U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Davanje prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima

Kratki sadržaj

Svaki muškarac, žena, mladi i stari Džemata znaju vrlo dobro ovu frazu, koja glasi: ‘Ja ću dati prednost vjeri nad svjetovnim stvarima.’ Obećani Mesija a.s. je skretao veliku pažnju na ovo. Govori naših govornika navode ovu frazu kao i govori Halifa. Zaista, ova fraza je kratki sažetak (sinopsis) uvjeta bai’ata kao što je sažetak zavjeta naših raznih pomoćnih organizacija. Ove riječi su također spomenute u uvjetima bai’ata. Ukratko, ova fraza je obećanje koje Ahmadi musliman daje o kojem ovisi njegov bai’at. Kao što se i njegova veza s halifatom i upravom Džemata  oslanja na ovu frazu. Ako on ne prakticira ovu frazu onda je njegova tvrdnja bai’ata, povezanost s halifatom i upravom Džemata nepravilna. I tvrdnje o bai’atu i sticanju Božijeg zadovoljstva su svedene samo na riječi!

U ovom pogledu je Obećani Mesija a.s. rekao: ‘Ako neko tvrdi u toku bai’ata da će dati prednost vjeri nad svjetovnim stvarima ali to ne prakticira i ne ispuni svoj bai’at, onda Bog ne vodi brigu o njemu.

Svaki pojedinac treba ovu frazu imati u vidu cijelo vrijeme. Kao što je jasno iz ove fraze, nikakva svjetovna stvar ne smije ometati stvari vjere; a šta je vjera? To je trošenje svog života u skladu i po Božijim naredbama i da nastojimo i steknemo Božije zadovoljstvo kroz svaku svoju riječ i djelo. Božijom milošću velika većina ljudi među nama nastoji i uklanja bilo kakve prepreke na putu vjere ali je činjenica da napori svakog pojedinca nisu isti. Ljudi imaju različite mogućnosti u smislu znanja i drugih stvari. Međutim, Bog zna šta su naše namjere i zato sa svakim pojedincem postupa u skladu s njegovom mogućnošću. Osnova ispunjavanja zavjeta je dobra namjera i da ne iznosimo nikakve izgovore. Neki judi imaju ograničene sposobnosti čak u svjetovnom smislu zbog nedovoljnog znanja ili drugih činioca dok drugi čine veće i prikladne napore i usredsređuju se na postizanje svog cilja i zaista ga postignu. Današnja hutba je bila bazirana na i u svjetlu izlaganja hazreti Musleh Mauda r.a. na ovu temu.

Svakidašnji primjer činjenja neodgovarajućeg napora u pogledu ovog cilja bit će kad prije nego što korače napolje neki ljudi posvećuju pretjeranu pažnju na svoj izgled i zapravo su pretjerano pažljivi o svom izgledu, nije važno koliko je važan zadatak koji imaju. Oni su pretjerano pedantni da ne bi bilo bilo kakvih nabora na njihovoj odjeći i nepotrebno brinu nad ovim čak i ako nemaju dovoljno vremena da odu gdje trebaju biti. Njihov napor da na vrijeme odu ograničen je zbog njihove nepotrebne brige o odjeći. Takvi primjeri se mogu naći čak i danas među azijskim muškarcima i žnama koji su pretjerano zabrinuti o svojoj odjeći i izgledu. Ima drugih koji žele da slijede modu ali ako imaju neki drugi cilj u vidu oni se odreknu svoje modernosti. Ako trebaju trčati negdje da postignu svoj cilj oni će to učiniti bez obzira na svoj način odijevanja i stil. Ako trebaju sjesti negdje, oni će to učiniti i čak će ići u prašnjavoj okolici ako je to potrebno. Ovo je zato što je za njih glavna stvar njihov cilj i radi ovoga njih nije briga o drugim stvarima. Njihova elegantna odjeća ili posve bijelo svečano ruho ne postaje prepreka u postizanju njihovog cilja.

Kraljica Elizabeta I je bila na prijestolju 1558. i vladala je Engleskom pedeset pet godina. Ona je bila popularna kraljica i u toku njene vladavine Engleska je stekla moć i istaknutost. Bilo je poznato da je kraljica voljela da ima lijepo odjevene i elegantne dvorjane oko sebe i nikome ko nije bio lijepo odjeven nije bilo dozvoljeno da dođe na njen dvor. Ona je, zaista, bila okružena kicoškim i dotjeranim mladim dvorjanima. Jedanput je išla negdje pješice sa svojim dvorjanima kad su došli do blatnjavog mjesta. Jedan od njenih mladih dvorjana, sir Walter Raleigh je skinuo svoj skupi kaput i stavio ga na blatnjavo mjesto. Kraljica je bila iznenađena i pitala je zašto je to uradio. Sir Walter Raleigh je odgovorio da je bolje da uprlja svoj kaput nego da kraljica uprlja svoje noge. Od tog vremena njemu je bila pokazana naklonost na dvoru i dati su mu velikodušni monopoli. Kasnije, u toku vladavine kralja Džemsa I on je bio okrivljen za izdaju i  pogubljen, iako je u toku vladavine Džemsa I išao u mnoge ekspedicije u sjevernu Ameriku.

Pouka ove priče je da je, uprkos što je bio dotjerana i moderna osoba Walter Raleigh je odbacio svoj stil radi kraljice. Ako svjetovna osoba može žrtvovati svoj skupi kaput i napustiti svoj stil kao što je on uradio, trebamo se zamisliti koliko mi trebamo uraditi za napredak i propagiranje islama i da ga ojačamo i održimo i da steknemo zadovoljstvo svog Stvaraoca!  Zar nam naš cilj nije bar toliko drag koliko je bilo zadovoljstvo kraljice za Waltera Raleigha? Uprkos svoje službe njegov kraj je bio bolan. No, kad osoba traži Božije zadovoljstvo postaje primaoc Božijih blagoslova i također ima izvanredan kraj. Uvijek trebamo pamtiti da nije dovoljno samo jednostavno imati visoke ciljeve nego također trebamo služiti i činiti žrtve. Božije zadovoljstvo se može postići kad osoba istinski daje prednost vjeri nad svjetovnim stvarima.

Allah nam nije zabranio da u svijetu zarađujemo za sredstva za život i šta god nije zabranjeno   opravdano je. Zaista je opravdano da odijevamo elegantnu, skupu odjeću, da jedemo finu hranu i da živimo u lijepim kućama i imamo ukrase visokog kvaliteta. Međutim, sve ovo će biti neopravdano ako postane prepreka u napretku islama. Šerijat ne traži od vas da tražite neprivlačnu ženu za brak. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da, dok tražite buduću ženu ne tražite samo svjetovne odlike nego također gledajte koliko je žena pobožna. Šerijat kaže da žena ne smije postati prepreka u ibadetu  muža. Ako naši mladi muškarci i žene, i njihovi roditelji budu vodili računa o ovome, porodični problemi će biti riješeni davanjem prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima i drugi cilj,  koji je cilj istinskog vjernika, a to je, da stekne Božije zadovoljstvo također će biti postignut.

Slično tome, sigurno nije zabranjeno da oblačimo finu odjeću. Međutim, naređena je umjerenost da se ne zadubimo toliko u modu i naklonjenosti da izgubimo smisao religijskih zadataka. Odjeća osobe ne smije postati prepreka u služenju vjere zbog svoje finoće. Ne smijemo pretjerano voditi računa o tome da nam se odjeća ne izgužva umjesto da posvetimo pažnju namazu. Islam poučava da ne budemo nemarni o vjerskim poslovima i na ovaj način osoba može ispuniti dužnosti davanja prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima. Religija ne zaustavlja osobu od toga da jede finu hranu nego je neopravdano kad fina ishrana postane zapreka u stvarima vjere. Trebamo uvijek imati u vidu da sve što se upliće u religijske stvari treba biti uklonjeno. Obećani Mesija a.s. je u ovom pogledu rekao:

‘Vidite, imaju dvije vrste ljudi: prva su oni koji prihvate islam i onda postanu zadubljeni u svjetovnom poslu i trgovini i šejtan preovlada njima. Ja ne mislim ovdje da je trgovina zabranjena. Ashabi su također bili trgovci ali su dali prednost vjeri nad svjetovnim stvarima. Kad su prihvatili islam, stekli su istinsko znanje koje je ispunilo njihova srca uvjerenjem o islamu. Iz ovog razloga oni  nisu posrnuli u bilo kojem polju naspram napada šejtana. Ništa ih nije zaustavilo od izražavanja istine. Oni koji su postali robovi svijeta su ljubitelji i poklonici svijeta i šejtan nadjača i savlada takve ljude. Druga vrsta ljudi su oni koji su zabrinuti o napretku vjere. Ovo je grupa na koju se poziva kao na HizbAllah (Allahova grupa). Oni pobjeđuju nad šejtanom i njegovim vojskama.’

Kao što je ranije rečeno u prvom navodu Obećanog Mesije a.s., dužnosti bai’ata su ispunjene davanjem prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima. Da bi imali pronicljivost ovoga važno je da tražite vjersko znanje skupa sa svjetovnim stvarima i onda to znanje treba biti stavljeno u praksu u životu osobe. Bez sticanja vjerskog znanja osoba ne može znati šta je vjera kojoj treba dati prednost. Namaz je osnovni stub vjere u islamu ali oko 80% muslimana ga ne obavljaju i ako ponekad obave neki namaz u toku dana oni ga obave na brzinu. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da su mnogi ugledni ljudi tromi o obavljanju namaza i za ljude plemiće je obavljanje namaza u džematu isto kao što je za obične muslimane uzimanje svinjskog mesa. Ova situacija se nastavlja i danas. Većina imućnih postaju nemarni o namazu i čak i ako ga obavljaju, njihovo stanje je suprotno onome kakvo treba biti. Oni koji obavljaju namaz su čuvari ljudskih vrijednosti i namaz dovodi do pobožnih promjena u njima.

Kažu da je prisustvo u neahmadi džamijama u porastu. Pa ipak, kakvu je revolucionarnu promjenu njihov namaz donio? Hodže ne poučavaju ničem drugom nego mržnji i ovo je razlog da uprkos porasta prisutnih, vatra mržnje nastavlja biti zapaljena. Ostavimo u stranu njihovo proganjanje protiv nas, oni također čine okrutnost među samim sobom. Oni idu u džamije sa niskim svjetovnim ciljevima. Zaista, za više ideale osoba također treba pročistiti svoje misli. Ako ovaj porast u njihovom broju nije u pogledu  visokih ideala, kao što je unapređivanje vjere i služenje ljudima, onda je bezvrijedan.

Sve ovo treba skrenuti našu pažnju više nego ikada, da razumijemo koncept davanja prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima. Ako ispunimo dužnosti prema ljudima skupa sa ispunjvanjem dužnosti prema Bogu i unapređujemo vjeru onda možemo uživati blagoslove ovog svijeta toliko koliko želimo! Mi moramo ispuniti dužnosti prema širenju lijepog učenja islama koja nam je data. Prevod Časnog Kur’ana na razne jezike svijeta je naša dužnost, mi to moramo ispuniti. Mi trebamo graditi džamije svuda tako da možemo olakšati istinskim klanjačima i za ovo treba biti napravljeno planiranje u svakoj zemlji. Mi trebamo utemeljiti najbolje ideale ljudskih vrijednosti i sa svim ovim čak zarađivanje sredstava za život postaje jedan aspekt vjere. Inače ono što je za nas opravdano postaje u Božijim očima neopravdano.

Ako ostavimo u stranu plaćanje članarine kad se pojavi novi telefon ili ako su došle neke pare i mi želimo da kupimo novo auto ili kupimo odijelo, onda ono što je inače opravdano postaje neopravdano. Ako su učinjeni napori da se izgradi džamija ali mi dajemo prednost drugim stvarima, ovo je također pogrešno.

U toku Bitke na Uhudu počele su se širiti glasine da je Časni Poslanik s.a.v.s. bio ubijen. Jedan ashab koji je gladovao nekoliko dana jeo je suhe hurme za jelo tog dana. Kad je čuo ove vijesti bacio je ustranu hurme i skočio u bojno polje i bio ubijen. On je napustio sve misli o gladi zato što je njegova vjera zahtijevala da je uzimanje hurmi u to vrijeme bilo griješno. Ponekad,  nije važno koliko je dobro, kad se upliće s vjerom nije opravdano a nešto drugo, nije važno koliko je raskošno, ako se ne upliće s vjerom postaje opravdano. Mi trebamo nastojati i usaditi taj duh koji čini stanje naših srca takvim da traži Božije zadovoljstvo.

Jedan hadis prenosi kako je Časni Poslanik s.a.v.s. sjedio u džamiji sa svojim ashabima kad su ušla trojica muškaraca. Dvojica su otišli pravo prema Poslaniku a treći se vratio. Jedan od ovih koji je ostao vidio je mjesto blizu Poslanika i brzo je otišao i sjeo pored njega. Drugi čovjek je sjeo iza drugih ljudi gdje je našao mjesto a treći je mislio da za njega nema mjesta i okrenuo se i otišao. Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. završio svoje izlaganje objasnio je da je jedan od trojice ljudi tražio sklonište blizu Bogu i Bog mu je to dao. Drugi čovjek je bio malo zbunjen i Bog je prema njemu postupio sa zbunjenošću. To jest, njegovo sjedenje u skupu je učinilo da Bog oprosti njegove grijehe. Treći čovjek se okrenuo i Bog se također okrenuo od njega.

U svjetlu ovoga to je vrlo obično iznošenje. Treći čovjek je pretpostavljao da glas neće doći do njega tako da nema smisla da tamo ostane i on je otišao. Međutim, pošto su postupci ove trojice ljudi bili bazirani na onom što je u njihovim srcima i oni su bili izraz stanja njihovih srca a Bog gleda na ono što je u srcima i Njegova nagrada je u skladu s onim što je u srcima. Zato stanje čovjekovog srca je vrlo značajno u smislu Božijih nagrada i ovo trebate uvijek pamtiti. Bog je vidio stanje njihovih srca, ko je bio napredniji u stvarima vjere a ko je pokazao tromost. Prva dvojica su bili nagrađeni prema svojim postupcima a treći je ostao lišen i izazvao je Božije nezadovoljstvo.

Ako istinski vjernici budu činili žrtve gdje je potrebno vrijedni su Božije nagrade. Žrtva je uvijek rođena iz čovjekove mogućnosti ili je rođena iz potrebe. Ponekad šerijat samo traži žrtvu rođenu iz potrebe. Na primjer ako putnik dođe u grupu ljudi sa iskrenom potrebom i traži 100 funti i neki ljudi u grupi ispune njegovu potrebu koliko god mogu ali njemu nedostaje još 10 funti. Upravo tada dođe jedna imućna osoba koja lahko sama može zadovoljiti cijelu potrebu ovog putnika ali potreba tog vremena je samo 10 funti i premda je njegova sposobnost da plati mnogo više ali ako on plati 10 funti s dobrom namjerom on će za to biti nagrađen. Ovo je činjenje žrtve u skladu sa onim što je potrebno u čemu imućna osoba čini žrtvu u skladu sa onim što je potrebno i nagrađena je od Boga. Ako je izdan apel za novčani doprinos i ljudi plate stotine i hiljade ali osoba sa ograničenim sredstvima može samo dati nekoliko maraka ili funti koliko i dadne, Allah koji gleda šta je u srcima blagoslovljava ovaj njegov postupak i čovjek ostvaruje svoj cilj. Baš kao što je imućan čovjek postigao svoj cilj plaćanjem onoga što je traženo u to vrijeme, iako je to bio mali iznos prema njegovim mogućnostima, čovjek ograničenih sredstava također ostvaruje svoj cilj davanjem na Božijem putu u skladu sa svojim sredstvima.

Hadis prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je jedna drahma pobijedila nad stotinama hiljada drahmi. Ovo je bilo zato što čovjek koji je imao samo dvije drahme dao jednu drahmu  a drugi, čiji je imetak iznosio stotine hiljada samo je dao stotinu hiljada što je bilo manje prema njegovim sredstvima.

Uvijek trebate zapamtiti da je stvarni cilj da steknete Božije zadovoljstvo. Istinski vjernik treba oblikovati stanje svog srca za ovu svrhu i njegov cilj treba biti Božije zadovoljstvo, u kojem je njegov uspjeh i napredak i ovo je to što davanje prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima zahtijeva.

Nama je data odgovornost da uradimo veliki zadatak. Mi obećavamo da ćemo žrtvovati svoj život, imetak, vrijeme i čast. Zaista, trebamo se uvijek zamisliti o tome kako da upotrebimo svoje mogućnosti da dadnemo prednost vjeri nad svjetovnim stvarima. Danas također počinje Ištema Ansarullah (VB). Oni će također imati svoju šuru (savjetovanje). Oni se trebaju zamisliti nad ovim, u svojoj šuri također i razmisliti o tome koliko trebaju razviti svoje standarde davanje prednosti vjeri nad svjetovnim stavarima. Zapravo kao Ansarullah oni trebau razmišljati nad sticanjem ovih standarda zato što u njihovim godinama Ansarullah trebaju biti uzori.

Bogu ne treba ništa naše. Zaista je Njegova milost i naklonost da nam je On rekao ako dadnemo prednost vjeri nad svjetovnim stvarima da ćemo steći Njegovo zadovoljstvo. inače, Bog nema potrebu za bilo kakvim parama. On je stvorio sva prirodna bogatstva, srebro i zlato u svijetu. Da je htio On je mogao Lično dati imetak ljudima koji služe vjeri, On je Lično mogao opskrbiti za njih. Ali On nas je obavijestio o našim ciljevima tako da možemo steći Njegovo zadovoljstvo.

Skupa sa imetkom Allah nam je također dao djecu. On je na mjesto toga mogao staviti druga sredstva odgajanja djece. Međutim, On je rekao roditeljima da uzdižu i odgajaju svoju djecu i da na njih troše prema svojim sredstvima da postignu visoke ideale tako da njihova djeca mogu odrasti da služe vjeri. Velika je odgovornost Ahmadi roditelja da svoju djecu podignu na način da oni služe vjeri. Oni trebaju vaspitavati svoju djecu na takav način da od djetinjstva imaju pronicljivost u davanje prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima. Povjeravajući nam ove stavari Allah nas ispituje i također nam daje.

Oni koji obavljaju dužnosti na svim nivoima trebaju cijeniti da je njihova odgovornost da ispune davanje prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima veća nego kod drugih. Oni su odgovorni da postignu ovaj cilj i radi ovoga postoji velika potreba da oni trebaju uvećati svoj nivo žrtvovanja. Oni koji obavljaju dužnost na svakom nivou, od susjedstva do centralnog, imajući ispravno poštovanje o svom položaju mogu pokušati i ispuniti svoje obećanje (zavjet) kao što zaista i treba. Allah uvijek blagoslovljava iskrenost onih koji služe vjeri dok osjećaju njenu bol i Allah im daje Svoju blizinu. Oni koji obavljaju dužnost trebaju nastojati koliko god mogu da postignu ovaj položaj. Da Allah osposobi vršioce dužnosti na svakom nivou i svakog Ahmadi muslimana da ima istinsku pronicljivost davanja prednosti vjeri nad svjetovnim stavarima i da to prakticira!

Data je tužna vijest o nedavnom ubistvu u Pakistanu. Latif Alam Butt sahib je ubijen u Kamri, oblast Okara, 15. oktobra u blizini svoje kuće. Nepoznata osoba ga je zovnula na ulici i kako se on okrenuo ustreljen je u grudi četiri ili pet puta. Kad je čuo vijest njegov sin Zeeshan je došao i također je stigla hitna pomoć ali Latif Alam sahib je umro na putu za bolnicu.

Ahmadijat je došao u porodicu ovog šehida kroz njegovog oca Khurshid Alam sahiba koji je dao zavjet bai’ata 1934. Šehid je rođen u aprilu 1952. i radio je kao tehničar u avijaciji. Penzionisao se 1991. poslije čega je započeo posao s knjigama o pravu i divili su mu se svi njegovi kupci uključujući i neahmadi pravnike. U vrijeme ubistva šehid je služio kao nazim publikacija Ansarullah i imao je radnju za školski pribor. Također je služio Džemat u  drugim svojstvima. Njegovu su kuću koristili kao centar za namaz dugo vremena. Šehid je uvijek bio željan da obavlja posao Džemata i imao je predanu vezu sa halifatom. Bio je redovan u obavljanju namaza i dolazio bi u džamiju dva sata prije džume namaza.

Šehid je bio vrlo hrabar čovjek i odbio je napadača 2007 kad je neki čovjek pokušao da puca u njega ali se metak zaglavio. U vrijeme ubistva je imao 62 godine. Njegova molba za učlanjenje u program Oporuke je bio u procesu u vrijeme njegovog ubistva i hazreti Halifatul Mesih je valikodušno to potvrdio i dao upute odgovarajućoj službi da provede cijeli proces u skladu s tim.

Šehid je uvijek učestvovao u svim programima Džemata, nikada ni jedan nije propustio. On iza sebe ostavlja hudovicu, jednu kćer Iram Waseem i četiri sina: Khurram Butt, Zeeshan Butt, Umer Butt i Ali Butt.

Poslije penzionisanja Šehid je svjesno ostao u ovoj oblasti i tamo načinio svoj dom s nadom da će tamo biti osnovan Džemat. Da Allah dovede do ploda dobre namjere ovog šehida i da nam za uzvrat za njegovo ubistvo podari stotine Ahmadi muslimana i da u toj oblasti bude osnovan Džemat. Da Allah uzdigne položaj šehida i dadne čvrstinu ucviljenoj porodici.

Da Allah čuva bezbjednim članove Džemata u Pakistanu na svaki način! Neprijatelji pojačavaju neprijateljstvo. Da Allah uskoro dovede do mira i spokoja za nas!

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp