je nama od koristi koji ne treba nikakvo ljudsko biće za svoje čuvanje nego zapravo njegov čuvar treba biti Bog Lično i kakve god su optužbe iznesene protiv njega on će odgovoriti na to sam i sam će pokazat svoju veličanstvenost i slavu. Časni Kur’an je upravo takav.’

Onda, kad govorimo o tome kako se treba ophoditi sa svojim slabostima on kaže da je ovo događaj iz života Obećanog Mesije a.s. lično. ‘Jedanput je na ulici u Lahoru neka osoba gurnula Obećanog Mesiju tako snažno da je pao na zemlju. Vidjevši ovo ljudi koji su bili s njim postali su vrlo uzbuđeni i bilo je vrlo moguće da će napasti ovu osobu ali je Obećani Mesija a.s. rekao da je on ovo uradio u stanju žara u znak podrške istini. ‘Nemoj mu ništa reći’ rekao je. Tako da je jasno da Božiji poslanici ne govore iz potrebe vlastitog ega. Nego zapravo govore s ciljem da to čine zbog časti i veličanstvenosti Božije. Zato ne trebamo misliti da se Božiji poslanici vladaju kao što se vladaju obični ljudi. Ogromna je razlika između postupaka Božijih poslanika i postupaka običnih ljudi. Oni postupaju radi Boga a obični ljudi postupaju radi sebe.’Onda on kaže da je Obećani Mesija a.s. spominjao dove hazreti Muavia r.a., kako je jedanput propustio da obavi fadžr (sabah) namaz u određeno vrijeme ali on nije, kao posljedica ove greške pao dole, ne, on se zapravo uzdigao do novih visina. Tako osoba koja je svjesna i vodi računa da je počinila grijeh je osoba koja pravi napredak a kad osoba izgubi svijest da je učinila grijeh, takva osoba postaje nesmotrena o tome da je počinila grijeh i onda takva osoba postaje upletena u griješnosti. Zato vjernik treba da se zamisli nad dovom: ‘uputi nas na pravi put’, i treba razumjeti da nije našao utočište od svih opasnosti. On može biti siguran samo kad mu Božiji glas ovo govori. Zato čovjek treba uvijek nastaviti da procjenjuje svoje stanje slabosti. Takva osoba će vidjeti da su za njega otvorena vrata ka duhovnom napretku a onaj ko ovo ne čini je onaj za koga vrata duhovnom napretku postaju stiješnjena i takva osoba na kraju postajeizgubljena.

Džematu se suprotstavljaju, poslanicima se suprotstavljaju i takvo suprotstavljanje postaje sredstvo za unapređivanje i napredak. On piše da smo mnogo puta od Obećanog Mesije a.s. čuli o jednom događaju. On je govorio o neprijateljima koji nas ogovaraju, i vrijeđaju nas i suprotstavljaju nam se, mi gajimo nadu da će blagoslovljene duše doći k nama, ali kad  ljudi ne uzvikuju uvrede na nas niti nam se suprotstavljaju i potpuno zašute, onda ovo postaje uzrok bola za nas.

Obećani Mesija a.s. je govorio da je slučaj poslanika kao slučaj stare žene o kojoj se znalo da je bila malo luda i djeca tog grada su je uznemiravala i dosađivala joj i ona je njih vrijeđala i klela ih. Konačno su roditelji djece napravili plan da djecu spriječe od dosađivanja staroj ženi tako da su upućivali djecu i savjetovali im da odustanu; ali oni su bili djeca, i nisu prestali. Tako da je ovaj plan propao i na kraju su roditelji odlučili da djeci ne trebaju dozvoliti da idu napolje i odlučeno je da će držati zatvorena vrata. Tako su počeli postupati po ovom planu i dva ili tri dana nisu dozvolili djeci da idu napolje. Kad je ova stara žena vidjela da je djeca više ne uznemiravaju otišla je do svake kuće i pitala svaku osobu gdje je njihovo dijete otišlo, je li ga ujela zmija ili je umrlo zbog kolere, ili je na njega pao plafon ili ga je pogodila munja. Tako da je išla do svakih vrata i govorila sve načine ovakvog govora dokljudi nisu uvidjeli da je stara žena počela kleti njihovu djecu još više nego prije; pitali su se  šta su postigli držeći djecu zatvorenom te su odlučili da djecu oslobode i dozvole im da idu napolje.

Obećani Mesija a.s. je govorio da je ovo stanje poslanika. Kad se suprotstavljanje pojača on osjeća bol i kad protivnici zanijeme on čak i onda osjeća bol, jer ukoliko i sve dok nema suprotstavljanja, pažnja ljudi nije privučena prema Božijem pokretu. Naravno poslanik ne obasipa uvrede i ne omalovažava i ne ogovara ljude, on samo moli Boga za njih. Ali kad se suprotstavljanje pojačava onda on moli Boga također za protivnike tako da između njih blagoslovljene duše prihvate istinu.

Onda je govoreći o suprotstavljanju da je izvor napretka, hazreti Halifatul Mesih II r.a. kaže: ‘Jedanput je maulvi sahib, koji je bio popularni poeta i pisac  došao Obećanom Mesiji a.s. Nawab sahib iz Rampura ga je odredio da napiše riječnik urdu fraza. On je rekao Obećanom Mesiji a.s. da je Nawab Rampur sahib kod sebe imao Minai rukopise. On je sastavio vrlo značajan riječnik urdu jezika ali ga još nije bio sastavio kad je Nawab sahib umro. Nawab sahib Rampur mu je dao ove rukopise i naredio da ih dovrši. Obećani Mesija a.s. ga je pitao, pošto u Rampuru vlada veliko suprotstavljanje a da je on stanovnik tamo, kako je njegova pažnja bila usmjerena na davanje bai’ata. On je rekao da mu je neko dao kopiju Dur-e-Samin (zbirku poema Obećanog Mesije a.s.) i zato što sam je pjesnik, pročitao je tu poeziju i bio veoma impresioniran time jer je uvidio da je potpuno ispunjena ljubavlju prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. Onda on kaže da je maulvi

Sanaullah sahib došao tamo i održao predavanje i u ovom predavanju ih je obavijestio da je Mirza sahib krajnji neprijatelj islama i kriv je za nepoštovanje Časnog Poslanika s.a.v.s. Kad sam slušao njegov govor shvatio sam da mora biti da je Mirza sahib istinit. Inače, kakva je bila potreba za maulvi sahiba da izgovara tako veliku laž. Čovjek koji ima takvu ljubav prema Poslaniku u svom srcu da je njegova poezija tako potpuno ispunjena izrazom ove ljubavi, ako neki mualvi kaže u pogledu takve osobe da je veliki neprijatelj Časnog Poslanika s.a.v.s. onda je on sigurno lažov. A osoba koju on optužuje da ne poštuje Poslanika mora biti istinita, inače nije bilo potrebe za takvog predavača da predstavlja tako lažne dokaze u potporu svojim izjavama. On je trebao iznijeti istinu, da iako je uveliko hvalio Časnog Poslanika u durr-e-Samin, i hvalio je Moćnog Boga, da je ipak lažov.

Da je on rekao takvu stvar onda bi to bilo u redu onda to ne bi bilo tako loše. Ali umjesto toga, on je u cjelosti napustio istinu i rekao da  ovaj čovjek govori loše o Bogu i Njegovom Poslaniku. Da je on slušao njegov govor i onda odmah uvidio da je Mirza sahib istinit u svojoj tvrdnji i bio spreman da dadne bai’at na njegovoj ruci. Tako da je stvarnost da mnogo puta neprijatelj nastoji da digne suprotstavljanje među ljudima protiv vjernika ali umjesto da uspije u svom nastojanju taj napor se pokaže koristan u prilog vjernika.’

U drugom slučaju on kaže kako su neki vrlo iskreni prijatelji živjeli blizu Chak Sikandar. Hazreti halifatulMesih II r.a. piše da je bio vrlo mlad i da se dobro sjeća da su ova braća dolazila i sjedila u društvu Obećanog Mesije a.s. s velikim žarom i jako su uživali u takvom društvu. Tu je bio jedan zet Obećanog Mesijea.s. po imenu Ali Sher (on je bio brat prve žene Obećanog Mesije). Zbog toga što je Obećani Mesija oženio hazreti Umm-ul-Muminiin, u skladu sa naredbom Uzvišenog Allaha, ova rodbina njegove prve žene su počela da mu se suprotstavlja.Prva žena Obećanog Mesije a.s. je bila vrlo ispravna žena. Ja sam vidio da nas je toliko voljela da smo u djetinjstvu mislili da nas voli više nego naša majka. (Tako da je pogrešan dojam koji postoji među nekim ljudima da je Imam Mehdi nemajo neke veze s prvom ženom također nije istina) hazreti HalifatulMesih II r.a. kaže: ‘Kad je naša starija sestra Ismat umrla, hazreti Umm-e-Muminiin nam je rekla da je Ismat, kad se razboljela i njeno stanje postalo vrlo loše onda se, baš kao što bude s kokoškom kad hoće da je zakolju, Ismat našla u krajnjem stanju muke i  tražila je da pozovu njenu majku, znači stariju majku. Obećani Mesija a.s. ju je pozvao i kad je ona došla i stavila svoju ruku u ruke Ismat, ona je bila zadovoljna i onda je umrla. Tako da je bila vrlo ispravna žena i jako je voljela djecu  muževe prve žene. Ona je također jako voljela Obećanog Mesiju a.s. i veoma ga poštovala i ne bi tolerisala kad bi od nekoga čula bilo štaloše o njemu.  Ali su njena braća imala predrasude i nastojala su da prevare one koji bi ih posjećivali i govorila bi im: ‘Ja sam njegov brat i rodbina i ja znam da on samo tvrdi utemeljenu priču na prodaju i kupnju i ništa drugo.’

Zato su oni govorili o Obećanom Mesiji a.s. da je on sve ovo osnovao kao posao i da je njegova tvrdnja o poslanstvu samo prevara i da će ljudi slabe vjere, kad čuju ove stvari biti prevareni misleći: ako ovaj brat govori ove stvari onda mora biti da su one istinite.Jedanput su ova braća koju sam spomenuo (koji su živjeli blizu Chak Sikander) došli u Kadian. Do tog vremena Bahishti Maqbara nije bilo otvoreno. Ovaj događaj se dogodio mnogo ranije od toga i u to vrijeme su ovi ljudi, koji su dolazili u Kadian, s ciljem da vide blagoslovljeno mjesto Kadian, išli ili u džamiju Mesdžid Mubarak ili bi sjedili u društvu hazreti halifatul Mesiha I r.a. ili bi sjedili u bašći našeg djeda. Oni su mislili da je ova bašća i ovo mjesto, zato što je bašća oca Obećanog Mesije a.s.  također blagoslovljeno mjesto.

Na putu do ove bašće bilo je mjesto koje je postalo lokacija za DaaruZuafa i prije nego što je ovo izgrađeno ova zemlja je bila u vlasništvu Ali Sher sahiba koji je bio brat prve žene Obećanog Mesije. I on bi ovo mjesto uljepšavao malom bašćom u njoj. Uvijek je u svojoj ruci imao dugačak štap i veliku bradu ali je bio ustrajni protivnik zajednice i stalno bi pogledao na Ahmadi koje bi mogao prevariti.

Jedanput su ova braća došla u Kadian i krenuli putem da vide ovu bašču. Između njih je jedan od braće pravio velike korake i predvodio je i Mirza Ali Sher je prepoznao da su oni bili posjetioci izvan Kadiana i on ih je glasno pozvao: ‘Brate, molim te dođi i poslušaj me.’ Onaj ko je predvodio otišao je k njemu. Mirza Sher Ali ga je pitao zašto je  došao ovdje? On je odgovorio kako su čuli da je Mirza sahib iznio tvrdnju da je Mesija i Mehdi pa da su oni došli da ga vide jer izgleda da je istinit u svojoj tvrdnji. Sher sahib ih  je pitao kako to da su pali u ovu prevaru. Zar ne shvataju da je ovaj čovjek to zasnovao kao posao s ciljem da zarađuje sredstva za život? I rekao je: ‘On je moj brat i ja vrlo dobro znam ovu situaciju. Vi ste ljudi koji žive izvan Kadiana, koje znanje možete imati o stvarnom stanju stvari? Ne smijete podleći ovoj prevari, inače ćete podnijeti štetu. ‘ Slušajući njegovu izjavu ovaj Ahmadi se počeo kretati prema njemu s velikom željom i tražio od njega da se rukuju. Sher Ali sahib je mislio da je njegova tvrdnja imala veliki dojam na njega i bio uvjeren da je on ispravan. Zato što je njegov običaj bio da nastavi govoriti i često prekidati, ‘SubhanAllah’ i ‘Elhamdulillah’ u sred svojih rečenica. Tako je ispružio ruke prema njemu s velikom željom i mislio u sebi da je danas uhvatio vrijednu žrtvu. Brat koji je bio ispred sviju drugih uhvatio je čvrsto njegove ruke i počeo glasno zvati svoju braću da brzo dođu, da za njih ima važnu stvar da im pokaže.

Hazreti Halifatul Mesih II r.a. piše da je naš daidža mislio da su na ovog čovjeka duboko uticale njegove tvrdnje i da on sada poziva svoju braću da im rekne da je ono što on govori istina. I bio je tako zadovoljan u svom srcu da je danas njegov napad pogodio svoju metu. No, kad su četvorica ostalih braće stigli i peti s njima bio zajedno, prvi je počeo govoriti kako su u Časnom Kur’anu i hadisima čitali da u svijetu postoji šejtan ali da ga nikada nisu mogli naći ali da su danas, pukom dobrom srećom, pronašli tog šejtana koji pokušava da ih zavede.Onda na drugom mjestu on kaže da nema sumnje da je Božija milost kao snažna rijeka i ako kap vode bude uzeta iz rijeke, koje smanjenje ovo može izazvati u stanju rijeke. Nesreća je čovjeka da sebe samog lišava toga da bude korisnik od Božije milosti i okreće svoje lice. I kad dođe onaj ko je određen od Boga, ljudi se, misleći o njemu da je beznačajan, okrenu od njega.

Onda on piše kako su roditelji Baba Nanaka gledali na njega s prezirom i kako je ovako beskorisno dijete rođeno u našoj kući. Kad bi se njegovi roditelji vratili iz groba i došli u ovo doba i vidjeli da je dijete, koje su smatrali beznačajnim, poštovano od stotina hiljada ljudi koji su spremni da žrtvuju svoje živote za njega i među njima su mnogi milioneri, oni bi bili zapanjeni da ovo vide. Ali ljudi, zbog vlastitog neznanja i gluposti misle da je onaj ko je određen od Boga beznačajan i šta će postići time da ga prihvate. Ali Uzvišeni Allah odabire ljude koji izgledaju beznačajno ali dođe vrijeme kad stotine hiljada ljudi budu spremni da za njih žrtvuju svoje živote.

On piše da je upravo na ovaj način Uzvišeni Allah poslao Obećanog Mesiju a.s. u Kadian. U Kadianu prije nije bilo željezničke stanice, niti pošte niti je tu postojala bilo kakva institucija posvećena religijskom ili svjetovnom obrazovanju. Obećani Mesija a.s. nije imao nikakav svjetovni ugled i iz ukupnog izgleda, obrazovanje koje je stekao također je bilo vrlo osnovno. Tako, kad je iznio tvrdnju da je Mesija i Mehdi ljudi su podigli galamu da je ova osoba, Bože sačuvaj, neznalica. Kako ova osoba može biti Mahdi? Onda su ljudi također govorili: ‘Kako može onaj ko je određen od Boga biti uzdignut u tako malom selu? Ako je onaj ko je određen od Boga trebao doći, onda se trebao pojaviti u nekom velikom gradu kao što je Lahore ili Amritsar itd. Tako su ljudi počeli ogromnu kampanju suprotstavljanja i oni ljudi koji su, nakon što su čuli ovu tvrdnju željeli da dođu u Kadian i vide ga, učinjena su nastojanja da ih zaustave od dolaska. I ako ne bi stali onda bi se suočili sa svim vrstama teškoća i bili upleteni u sve načine kušnji i teškoća. Ali, uprkos svih ovih prepreka, Obećani Mesija a.s. je primio objavu od Svemogućeg Boga: ‘Upozorivač je došao svijetu i svijet ga nije prihvatio ali će ga Bog prihvatiti i pokazat će njegovu istinitost kroz veličanstvene i snažne znakove.’ Obećani Mesija a.s. je ovu objavu primio kad ga još nijedna duša nije prihvatila. I onda je primio objavu: ‘Ja ću učiniti da tvoja poruka stigne do krajeva Zemlje.’U ovo vrijeme je Obećani Mesija a.s. imao slugu koji se zvao Pira. Ovaj čovjek je bio tako neuk da je miješao parafinsko ulje u hranu i to jeo. Obećani Mesija a.s. bi ga ponekad slao u Batalu da uradi ovaj ili onaj zadatak i jednom prilikom se dogodilo da je naišao na maulvi Muhammeda Hussein Batalvi sahiba koji je bio poznat kao vođa Ahle Hadis. I bio je smatran velikim maulvijem. Njegov glavni zanat u ovo vrijeme bilo je kad neko dođe u Batala da bi otišao u Kadian, on bi ih sreo i govorio imda je ovaj čovjek – misleći na Obećanog Mesiju, zasnovao posao i da je lažov i pitao ih šta će postići odlaskom u Kadian. Ali uprkos ovome, ljudi su ipak dolazili u Kadian i nisu odustajali od dolaska u Kadian zbog nastojanja maulvi Muhammed Hussein Batalvi sahiba da ih zaustavi.

Ovog određenog dana on nije mogao naći nikog drugog osim Pira, tako da je otišao k njemu i rekao: ‘O Pira, ne trebaš ostati s ovim čovjekom i dozvoliti da tvoja vjera bude povrijeđena.’ Ovaj siroti čovjek nije mogao razumjeti ništa od onoga što je maulvi sahib govorio ali je shvatio samo toliko da je ono što je rekao da za njega nije dobro da boravi uz Mirzu sahiba. Kad je maulvi sahib završio ono što je htio reći, on je odgovorio maulvi sahibu i rekao: ‘Ja sam posve neuk i ne mogu razumjeti ove vrste tvrdnji. Ali ja sam razumio toliko da si rekao da je Mirza sahib loš čovjek. Ali ja razumijem jednu stvar da ti ideš unaokolo Batale govoreći ljudima da niko ne treba ići u Kadian i ti nastojiš da zaustaviš čak one ljude koji su došli iz drugih krajeva da bi stigli u Kadian i ti nastavaljaš da ih varaš. Ali ja vrlo jasno vidim da je Bog uz njega a da nije uz tebe, jer uprkos svim tvojim naporima stotine ljudi idu u Kadian pješice ali niko se ne podvrgava teškoći da dođe tebi.’Tako da oni koji su određeni od Boga izgledaju mali i beznačajni na početku i izgleda da nema nikakvih posljedica prema onima koji pogledaju na materijalne stvari. Ovo je to što se također mislilo o Obećanom Mesiji a.s. Međutim danas, hazreti Halifatul Mesih II r.a. je napisao da se u to vrijeme njegov Džemat  raširio do mnogih krajeva Zemlje i sada se, naravno Allahovom milošću, raširio još više. Šta reći o životnom dobu Obećanog Mesije a.s. u prilici zadnje đelse u toku života Obećanog Mesije a.s., da je došlo samo 700 ljudi. I hazreti HalifatulMesih II r.a. kaže da u toku hutbe petkom, u džamiji koja je sada Mesdžid Aqsa prisutno više od 4000 ljudi i danas, u ovom dijelu svijeta, čak u ovoj  džamiji više od 5 ili 6 hiljada ljudi slušaju ovu hutbu.

Hazreti Halifatul Mesih II r.a. kaže da su mu se u vrijeme Obećanog Mesije a.s., svi ljudi Indije  suprotstavili na krajnje mogući snažan način ali uprkos sveg ovog suprotstavljanja naš pokret je napredovao u Indiji i također širom svijeta i džemati su osnovani u Indiji i širom svijeta. Toliko da danas naši misionari rade svuda širom svijeta. U Engleskoj, Americi, Kini, Japanu, Javi, Sumatri i svim zemljama u Evropi mi smo osnovali svoja misionarska mjesta i odvija se posao prenošenja poruke. Ljudima Afrike je prenesena ova poruka i ljudima Amerike i Evrope, koji su inače upleteni u pripisivanje druga Bogu, masovno prihvataju islam i razlog za ovo je samo to da je Allah utemeljio novu vjeru u našim srcima kroz svog poslanika od koje su ostali ljudi lišeni.

Onda on kaže kako je visoko poštovani član našeg Džemata, hazreti Sahibzada Abdul Latif šehid bio tek jedna osoba koja je došla u Kadian kad je čuo tvrdnju Obećanog Mesije a.s. On je ostavio svoju kuću s namjerom da obavi hadž ali kad je čuo pozivnicu Obećanog Mesijea.s. došao je u Kadian i dao zavjet bai’ata. Poslije bai’ata je otišao kući i kralj Afganistana ga je kaznio da bude kamenovan na smrt iz jedinog razloga što je dao zavjet bai’ata na ruci Obećanog Mesije a.s. Ljudi su uložili sve vrste napora da on promijeni svoje vjerovanje ali se on nije složio na njihovo traženje zato što mu je istina postala očita. Na kraju ga je kralj sahranio u zemlji i kamenovao na smrt. On je tako bio ubijen na najbolniji način ali nije izgovorio ni najmanji glas prigovora i žrtvovao je svoj život na Božijem putu. Upravo prije nego što je kamenovanje počelo, visoki ministar vlade mu je prišao i rekao: ‘Ti u svom srcu možeš nastaviti držati to vjerovanje koje si prihvatio ali samo izgovori odbijanje tog vjerovanja svojim jezikom’, ali on je rekao da ne smije izgovoriti laž. Tako da je bio ubijen i uskoro poslije njegove smrti izbila je kolera u toj zemlji i hiljade su nestali. (I do sada, pogledajte kako se razaranje nastavlja širiti).

Slično tome, kad su se ljudi suprotstavili Obećanom Mesiji a.s., Allah je pokazao Obećanom Mesiji a.s. da će upravo moćna kuga izbiti u zemlji i ovo se i dogodilo, i hiljade su umrli kao posljedica toga. Ali, u toku ove kuge, uprkos činjenici da je izbijanje kuge bilo u potporu njegovoj istinitosti, pa ipak, postajući utjelovljena milost, on je krajnje srčano učio dove da ova kušnja bude odložena i odgođena. On je tako srčano molio Boga i sa takvom ljubavi da je maulvi Abdul Kerim sahib koji je živio na gornjem spratu džamije Mesdžid Mubarak kaže da je jedan dan čuo nekoga kako izuzetno tužno plače i u velikom bolu kao što majka plače u bolu na porodu. On kaže da je pažljivo slušao i spoznao da je Obećani Mesija a.s. upućivao dove Svemogućem Bogu žarko plačući i govorio: ‘O Allahu, ako svi ljudi umru, ko će onda ostati da vjeruje u mene.’ Ovo također govori uveliko o istinitosti Obećanog Mesije a.s. Kuga je bila poslanakao znak njegove istinitosti ali je njegovo srce bilo dirnuto da traži milost. Ovo je nivo milosti, ovo je nivo milosti koja se nalazi u srcu Božijeg Poslanika. Da Allah dadne ljubomoru za vjeru u srcu svakog Ahmadi muslimana. Da učini da svako uveća svoj odnos s Bogom. Da On razvije strpljenje i čvrstinu u svakome. I da nas blagoslovi sposobnošću da činimo dove da spasimo ljude također. Da nam On dadne sposobnost da nadvladamo svoj ego s poniznošću i smjernošću i da učini da idemo putem koji vodi Njegovom zadovoljstvu na potpun način.  Da budemo oni koji slijede one puteve koji će nas osposobiti da izvršimo misiju Obećanog Mesije a.s. i da budemo od onih koji čine sve što je Obećani Mesija a.s. želio za svoje sljedbenike da rade. Amin.