Usađivanje istine i pravde

Kratki sadržaj

‘O vjernici! Budite strogi u čuvanju pravde; svjedočite u ime Allaha, čak i ako to bude protiv vas, ili roditelja, ili bliže rodbine. Bilo da je taj bogat ili siromašan, Allah najbolje brine o oboma. Zato ne slijedite svoje niske želje, pa da budete nepravedni. A ako vi izokrećete ili izbjegavate (istinu), pa Allah je dobro obaviješten o onom što vi radite.’ (4:136)

‘O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.Allah je obećao da će oni koji vjeruju i čine dobra djela imati oprost i veliku nagradu.’ (5:9,10)

Protivnici islama stalno optužuju islam da je religija ekstremizma i tako stvaraju zlobu o islamu. Svaki postupak terorizma koji se dogodi u svijetu bilo da ga počine ljudi koji su poznati kao muslimani ili bilo ko drugi ili koji počine takozvane džihadi grupe ili džihadi organizacije, pripisan je Časnom Kur’anu i Časnom Poslaniku s.a.v.s. i oni postanu meta uvredljivog i ružnog govora.

Danas je Džemat Ahmadija, Džemat istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. taj koji u svijetlu Časnog Kur’ana pobija svaku optužbu klevetnika i odgovara na sve uvrede. Među ajetima Kur’ana koje mi predstavljamo da pobijemo optužbe o islamu, da je religija ekstremizma, su i ajeti proučeni na početku. Ovo daje primjer visokog moralnog učenja islama. Svaka poštena osoba koja nije musliman ne može a da ne pohvali ovo izvanredno učenje ali onda također ispituje gdje se može naći prakticiranje ovog učenja? Nemuslimani koji se druže sa članovima našeg Džemata komentarišu iako vide praksu ovog učenja kod ljudi u Džematu, da je naš Džemat samo manjinska zajednica i oni žele da vide opću sliku ovog učenja u drugim sektama islama. Ahmadi muslimani odgovaraju na ovo u skladu sa svojim pojedinačnim razumijevanjem i pronicljivošću i često ostave dobar dojam.

Međutim, mi trebamo biti realni i trebamo sebe samokritički preispitivati. Sigurno je da mi nastojimo zadovoljiti ova ispitivanja i također smo do velike mjere uspješni. Vidimo da se sada novinari nekad pozivaju na nas nevodeći naše ime a ponekad bez navođenja imena i priznaju da je jedna manjinska muslimanska zajednica protiv ekstremističkih težnji i želi stvoriti poštenje i tvrdi da prakticira istinski islam.

Kad hazreti Halifatul Mesih sluša takve izvještaje drugih ili kad predstavlja istinska učenja islama drugima, osjeća zabrinutost i njegova pažnja je usmjerena na činjenicu da se trebamo zamisliti o sebi i analizirati koliko prakticiramo ovo učenje. Da li smatramo dovoljnim da privremeno ušutkamo one koji prigovaraju a kad nas svijet gleda i pažljivo ispituje ne nalaze da imamo visoke standarde o kojima govorimo? Istinitost bilo koje zajednice potvrđena je kad bude suočena sa teškom situacijom i svaki pojedinac u toj zajednici prakticira Božija učenja da stekne Božije zadovoljstvo podnoseći teškoću. Ta praksa treba biti tako visokog standarda da ih treba uspješno izvesti iz te situacije. Inače, samo izražavanje ljepote učenja ne čini da se bilo koja zajednica ističe. Mnogi nemuslimani moraju učenja islama predstaviti nemuslimanima. Njihovo predstavljanje ovog lijepog učenja kao dokaza islamske ljepote možda čini da nemuslimanima to izgleda lijepo i zbog njihove uljudnosti i druženja možda nemuslimani prestanu prigovarati o islamu. Međutim, Ahmadi muslimani trebaju voditi računa kad predstavljaju lijepo učenje islama pred svijetom, da oni također predstavljaju sebe kao Ahmadi muslimani i kao sljedbenici onoga koji je tvrdio da nagovještava drugu fazu islama. Objašnjavanje lijepog učenja islama od strane Ahmadi muslimana ne samo da pojedinca čini vrijednim hvale nego također uvećava ugled zajednice koja proglašava istinitost i mir.

Ako kod Ahmadi muslimana postoji oprečnost između riječi i djela ljudi će reći da taj i taj govori nešto drugo i čini drugo ili da ne ispunjava zahtjeve poštenja. Zapravo se odmah kaže kako je takav i takav Ahmadi i kako iznose mnoge tvrdnje i kažu da prednjače u poštenju i pravdi, ali kako među njima ima ljudi koji su upleteni u veliku nepravdu. Neki ljudi koji ulaze u posao s Ahmadi muslimanima pišu hazreti Halifatul Mesihu o kršenju povjerenja i nepoštenju Ahmadi muslimana. Na ovaj način taj Ahmadi šteti ugledu Džemata i postaje povod njegovom nepoštovanju. Iz ovog razloga on je još više griješan zato što su njegova tvrdnja i postupak  oprečni. Zaista, ovo je također bila briga Obećanog Mesije a.s. i on je rekao da ga ljudi ne smiju  sramotiti nakon što se povežu s njim.

Stvari koje su spomenute u ajetima proučenim na početku trebaju se prakticirati na svakom nivou, i samo onda će postati dio prirode osobe i zaustavit će ga od činjenja grijeha. To osobu vodi tome da nikada ne pomisli bilo šta pogrešno, bilo šta nepravedno, bilo šta udaljeno od istine ili nečega što će povrijediti druge. Stvarna slika Božijeg učenja i lijepog ugleda islama bit će kad Ahmadi muslimani to budu pokazivali na svakom nivou sa skladom između svojih riječi i djela. Treba činiti napore na svakom nivou da biste postigli standarde navedene u naprijed spomenutim ajetima; kod kuće, u društvu, sa prijateljima, sa drugima i također sa neprijateljima. Samo tada će osoba biti istinski vjernik i bit će smatrana sljedbenikom Imama ovog doba, inače će bilo koja tvrdnja biti prazna i potaći brigu koju je Obećani Mesija a.s. imao u pogledu nas. Naš cilj treba biti da umanjimo brigu, zapravo da je otklonimo.

Prva stvar koja je naređena u navedenim ajetima je da trebam osvjedočiti u skladu sa Božijim naredbama. Iz davanja svjedočenja ne smije biti nikakvog elementa traženja lične koristi, zapravo to treba biti učinjeno samo da se traži Božije zadovoljstvo. Onda je rečeno da se ovo postiže utemeljivanjem visokih standarda a to ne može biti moguće bez istinitosti. To također ne može biti moguće bez pridržavanja naredbi Časnog Poslanika s.a.v.s. koja kaže da osoba treba željeti drugoj ono što želi za sebe. Ne treba biti da neko želi pravdu za sebe i viče ako njemu nije data ili kad se radi o davanju prava drugom onda počinje iznositi izgovore. Da bi tražili pravdu za sebe, treba proučavati ajete Kur’ana, hadise i isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s. da se strah od Boga stavi u srce  svakoga ko otima nečija prava kao i osobe koja je sudija u datoj stvari. Međutim, kad se od osobe traži da dadne istinito svjedočenje, umjesto da svjedoči istinito on kaže uvrnute i zbunjujuće stvari da pokvari stvar ili da to okrene u nečiju korist ili u korist svojih dragih i bližnjih. Ovo ne priliči istinskom vjerniku jer sve što istinski vjenik radi ovisi o traženju Božijeg zadovoljstva a ovo je moguće kad osoba ima hrabrost da čak svjedoči protiv sebe.

Ne treba se brinuti o bilo kojim problemima koji bi potekli iz davanja istinitog svjedočenja; ovo mogu biti problemi s kojim se osoba suočava od strane svoje rodbine, djece, prijatelja ili roditelja ili davanjem istinitog svjedočenja osoba može biti u teškoći s prijateljima i porodicom. Istinito svjedočenje treba biti dato čak uprkos činjenici da će izazvati nezadovoljstvo vaših bližnjih i dragih i starijih. Bog kaže da koristi osobe i prednosti ne potječu iz njegovog podlog i pogrešnog svjedočenja nego Božijom milošću. Ako Bog izabere On može dati korist osobi. Pogrešno svjedočenje također može dati privremenu korist ali je njegova konačna šteta ogromna.

Zato osoba treba učiniti da mu Bog bude prijatelj i samo tražiti Njegovu blizinu i reći ono što je ispravno i pravo s ciljem da se održava poštenje. Trebate biti istinoljubivi u svom porodičnom životu, u društvenom životu i drugim svjetskim stvarima. Umjesto da slijedite svoje vlastite želje i udaljite se od poštenja i kažete ono što je prevara i zbunjujuće i skrivate istinsko svjedočenje i tako izazovete Božije nezadovoljstvo, trebate uvijek čuvati u središtu Božije zadovoljstvo.

Jedanput je Obećani Mesija a.s. trebao dati svjedočenje u predmetu zemljoradnje. Bio je sukob sa radnicima na zemlji o njihovom vlasništvu nad nekim drvećem. Radnici na zemlji su znali da Obećani Mesija a.s. uvijek daje istinito svjedočenje i on je zaista  pred sudijom rekao da po njegovom mišljenju radnici na zemlji imaju pravo na ova drveća. Otac Obećanog Mesije a.s. i porodica su bili nezadovoljni s njim a on je ipak  dao istinito svjedočenje. Takav je bio standard kojeg je postavio Obećani Mesija a.s. koji mi trebamo slijediti. Ovo je standard koji nam je Časni Poslanik s.a.v.s. naredio da slijedimo.

Allah kaže da onaj ko daje pogrešno svjedočenje možda bude u stanju da prevari svijet ali ‘…Allah je dobro upoznat o onom što vi radite…’ Zato, ako s jedne strane tvrdimo da širimo mir u društvu i pokazujemo svijetu put ka uputi, a s druge strane su nam djela i riječi oprečni da bismo postigli nevažnu korist, onda ćemo umjesto onih koji unapređuju mir i sigurnost biti među onima koji u društvu izazivaju uznemirenje. Tvrdnja istinskog vjernika da diže glas protiv nepravde samo je istinita kad održava visoke standarde iskrenosti i poštenja i kad svoja svjedočenja čini ovisnim o Božijim naredbama. Ajet iz sure Al-Maida (kako je dato naprijed) objašnjava visoke standarde koje Bog očekuje od nas u stvarima poštenja. Naše poštenje ne treba biti ograničeno na naš krug, čak i ako naš neprijatelj želi od nas pravdu treba biti siguran da će uvidjeti da smo pošteni i pravedni ili da će biti udijeljena pravda. Treba biti pokazano neprijatelju da sve što istinski vjernik radi je bazirano na bogobojaznosti i da ničije neprijateljstvo ne može biti uzrok da se udalji od istine i pravde. Naša srca su slobodna od neprijateljstva i mi proglašavamo da nemamo mržnje ili neprijateljstva prema bilo kome. Međutim, čak neprijateljstvo, zloba i pakost našeg neprijatelja ne smije učiniti da budemo naklonjeni tome da skrenemo od poštenja s ciljem da ga povrijedimo. Ovo je lijepo učenje koje mi objašnjavamo drugima i ono ih nadahnjuje da pronađu više o islamu.

Iako naše riječi privlače svijet nama, međutim, naše riječi o poštenju i naše riječi o miru i sigurnosti imat će stvarni dojam samo kad ih također stavimo u praksu. Allah je govoreći ‘…budite čvrsti na Allahovom putu…’ stavio na nas ogromnu odgovornost. Ovdje biti čvrst znači da dijelimo pravdu dubokim i detaljnim razmišljanjem i onda da to održimo s neprestalnom visokom odlučnošću. Duboki, neumorni i neprestalni napor će dovesti do utemeljnja mira, pravde i sigurnosti u svijetu. Danas je zadatak istinskih vjernika, Ahmadi muslimana da neprestalno rade za pravdu, istinu, mir i sigurnost imajući u vidu plemenite i profinjene tačke koje taj zadatak čini neophdnim. Ovo je zato što je nama Imam ovog doba dao  spoznaju stvarnog učenja islama i mi također nastojimo i predstavljamo praktičan primjer primjenjivanjem (stavljanja na djelovanje) ovih naredbi. Mi trebamo razmišljati o sebi o tome koliko poštenja  i iskrenosti prakticiramo, mi trebamo pažljivo posmatrati svoje srce da vidimo da li postižemo nivo koji je Obećani Mesija a.s. postavio svjedočenjem protiv svog oca?

Ako razmišljamo, zašto je onda atmosfera nepovjerenja u našim porodicama? Zašto nema ljubavi i naklonosti u bračnim odnosima? I ovo utječe na djecu. Zašto postoje poremećeni odnosi među braćom? Zašto postoje prekidi u odnosima koji rezultiraju iz lošeg mišljenja o drugima i odsustvo iskrenosti? Zašto se poslovi skovani na prijateljstvu završavaju u ogorčenosti? Zašto je porast u broju slučajeva podnesenih odboru kadija? Naravno, ovo je radi stanja srca i oprečnosti riječi i prakse. Za sebe je jedan standard a drugi standard za druge. Svaki Ahmadi musliman treba imati razlog za zabrinutost, vršioci dužnosti kao i članovi Džemata, o tome kako će ispuniti ogromni zadatak udjeljivanja pravde i istine s ciljem da steknu Božije zadovoljstvo. Sigurno ćemo morati voditi računa o Božijim naredbama i nastojati i prakticirati ih.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Nema ni jednog drugog sigurnog mjesta kao utvrđenje i krug zaštite Uzvišenog Allaha. Međutim, korist ne može biti od pomoći kroz nepotpuna sredstva. Može li bilo ko reći kad je žedan da je uzimanje samo kapi dovoljno? Ili kad je jako gladan da će ga zasititi mrva ili zalogaj? Sigurno osoba nije zadovoljena ukoliko ne jede i ne pije do sitosti. Slično tome, ukoliko nije postignuta izvanrednost u djelima, željeni plodovi i ishod nisu proizvedeni. Manjkava djela ne zadovoljavaju Uzvišenog Allaha niti su blagoslovljena. Zaista je Allahovo obećanje ako su učinjena djela s kojima je On zadovoljan, On će podariti blagoslov.’

Allah nam je dao odgovornost da svijetu uputimo poruku mira i sigurnosti. Radi ovoga se moramo držati poštenja i istinitosti. Poštenje se može održavati kad osoba do detalja razmišlja o Božijim naredbama. Potrebno je da se duboko zamislimo nad ispunjavanjem dužnosti prema Bogu (Božijim pravima) i dužnostima prema ljudima (pravima ljudi). Da nas Allah osposobi da tako činimo i da svoje kuće i društvo učinimo da budu kao Džennet i da u svjetlu lijepog učenja islama također ispunjavamo dužnosti širenja poruke; da  svijetu objasnimo učenje stvarne pravde i spasimo ga od uništenja! Svijet se zaista brzo kreće prema zastrašujućem uništenju. Nema pravde ni među muslimanima ni među nemuslimanima, i ne samo da nema pravde nego oni prelaze sve granice u okrutnosti. U takvo vrijeme samo Džemat Ahmadija može igrati ulogu spašavanja svijeta od uništenja. Radi ovoga svaki pojedinac treba učiniti praktične napore unutar svojih krugova i naravno okrenuti se ibadetu i dovi s velikom usredsređenošću. Nepravda u muslimanskim zemljama ih je uplela u unutrašnje borbe kao i  u neizbježne vanjske opasnosti. Izgleda kao da je ogroman rat prijeteći na vidiku. Možda svijet nije svjestan njegovih opasnosti, zapravo je sigurno bezbrižan o tome. U takvim okolnostima, sluge Mesije Muhammeda trebaju igrati svoju ulogu i igrati je obilato. Da nas Allah osposobi da ispunimo svoje odgovornosti i spasimo svijet od uništenja!