Ljepota Časnog Kur’ana koja se mora priznati
Kratki sadržaj
Huzur je na početku svoje hudbe petkom danas proučio slijedeće ajete iz Časnog Kur’ana:
“Zaista smo Mi u ovom Kur’anu neprestano objašnjavali (ajete) da oni prime savjet, ali to u njima ne povećava ništa osim što dalje bježe u mržnji.” (17:42)
“A Mi objavljujemo od Kur’ana što liječi i što je milost vjernicima; ali to silnicima ne povećava ništa osim gubitka.” (17:83)
Huzur je rekao da zloba i pakost klevetnika islama protiv islama, Časnog Kur’ana i Časnog Poslanika s.a.v.s. stalno izbija na površinu. Nedavno je izviješteno da je u nekim muslimanskim zemljama bila pokazana ekstremna reakcija u pogledu jednog Američkog svećenika zle prirode koji je u septembru 2010. godine verbalno vrijeđao Časni Kur’an i htio je da ga spali ali je u to vrijeme odustao od toga zbog nekog pritiska. Međutim, prije dva dana on je počinio ovo odvratno djelo. On je to opravdao sazivajući (takozvanu) ‘porotu’ od 12 ljudi u kojoj je jedan muslimanki imam predstavljao islam. Međutim, poslije šest sati porota je odlučila da Časni Kur’na, Bože sačuvaj, promoviše nasilje i ovo je navedeno kao razlog da ga spale. Huzur je rekao da su oni sami bili i počinioci i sudije. Ovaj svećenik nema nikakvog ugleda u SAD-u. Njegovih sljedbenika ima nekoliko stotina. On je počinio ovaj strašni čin radi jeftine popularnosti koju mediji raspaljuju da bi povećali svoj tiraž. Analitičari govore da uprkos što su mediji o tome izvijestili, novinski članak nije privukao pažnju. Od Vijeća za Američko-islamske odnose zatraženo je da daju komentar o ovome ali su oni odbili govoreći da više ne žele dati publicitet ovom čovjeku koji traži svojih petnaest minuta popularnosti.
Huzur je rekao da su se protiv islama uvijek činili takvi strašni postupci i čak i ako su počinjeni javno ili tajno, oni su uvredljivi za vjernika. Međutim, reakcija ne treba biti da se stavlja cijena na glavu te osobe kao što su neki uradili, ili da se prave protesti, ili izazivaju štete svojoj zemlji. Ispravna reakcija na ovakve stvari treba biti da predstavimo takvu sliku Kur’ana kroz svoju riječ i djelo da svijet sam osudi počinioca.
Dajući primjer priznavanja izvanrednosti Časnog Kur’ana od strane nemuslimana, Huzur je rekao da John Williams Draper u svojoj knjizi ‘Historija intelektualnog razvoja Evrope’ piše da je pogrešan koncept da je napredak Arapa bio sa upotrebom sile. On piše da sila ne može promijeniti čovjekovu savjest. On je napisao da Kur’an na izvanredan način jasno iznosi svoje ciljeve.
Objašnjavajući Kur’anske ajete proučene na početku Huzur je rekao da je Časni Kur’an oslikao jasnu sliku ovih ljudi. Oni su slični paganima Arabije. Takvi ljudi su uvijek bili onakolo i dalje će biti, i uprkos objašnjavanja svakog aspekta Časnog Kur’ana oni će nastaviti podizati prigovore. Umjesto da otvore svoje oči, ovo objašnjenje ih udaljava od ovog prelijepog učenja. Kao što ajet objašnjava: ‘…dalje bježe u mržnji…’, dok je on za vjernike: ‘…lijek i milost…’ Huzur je objasnio da čovjek gleda na stvari u skladu sa svojom prirodom – neki će uvijek imati bolestan pogled. Kur’an kaže na samom svom početku da je on:
“…uputa za bogobojazne…” (2:3)
Njegovo prelijepo učenje, koje je izvanrednije od svih ranijih učenja bit će očigledno samo onima koji imaju bogobojaznost (takvu) i dat će uputu onima koji imaju strah od Boga. Mi nismo zabrinuti o tome da će njihov stav, Bože sačuvaj, naškoditi Kur’anu. Allah je Lično preuzeo odgovornost njegovog čuvanja. Gornji ajet 17:83 naziva Kuržan ‘milost’ i zaista će on uvijek olakšavati (pružati) milost. Ako povežemo ajet 17:83 sa ajetom prije ovoga, ova poruka je radosna vijest za vjernike: “Istina je došla i neistina je pobjegla. Zaista, neistina je ta koja bježi…” (17:82) Čast Kur’ana se ne može održavati stavljanjem cijene na glave i nezakonite demonstracije. Istinski vjernik dokazuje superiornost Kur’ana praktikovanjem njegovog prelijepog učenja. Kad ovo učenje postane očigledno svijetu, Božija odredba će se pokazati da je milost za vjernike i mehlem za ranjena srca. Pobjeda Kur’ana bit će pobjeda vjernika. Huzur je rekao da mi, kao sljedbenici Obećanog Mesije a.s. nismo naročito zabrinuti zbog vulgarnim budalaštinama ovih ljudi. Obećani Mesija a.s. je bio poslan da još jednom ponovo širi poruku Časnog Kur’ana. On kaže:
“Šta god je na nebesima i na Zemlji slavi Allaha, Vladara, Uzvišenog, Moćnog, Mudrog. On je Taj koji je poslao jednog uzvišenog Poslanika nepismenom narodu između njih, on im uči Njegove ajete, i čisti ih, i uči ih Knjizi i mudrosti, iako su prije toga bili u očitoj zabludi; i drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisu priključili. On je moćni, Mudri.”
(62:2-4)
Huzur je rekao da je u prvoj fazi Allah poslao Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je, s ovim učenjem, donio revolucionarnu promjenu u krajnje pogoršanom stanju u kojem se svijet nalazio. On je s ovim učenjem očistio one koji su bili neuki i koji su nad sitnim stvarima bili žedni krvi kao životinje. Iz stanja nalik životinjama ovi ljudi su postali ljudska bića, i onda postali učeni ljudi i na kraju postali pobožni (Božiji) ljudi. U sadašnje vrijeme, Allahova milost je poslala revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. da uči Kur’an i tako ljudima povećava vjeru. On nam je dao svijest o ovoj Božijoj Knjizi i objasnio kako je ona lijek i milost za nas. On nam je rekao o skrivenim biserima mudrosti učenja konačnog Šerijata. Ovako je to bila Allahova naklonost na vjernike ispunjena u osobi Obećanog Mesije a.s. kako je predskazao Časni Poslanik s.a.v.s. Huzur je pročitao isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. da ovo dalje objasni. On je napisao:
“Tvrdnja kršćanskih misionara da Kur’an ne izlaže ništa novo o Božijem Jedinstvu i o Božijim naredbama a što nije sadržano u Tevratu, je potpuno lažna. Neuka osoba čitajući Tevrat može zapasti u pogrešku da on izlaže Božije Jedinstvo i regulisanje u pogledu obožavanja, i prava ljudi, i da tamo nema ničeg novog što je izloženo u Kur’anu; no, samo će osoba koja se nije zamislila o Božijoj Riječi pasti u ovu grešku.
Tu je ogroman dio božanskih stvari koje se ne spominju u Tevratu; naprimjer, on ne spominje finije stepene Božijeg Jedinstva. Kur’an otkriva da Božije Jedinstvo ne znači samo da ne obožavamo ikone, ili ljudska bića, ili životinje, ili elemente, ili nebeska tijela ili šejtane, nego da Božije Jedinstvo ima tri stepena.
Prvi stepen Božijeg Jedinstva je za obične ljude koji žele da budu oslobođeni srdžbe Svemogućeg Allaha.
Drugi stepen je za one koji žele biti bliže Allahu nego obični ljudi.
Treći stepen je za posebne ljude koji žele postići blizinu do savršenstva.
Prvi stepen je da nikoga ne treba obožavati osim Boga, i da se osoba treba uzdržati od obožavanja svega što je ograničeno i stvoreno, bilo da je to na Zemlji ili na nebu. Drugi stepen Božijeg Jedinstva je da u čovjekovim ličnim poslovima i u poslovima drugih, Svemogućeg Allaha treba smatrati istinskom silom i da sredstva ne trebaju biti tako istaknuta da postaju pomoćnici Bogu. Naprimjer, reći: Da neka osoba ne bi podnijela gubitak da nije bilo tog i tog, ili da neko ne bi bio uništen da nije bilo te i te osobe – bit će ravno širku, ako se ovim mislilo da te osobe zaista posjeduju neku moć. Treći stepen Božijeg Jedinstva je isključiti želje svog ega iz Božije ljubavi i posvetiti se potpuno Njegovoj Veličanstvenosti. Takvo Božije Jedinstvo se ne nalazi u Tevratu. U Tevratu također nema spominjanja spasa ili Džehennema, osim nekih blijedih ukazivanja tu i tamo. Na isti način u Tevratu nema detaljnog spominjanja savršenih Božijih atributa Svemogućeg Boga. Da je Tevrat sadržavao bilo koju suru nalik onoj u Časnom Kur’anu: ”Reci: ‘On-Allah, Jedan je! Allah nikoga ne treba, a svi trebaju Njega! Nije rodio i rođen nije! I njemu niko ravan nije.’ ” (112:2-5) onda kršćani možda ne bi obožavali stvorenje. Tevrat također ne izlaže stepene prava no, Kur’an ovo učenje također izlaže u savršenstvu. Naprimjer, on kaže: ‘Zaista, Allah naređuje pravednost, i dobročinstvo, i da dajete kao (što dajete) bližnjim svojima;’ (16:91) Allah naređuje jednakost, dobročinstvo i milostivost među bližnjima. Ovo znači da naša simpatija s ljudima treba biti podstaknuta prirodnom željom a ne motivom traženja priznanja, kao što naprimjer, majka ima simpatiju za svoje dijete. Tevrat također ne uspijeva da na osnovu zdravog zaključivanja utemelji postojanje Boga, Njegovo Jedinstvo i Njegove savršene atribute; no, Časni Kur’an je utemeljio sva ova načela i potrebu za objavom i poslanstvom s dokazima zasnovanim na zdravom zaključivanju i iznošenjem svega na filozofski način napravio je lahkim za tragače za istinom da to cijene. Ovi dokazi su u Časnom Kur’anu izneseni na tako izvanredan način da nije ni u čijoj moći da, naprimjer, iznese bilo koji dokaz o postojanju Boga koji nije sadržan u Kur’anu. Snažan argument u potporu potrebe za Časnim Kur’anom je da su sve prethodne knjige počinjući sa Tevratom i završavajući sa Indžilom bile upućene određenom narodu, odnosno djeci Israela, i jasnim riječima je rečeno da regulisanje sadržano u njima nije za opću korist i da je ograničeno na djecu Israela. No, Časni Kur’an ima za cilj reformu cijelog svijeta i nije upućen bilo kojem posebnom narodu nego jednostavno kaže da je bio objavljen za korist cijelog čovječanstva i da je njegova svrha popravljanje svakog pojedinca.” (‘Kitab ul Bariyyah,’ Bit islama, tom 1, str. 468-471) Huzur je rekao da je ovo kratki pogled onoga što je Obećani Mesija a.s. objasnio o superiornosti Kur’ana. Ahmadi muslimani su sretni i zaista se mogu zvati sretnim samo kad nastoje i posvoje ovo učenje i pokažu svijetu ovo svijetlo učenje o kojem oni podižu prigovore. Samo onda ćemo s pravom biti ubrojani među ‘one kasnije’. Huzur je rekao da je u jednoj od svojih hudbi naveo Njemački džemat kao primjer održavanja izložbi o Časnom Kur’anu na raznim mjestima – uključujući holove crkava – koje su imale pozitivne rezultate. Huzur je rekao da je njegov zaključak bio da Džemati u drugim zemljama također trebaju održavati takve izložbe; međutim, ovo nije bilo urađeno. Da je izložba bila organizovana u SAD-u, medij, koji je ovih dana privučen islamu bi se uputio na nas skupa sa upućivanjem na ovog čovjeka punog predrasuda. Iako je džemat SAD-a obavioširoke aktivnosti na lifletima za mir i održavao seminare, i radio dobro – što je bilo izviješteno od strane medija – izložbe nisu bile održane kako su trebale biti. Zadatak vjernika je da drži oko na svakom frontu. Medij kao i javnost bit će privučeni ako ove izložbe budu organizovane u iznajmljenim salama, u SAD-u kao i u drugim zemljama. Zbog negativnog dojma kojeg su ljudi stvorili o džamijama oni imaju rezervisanost o dolasku na događaje tamo. Tako, treba da se iznajme sale i održe odgovarajuće izložbe sa posterima i natpisima koji oslikavaju učenja Kur’ana i sa lijepo izloženim kopijama Časnog Kur’ana. Zbog pažnje prema islamu neki ljudi također pišu u pozitivnom svjetlu, oni često izvještavaju tačno o našem Džematu. Allah zna šta je njihova namjera no mi ovo trebamo iskoristiti. Premda mi postavljamo stolove sa izloženim knjigama i učestvujemo u općim izložbama no, o njima mediji ne izvještavaju. Ako organizujemo odvojene izložbe one će ipak imati dojam.
Huzur je rekao da naši klevetnici mnogo govore o džihadu i ‘Kitaal’ ali ne spominju koji su uvjeti pod kojima je borba dozvoljena u islamu. Ovo su smicalice Deđala (antikrista) kojima određeni ljudi s vremena na vrijeme manevrišu da bi povrijedili islam. Za ovo je potreban definitivan protuotrov a za definitivan protuotrov potreban je stalni napor. Ahmadija Džemat jedini može istinski ispuniti dužnosti ovoga.
Isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. obavještava nas o značaju učenja Kur’ana i zaista ni jedna druga knjiga nije dala toliko isticanja pravde kao što je Kur’an. On kaže:
“Allah vam ne zabranjuje da onima koji se nisu borili protiv vas zbog vaše vjere i koji vas nisu istjerali iz vaših domova činite dobročinstvo i da postupate pravedno; zaista Allah voli one koji čine pravdu” (60:9)
On također kaže:
“O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.” (5:9)
Kur’an također kaže:
“I obožavajte Allaha i nemojte Mu nikakvog druga pripisivati, i bližoj rodbini, i siročadima, i siromašnim, i komšiji koji vam je rodbina, i komšiji koji vam nije rodbina, i prijateljima, i putniku, i onima koje vaše desne ruke posjeduju. Sigurno, Allah ne voli ohole i hvalisave,” (4:37) Huzur je objasnio da ajet 60:9 naređuje da iskažemo vrlinu onima koji nemaju neprijateljstva. Ajet 5:9 naređuje da budemo pravedni i pošteni čak prema neprijateljima i da na njihov prljav postupak ne odgovaramo prljavim postupkom. Ajet 4:37 naređuje dobro postupanje sa svakim, od svojih roditelja do svakog ljudskog bića, tako da mir bude utemeljen u svijetu. Takvo je najviše izvanredno učenje islama koje je garancija za mir u svijetu, nasuprot koraka koje je poduzeo ovaj svećenik pun predrasuda. Kad god vidimo pogrešnu reakciju u pogledu islama, Časnog Poslanika s.a.v.s. i Časnog Kur’ana, naš zadatak je da prvo popravimo svoje prakse i onda da širimo učenja islama u svijetu.
Zatim je Huzur spomenuo jednog učenog starješinu Džemata koji je bio hafiz Časnog Kur’ana. On je također bio učenjak u svjetskom znanju i čuven profesor astronomije. Njegovo ime je bilo hafiz Salih Muhammed Alladin sahib koji je nedavno umro. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun. Zadnjih četiri godine bio je predsjednik Sadr Anđuman Ahmadija Kadiana. Imao je magistraski iz fizike i doktorat iz astrofizike sa Američkog univerziteta. Posjedovao je mnoge vrline i objavio je više od pedeset istraživačkih radova i primio mnoge nagrade. Pa ipak je bio krajnje ponizan. Dinamika galaksija i pomračenje Sunca i Mjeseca bili su njegovi najomiljeniji predmeti. Njegov istraživački rad uvijek je bio inspirisan Časnim Kur’anom i on je ovo obavio krajnje vješto. Napisao je mnoge knjige i služio Džematu u raznim svojstvima. Poslije penzionisanja došao je da živi u Kadianu. Imao je duboku povezanost s Allahom. Njegova žena je prenijela da je jedanput na aerodromu u Karačiju, carina nepravedno zadržala neke elektronske stvari što je bilo veoma zabrinjavajuće. Kratko poslije toga on se negdje izgubio. Kad se vratio njegova žena ga je pitala gdje je otišao. On je odgovorio da je gledajući na situaciji pomislio da obavi namaz i dodao pozotivnu primjedbu da sad trebaju dobiti svoje stvari natrag. Do ovog vremena se osoblje carine promijenilo i oni na dužnosti su im se izvinuli i vratili im opremu. Sestra njegove žene, dr. Nusrat Jehan prenijela je (on je bio zet Maulvi Abdul Malik Khan sahiba) da kad je imao 36 godina, Šeikh Jakub Ali Arfani sahib mu je rekao da je sanjao kako hafiz Salih sahib sjedi na stolici hazreti Halifatul Mesiha I r.a. On je mislio da je ovo krajnje nevjerovatna stvar. Kasnije, nakon što je Sahibzada Mirza Wasim Ahmad sahib umro, i Huzur ga je odredio za predsjednika Sadr Anđuman Ahmadija, on je pročitao u ‘Tareek e Ahmadija’ da je Hazreti halifatul Mesih I r.a. bio prvi predsjednik Anđuman Ahmadija. Imao je veliku vezu Časnim Kur’anom i sam je učio hafizluk. Išao bi u podrum kuće i učio napamet Kur’an. Kasnije su njegovi roditelji, videći njegov entuzijazam, organizovali učitelja da mu pogne. Imao je savršenu poslušnost Halifatu, krajnje odanu predanost i posebnu povezanost s dervišima Kadiana. Redovno je obavljao tahadžud namaz i u dane đelse je vodio tahadžud namaz. Jedanput dok je prisustvovao svadbenoj proslavi nekog rođaka, pitali su ga, zbog njegovog svjetskog položaja, da uči nikah. On ovo nije primio ljubazno i rekao je da, dok je murabi sahib (imam) bio prisutan nije bilo u redu da on uči nikah. Nakon zavjeta povodom stogodišnjice Halifata 2008. godine, njegov stav prema prenošenju poruke se jako promijenio i uvijek je bio zauzet u tome. Posebno je imao e-mail račun napravljen za ovu svrhu. On je neprestalno obavljao istraživački posao o Sunčevom i Mjesečevom pomračenju. Poslije svog Anđuman posla išao bi murabbi sahibu da radi ovo istraživanje na kompjuteru. Bio je duboko zainteresovan za posmatranje zvijezda i Mjeseca. Bi je među ‘Ulil Albab’ (ljudima od razumijevanja, kao u 3:191). Zatim je Huzur govorio o njegovom djedu koji je prvi primio Ahmadijat u porodici poslije čitanja knjige ‘Filozofija učenja islama’. Hafiz Salih sahib je imao krajnje poniznu narav. Njegov sin je prenio kako je jedanput na sebi imao crvenu košulju dok je bio na željezničkoj stanici u Delhiju. U Indiji nosači na željeznici oblače crvene košulje. Neka porodica je greškom mislila da je on nosač i pitali su ga da im ponese kofere. On je to učinio. Kad je ova porodica htjela da plati za uslugu on je objasnio da nije bio nosač i da im je pomogao zato što su to tražili. Porodica je bila veoma postiđena.
Huzur je rekao da je došao na đelsa salanu (VB) u 2003. godini i nije se osjećao dobro i, premda aranžman prijevoza sa aerodroma nije bio kako treba i smještaj također nije bio odgovarajući, on uopće nije prigovarao. Da Allah čuva njegovu djecu čvrstim na vrlinama i bude njihov Pomagač i Zaštitnik.
Huzur je najavio još jednu dženazu u odsustvu, za gosp. Muhammed Said sahiba. On je trenutno živio u Kanadi i umro je u avionu na putu za Pakistan. Služio je kao počasni murrabi u Vankuveru, Kalgari. Uz to je služio kao generalni sekretar u Kanadi, također kao predsjednik odbora kadija kao i sekretar Oporuke. Također je radio na izdavanju magazina Ahmadija Gazette i koordinator za Vakf-e-Nau i uzeo učešće u projektu francuskog prijevoda Kur’ana na kuebec. Kad je hazreti Halifatul Mesih r.a. najavio Beyutul Hamd projekat on je izrazio želju da plati 100.000 u ime svoje porodice. No, on je otišao za Kanadu. Tako da je, u toku izgradnje Baitul Selam džamije tamo, u ime svoje porodice dao donaciju od 100,000 dolara. Također je dao velikodušne doprinose za objavljivanje Kur’ana na dva prevedena jezika. Da Allah uzdigne njegov položaj i bude Pomagač i Zaštitnik njegove djece.