Blagoslovi finansijskog žrtvovanja i nova godina Vakfe džedid programa

Kratki sadržaj

“A oni koji svoj imetak troše da traže Allahovo zadovoljstvo i da učvrste svoje duše    nalik su bašči koja je na visokom mjestu. Jaka kiša padne na nju, i ona dadne    dvostruke plodove. A ako na nju ne padne jaka kiša, onda je i rosa dovoljna. A   Allah prozire šta vi radite.” (2:266) Finansijsko žrtvovanje je naredba za   bogobojazne. 3 4 “… koji vjeruju u nevidljivo i obavljaju namaz, i udjeljuju od   onoga što im Mi dajemo;” (2:4)

Sva ova tri atributa, koji uključuju trošenje na  Allahovom putu, neophodni su da osoba bude upućena i da bude bogobojazna.  Kur’an prilično često spominje trošenje vlastitog imetka na Allahovom putu. Kad  osoba prima Allahove blagoslove kao rezultat svojih žrtvovanja, njegova vjera  jača. Oni ne troše da bi pokazivali svoj imetak ili kao uslugu nekome, nego zapravo  da traže Allahovo zadovoljstvo, da pomognu slabima, Zajednici i da ojačaju vjeru. I  bogati i siromašni istupaju naprijed. Često siromašni traže Allahovo zadovoljstvo  više nego bogati. Često je među vjernicima više siromašnih nego bogatih. Vidimo  primjer jačanja vjere pojedinaca poslije preseljenja u Medinu. Ashabi su pokazali  jedinstven primjer nesebičnog žrtvovanja i samoodricanja. Kad god je bio apel za  žrtvovanje oni su na to odgovarali najboljim što su imali. Ajet spominje dvostruku  nagradu: ‘Jaka kiša padne na nju i ona dadne dvostruke plodove.’ Allah može  sedam stotina puta umnožiti nagradu i čak i više. Nije rečano da će samo velika  žrtva biti primljena. Allah prima revnost i namjeru koji su iza žrtvovanja. Jedanput  je Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. rekao: ‘Jedan dirham je nadmašio stotinu  hiljada dirhmi. Jedna osoba je imala dva dirhama i dala je jedan na Allahovom  putu dok je druga osoba dala stotinu hiljada dirhama ali je njegovih stotinu hiljada  dirhama bio manji dio od njegovog ukupnog imetka.’ ‘Allah prozire šta vi radite’.  Allah zna srca, revnost i duh žrtvi i nagrade se dobivaju prema namjerama. Allah  zna finansijsko stanje svakoga. Nagrade će biti date u skladu s tim. U vrijeme  Obećanog Mesije a.s., članovi Džemata davali su žrtve u skladu sa svojim  statusom. Većina njegovih ashaba bili su siromašni i činili su žrtve u skladu s tim.  Njihove žrtve donijele su toliko plodova da ih sada njihove generacije uživaju.  Njihove generacije sada trebaju pokazati primjer ‘jake kiše’. 5 Obećani Mesija a.s.  je spomenuo koliko je blagoslova u davanju čak jednog rupija na koji se osoba  obaveže da će davati redovito svakog mjeseca. Allah ne treba novac. On naređuje   finansijsko žrtvovanje da bi dao Svoje nagrade davaocu. Halife izdaju apele, no  Allah je taj koji je obećao da će ispuniti potrebe. Nemojte trošiti nepotrebno kad  ste imućni. Čuvajte svoj imetak i trošite ga pažljivo. Duh žrtvovanja koji je stvorio  Obećani Mesija a.s. i dalje raste. Ljudi iz dalekih zemalja čine žrtve i vidimo  primjere svjetla i jake kiše Allahovih nagrada i blagoslova. Ova kiša stalno dalje  uvećava njihova sredstva. Misionar iz Indije izvještava da je želio da jedan član  poveća svoj obećani iznos na 13.ooo rupija. On mu je odmah dao ček na 55.000  rupija. Ovaj čovjek je bio nagrađen povratom obustavljenih fondova u iznosu od  210.000 rupija. Naš misionar je tražio od jednog Ahmadi muslimana u Tamu Nadu  da obeća dati 30.000 rupija. On je odgovorio obećavajući dati 50.000 rupija. Na  koncu je platio 100.000 rupija pojedinačno i za Tahrik e džedid i za Vakfi džedid  program. Više od polovine članova u Tamu Nadu, koji su većinom novi Ahmadi  muslimani, već su postali dio programa Oporuke. Mnogo je još primjera iz Afrike  koje bismo mogli spomenuti. Jedan član iz Burkina Faso imao je samo 3000  franaka u svom džepu i bio je u strašnom škripcu. Otišao je u misionarsku kuću.  Podsjetili su ga na njegovo obećanje za Vakfe džedid program. On je dao 3000  franaka koje je imao. Istog dana mu je neka osoba dala 300.000 franaka. To je  povećalo njegovo oslanjanje na Allaha i dokončalo njegove finansijske teškoće.  Ogranci u Nigeriji su sto postotno učestvovali u Vakfe džedid programu. Prošle  godine je 1.478 članova učestvovalo u programu. Ove godine se broj povećao na  17.608. Jedan Ahmadi u Lagosu izgradio je džamiju i kuću. U snu je vidio da su  halife Mesije a.s. došli, jedan po jedan, da posjete novu 6 građevinu i poslije njih  je na kraju došao lično Obećani Mesija a.s. On mu je naložio da i kuću dadne za  Džemat. On je odlučio da sve dadne Džematu i uz to je također dao i ogromnu  sumu novca. U Togu, neprijatelji su otišli u našu Zajednicu i rekli ljudima: ‘Ahmadi  od vas traže novac a mi smo za vas donijeli opskrbu.’ Oni su odgovorili: ‘Vi nas   odvraćate od vjere dok Ahmadi jačaju našu vjeru. Mi smo siromašni ali koliko god  imamo mi dajemo i davat ćemo.’ Vakfe džedid program je na početku bio samo za  Pakistan. U toku vremena Halifatul Mesiha IV r.h. to je postao svjetski program  kako bi se također zadovoljile potrebe Indije i Afrike. Sada članovi iz ovih zemalja  također napreduju u svojim žrtvovanjima ali tamo se otvaraju nova misionarska  mjesta, grade se džamije i objavljuje se literatura. Ćanda (članarina) zapadnih  zajednica pomažu ne samo lokalne nego i siromašne zemlje. Zajednica u cjelini  predstavlja scenu jake kiše. Upravo se završilo 53 godine od uvođenja Vakfe  džedid programa. Ćanda za prošlu, pedeset treću godinu ovog programa iznosila  je 4,183 miliona britanskih funti. Ovo je za 664.000 funti više nego prošle godine.  Prvih deset zemalja su: Pakistan, SAD, Velika Britanija, Njemačka, Kanada, Indija,  Australija, Indonezija, Belgija i Švicarska. VB je pokazala povećanje od 100.000  funti dok je Njemačka imala povećanje više od 200.000 eura. SAD je nadmašila u  davanju po osobi sa 81 funtom po osobi a iza nje slijedi Švicarska sa 48 funti po   osobi. Irska, Velika Britanija i Japan su slijedeći u davanju po osobi. Gana je na vrhu u Africi, iza nje slijede Nigerija i drugi. Lahor, Karači i Rabva su na čelu u   Pakistanu. Los Anđeles istočni, Inland Empire, Silicon Valley, Čikago zapad i Boston  su prvi u SAD. Izvještaj treba biti odvojen za djecu i za odrasle. Hadayatullah Hubš je umro 4. januara 2011. godine. On je bio rođen 1946. i bio je ugledan Njemac,  Ahmadi musliman. On ovako opisuje kako je primio islam: bio je u kući svoje  majke kad je vidio kako svjetlo dolazi iza njegovih leđa i pada na jednu knjigu  među mnogim knjigama na polici ispred njega. To je bio prijevod Časnog 7  Kur’ana. Pročitao ga je i pošao da traži džamiju, i došao do Ahmadija džamije u  Frankfurtu. Tamo je sreo našeg misionara, rahmetli Masooda Jhelumia. Postao je  Ahmadi musliman 1969. godine. Mirza Nasir Ahmad, halifa Ahmadija Džemata u  to vrijeme, dao mu je ime Hadayatullah. Sadašnji glavni predstavnik Ahmadija  zajednice u Njemačkoj postao je Ahmadi preko njega. On je na njemački jezik  preveo govore halifa Mesije. Bio je jednostavna i iskrena osoba. Isticao se u svom  oslanjanju na Allaha, vjerovanju, vjeri, odanosti, ljubavi i iskrenosti. Volio je Halifat  i nije želio da ima ikakvih razlika. Obavljao je tahadžud namaz. Pozvao me je svojoj  kući i pokazao mi svoju biblioteku. Bio je oduševljen što sam došao da ga  posjetim. Napisao je brojne knjige na njemačkom jeziku. Bio je sekretar za štampu  džemata u Njemačkoj. Bio je svojstven učenjak. Iza sebe je ostavio riznicu literature na njemačkom koja se odnosi na predmete obuke. Pisao je i poeziju na  njemačkom. Predavao je njemački na Ahmadija islamskom fakultetu u Njemačkoj.    Dvanaest njegovih knjiga bilo je objavljeno izvan Džemata uključujući poeziju.  Napisao je oko 120 pamfleta. Imao je kontakte sa novinarima i učestvovao u  razgovorima na TV programima. Šesnaest novina su iznijeli njegovu priču nakon  njegove smrti. Ministar za religijske poslove je dao komentar o njegovoj smrti.  Njemački Ahmadi trebaju slijediti njegovim stopama i objašnjavati izvanrednost  islama. Jednu stvar treba ovdje razjasniti: Sunce se pomračilo istog dana kad je  Hadayatullah sahib umro. Njegova se smrt ne može dovoditi u vezu sa  pomračenjem. Pomračenje sunca se dogodilo u vrijeme kad je Ibrahim, sin Časnog  Poslanika s.a.v.s. umro. Neki muslimani su pokušali da naprave vezu između ovog  dvoga. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao da se sunce ne pomračuje kao rezultat  nečijeg života ili smrti. Osoba treba klanjati navafil namaz i činiti dove prilikom  pomračenja. Na kraju je Huzur tražio da učimo dove za Wajih Ahmad Nužman, 25  godina starog iz Mardana, Pakistan, koji je bio povrijeđen u pokušaju ubojstva.