Težnja za dobrotom i mirom za sve

Kratki sadržaj

oslije učenja tashahuda, ta’avvuza i učenja sure Al-Fatiha, Huzur a.t.b.a. (da ga Allah ojača Svojom moćnom pomoći) je rekao:

Uzvišeni Allah kaže u Časnom Kur’anu: ‘Vi ste najbolji narod uzdignut za dobro čovječanstva.’ (3:111)

Huzur Aqdas a.t.b.a. kaže: vi ste najbolji narod koji je uzdignut za dobro drugih ljudi i za njihovu dobrotvornost.  Ovo je, među dužnostima muslimana, jedna od najvećih odgovornosti da svijet treba imati korist od njih. Ljudi od njih moraju dobiti dobrotu i dobrotvornost a ne štetu ili zlo. Međutim, u ovo vrijeme, situacija u kojoj se svijet nalazi, koju vidimo, jeste da su muslimanske vlade, narodi i organizacije stvorili toliko nereda da se veliki dio svijeta boji imena islama i muslimana. I ako postoji takva situacija straha ko je onda taj ko će poslušati ono što muslimani žele da prenesu ili da misli da  će možda primiti neku dobrotu ili korist od njih.

Ljudi koji presijecaju grla svojim vlastitim ljudima i ubijaju nevine, žene, djecu i starije bez ikakvog obzira i bez ikakvog razloga i nezakonito, i koji porobljavaju one koji ne dijele s njima njihov način  mišljenja; kako se od njih može očekivati da budu takvi koji će željeti dobro nemuslimanima.

Prema tome, ovi postupci koje takvi ljudi provode mogu imati, i zapravo imaju neizbježan rezultat samo u tome da se svijet boji muslimana.  Za nas, Ahmadi muslimane tu je, u ovome, mnogo razloga da se osjećamo postiđeni i tužni da je naš Poslanik s.a.v.s., koji je milost za cijeli svemir, taj kojem se ovi ljudi pripisuju dok čine takva nedjela.

Oni su donijeli zloglasnost religiji islam i oni također predstavljaju svijetu Časnog Poslanika s.a.v.s. na potpuno pogrešan način suprotno njegovoj  primjerenoj prirodi. Pa ipak, kao Ahmadi muslimani mi uopće nismo zastrašeni niti gubimo nadu vidjevši ova njihova nedjela.

Kad ja predstavljam ove stvari, ova nedjela muslimana većini nemuslimana predstavim kao argument u prilog istinitosti Časnog Poslanika islama zato što je Časni Poslanik rekao da će doći vrijeme kad će stanje muslimana biti tačno ovakvo – zapravo je on također prepoznao doba kad će se ovo dogoditi. On je ukazao na to da će ovaj silazni trend započeti poslije toliko dugog vremena i predskazao je koliko dugo će takva noć mraka trajati i da će se onda pojaviti Obećani Mesija a.s. i ponovo podmladiti istinska i lijepa učenja islama u svijetu. To učenje koje je još prisutno u svojoj istinskoj formi u Časnom Kur’anu i čiju svaku riječ učenja vidimo  odraženu u primjerenom životu Časnog Poslanika s.a.v.s. I mi, Ahmadi muslimani vjerujemo da se u ovom dobu  dovođenja u zabludu, u skladu sa predskazanjima Časnog Poslanika s.a.v.s., zaista pojavio Obećani Mesija i Mehdi. I on nije samo iznio tvrdnju da je došao nego su u njegovoj ličnosti, i s njegovim dolaskom, bili ispunjeni svi znakovi koje su Časni Kur’an i riječi Časnog Poslanika spomenuli.

I tako nam je Obećani Mesija i Mehdi prestavio lijepo učenje islama i zapalio naša srca njegovom svjetlošću. Danas ovaj Džemat Ahmadija je taj koji postupa po ovim lijepim učenjima islama. Kad ljudima budu rečene ove stvari, oni postanu uvjereni da islam nije lažan nego su zapravo postupci ovih ljudi pogrešni koji šire haos i nered u svijetu u ime islama.

Zato svaki Ahmadi musliman mora zapamtiti da je dužnost svakog Ahmadi muslimana da svijet poziva dobroti i da želi dobro za svakoga zato što nam je Allah, kroz Svoju milost i naklonost dao blagodat da prihvatimo Obećanog Mesiju a.s.

Naša dužnost nije samo da živimo u miru. Naša dužnost nije samo da se držimo dalje od bilo kakvih loših djela. Od nas se ne traži da jednostavno ostanemo po strani od nereda i haosa. Nego je naša odgovornost da radimo koliko god možemo da dovedemo do mira i utemeljimo mir u svijetu. Također je naša odgovornost da nastojimo zaustaviti svijet od činjenja nedjela i činjenja zla. Također je naš posao da držimo svijet dalje od haosa i nereda i da im pomognemo da izbjegavaju ove stvari  zato što su ovi poslovi dio posla Obećanog Mesije a.s. On je poslan da podmladi tradiciju činjenja dobra i širenja dobrote u svjetlu islamskih učenja. Tako da činjenjem dobra ljudima i ulaskom u zavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s., i zato što naredba Svemogućeg Allaha od nas zahtijeva da stupimo u akciju i uradimo  sve što je u našoj moći da budemo izvor dobrote i koristi i za sprečavanje zla i nedjela za ljude svijeta.

Mi smo također dobronamjernici muslimanima. Mi im želimo dobro. Mi smo također dobronamjernici nemuslimana i mi njima također želimo dobro. Mi smo dobronamjernici  kršćana, jevreja, hindu i sljedbenika drugih religija. Zaista, mi smo dobronamjernici čak prema ateistima. Zato što svima njima trebamo pokazati put koji ih može odvesti bliže Svemogućem Bogu. Mi, zaista, trebamo željeti dobro svim ljudima upletenim u svaku vrstu zla, kradljivcima i provalnicima, i onima koji su krivi za svaku vrstu prestupa jednostavno zato što su svi ovi ljudi stvorenja Gospodara svih svjetova i od nas se traži da budemo dobronamjernici svih stvorenja Svemogućeg Boga. Mi im trebamo pokazati puteve koji vode dobroti i koji izbjegavaju nedjela i zlo.

Izgovaranjem riječi: ‘ukh-ređzat lin-nass’ (za cijelo čovječanstvo) Allah je naše polje postupanja učinio vrlo širokim. Zato radi dobra čovječanstva i za njihovu korist i popravljanje mi im moramo pokazati ispravne puteve koji vode Svemogućem Bogu. Mi ih moramo podsticati da slijede i postupaju po naredbama Svemogućeg Boga.

Mi im moramo reći da će se ovaj život završiti jednog dana i onda će na sudnjem danu svako primiti nagradu ili kaznu za svoje postupke. Zato osvujte svoj odnos sa Svemogućim Bogom tako da imate bolji kraj. Ali mi ne možemo učiniti da svako razumije ove stvari dok mi sami ne postanemo takvi da pazimo na svoj kraj, svoj konačni rezultat (ishod). Ovo je vrlo velika dužnost koju moramo ispuniti i provoditi s velikom brigom, razmišljanjem i redovnim procjenama.

U toku provođenja ovog zadatka mi ćemo se morati, i zaista se moramo suočiti sa teškoćama i historija Ahmadija džemata nam govori da smo se suočavali sa takvim teškoćama i suprotstavljanjima svijeta na svakom koraku ovog puta. Ali ovo nije tek nešto što je naročito samo za nas. Zaista, svi Božiji poslanici koji su došli morali su se suočiti sa takvim suprotstavljanjem, ali zato što su ovi poslanici došli za ograničenu epohu i ograničene oblasti, tako je suprotstavljanje njima također bilo ograničene prirode.

Međutim, kad je Časni Poslanik s.a.v.s bio poslan na svijet, poslan je  za cijeli svijet. Zato vidimo da mu se cijeli svijet suprotstavio i zaista se i dalje suprotstavlja. I ovo je isti posao i opseg posla koji vrijedi i za Obećanog Mesiju a.s. u potčinjenosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. Zato, kad je on iznio svoju tvrdnju suprotstavili su mu se ljudi svih vjera i nacija, i još mu se i danas suprotstavljaju. Na nekim mjestima je ovo suprotstavljanje umjereno a na nekim mjestima je oštro. I ovo će se nastaviti i nijese završilo i neće se završiti.

Nema sumnje da u svijetu ima takvih ljudi koji hvale posao Ahmadija džemata da unapređuje mir ali u pogledu vjere, kad ćemo biti blagoslovljeni izvanrednim napretkom, onda ćemo se kao narod, morati suočiti sa suprotstavljanjem također i u zapadnim zemljama. Ili, barem oni koji  prakticiraju religiju ovdje, suočit ćemo se sa suprotstavljanjem od njih. Zato nikada nemojte misliti da će u ovim zemljama nastanjenim obrazovanim ljudima, na naša dobra djela, dobre postupke biti uvijek odgovoreno dobrotom. Čak i sada ima nekih crkava ovdje gdje nam se sveštenici suprotstavljaju i njihove vlasti ne žele čak da sjednu s nama.

U februaru, ovdje se održala religijska konferencija i ljudi iz Engleske crkve su također bili pozvani ali oni se čak nisu udostojili da odgovore i nisu došli. Ima mnogo mjesta gdje naši timovi koji rade na širem području odu, u drugim zemljama također, i oni su im jedan ili dva puta  dali odobrenje da koriste njihova sredstva na malim mjestima da okupe ljude i da kažu našu svrhu i namjeru i cilj, ali kad oni vide da mi stalno idemo u tu oblast i da ljudi počinju da posvećuju pažnju našoj poruci, onda oni počinju istupati u suprotstavljanju nama.

Isti je stav autora koji su ateisti ili nemaju nikakve religije, kad nas vide da pišemo u odbrani islama. Oni u svom suprotstavljanju odgovaraju s velikom svirepšću. I kako broj članova Džemata bude rastao ovo suprotstavljanje će nastaviti rasti. Ali Božiji poslanici su također uvjereni da će na kraju oni biti ti koji će prevladati zato što je Bog usadio u njih ovu sigurnost.

I Obećani Mesija a.s. je također imao sigurnost jer mu je Svemogući Bog ovo objasnio da će on, zaista, prevladati. I mi, također, imamo sigurnost na temelju istih ovih stvari da će Obećani Mesija a.s. zaista prevladati, inšaAllah – Allahovom voljom – zato što Allah ne krši Svoja obećanja. I onda su tu bezbrojni Božiji postupci, praktični znakovi Božije potpore koji svjedoče činjenici da je Bog uz njega (Obećanog Mesiju a.s.). Zato uopće nema razloga da na tvrdnje Obećanog Mesije a.s. gledamo ni na koji negativan ili zabrinjavajući način ili da gajimo ikakvu sumnju o Božijoj pomoći.

Džemat je prošao kroz tako strašne stvari da su njegovi neprijatelji bili uvjereni da će sada ovaj Džemat uskoro nestati. Ali, kakav je bio rezultat? Svaki put neprijatelj, uprkos sve svoje moći i snage, nije uspio i Džemat je, Allahovom milošću izašao sa uzdignutom glavom, kao pobjednik.

Zato nije važno kakav tretman nam svijet dadne, ovo je njihova priroda, njihov posao, ali zato što je Božija pomoć uz nas, i zato što smo mi sigurni da u svakom slučaju moramo ispuniti sve Njegove naredbe koje je On dao, da također nastavimo ispunjavati i ovu naredbu i da želimo dobro svima i da nastavimo unapređivati svoj posao. Naša osjećanja za cijeli svijet moraju biti osjećanja dobrote i zaista naše želje su pune vrlina ali ako nam uprkos ovome svijet nanosi bol, zadaje nam bol, čak i onda mi nećemo dozvoliti da posao koji moramo obaviti uspori zato što je nama dat posao da vodimo brigu o svijetu.

Ako je Allah, Uzvišeni, nama  dao ime khair-e-ummet to jest najbolji narod, mi zato nikada nećemo koračati natrag od širenja dobrote i širenja dobročinstva. I ova dobrota je prenošenje poruke islama. To je da svijet pozivamo prema Allahu, Uzvišenom. Šta može biti veća dobrota od ovoga? Svijet nikada prije nije vidio toliko zla i bluda i toliko ruganja i ismijavanja naredbama Uzvišenog Allaha koja se događaju ovih dana i u ovom dobu, i način na koji vlade i mediji također ovo šire.  Danas, moć s kojom šejtan čini ove napade vjerovatno se nikada prije nije dogodio: da se može učiniti da s jednog kraja Zemlje do drugog, u sekundama slike pune prostota i takve priče i zvukovi stignu svuda.

Kad mi podignemo svoj glas u potporu dobrote, većina ljudi uopće nisu dirnuti ni do najmanjeg stepena no zvukovi zla čine da se njihov dojam odmah osjeti. I čak i ako neko obrati pažnju onome što mi govorimo, onda je među njima mnogo takvih, zapravo su većina takvi koji nas tretiraju kao djecu – oni kažu: ‘Dobro urađeno, vi radite vrlo dobar posao’ – i onda ovi ljudi izgube kontakt s nama i postanu upleteni u one stvari koje ih udaljavaju od dobrote.

Zato trebamo razumjeti da ovo nije visiona postizanja naših ciljeva: da budemo zadovoljni kad čujemo neke male hvale, kao djeca, i da onda sjednemo i nakon što smo prenijeli svoju poruku malom broju ljudi zamišljajući da smo ostvarili neki veliki podvig. Zapravo, s ciljem da svijetu iskažemo dobrotu, da svijetu uručimo dobrotu, mi moramo svoje napore u uklanjanju zla i zlih djela dovesti do krajnosti.

Bilo koje svjetovno suprotstavljanje, bilo koja svjetovna prepreka, bilo da je to od muslimana ili nemuslimana,ili od bilo koga, čak i ako je to od ateista – mi moramo pokušati da to uklonimo s našeg puta na način kako snažni vjetar oduva komadić slame. Iz ovoga mi trebamo biti u stanju da ocijenimo koliko jeobiman, čvrst i strastan napor potreban na našoj strani. I skupa s ovim, neophodno je da svaki Ahmadi musliman, u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima treba da doprinese svoj udio.

Zadatak Obećanog Mesije a.s. je bio da prenese cijelom svijetu poruku islama i da udijeli ovu dobrotu i blagodat svima njima! Zato je ovo naš zadatak. Mi se ne trebamo brinuti što svijet ne obraća pažnju na to što ih mi zovemo, ne čuju nas. Mi njih pozivamo dobroti a oni postaju još više zadubljeni u zlu, i ova nedjela su usmjerena na nas iz svakog ugla.

U ovo vrijeme, suprotstavljanje od strane muslimana prema nama je toliko da je prešlo sve granice. Nema sumnje također da su neki, koji su, prepoznajući istinu istinom, i uprkos sveg suprotstavljanja prihvatili Ahmadijat, istinski islam. Ali je također jasno da je broj onih koji su predani stvaranju nereda i širenju smutnje jako veliki ili bar to da pošteni ljudi ne istupaju  i ne izjašnjavaju se zbog straha od takvih kolovođa smutnji – svi ovi stvaraoci smutnji istupaju i čine šta žele.

Ali možemo li mi prestati obavljati svoj posao zbog ovog suprotstavljanja? Možemo li, zbog straha od svjetovnog suprotstavljanja, ići natrag od provođenja ove naredbe Svemogućeg Boga da trebamo širiti dobrotu? Kao što sam rekao ima ljudi u svijetu koji se suoče sa svim suprotstavljanjem i nadjačaju sve šejtanske prepreke i prihvate Ahmadijat. Oni su među onima  koji, kad nam govore o tome kako su primili Ahmadijat, kažu da je upravo opozicija prema Ahmadijatu to što ih je vodilo na put koji ih je odveo Ahmadijatu.

U mojoj prethodnoj hutbi ja sam, vezano za hazreti Halifatul Mesihom II r.a., spomenuo jednog poetu kako je došao s ciljem da nađe neki razlog da prigovara Obećanom Mesiji a.s., i pročitao je neke knjige Obećanog Mesije a.s. – osobito perzijsku Durr-e-Sameen (zbirku njegove poezije) i kao rezultat primio Ahmadijat. On kaže da mu je postalo očito, kao jasni sunčev dan, da nije bilo većeg zaljubljenika Časnog Poslanika s.a.v.s. da se mogao vidjeti od Mirze Ghulam Ahmada a.s. iz Kadiana.

Zato smo mi utemeljeni na ovoj sigurnosti da će, kad na zlo budemo odgovarali dobrotom, onda od samih ovih ljudi početi na nas padati kapljice ljubavi i takvi ljudi će prihvatiti službu Mesije Muhammeda s.a.v.s. Nama je Obećani Mesija a.s. rekao da čak trebamo moliti Boga za svoje neprijatelje i željeti dobro za njih i uručiti im dobrotu i biti im od koristi.

Ovaj događaj je također poznat svima: slika bola koji je osjećao za vjeru u svom srcu.  Ja sam to također spomenuo u mojoj prethodnoj hutbi – da je uprkos činjenice da je Uzvišeni Allah poslao kugu kao znak u potporu njegovih tvrdnji on je ipak, kad je svijet počeo umirati od nje, postao zabrinut ako svi ljudi umru ko će ostati da obožava Svemogućeg Boga i ko će biti tu da vjeruje. Zato je s takvim nemirom i bolom počeo moliti za uklanjanje ove muke  da su oni koji su ga čuli rekli da je njegov plač bio kao plač žene na porodu. Tako da je ovo primjer i standard koji je u ovo doba pred nas postavio istinski sluga Časnog Poslanika s.a.v.s. o tome da želimo dobro  ljudima svijeta.

Umjesto da želi uništenje svijeta, on je želio dobro za svijet. Taj Bog, Svemogući, je Posjednik svih moći i On može promijeniti srca ljudi bez pribjegavanja uništenju. Zato naši napori također trebaju biti, slijeđenjem stopa Obećanog Mesije a.s. i njegovog učitelja Časnog Poslanika s.a.v.s. da ljudi budu spašeni od uništenja tako da mogu postati naša braća. Mi trebamo moliti Boga za ovo također s bolom u svojim srcima. I također trebamo učiniti svaki napor. Mi trebamo postaviti ispravno materijalne i duhovne živote ljudi upućujući svijet ispravnim duhovnim putevima.

Mi moramo postaviti ljude na ispravan put duhovno, naravno, ali ja također želim da vam kažem da smo mi odgovorni za uručivanje dobrote i vođenje brige o njihovoj materijalnoj brizi također. I tu su također naredbe Časnog Kur’ana o ovome. Nama nije rečeno  da samo vodimo brigu o dobroti prema svojim ljudima. Nama nije naređeno samo da dokrajčimo glad i omogućimo sklonište i vodimo brigu samo o svojim bolesnim ljudima. Nama je naređeno da vodimo brigu o drugima također i zaista o svakoj osobi koja je u nuždi.

Iako je trenutno tema uglavnom o duhovnoj dobroti, ja sam saznao o jednoj stvari i želim da to također ovdje spomenem. U toku zadnjih nekoliko dana jedan Ahmadi je odavde otišaou Tursku Lebanon oblast da napravi procjenu potreba izbjeglica koje žive u ovim oblastima. Stanje ljudi tamo je vrlo loše. Oni trebaju hranu i odjeću, kao i obrazovanje za svoju djecu koje je imalo negativan uticaj i tamo su razni subjekti koji im omogućavaju pomoć. No, njihove potrebe su ogromne.

U svakom slučaju neko, jedan Ahmadi je iznio kritiku o tome zašto Ahmadija džemat pomaže Evropljanima, da trebamo pomagati samo njih. Vjerovatno se ova osoba pozivala na novac koji mi dajemo za humanitarne organizacije u Evropi. Zato treba reći da ovdje, također, u skladu sa naredbom Časnog Kur’ana služenje, opskrba duhovne i materijalne pomoći, mora biti obezbjeđena bez razlikovanja bilo koga.

Uzvišeni Allah je rekao da moramo hraniti gladnog. Nije rečeno da Ahmadi koji je gladan, ili musliman koji je gladan mora biti nahranjen nego je zapravo rečeno da svakoj gladnoj osobi trebabiti data hrana.

Allah je naredio da ispunjavamo potrebe siromašne osobe i one u nuždi. Zato je ovo naša obaveza, da nastojimo ispuniti potrebu svake siromašne osobe i one u nuždi. Mi moramo ispuniti sveove obaveze. Takav govor nije doličan muslimanu – vjerniku, da ide unaokolo pitajući zašto je toj i toj osobi dato a drugoj nije – zapravo je odgovonost muslimana – vjernika – da, bez razlike treba služiti svakome.

Drugo, mnogi drugi ljudi se pridružuju pješačenju u svrhu sakupljanja novčane pomoći za humanitarne svrhe koje se ovdje održava, i ovo je novac koji bude dat humanitarnim organizacijama. Drugi koji nam se pridružuju također doprinose našim humanitarnim organizacijama kad dođu. Tako da s ove tačke gledišta također postaje pravo lokalnih humanitarnih organizacija da se i mi također pridružimo poslu koji one rade za služenje ljudima u obavljanju tog posla. Mi vidimo u primjeru Časnog Poslanika s.a.v.s. da je čak nakon što mu je dat položaj poslanstva rekao: ‘Čak ako bi i danas bio pozvan da pomogne ljudima koji nisu među muslimanima, smjesta bi otišao u pomoć.’ On se pozivao na ugovor u koji je ušao u mladosti, u Meki, skupa sa nekim starijim, da odgovori na poziv za pomoć od bilo koga bez obzira što je u krivom.

Zato, kao što sam rekao, mi moramo nastaviti da širimo svoj krug činjenja dobra drugima, da taj krug bude sve širi umjesto da ga ograničavamo. Mi ne gledamo prema svijetu za bilo kakvu naknadu zauzvrat za materijalnu pomoć koju im obezbjeđujemo, niti želimo nešto zauzvrat za širenje duhovne dobrote među njima. Ako imamo bol i žudnju, to je samo za tim da svijet prepozna svog Stvaraoca – Jedinog koji ih je stvorio. I dijeljenjem ove dobrote i raspodjelom toga među ljudima, kao što je praksa Božijih poslanika, ovo je odgovor koji su davali poslanici i ovo je to čemu smo poučeni: moja nagrada je kod Allaha, Uzvišenog, i ja ne tražim nikakvu nagradu od vas.

Tako da je ovo odgovor koji Džemat mora dati i mi također trebamo imati na umu da, kad Božiji poslanici kažu ovo nakon što su raspodijeljivali dobrotu među ljudima: ‘Moja naknada je kod Allaha, Uzvišenog,’ pa ipak ogroman broj ljudi nastavljada se ipak suprotstavlja Božijim poslanicima, i njihov broj se ipak nastavlja uvećavati.

Zato trebamo zapamtiti da kao rezultat naše dobrote možda primimo gubitak ili patnju kao naknadu od svojih protivnika bolesne ćudi i ovo se također događa. Zaista,  neki na nas gledaju kao što lav gleda na kozu misleći kako je ova žrtva došla u njihov dohvat. Naša situacija  je jako slična situaciji osobe koja je uzgajala lava ili čitu (majmuna) i on uspije da nekako pobjegne. Zato će vlasnik nastojati da ga uhvati na takav način da životinja nema nikakve povrede ali majmun će pokušavati da napadne vlasnika i ubije ga.

Tako u Pakistanu ima takvih ljudi, zaista sve hodže i ljudi pod njihovim uticajem su takvi ljudi koji nama pripisuju laži, žele da nas rastrgaju. Ali naš napor je sav usmjeren prema pokušaju da ih nekako spasimo tako da ne dođu pod prokletstvo i kaznu Svemogućeg Boga.

Suprotstavljanje koje ovi ljudi pokazuju prema nama nije ni zbog kakvog ličnog razloga. Razni Ahmadi muslimani u raznim oblastima nastavljaju primati prijetnje iz dana u dan: ‘Mi ćemo vam uraditi ovo ili ono, zato je najbolje da se pokaješ zbog Ahmadijata i udružiš se s nama.’ Tako da  njihovo neprijateljstvo nije zbog naše ličnosti nego zapravo zbog našeg pridržavanja Ahmadijatu i njihovo neprijateljstvo prema Ahmadijatu je zbogčinjenice što mogu jasno vidjeti da je napredak Ahmadijata protivan njihovim ličnim interesima i vjerovatno umanjenje pažnje koje im ljudi trenutno posvećuju.

Kako Ahmadijat nastavlja rasti ovi ljudi će nastaviti da pate od propadanja. Ovi ljudi mogu jasno vidjeti da će način i vladanje u kojima Džemat pravi napredak oni vjerovatno sutra imati kontrolu nad nama. Kao što sam ranije rekao, u ovim zapadnim zemljama, ili  onim zemljama koje su pod njihovim uticajem, napredak Džemata će ih odvesti prema planiranju da se suprotstave Džematu. U njihovim mislima je možda ideja da džemat Ahmadija želi da preuzme kontrolu nad vladama i zemljama dok širenje Ahmadija džemata nije u pravcu uzimanja posjeda zemalja. Zaista, širenje Ahmadijata u ovim zemljama će biti sredstvo utemeljivanja i širenja mira, zakona i reda.

U muslimanskim zemljama, čak kad mi kažemo muslimanima da se udruže sa istinskim slugom Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s., mi to kažemo da uklonimo njihove svjetovne boli i patnje i radi njihovog boljeg konačnog ishoda. Slično tome, mi kažemo sljedbenicima drugih religija svijeta da mi želimo da ih spasimo od srdžbe Svemogućeg Boga. Obećani Mesija a.s. nije želio da svijet vidi pod svojom kontrolom, on nije spomenuo da njegovo prevladavanje značiovo, niti je molio Boga za takvu prevlast. Niti, ujedinjavanjem pod zastavu Halifata Džemat govori o preuzimanju svjetovnih vlada i da ih ima pod svojom kontrolom. Naša svrha je da utemeljimo Božiju vladavinu u svijetu i da širimo čisto i uzvišeno učenje Časnog Poslanika s.a.v.s svuda širom svijeta.

Mi uvijek moramo gledati na život Časnog Poslanika s.a.v.s. i na historiju islama. Da se uprkos poruke dobrote i dobrotvornosti od njega, uzdiglo suprotstavljanje protiv njega i protiv njegovih ashaba (drugova) i oni su bili primorani u bitke. Uprkos svega ovoga, Časni Poslanik s.a.v.s je uvijek tražio samo uputu i milost za ljude. I on je pokušao koliko god je moguće da svijet od njega primi samo dobrotu i ako su mu ratovi bili silom nametnuti on ih je poduzimao samo kao zadnje sredstvo i uvijek je izbjegavao svaki prestup, i uvijek je to radio radi odbrane i popravljanja. I ovo je također, zapravo bilo sredstvo davanja dobrote za njih.

Uprkos činjenice da je, kao što vidimo u Tevratu, spomenuto suprotstavljanje ljudi hazreti Ishaka protiv djece hazreti Ismaila. I jevreji i kršćani su se suprotstavili Časnom Poslaniku također iz istog razloga. Uprkos činjenice da su i kršćani i jevreji bili u krajnjem suprotstavljanju jedni prema drugim, no, protiv Časnog Poslanika s.a.v.s. su se oboje okupili i čak i sada čine isto. Zbog  ovog istog mišljenja i zaključivanja Jevreji su izazvali mnogo bola Časnom Poslaniku u Medini ali je Časni Poslanik uvijek želio dobro za njih osim gdje se tražilo upravljanjem poslova i gdje se tražila kazna i to je također bilo radi  dobrote za druge.

Mi trebamo zapamtiti da je u ovo doba, kad je poslan Obećani Mesija a.s. kao predstavnik Časnog Poslanika s.a.v.s. također utemeljena ova povezanost sa teškoćama i suprotstavljanjem. Zato  se mi, oni koji smo došli u zavjet bai’ata sa Obećanim Mesijom a.s. moramo suočiti sa suprotstavljanjima i mi se suočavamo. Ali, uprkos svemu ovome, mi moramo slijediti primjer Časnog Poslanika s.a.v.s. i samo željeti dobro za svijet.

Slušajući ove stvari možda neki umovi pomisle da ćemo se uvijek suočavati sa suprotstavljanjem. Ovo uopće nije slučaj. Ja sam ranije također rekao da su obećanja o prevlasti uz Obećanog Mesiju a.s. i nama će, inšaAllah, biti data ta prevlast, ova nadmoćnost, ali ne oslanjanjem na svjetovne moći; i mi ne možemo ispuniti bilo koji svoj zadatak oslanjanjem na svijet. Zaista, kako se mi možemo oslanjati na svjetovno naklonjene, jer mi smo oni koji su nazvani Najboljim narodom. Mi smo oni koji raspodjeljuju dobrotu a ne oni koji će je primati od drugih.

Tako, kao što sam rekao mi ćemo dobiti ovu prevlast, ovu nadmoć; ali da bismo primili ovu milost mi moramo učiniti napore radi ovog posla  koji nam je Uzvišeni Allah dodijelio morat ćemo to dovesti do najvišeg nivoa.  Sve što trebada uradimo, mi to trebamo raditi oslanjajući se na svoje napore i sticanjem  milosti Uzvišenog Allaha. Oslanjanje na druge ili imati bilo koju vrstu pouzdanja na svjetovne moći bit će uzrok našeg pada i moramo ovo zapamtiti. Božije zajednice ne traže i ne dobivaju pomoć od svjetovnih moći.

Koji su napori kroz koje možemo postići uspjeh? Ovo su one poruke dobrote koje sam već ranije spomenuo. I ovo svaki Ahmadi, nije važno kojem dijelu društva pripadao, treba širiti do svake osobe u svijetu, i ovo je to što je potrebno. Mi sebe trebamo staviti u rad dopiranja dalje – širenja poruke, prenošenja poruke. Radnici, trgovci, doktori, pravnici, naučnici, učitelji, zemljoradnici… svaki pojedinac koristeći mudrost treba da ovu poruku dobrote uputi ljudima svog dijela društva tako da svijet sazna o Ahmadijatu, istinskom islamu. I ovo treba biti urađeno prije vremena kad sjeme suprotstavljanja počinje biti zasađeno ili počne rasti na mjestima gdje oni još nisu stigli – tako da mi imamo svoje korijene već utemeljene na takvim mjestima. Prije nego što horde šejtana uvide šta se događa, lijepa učenja islama koja poučavaju dobroti i blagodati trebaju već biti prevladavajuća na takvim mjestima.

Zato je ovo, danas, posao sluga Mesije Muhammeda s.a.v.s. – da koristeći mudrost i snažne napore i sticanjem milosti Allaha, Svemogućeg, oni idu i zasade islamska učenja dobrote i blagodati u srcima svakoga. Učinite sve što možete radi ovoga. Neophodno je, s ciljem da ovo postignemo, da svuda uvećamo svoj broj Daeen-illa-lah (pozivača Allahu), i da svakog od njih učinimo aktivnim u njihovom radu. Da Allah osposobi članove Džemata i također Nizam (organizaciju/sistem) Džemata da posveti pažnju ovome.