Izgradnja džamija – Prioritet Ahmadija Džemata

Kratki sadržaj

Nakon tashhuda, tavvuza i učenja Sure Al-Fatiha, hazreti Halifatul Mesih V a.t.b.a. proučio je ajet 18 iz sure Tauba, sura 9. Časnog Kur’ana:

‘Jedino onaj koji održava Allahove džamije ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, i obavlja namaz, i daje zekat, i ne boji se nikog osim Allaha; veća je mogućnost da su ovi ljudi među upućenim.’

Danas je, Allahovom milošću, Ahmadija muslimanski Džemat u oblasti British Columbia bio blagoslovljen mogućnošću da izgrade džamiju. Neke Ahmadi porodice žive ovdje posljednjih 40 godina a možda čak i 50 godina. Mnogi su sigurno ovdje najmanje 25 ili 30 godina ali ste tek sada bili u stanju izgraditi džamiju ovdje.

Postojao je centar i dvorana gdje su se obavljali namazi i gdje su se ljudi mogli sresti i možda je to razlog zašto niste bili u stanju da kako treba posvetite punu pažnju poslu izgradnje džamije.

Donekle su zadovoljene potrebe zajedničkog sastajanja i obuke članova ali džamija ima svoju važnost i značaj. Minareti, kupola i sam oblik džamije ostavlja dojam na članove Džemata kao i na okolinu i na ostale članove društva također.

Gdje nastaje džamija otvoreni su novi putevi predstavljanja islama drugima i rađaju se nove prilike za prenošenje poruke islama širem društvu. To je razlog zašto je Obećani Mesija a.s. tako snažno skretao našu pažnju na izgradnju džamija i rekao da će na taj način ne samo jedinstvo Džemata biti unaprijeđeno nego će kao rezultat toga i posao prenošenje poruke islama biti uveliko uvećan.

Istina je da je rekao da nije važno da li je izgrađena džamija skromna i jednostavna građevina ali je važno da džamija bude izgrađena.

Neki ljudi možda, zato, misle kakva je potreba za nas da gradimo tako velike džamije pogotovu kad dolaze zahtjevi iz mnogih džemata da se tamo također trebaju graditi džamije a neki od njih nemaju sposobnosti da to učine sami i zato im nacionalni centar mora pomoći. Tako, možda  pomislite ako se izgrade manje džamije onda se za isti iznos novca može izgraditi više džamija. Ali ako imamo na umu temeljni princip onda se možda ovo pitanje neće pojaviti a taj princip je sadržan u govoru Časnog Poslanika s.a.v.s.:

‘Inna mal a’maalo bin-niy-yaat’, što znači da se nagrada od bilo kojeg čina temelji na namjeri iza tog postupka.’

Vancouver je najveći grad u oblasti British Columbia i tu živi najveći broj Ahmadi muslimana i na temelju broja Ahmadi muslimani koji žive u Britanskoj Kolumbiji ovo nije stvarno jako velika džamija. I onda, kad gledamo na milost Allaha, Uzvišenog, i način na koji su putevi za prenošenje poruke islama-Ahmadijata otvoreni, oni također od nas zahtijevaju da naša mjesta budu velika i prostrana. Zatim naša mjesta također trebaju biti prostrana i na temelju ove objave Obećanog Mesije a.s.: “Vas-say a makanaka”,

u kojoj mu je Allah naredio da proširi svoju kuću i učini je prostranijom.

Ova objava, međutim, ne znači samo da svoje kuće učinimo prostranijim tako da u njima može biti smješteno sve više i više gostiju kada dođu u posjetu ili da prisustvuju đelsi nego trebaju  i naše džamije također da budu sve više i više prostrane.

Onda, u ovo doba u kojem mi živimo, Obećanom Mesiji a.s. se Allah obratio kao “Ibrahiimu” a kroz hazreti Ibrahiima a.s. je Allah sagradio Hana Ka’abu. Prva kuća koja je bila izgrađena radi  utemeljivanja Božijeg Jedinstva ponovno je bila izgrađena (obnovljena) i popravljena kroz hazreti Ibrahiima a.s.

I u skladu sa Allahovim obećanjima kroz Obećanog Mesiju a.s. ovaj svijet će saznati i doista  saznaje, nema sumnje u to, da će se  islamsko pomlađivanje desiti kroz Obećanog Mesije a.s.. I u duhovnom smislu će, u ovo doba, svrha u pozadini gradnje Hana Ka’abe biti ispunjena kroz Obećanog Mesiju a.s. i svijet će ovo saznati i prepoznati.

Svrha za gradnju džamija je da se ljudi trebaju okupiti da obožavaju jednog Boga i sa ove tačke gledišta također moramo posvetiti pažnju izgradnji džamija.

Dakle, kao što sam rekao, prava stvar, u skladu s naredbama Časnog Poslanika s.a.v.s. je namjera iza svakog postupka a naša namjera je da radimo da bismo uspostavili Božiju Jedinstvenost i širili Njegovu poruku i da okupimo najveći broj ljudi pod zastavu Njegovog Jedinstva i  Jedinstvenosti  i napravimo revolucionarno poboljšanje u stanju samih sebe i svojih potomaka i da  na taj način učinimo da se mi i naša djeca saginjemo pred Bogom.

Moramo iskoristiti svaki napor da utemeljimo namaz i da za ovu svrhu ispunimo džamije na takav način da one počnu izgledati ​ premalene.

Prema tome, kad je ovo namjera, onda čak naoko velike džamije neće izgledati da su samo radi pokazivanja nego će biti velike za svrhu pridobivanja zadovoljstva Allaha, Uzvišenog, i inšaAllah, uvjeren sam da će oni od vas koji žive u ovom području, koji će ispuniti ovu džamiju – ako budete ispunili svoje odgovornosti s takvim namjerama – onda biti uspješni u širenju poruke islam-Ahmadijata, i također ćete istovremeno napredovati duhovno i ujedinjavajući svoju djecu s Jedinim Bogom postati oni koji će poboljšati svoje živote ovdje i na Ahiretu.

Također ćete sticati Allahovo zadovoljstvo i vidjeti Allahove blagodati da se kao kiša spuštaju na vas. A kad se Allahova milost počne spuštati na ljude, kad je namjera isključivo da se pridobije Njegovo zadovoljstvo, onda u svakom gradu Allah daruje ljudima sposobnost da izgrade nekoliko džamija.

Dakle, sada vaša namjera treba biti da nećete čekati još 30 ili 40 godina do gradnje sljedeće džamije nego ćete ovo nastaviti raditi i da će mnoge druge slične džamije koje će biti izgrađene postati premale da prime sve klanjače.

Ispunjavanjem  džamija, ispunjavanjem zahtjeva obožavanja Boga, i u skladu s Njegovim naredbama čineći svoje živote u potpunosti u skladu s Njegovim učenjima i učinit ćemo da sve veća potreba za proširenjem naših džamija bude put  da na sebe privućemo sve više Allahovih blagodati i učinimo da na ovaj  način nastavimo  svaki dan sticati sve više i više Božije milosti.

Dakle, ako ovu džamiju otvaramo s ovom namjerom onda sigurno činimo nastojanje da naknadimo za to što ovu džamiju nismo izgradili tako dugo vremena. I ona područja na kojima još uvijek nema izgrađene džamije, tamo također,  otvaranjem ove džamije, bit će skrenuta pažnja na ovaj važan zadatak i ovo će također služiti da naknadi  za dugo vrijeme koje vam je bilo potrebno da izgradite ovu džamiju.

Uvijek imajte na umu, kao što sam već rekao, da džamija ima svoju važnost i značaj i da centri i misionarske kuće ili dvorane ne mogu postići veličanstvenost koju uživa džamija.

Da, istina je da dvorana ili centar omogućavaju Džematu da ima mjesto da se okupe ali duhovnu vezu koju osoba stiče boravkom u džamiji i emocije koje su stvorene  džamijom ne mogu nastati bez prave džamije. To je dio ljudske prirode. Prema tome, gdje god je kupljena zemlja napravite prave džamije umjesto pravljenja dvorana ili centara. Čuo sam o mjestu u Kanadi gdje su imali neku zemlju i odlučili su da s novcem koji su imali izgrade dvoranu, ali ja sam zahvalan Uzvišenom Allahu da su promijenili svoju odluku kad su bili zamoljeni da ponovo pogledaju na ovu stvar. Neka Allah blagoslovi sva ova mjesta koja imaju u razmatranju izgradnju džamije, da budu u stanju da izgrade džamije.

Sigurno je istina kad su jednom džamije izgrađene onda budu otvoreni novi putevi za prenošenje poruke islama-Ahmadijata. Krajem marta ja sam otvorio džamiju u Valenciji, u Španiji i sada mi stižu izvještaji  da se nemuslimani raspituju ​​o islamu, i da također ne Ahmadi muslimani dolaze da obave svoje namaze  i stiču znanje o Džematu. InšaAllah, među takvim ljudima će onima blagoslovljenim ispravnošću, blagoslovljenim dušama biti data sposobnost da prihvate poruku islam-Ahmadijata i uđu u njega.

Među dužnostima koje je Allah, Uzvišeni, dodijelio Obećanom Mesiji a.s. jedna je da muslimani budu obaviješteni o istinskim učenjima islama i da budu okupljeni na onom islamu kojeg je donio Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. i da treba biti promovisan onaj Šerijat koji je njemu objavljen.

Allah, Uzvišeni, je naredio Obećanom Mesiji a.s. kroz objavu:  ‘Okupi sve muslimane na licu Zemlje u jednu istinsku religiju.’  Objašnjavajući ovo Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Ova zapovijed da okupim sve muslimane koji žive na licu Zemlje je posebna vrsta naredbe.’  Onda je, navodeći primjer hazreti Ibrahima a.s., Obećani Mesija a.s. rekao kako je Allah naredio vatri da postane hladna i sredstvo sigurnosti za njega i da se upravo to dogodilo, tako da meni izgleda da je ova naredba iste vrste.

Da Allah želi da muslimani koji žive na ovoj zemlji trebaju biti okupljeni u jednoj istinskoj vjeri i da će se ovo doista dogoditi i oni će doista postati tako okupljeni zajedno. No, ovo ne znači da među njima neće uopće ostati nikakvih razlika. Zaista će razlike ostati ali one neće biti takve da će se smatrati vrijednim razmatranja ili spominjanja.

Tako je sada put za uputu za sve, i muslimane i nemuslimane, samo kroz Obećanog Mesiju a.s.  U ovoj zemlji, i u ovom gradu, žive stotine hiljada muslimana i sigurno će ova džamija također privući njihovu pažnju i izgradnja ove džamije će privući pozitivne i negativne komentare od muslimana i nemuslimana podjednako, a to će voditi mnogim novim mogućnostima za prenošenje poruke islama Ahmadijata i vi ćete se također morat pripremiti za to. Dakle, izgradnja ove džamije će nastaviti uvećavati vaše odgovornosti jedne za drugom.

Jasno kada se pripremite da prenesete poruku islama-Ahmadijata, morat ćete poboljšati svoje osobne moralne odlike kao i svoje znanje o stvarima vezanim za vjeru. A to je neophodno. Ako ovo ne učinite onda zbog nedostatka sklada između vaših riječi i djela niko neće htjeti doći čak blizu vas. Tako izgradnja džamija vodi do otvaranja vrata za ljude da prema sebi privuku Božije blagoslove koji će dalje neprestalno povećavati vjeru vjernika. A tu su također i blagoslovi koje cijeli Džemat privlači na sebe gradeći džamije u tolikoj mjeri da um zatreperi.

Allah je na nekoliko mjesta u Časnom Kur’anu govorio na temu džamija.  Časni Kur’an govori na  temu poštivanja i časti koji pripadaju džamiji. On diskutuje na temu svrhe džamija i jasno je izložio odlike onih koji nastanjuju Allahove džamije. Ajet Kur’ana koji sam vam upravo pročio govori o onima koji nastanjuju džamije.

Prva stvar koja je rečena jeste da su oni koji nastanjuju, koji dolaze u džamije su oni koji vjeruju u Allaha. No, samo reći da vjerujemo u Allaha nije dovoljno. Vjera je ovdje također spomenula neke standarde koje je Allah spomenuo. Allah, Uzvišeni, kaže ako utemeljite ove standarde vjere, samo onda ćete biti ubrojani među one koji su savršeni u svojoj vjeri, inače vaša vjera neće biti savršena.

Na primjer Allah, Uzvišeni, kaže u Časnom Kur’anu (49:15), “qaaletil a’raabo aamenna”, što znači ”Beduini (Arapi pustinje) kažu: ‘Mi vjerujemo”  a Allah kaže: “Qul lem tu’minuu ve lakin quulu aslemna’ što znači: “Reci: ‘Vi ne vjerujete; nego recite: ‘Mi smo prihvatili islam.’

Tako je Allah rekao Poslaniku da im kaže da ne kažu da vjeruju nego da umjesto toga kažu da su postali naoko poslušni, a ovo je moglo biti iz raznih razloga. Prema tome, izgovaranje Kalimei šehadeta i onda činjenje napretka u svom stanju vjerovanja, i razvijanje jače veze s Bogom i posvećivanje pažnje svom ibadetu,  da  uvijek budemo spremni da učinimo bilo kakvu vrstu žrtve s ciljem da  dobijemo Allahovo zadovoljstvo, i činjenje takve žrtve, postupanje po svim Njegovim naredbama – ovo su stvarne stvari koje osoba treba činiti nakon prihvatanja islama i koje moraju postojati kod muslimana, istinskog vjernika. One se moraju nalaziti kod osobe koja je prihvatila Imama ovog doba i postala Ahmadi. Drugim riječima, Ahmadi musliman mora svaki dan pokazati ove znakove svoje vjere u novom sjaju. Osoba mora osjećati ove stvari u sebi.

U ovom pogledu Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Muslimani, vjernici su oni ljudi čiji postupci  svjedoče njihovim unutrašnjim vjerovanjima. Njihova vjera je ispisana na njihovim srcima. I oni zarađivanje Božijeg zadovoljstva čine najvažnijom stvari i dodijeljuju tome najveću prednost nad svim drugim stvarima. I oni posvajaju prefinjene i uske puteve bogobojaznosti/ ispravnosti, radi Njega. Oni su postali potpuno izgubljeni u Njegovoj ljubavi. I svaki idol koji dođe na njihov put kao prepreka – bilo da je to moralni propust ili neka druga vrsta slabosti ili neuspjeha – oni sami sebe udalje od bilo kakve takve stvari.’

Dakle, ovo su standardi koje moramo posvojiti i cilj koji trebamo postići. A kad budemo postigli ove standarde samo onda ćemo biti oni koji s pravom mogu sebe nazvati onima koji vjeruju u Boga.

Ova definicija koju je Obećani Mesija  a.s. dao da osoba treba posvojiti prefinjene uske puteve bogobojaznosti – ispravnosti, su putevi koji zahtijevaju da ispunimo obaveze koje smo dužni prema Bogu i Njegovim stvorenjima i da svaki ud i svaki dio svoga tijela podvrgnemo Allahovim naredbama.

Dok sprečavate  svaki ud i svaki dio tijela da počine bilo koje loše ili zlo djelo također morate osigurati da svoje razmišljanje držite potpuno čistim i bez bilo kakve i svake nečistoće, i ako ovo budete činili u ibadetu, u namazu, vaša pažnja će ostati usmjerena na Allaha, Uzvišenog i onda ćete također imati uspjeha  u utemeljivanju namaza.

Ako su sve vaše misli zapetljane u svijet i njegove užitke onda ne možete održati usredsređenost na Boga u svojim namazima. Takva osoba naizgled možda obavlja svoje namaze ali njegove misli lutaju negdje drugo.

Onda je Obećani Mesija a.s. rekao da su oni koji ostanu potpuno okupirani u ljubavi prema Bogu istinski mumini, istinski vjernici.

Poslanik Muhammed s.a.v.s. je kao jednu karakteristiku mumina opisao da od jednog namaza do sljedećeg njegovo srce nastavlja biti privezano u džamiji. Takva osoba čeka od vremena posljednjeg namaza da dođe vrijeme za sljedeći namaz tako da se može vratiti u džamiju.

Sada, svjetovni zadaci su također neophodni za čovjeka i Obećani Mesija a.s. nam je ovo objasnio i rekao nam je da je osoba koja ove dužnosti ne obavlja kako treba također odgovorna.

Nije bitno kakav je to rad, da li je umni ili fizički rad ili zemljoradnja ili bilo što, što god to bilo. Jedina stvar je da on, čak i dok je zauzeti tim dužnostima, mora cijelo vrijeme spominjati Boga i ako bude spominjao Boga onda će takva osoba osjećati i shvatiti da su i ovi svjetovni zadaci također  poduzeti i provedeni s Božijom naredbom i tako će nastojati ispuniti ove dužnosti s vjernošću i punom iskrenošću.

I takva osoba neće pokušati i neće iskoristiti bilo kakvu krivu ili nezakonitu priliku iz takvih situacija. Svjetovne aktivnosti takve osobe onda također postaju uvrštene kao dio njegovih duhovnih, vjerskih aktivnosti jer takav čovjek uvijek ima na umu pridobivanje Božijeg zadovoljstva i uvijek spominje Njegovo ime.

U uzvišeni primjeri koje su ashabi, drugovi Časnog Poslanika za nas utemeljili nisu bili samo zato da možemo uživati ​​slušajući o njihovim postupcima i primjerima. Njihova  svrha nije bila da se divimo njihovim uzvišenim uzornim djelima. Oni nemaju nikakve potrebe za našim divljenjem ili pohvalama, Allah ih je sam pohvalio i dao im Svoju vlastitu potvrdu da je Allah je zadovoljan s njima. Zato zapamtite da onaj s kim je Allah zadovoljan, takav nema potrebe da ga bilo koji čovjek slavi ili hvali.

Ali jeste, njihovi primjeri jamče ako budete išli njihovim stopama i slijedili njihove primjere i ispunjavali sve svoje svjetovne dužnosti imajući na umu da je vaš cilj da samo zadovoljite Allaha, onda će vas Allah  također staviti među one koji idu putevima koji vode Njegovom zadovoljstvu.

Obećani Mesija a.s. je rekao ako želite da stignete do visokih stepena vjerovanja, onda također morate nastojati da dostignete do najviših nivoa moralnih odlika. A način na koji možete prosuditi svoj nivo visokog morala je da gledate na ispunjavanje dužnosti koje dugujete svojim bližnjima. Dakle, samo obavljanjem namaza, i da u svom umu smatrate da ispunjavate dužnosti koje dugujete prema Bogu nije dovoljno u postizanju Božije blizine. Zapravo je za vjernika neophodno  da također ispuni prava društva u kojem  živi.

Onda je Obećani Mesija a.s. rekao da morate također sebe čuvati od lijenosti i bezvoljnosti jer to također osobu udaljava od Boga. Većinom kad pitate  one koji imaju poteškoća u obavljanju svojih pet dnevnih namaza, i ja pitam mnoge takve ljude, vidjet ćete da oni kažu da su lijeni i ne poduzimaju potrebnu brigu. Ova lijenost čini da osoba također bude nemarna u ljubavi prema Bogu i ova nebriga i  nemar polahko al sigurno osobu zastranjuju, također je udaljavaju od vjere i on također gubi strah od Sudnjeg dana i strah od dolaska Dana obračuna i da će se pojaviti pred Bogom.

Zato je Allah spomenuo vjeru u Budući svijet kao jednu od odlika onih koji nastanjuju džamije, koji redovno dolaze u džamije. Zato smo poučeni da ćemo na Ahiretu dobiti nagradu za stvari koje činimo na ovom svijetu.

Ovi postupci ibadeta provedeni isključivo radi pridobivanja Allahovog zadovoljstva, vjera u Boga na ovom svijetu i da sebe ubrajamo među vjernike dat će svoje plodove u budućem životu tako što će osobi biti dato da naslijedi Džennet.

Tada je rečeno da oni koji redovno dolaze u džamije i obavljaju svojih pet dnevnih namaza također daju financijske žrtve. Oni troše svoj imetak na Allahovom putu da traže Njegovo zadovoljstvo.

Allahovom milošću  Ahmadija Džemat je izvanredan u svojoj revnosti za davanjem financijskih žrtava radi Allaha. U najmanju ruku postoji skupina koja čini iznenađujuće izvanredne žrtve. U izgradnji ove džamije ima članova koji su žrtvovali stotine hiljada dolara. Kada je riječ o gradnji džamija čak i neahmadi muslimani čine velike žrtve ali je obilježje Ahmadi muslimana  da on čini stalnu žrtvu, da plaća redovite članarine, doprinose, kao i sudjelovanje u posebnim programima ili projektima koji god su mu predstavljeni. Zato njihove žrtve zauzimaju visoki nivo važnosti i vrijednosti, a osobito u današnjem materijalističkom svijetu, a još više zbog trenutnih ekonomskih uvjeta. Da Allah beskrajno blagoslovi  osobe i posjede svih ovih ljudi koji su dali ove žrtve.

Ali želim da svi zapamtite da samo jedan postupak nije dovoljan da vas osposobi da postignete visine bogobojaznosti ili taqwe ili da vašu vjeru učini savršenom. Doista je za mumina, istinskog vjernika, neophodno da ispuni obje vrste svojih obaveza, i prema Bogu i prema Božjim stvorenjima.

Na drugim mjestima je Časni Kur’an naznačio mnoge druge atribute onih koji vjeruju, od kojih ću neke  ukratko spomenuti jer jedino posvajanjem tih atributa neko može ispravno biti nazvan osobom koja je upućena na pravi put i biti nazvan onim ko je ispunio obaveza koje pripadaju džamiji.

Allah, Uzvišeni, kaže:

‘Vel-leziine aamenuu ašad-du hub-ben lillah’ (2:166)- oni koji su mumini,  koji vjeruju, imaju jaču ljubav prema Allahu.

Obećani Mesija a.s. kaže: “Visina ljubavi je ibadet (obožavanje) i zato je riječ ‘mohabbat’ ili ljubav  osobita samo Bogu.”

Onda on kaže: “Obožavanje (ibadet) se sastoji od dva dijela. Jedan je gdje se čovjek boji Boga kao što se Boga treba bojati. Tako istinski strah od Boga odvede čovjeka prema fontani čistoće i njegova duša se topi i teče prema Bogu i u njoj se razvija istinska boja potčinjenosti. ”

Tako da je ovo je jedan dio koji je u vezi sa strahom koji uzrokuje da se srce rastopi i kao posljedica toga čovjek pada na tlo pred Bogom i nastoji ispuniti obavezu obožavanja Boga i nastoji postati istinski Božiji rob.

Onda Obećani Mesija a.s. kaže: “Drugi dio ibadeta (obožavanja) je da čovjek treba voljeti Boga jer Bog je vrijedan da bude voljen. Zato je rekao: “Vel-leziine aamenuu ašed-du hub-ben lillah” (2:166). Tako da prepoznavanje svih svjetovnih ljubavi treba biti privremeno i prolazno, osoba proglašava da je Bog  jedini pravi predmet njegove ljubavi. To su dvije vrste prava koje Allah traži od čovjeka da ih ispuni u pogledu Njega. Za prikladno ispunjavanje ovih obiju vrsta obaveza koje čovjek duguje Bogu za Njegovo obožavanje, iako  svako obožavanje ima svoju vlastitu boju, pa ipak je islam postavio dvije različite vrste obožavanja.”

“Strah i ljubav su dvije stvari koje se čine nemogućim imati zajedno .. kako može osoba koja se boji nekoga također ga voljeti. No, strah od Boga i Njegova ljubav imaju potpuno drugačije vrste boja. Stepen do kojeg čovjek napreduje u svom strahu od Boga, do tog će se istog stepena njegova ljubav prema Bogu također povećati. A sličan stepen do kojeg on napreduje u svojoj ljubavi prema Bogu do tog istog stepena će povećati svoj strah od Boga i ovaj strah će dominirati njime i spriječiti ga od činjenja bilo kojeg zlog djela čineći da mrzi takve stvari i odvoditi ga sve više prema čistom stanju. ”

Dakle, ovo je stanje koje istinski mumin, vjernik, treba steći.

Obećani Mesija a.s.  onda nastavlja da opiše ove ljubavi i kaže da bi razvio strah, čovjek treba da se  okrene dovama i da bi razvio ljubav čovjek treba poduzeti ibadet hadža, ili hodočašća … ali to je druga duga tema.

Dakle, ovo je stanje koje istinski  mumin, vjernik, treba postići. Tako da ovaj strah od Boga postane sredstvo pridobivanja Njegove  ljubavi  a kad čovjek stiče ovaj stepen ili položaj onda on postaje istinski klanjač, istinski rob i postaje onaj za koga se može reći da ispunjava obaveze prema džamiji od strane vjernika. A ovo je stepen koji  Obećani Mesija a.s. želi vidjeti da se razvija u svakoj osobi koja ga je prihvatila.

Dakle, sa konstrukcijom i izgradnjom ove džamije moramo provoditi pretragu, analizu samih sebe, i utvrditi do koje mjere ispunjavamo obavezu obožavanja Boga, i utvrditi do koje mjere ispunjavamo zahtjeve da volimo Boga , i vidjeti do koje mjere ispunjavamo obaveze i dužnosti koje svaki od nas ima prema drugom, jer dužnosti obožavanja ne mogu biti ispunjene bez bogobojaznosti, ispravnosti i ovo se ne može postići dok ne budemo ispunjavali i postupali po svim Božjim naredbama.

Allah nam je u Časnom Kur’anu dao bezbroj naredbi da nas uputi i od mumina se traži da ih ispuni i samo onda  može biti nazvan upućenim. Prije nego što spomenem nekoliko od ovih dozvolite mi da  objasnim jednu stvar u ajetu koji sam proučio. Tamo je rečeno:

‘Fe’ asaa uula’ike enjjequunu minel muhtediin’ (9:18)

što znači, “… veća je mogućnost da su ovi ljudi među upućenim.”

Ovo ne znači ako budu radili ove stvari onda je MOGUĆE da će biti ubrojani  da su oni koji su ispravno upućeni.

Nije značenje ako budu radili ove stvari s dobrim namjerama onda je MOGUĆE da će se moći smatrati da su dostigli svoj cilj itd. To nije slučaj. Oni koji znaju arapski idiom znaju kada se riječ ‘asaa’ [moguće ili možda]  koristi za Boga onda to znači da je za one ljude koji su čvrsti u svojoj vjeri, učestvuju u Zekatu i drugim financijskim žrtvama radi pridobivanja Allahovog zadovoljstva, koji se ne boje nikoga drugog osim Boga, da su onda takvi sigurno  upućeni u Allahovim očima i dolazak u džamiju takve osobe i obavljanje namaza i postupanje po svim Allahovim naredbama će i dalje uzrokovati da njihova vjera i nivo bogobojaznosti nastave rasti.

Zato su sretni oni među nama koji, time što su od Allaha ubrojani da su među onima koji se smatraju upućenim, i postajući Njegovi, stalno postaju sve bliže i bliže Bogu.

Dopustite mi da sada također spomenem jednu ili dvije dužnosti koje je Allah stavio na nas.

Allah Uzvišeni kaže (3:111):

“Vi ste najbolji ummet izveden za dobrobit čovječanstva; vi naređujete dobra djela i zaustavljate zlo i vjerujete u Allaha.”

U ovom ajetu je Allah spomenuo odlike istinskog muslimana da on naređuje dobro i zabranjuje zlo a ovaj posao ne može biti učinjen dok čovjekova djela i riječi savršeno ne budu odgovarali jedno drugom. Ako su naši postupci drugačiji od našeg govora onda naši govori neće ni imati nikakav dojam na naše vlastite ljude a kamoli da imaju bilo kakav utjecaj na druge.

Nakon  izgradnje ove džamije, kao što sam rekao, putevi prenošenja naše poruke drugima će se otvoriti, ali ako naši postupci nisu kao što trebaju biti, kao što ih je Bog spomenuo, onda niti smo mi najbolji ummet, niti je Naša vjera u Allaha istina. I naše dove ne služe nikakvoj svrsi i naše financijske žrtve neće naći prihvatanje kod Boga, a niti će naša tvrdnja biti istina da imamo strah od Boga u svojim srcima.

Dakle, naša najvažnija dužnost je da sebe oblikujemo  u skladu s Božijim naredbama.

Druga Božija naredba je:

(2:84) ‘ve quulu linnasi husna’

‘govorit ćete ljudima lijepe riječi (i ophodite se s ljudima ljubazno).’

Prva demonstracija ovoga mora biti među nama samim a pogotovu vršioci dužnosti trebaju posvetiti pažnju ovome. Prije nego izađemo  napolje  i prenesemo poruku, mi prvo moramo ispuniti svoje džamije s takvim ispravnim klanjačima koji su, radi Allaha, oni koji ispunjavaju prava koja pripadaju Bogu  u pogledu Njegovog obožavanja.

Ponekad dobivam prigovore da neki vršioci dužnosti imaju stavove, ili neki koji  sebe zamišljaju na tako uzdignutim položajima bogobojaznosti, i razgovaraju s ljudima na način da im uzrokuju emocionalnu bol i tako ih tjeraju iz Džemata. Takvi ljudi onda, umjesto da pomažu ispunjavanje džamija postaju sredstvo da ih učine napuštenim. Tako, da bismo postali najbolji ljudi, prvo je neophodno da sebe popravimo.

Onda, kao što se uvijek događalo, izgradnjom džamija se otvaraju novi putevi prenošenja poruke islama Ahmadijata i to će se i ovdje dogoditi. Tako, kad ljudi dolaze da vide džamiju, ili među vašim prijateljima i poznanicima, vi trebate nastaviti razvijanje i jačanje ovog efekta da su Ahmadi muslimani uvijek posvećeni činjenju dobra za druge.

Ovo je dojam i osjećaj koji mi moramo imati i utemeljiti u svijetu o Ahmadi muslimanu. Ovo je učenje islama da umjesto razmišljanja o svom ličnom dobru i koristi mi prvo mislimo o onom što je od koristi za druge. I ne samo misliti o ovome, nego to trebamo pokazati svojim praktičnim postupcima, i sada kad je ova džamija izgrađena ljudi će ovo sve više vidjeti.

Allah, Uzvišeni, za nas otvara puteve da prenesemo poruku islama-Ahmadijata. Ponekad budu napravljeni  takvi zapanjujući kontakti i veze koji ne mogu biti rezultat bilo čijih napora i vidjet ćete da će se ovdje također napraviti takvi kontakti. Dakle,svojim postupcima i  riječima pridobite ove kontakte za ljubav prema islamu i njegovim učenjima.

Dakle, kao što sam rekao, vaše postupanje jednog s drugim s ljubavlju radi pridobivanja Allahovog zadovoljstva treba nastaviti rasti i svi trebate posvetiti posebnu pažnju ovome također, jer ovo je također vrlo bitno za nas da bismo bili u stanju da uspješno prenesemo našu poruku i radi jačanja Džemata također je izuzetno važno a  također je neophodno da bi osoba zaradila Allahovo zadovoljstvo.

Može biti da izgradnjom ove džamije Džemat postane također jači unutar i postaje takav da postupa po Allahovim nalozima i naredbama i takav da prisustvuje i ispunjava džamije i da srca svakog od vas bude uvijek privezano uz džamiju na isti način kako je Časni Poslanik s.a.v.s.  želio o istinskom muminu. Da ova džamija bude takva da pridobije Božiju milost i da svako ko dođe ovdje ima udio u ovome i da se vrata prenošenja poruke islama Ahmadijata nastavljaju otvorati kao posljedica toga što je ova džamija  izgrađena.

Dopustite mi da sada spomenem neke podatke koji se odnose na ovu džamiju. Ovo možda ne bude od velikog interesa za lokalno stanovništvo ali sam siguran da će ljudima širom svijeta koji gledaju biti drago da ih čuju.

Najavu o izgradnji ove džamije dao je u 1997. hazreti Halifatul Mesih IV r.a. i on joj je tada dao ime   Masjid Baitur Rahmana. Džamija je smještena na oko 3,75 hektara zemljišta i ima natkriveni prostor od 33.419 kvadratnih stopa. Ima dva sprata i kupolu koja je 47 stopa visoka i minaret koji je 76 stopa visok. Trenutno su dvorane i muškaraca i žena povezani i zajedno imaju površinu 6800 kvadratnih stopa i u ovoj povezanoj dvorani može klanjati ukupno 1.132 osoba. Tu je veliko parkiralište koje može primiti 140 automobila. Tu je i višenamjenska dvorana u kojoj se 1.050 ljudi mogu klanjati namaz – tako da ukupno više od 2.000 ljudi mogu klanjati namaz u džamiji. Tu je i biblioteka, tabligh centar, kuhinja, područje za pogrebne usluge, četiri učionice, brojne kancelarije, sala za sastanke, stan za misionara i kuća za goste. Na džamiji su napravili neke lijepe kaligrafije. Ukupni troškovi projekta, uključujući i neke dodatne troškove koji su postali neophodni, iznose C 8,5 miliona dolara.

Da Allah blagoslovi ovu džamiju za sve vas u svakom pogledu.

Na kraju želim pročitati kratki isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. On kaže:

“Istinska ljepota džamija nije u izgledu njihove građevine nego je zapravo s onim klanjačima koji obavljaju svoje namaze u njima s punom iskrenošću. Bez takvih ljudi ove džamije leže napuštene. Džamija Poslanika s.a.v.s. je bila mala i njen krov je bio napravljen od palminih grančica i voda je kapala na pod džamije kad bi padala kiša.

Ali sjaj i atmosfera džamiji je sa njenim klanjačima. U vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. neki ljudi svjetovnog razmišljanja napravili su džamiju koja je srušena po Božijoj naredbi. Ime te džamije je bilo Majid Zarar. Ova džamija je srušena. Naredba u pogledu džamija je da one trebaju biti izgrađene za svrhu taqwe, bogobojaznosti. ”

Dakle, ovo je to što svaki Ahamdi musliman mora imati na umu.

Obećani Mesija a.s. nastavlja i kaže:

“Džemat treba imati svoju džamiju u kojoj treba biti imam iz našeg Džemata koji će savjetovati i upućivati ljude i članovi Džemata se trebaju svi okupiti da svoje namaze obave u ovoj džamiji . Veliki je blagoslov u Džematu i zajedništvu a iz nejedinstva se rađa mnogo zbunjenosti. A ovo je vrijeme kad trebaju biti promovisani jedinstvo i zajedništvo a trebaju se previdjeti sitne male razlike koje uzrokuju nejedinstvo.”

Da nas Allah osposobi da oblikujemo svoje živote u skladu s ovim naredbama. Amin!