Svijest o Bogu i Allahova Jedinstvenost

Kratki sadržaj

‘O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha; i neka svaka duša gleda šta unaprijed šalje za sutra. I bojte se Allaha; uistinu je Allah dobro obaviješten o onom što vi radite.

I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, zato je Allah učinio da oni zaborave sami sebe. To su oni koji su grješnici.’ (59:19-20)

Bog je odredio da je bogobojaznost (takva) osnovni uvjet za vjernika. Bezbrojni ajeti Časnog Kur’ana daju razne naredbe da posvojimo bogobojaznost i održavamo je. Kur’an je one koji slijede ove naredbe nazvao mutteki (ispravnim) i upozorio je one  koji ih ne prakticiraju o njihovom kraju.

Šta je bogobojaznost (takva)? Iz Časnog Kur’ana je ukratko sažeto da je njena definicija dati prednost Božjem zadovoljstvu nad svemu drugom i smatrati Boga Jednim i neusporedivim i Izvorom svih moći. Bogobojaznost je ispunjavati obaveze prema Bogu (Božija prava) i s ciljem traženja Njegovog zadovoljstva također ispunjavati dužnosti prema Njegovom stvaranju (prava Njegovog stvaranja). Obećani Mesija a.s. je napisao:

Očito je da je način usavršavanja svoje duhovne ljepote da vodimo računa o amanetima Uzvišenog Allaha, da ispunjavamo sve obaveze vjere, da sve sposobnosti i dijelove tijela – i vidljive, kao što su oči, uši, ruke, noge i druge, kao i one skrivene, kao što su um i druge sposobnosti i odlike – koristimo u prikladnim prilikama i da ih uzdržimo da ne stupe u djelovanje u neprikladnim prilikama, te da budemo upozoreni protiv podlih napada poroka i da vodimo ‘računa o pravima drugih ljudi.’ (Brahin-e-Ahmadija, dio V, Ruhani Khaza’n, tom 21, str. 209; Bit islama, tom II, str. 348)

Ovo je standard koji nam je Obećani Mesija a.s. objasnio i ovo je također njegovo očekivanje od nas. Prije nekoliko petaka hazreti Halifatul Mesih je skrenuo pažnju na ispunjavanje amaneta i obaveza vjere pozivajući se na vršioce dužnosti (Džemata). Danas je ovaj predmet dalje objašnjen.

Ahmadi muslimani su sretni da su među onima koji u ovo doba vjeruju oni ti čija je pažnja skrenuta na prefinjene detalje da se povežu s Bogom. Naklonost je Obećanog Mesije a.s. prema nama da nam je on stalno pokazivao put ka ovim visokim položajima koji donose blizinu Bogu. Sigurno, svaka osoba ima drugačiji nivo pobožnosti, pronicljivosti, shvatanja itd. Zato je naređeno da svako treba nastojati najviše što može u okviru svojih  sposobnosti da ispuni zavjet dat Bogu. Ako svaki vjernik bude činio nastojanje u ovom pogledu on će biti onaj koji se drži bogobojaznosti. Naređena je prikladna upotreba ruku, nogu, ušiju i očiju i obavezujuće je da izbjegavamo sve što je zabranjeno. Upotreba očitih dijelova tijela/sposobnosti nije samo u vezi ispunjavanja prava ljudi. Mnogo je aspekata koji nemaju direknu vezu s drugima i ovi aspekti nisu ni od koristi niti od štete za druge ljude. Ako se zamislimo nad ovim pitanjem shvatamo da kroz određene prakse osoba donosi korist ili štetu sebi samom. Pa ipak ih Bog nije ni naredio ni zabranio. Činjenjem stvari koje su zabranjene čovjek prelazi granice koje je Allah postavio i krši ih. Ne čineći ono što je naređeno čovjek se udaljava od onoga što je Allah propisao.

Prema tome, radeći nešto protiv Božje naredbe ili ne raditi nešto kako je On naredio čovjek prelazi Božije granice i postaje udaljen od bogobojaznosti (takve). Što više raste udaljenost od bogobojaznosti to osoba više pada u krilo šejtana. Zato je Obećani Mesija a.s. rekao da vjernik  treba ne samo izbjegavati ono što je zabranjeno nego također treba uvijek biti svjestan šejtanskih prikrivenih napada. Svijest o ovome spašava osobu od prikrivenih napada šejtana koji napada na različite načine. Postoje mnogi moderni izumi koji mogu biti štetni. Umjesto da se koriste za njihove korisne aspekte, oni se ponekad koriste na načine koji predstavljaju opasnost od šejtanskih napada. Oni osobu udaljavaju od obožavanja Boga i imaju štetno djelovanje na moral. Izvana ljudi misle da je to njihova lična stvar i što se koga tiče ako neko kocka ili kasno u noć gleda filmove na internetu ili TV. Ili ima nekih drugih neprikladnih stvari koje ljudi rade. Oni misle da niko nema ništa s ovim zato što oni nikome direktno ne štete. Međutim, stvari koje su suprotne Božjem putu udaljavaju osobu od obožavanja Boga, one udaljavaju osobu od ispunjavanja dužnosti prema Bogu kao i ispunjavanja dužnosti prema ljudima.

Alkohol, kockanje, nepristojni filmovi na internetu, neprikladna prijateljstva u ovim zemljama uzrokuju razbijanje porodica. Oni također stavljaju mlade ljude na krivi put, čak ih zavode od vjerovanja u postojanje Boga a oni završavaju tako da postaju zlo za društvo. Bog je rekao da  čovjekov svaki dio tijela, svaka sposobnost i svaka misao trebaju biti korišteni u skladu s onim što Bog naređuje i u prikladnoj prilici i da ovo uvećava bogobojaznost osobe.

U ajetu proučenom na početku Allah kaže da poslije vjerovanja trebamo posvojiti bogobojaznost. Privlačnosti i udobnosti ovoga svijeta ne smiju biti sve. Umjesto toga, treba gledati šta smo učinili da tražimo Božije zadovoljstvo, jer ovo su djela koja će biti od koristi na budućem svijetu, dok će privlačnosti, udobnost i užitci ovog svijeta ostati ovdje. Osoba treba da se zamisli o sebi;  korijen grijeha je kad čovjek postaje nemaran i zaboravlja Boga. Ako osoba želi vječne blagoslove treba slijediti Božji put.

Prvi od dva ajeta proučena na početku je među ajetima koji se uče na Nikahu (vjerskom vjenčanju). On skreće paćnju na budući život kao i na buduću generaciju da uveća pobožnost  jer su pobožna djeca izvor Božijeg zadovoljstva. Pobožna djeca ne samo da ukrašavaju svoj vlastiti kraj nego također uzdižu položaj svojih roditelja na Ahiretu moleći (Boga) za njih. Allah ovdje kaže da trebamo zapamtiti u vrijeme sklapanja braka da su privlačnosti, udobnosti i užitci ovog svijeta privremene stvari. Brak i svjetovno zajedništvo je privremeno zadovoljstvo. Prava radost je u traženju Božijeg zadovoljstva koje se postiže na ovom svijetu a plodovi toga se također uživaju na budućem svijetu. Bog je više puta naredio da ostanemo čvrsti na bogobojaznosti i činimo djela koja će krasiti ovaj život kao i budući, i da zapamtimo da je On upoznat o svemu. Svaki naš mali i beznačajan čin je ubrojan. Jako je potrebno da idemo pažljivo.

Obećani Mesija a.s. rekao je na jednom skupu: “U islamu, stvarni život zahtijeva smrt, koja je okrutna, pa ipak onaj ko je prihvaća je taj koji na kraju stiče život. Hadis navodi da čovjek svjetovne želje i užitke smatra Džennetom iako su oni kao Džehennem. Pobožna osoba prihvata teškoće na Božijem putu i jedino to je Džennet. Nema sumnje da je svijet konačan i svako je rođen da umre. Dođe vrijeme kada se na kraju svi prijatelji, suradnici i dragi rastanu. Sva neprikladna sreća i zadovoljstvo koji su se smatrali radošću, postanu gorčina. Istinsko blagostanje i sreća ne mogu se postići bez bogobojaznosti. A pridržavanje bogobojaznosti je kao pijenje čaše otrova. Svemogući Bog omogućava sve radosti za bogobojaznog: ”…Aonaj ko se boji Allaha – On će za njega napraviti izlaz za spas, i opskrbit će ga odakle on ni ne pomišlja…’ (65: 3-4) Prema tome, osnovni princip dobrobiti je bogobojaznost. Međutim, da bismo postigli bogobojaznost ne trebamo praviti uvjete. Kad jednom posvoji bogobojaznost osoba dobiva ono što traži. Svemogući Bog je uvijek milostiv i velikodušan; posvojite bogobojaznost i On će vam dati ono što želite.” (Prevedeno iz Malfuzat, tom V, str. 106-107).

Doista, posvajanjem bogobojaznosti osoba prima sve vrste milosti od Boga; međutim, treba neprestalno samokritički razmišljati o sebi i vidjeti da li se pridržava zavjeta davanja prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima i zavjeta da će ići putem bogobojaznosti i držati svoje riječi i djela podudarnim.

Obećani Mesija a.s. je dalje rekao: “Staza bogobojaznosti je vrlo teška i samo je može savladati ona osoba koja se u potpunosti pridržava volje Svemogućeg Boga i čini ono što Bog želi i ne slijedi svoj prioritet. Ništa ne može biti od koristi iz pretvaranja i zato, ono što je potrebno je Božija milost. Ovo se može dogoditi ako osoba moli skupa sa činjenjem napora. Svemogući Bog je naredio i molitvu i činjenje napora.’ (Prevedeno iz Malfuzat, tom VI, str. 227)

Obećani Mesija a.s. je također rekao: “Nitko ne može biti očišćena ukoliko ga Svemogući Bog ne očisti. Kad sama duša osobe pada na Božija vrata s poniznošću i blagošću, Svemogući Bog će primiti njegovu dovu i ta osoba će postati bogobojazna i dostojna razumijevanja vjere Časnog Poslanika s.a.v.s. Inače, kakav god proglas on iznosi o religiji i svom ibadetu itd. je po prirodi običaj koji slijedi samo oponašanjem svojih predaka bez ikakvog smisla stvarnosti ili duhovnosti.” (Prevedeno iz Malfuzat, tom VI, str. 228)

Obećani Mesija a.s. je rekao: “Postignite bogobojaznost jer bogobojaznost slijede blagoslovi Svemogućeg Boga i bogobojazna osoba bude spašena od nesreća svijeta.”

S Božijom milošću, mi doživljavamo mnoge Božije blagoslove kao Džemat i također napredujemo kao zajednica. Također smo svjedoci Božijeg posebnog tretmana Džemata kako nas On izvodi iz neprijateljske zamke u kritičnim vremenima. Priličan broj članova Džemata pridržava se bogobojaznosti i traži Božije zadovoljstvo. Ipak, uvijek trebamo nastojati da poslije davanja zavjeta bai’ata postignemo takav standard bogobojaznosti koji priliči istinskom muslimanu i koji je Obećani Mesija a.s. od nas očekivao. Uvijek trebamo imati na umu Boga. Doista, Allah kaže da nije njegov gubitak ako Ga mi zaboravimo, međutim, naš nemar će biti štetan za nas. Oni koji zaboravljaju Boga imaju slabu vjeru i gube iz vida da se jednog dana moraju suočiti s Njim. Njihova praksa je takva da njihovo moralno i duhovno stanje opada, za njih svijet preuzima prednost nad vjerom. Koji će im tretman biti dat na Drugom svijetu, samo Bog zna, ali oni koji su previše upleteni u ovaj svijet također gube svoj unutarnji mir u ovom životu. Vidimo ljude posve onesposobljene nad malim financijskim ili svjetskim gubitkom.

Bog kaže ako tvrdite da imate vjeru ali ne činite nikakav napor da se držite bogobojaznosti, niste privučeni da ispunjavate dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima, onda očito nemate savršenu vjeru u Boga. Ako u ovoj situaciji također nema napora za popravljanje onda će vaš život na ovom svijetu biti poremećen (neskladan). I ne samo to, takva osoba će biti smatrana Fasiqom (buntovnikom). Ovdje, (59:20) Fasiq označava osobu koja je obećala da će se pridržavati naredbi Šerijata ali onda krši sve ili neke od njih. Ostali ajeti Časnog Kur’ana govore nam da je osoba koja je nezahvalna na Božijim blagoslovima isključena iz poslušnosti i smatra se Fasiqom i osobom lošeg karaktera. Kad je jednom dat zavjet bai’ata i data prednost vjeri nad svjetovnim stvarima, onda bez obzira na okolnosti, Božije naredbe se nikada ne smiju izgubiti iz vida. Velika je Božija naklonost prema Ahmadi muslimanima da im je data mjera Njegovih blagoslova, to jest, blagoslova Obećanog Mesije a.s. da unapređuju misiju Časnog Poslanika s.a.v.s. Zaista, poslanstvo je najveći od svih Božijih blagoslova o kojem se među muslimanima može naći neobična oprečnost: oni mole za to a u isto vrijeme to odbijaju. Mi smo sretni da smo bili u stanju da prihvatimo ovaj blagoslov i budemo uključeni među one koji će sudjelovati u ovom blagoslovu. Ovo će se dogoditi u stvarnim terminima kad postignemo standard naloga i očekivanja Obećanog Mesije a.s. Inače ćemo biti oni koji tonu u nemar i navlače Božije nezadovoljstvo.

Obećani Mesija a.s. je došao u potčinjenosti svom učitelju, Časnom Poslaniku s.a.v.s. da uspostavi Božiju Jedinstvenost i dokaže postojanje Boga. Stvarna bogobojaznost bude usađena kad osoba ima potpunu vjeru u Božiju Jedinstvenost. Obećani Mesija a.s. je napisao:

“Božija Jedinstvenost (teuhid) ne znači da osoba izgovara riječi ‘La ilahe illalla’ (Nitko nije vrijedan obožavanja osim Allaha), a ima hiljade idola u srcu. Ustvari, osoba koja bilo kojem  svom poslu, lukavstvu, prevari ili planu daje važnost kakva se pridaje Bogu ili se oslanja na osobu kako se samo treba oslanjati na Boga ili daje svom egu vrstu važnosti koja treba biti data Bogu, u Božijim očima on je idolopoklonik u svim ovim slučajevima. Idoli nisu samo ono što je  napravljeno od zlata, srebra, bakra ili kamena i na njih se oslanja. Zapravo je sve, riječi ili djela, čemu je data važnost koja je Božije pravo, idol u Božjim očima.” (Prevedeno iz: Siraj-ud-Din ‘Isa’i ke Char Sawalon koj Jawab, Ruhani Khaza’in, tom 12, str 349)

‘Istinska Božija Jedinstvenost, čiju potvrdu Bog zahtijeva i o kojoj ovisi spas, jeste da vjerujemo da je Bog u svom Biću bez ikakvog druga, bilo da je to idol ili ljudsko biće, ili Sunce ili Mjesec ili čovjekov ego, ili njegovo lukavstvo ili prevara; i da ne mislimo ni o kome da posjeduje moć naspram Njega, niti da prihvatimo da je bilo ko hranitelj, niti da mislimo za bilo koga da daje čast ili sramotu, niti da za bilo koga smatramo da je pomagač ili služi; i da svoju ljubav ograničimo na Njega i svoj ibadet Njemu i svoju poniznost Njemu i svoje nade Njemu i svoj strah Njemu. Nikakva Jedinstvenost ne može biti potpuna bez sljedećih triju vrsta stvari. Prvo, tu je Jedinstvenost Bića, to jest, da cijeli svemir zamišljamo nepostojećim naspram Njega i da ga smatramo smrtnim i s nedostatkom stvarnosti. Drugo, Jedinstvenost atributa, to jest, da su Rububiyyat i božanstvo ograničeni na Njegovo Biće i da sve drugo što izgleda kao hranitelji ili dobrotvori samo su dio sistema  postavljenog Njegovom rukom. Treće, Jedinstvenost ljubavi,  iskrenosti i odanosti, to jest, ne smatrati bilo koga kao druga Bogu u pitanju ljubavi i obožavanja, i da budemo potpuno izgubljeni u Njemu.’ (Siraj-ud-Din ‘Isa’i ke Char Sawalon ka Jawab, Ruhani Khaza’in, tom 12, str. 349-350; Suština islama, tom I, str. 169-170)

Što se tiče izvrsnosti bogobojaznosti Obećani Mesija a.s. je rekao: “Izvrsnost bogobojaznosti je samo to da čovjekovo vlastito biće prestaje postojati i u stvarnosti jedino ovo je također teuhid (Božija Jedinstvenost).”

Dati prednost Bogu nad svemu drugom je bogobojaznost a to je također pridržavanje teuhidu. Da nas Allah osposobi da postignemo ovaj standard!

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da se ide na put i tražio dove da ovo putovanje bude blagoslovljeno u svakom pogledu.