Trošenje na Allahovom putu

Kratki sadržaj

Huzur je u svojoj budbi petkom danas dao izlaganje o trošenju na Allahovom putu i započeo učenjem slijedećih ajeta Kur’ana:

“Za one koji svoj imetak troše na Allahovom putu, pa za ono što su potrošili ne prigovaraju i ne vrijeđaju, nagrada je kod Gospodara njihovog, i nad njima neće biti straha, oni neće tugovati.” (2:263)

“Oni koji svoj imetak troše noću i danju, tajno i javno, za njih će bit nagrada kod svog Gospodara njihovog; nad njima neće biti straha, oni neće tugovati” (2:275)

Časni Kur’an neprestalno skreće pažnju vjernika na trošenje na Allahovom putu pod uvjetom da je to samo radi postizanja Allahovog zadovoljstva, kao što je rečeno: ‘Vi inače ne trošite osim za Allahovo zadovoljstvo’ (2:273). Kad istinski vjernik troši na Allahovom putu on prije svega uvijek ima na umu traženje Allahovog zadovoljstva. Ako bude shvaćena ova glavna misao, shvatit ćete da to vodi zajedničkom kao i duhovnom napretku; uz to, to uklanja porodične probleme, svakodnevne prigovore od muževa i žena. Muževi prigovaraju da su ih nerazmjerni zahtjevi njihovih žena stavili u dug a žene prigovaraju da muževi ne ispunjavaju njihove želje. Svakodnevne svađe uništavaju porodični mir i ima štetan uticaj na djecu. žene prigovaraju da muževi, šta god zarade potroše sa svojim prijateljima ili na sebe. Ovo izaziva zabrinutost. Ako se novac troši da se traži Allahovo zadovoljstvo bit će održan porodični mir, podizanje djece će biti na ispravnim linijama, porodični prihod blagoslovljen i osoba će biti privučena duhu žrtvovanja. Nesumnjivo, čovjekova porodica ima pravo na njegov imetak, međutim, ako drži umjerenosti i skromnosti, bit će plaćeno sve što treba biti plaćeno i osoba je također privučena trošenju na Allahovom putu. Ogroman dio porodica sa srednjim prihodima se ovoga pridržava ali neki među onima koji su imućni ne dostižu ovaj standard žrtvovanja premda paze na sebe.

Zaista, nisu svi Ahmadi muslimani koji su imućni takvi; Huzur zna mnoge dobro stojeće Ahmadi muslimane – i ovo je i prije rekao – koji zadrže manje za sebe i daju hiljade dolara ili funti za programe Džemata. Kad ispune svoje dužnosti davanja u razne programe, ipak žude da daju i na njihovo insistiranje Huzur mora razmisliti i reći im gdje njihovi dalji doprinosi tačno trebaju ići. Ovi ljudi traže Allahovo zadovoljstvo i ipak se brinu jesu li platili ono što su dužni ili nisu. Huzur je objasnio da uprkos što daju ogromne sume novca, oni pišu Huzuru zahvaljujući mu na primanju njihovog žrtvovanja. Takva je njihova stalna praksa. Takvi doprinosi se troše tamo gdje se ukaže potreba: za gradnju džamija, misionarskih kuća itd. Ova praksa ne prevladava samo među Ahmadi muslimanima sa Indijskog podkontinenta, čiji su preci postavili primjere ovoga i koji su odgajani u ovim tradicijama. Zapravo, mnogi Ahmadi muslimani iz Afrike daju krajnje velikodušno na Allahovom putu i grade džamije. Radost i  poniznost s kojima oni daju svoje doprinose čine krajnje očitom njihovu žudnju da zadovolje Allaha.

Huzur je rekao da su žrtve ovih ljudi tačno na liniji sa opisom naprijed spomenutih ajeta Kur’ana. Oni ne govore o svom davanju nego su umjesto toga zahvalni Allahu da im je to omogućio. Važno je spomenuti da su većina ljudi naše Zajednice sa srednjim prihodom. Oni također imaju izvanredan osjećaj žrtvovanja. Oni nikada ne kažu da je Zajednica započela toliko programa a da je njihov prihod ograničen, i kako mogu izaći na kraj? Oni daju sa oduševljenjem u srcu i nikad ne spomenu da daju prije zadovoljenja svojih potreba i potreba svoje porodice. Zaista oni, kad i sami imaju neke potrebe, nikad ne traže od Zajednice. Ako uopće traže to je u formi zajma. Neki ljudi sa ograničenim prihodom ne mogu dati cijelu paušalnu sumu, tako da se organizuju da skupljaju u kutiju koju postave u kući, u koju redovito stavljaju nešto za Tahrike džedid i Vakfi džedid čanda (doprinosa).

Neki su pisali Huzuru da su sakupili novac u kutiji da daju za Tahrike džedid i željeli su da daju isti iznos kao prethodne godine. Kad su otvorili kutiju, nije bio dovoljan iznos novca. Tahrike džedid sekretar im se obratio i rekao da je bio manjak određenog iznosa koji je bio određen za njih da ispune. Ovaj čovjek se pitao kako će ispuniti zahtjev sa svojim ograničenim prihodom. Pa ipak je dao sve što je bio sakupio za narednu godinu. Uskoro poslije toga je primio ček od poznanika koji je prije dugo vremena od njega pozajmio novac a koji su obojica bili zaboravili. Kasnije je primio neki novac iz drugog izvora. Tako Allah obezbjeđuje one koji čine žrtvu i tako ispunjava značenje ‘… i oni neće imati straha…’, kao što se ovaj čovjek ovdje pitao kako će platiti za narednu godinu. Uvjet je da dajete sa potpunom iskrenošću i kad dadnete ne smije biti osjećaja da ste učinili uslugu.

Huzur je rekao da kad je Tahrike džedid program prvo započet, Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je savjetovao da ljudi prakticiraju jednostavnost. Okolnosti u ovo vrijeme nisu bile kao danas; sada, s Allahovim blagoslovima finansijska situacija ljudi je vrlo dobra, i muškarci, žene i djeca sa zadovoljstvom daju žrtve. Kad vjernik daje, ne samo da nema govora o pokazivanju, on daje tajno, i jedini cilj mu je Allahovo zadovoljstvo i ovo se često vidi u našoj Zajednici. Ljudi izvana misle da Zajednica ima bilione zato što provodi sve svoje projekte. Prvo, ono što mi imamo uveliko je blagoslovljeno od Allaha, u tolikoj mjeri da je to izvan shvatanja ovosvjetske osobe. Zajednica nema bilone, zapravo, ima beskrajno blago traženja Allahovog zadovoljstva, koje izbija iz iskrenih srca. Ima na hiljade primjera ovoga u svim nacijama. Huzur je objasnio da iako ljudi u Zajednici daju privatno, Zajednica najavljuje neka od davanja i u nekim slučajevima je napravljena lista koja je predstavljena Halifi vremena radi dova. Ovdje je cilj dobar i nema uključenog nikakvog pokazivanja ili hvalisanja. Halifa vremena je obaviješten o ovom davanju zato da čini dove Allahu da blagoslovi one koji čine žrtvovanje i da blagoslovi njihov imetak. Uz to Allah naređuje: ‘… natječite se, onda, jedan s drugim u dobrim djelima…’ (2:149)

Huzur je rekao da će danas najaviti početak nove Tahrike džedid godine i predstavit će sve detalje o tome kako naša Zajednica teži i nastoji da uveća žrtvovanje i nadmeću se jedni s drugima u žrtvovanju i  dobrim djelima. Danas je Ahmadija zajednica jedina u svijetu koja ispunjava ‘…koji troše noću i danju…’ Ova žrtvovanja se praktično čine noću i danju pošto je naša Zajednica raširena svuda po svijetu i  dok je u jednom dijelu svijeta dan, u drugom je noć. I dok Huzurova hudba petkom ide uživo na MTA, vremenska razlika širom svijeta se razlikuje. Čim je najavljena nova godina Tahrike džedid programa, počinju stizati obećanja i uplate. Huzur je rekao da ‘davanje noću i danju’ također znači globalizacioni aspekt koji je Muhammedov Mesija trebao utemeljiti kroz jedno tijelo ljudi. Propagiranje upute s kojom je bio zadužen Muhammedov Mesija nije običan zadatak. Zaista se savršeno učenje Časnog Poslanika s.a.v.s. trebalo raširiti i za ovaj zadatak je bilo određeno da bude ispunjen u doba Muhammedovog Mesije. Naša sredstva su skoro zanemariva u poređenju sa ovosvjetskim sredstvima, pa ipak je Allah nama dao odogvornost obavljanja ovog zadatka i ako budemo radili na njemu noć i dan, na Allahu je da to blagoslovi i On će to zaista blagosloviti. Svijet ima ogromna sredstva i ogromnu moć. Broj ljudi izvan naše Zajednice je također veći dok je naša Zajednica vrlo mala, pa ipak Allah kaže da nastojanja noću i danju, koja su oslobođena bilo kakvog pretvaranja i hvalisanja postižu primanje kod Allaha, tako ‘…oni neće imati straha, niti će se žalostiti…’

Huzur je rekao da oni koji daju kao robovi Milostivog Boga, Allah im kaže da kakvu god žrtvu učine, On će nastaviti da uvećava njihov imetak, žurba nije od bitnosti, ishod treba biti ostavljen Allahu i osoba treba nastaviti da uzima učešće u propagiranju upute. Veća je vjerovatnoća da osoba doživi njegove rezultate u toku svog života. žrtvovanje života i imetka naše Zajednice jednog će dana našu malu Zajednicu preobraziti u ogromnu.

Huzur je rekao da je Allahovom milošću 76. godina Tahrike džedid programa bila vrlo blagoslovljena i mi se od nje opraštamo među ovim blagoslovima. Danas je Huzur najavio početak 77. godine Tahrike džedid programa i molio Allaha da je još više blagoslovi. Doprinos Ahmadija zajednice širom svijeta za prošlu godinu je iznosio 5,468.500.00 funti, izvještaji doprinosa iz mnogih manjih džemata još nisu primljeni, no sadašnje cifre pokazuju uvećanje za 522,000 funti u odnosu na ukupni prošlogodišnji iznos. Prekrasno je da je Pakistan zadržao svoje prvo mjesto i dodao da je ovo najugodniji aspekt za prisutni skup. Huzur je rekao da ne bi trebalo biti nazvano neočekivanim, zapravo je to posebno pokazivanje Allahovih blagoslova da su doprinosi VB na drugom mjestu i da su daleko iza ostavili USA i Njemačku. Ovo je izvanredni porast, u tolikoj mjeri da uprava ne zna kako je došao taj porast. Prije dvije godine je razlika između doprinosa Njemačke i VB bila mala i neki su rekli da bi, da su znali da je razlika tako mala, lično naknadili tu razliku. Ipak, ove godine naporan rad je značio da je USA ostavljena iza. Huzur je rekao da je, MašaAllah, ove godine ovo bio veliki napredak. Kao podsjetnik, Huzur je rekao da je gledao kroz zabilješke i opazio da su 1988. za Tahrike džedid program obećanja i uplate u VB bili na drugom mjestu u svijetu. No, oni su postepeno zaostajali iza.

Sada treba održati ovu čast i da ne bude ponovno izgubljena. Ovdje u VB također raste neprijateljstvo prema Zajednici. Naše žene su podnijele fizičku uvredu, možda su i muškarci također. Možda je Allah stavio blagoslove u ovoj fizičkoj žrtvi i uvećao finansijsku žrtvu.

Posao mnogih Ahmadi muslimana je podnio štetu zbog neprijateljstva, neki koji su bili zaposleni kod neahmadi bili su uklonjeni s posla. Neprijateljstvo za nas uvijek radi kao pomoć da napredujemo. Huzur je rekao da su doprinosi za Tahrike džedid program u VB imali dobro učešće Leđna (ženske organizacije) i s Allahovom milošću njihov doprinos je uvećan za 35,000 funti a njihovo učešće u ukupnom doprinosu VB iznosi jednu trećinu. USA je na trećem mjestu, onda Njemačka. Njemačka je ostavljena toliko daleko iza da može biti, ako VB zadrži svoj položaj oni neće biti u stanju da ih sustignu. Ipak, ako njihov osjećaj časti bude potaknut, oni mogu prestići. Slijedeći su Kanada, Indija, Indonezija, Australija, Arapska zemlja koju Huzur nije imenovao, Švicarska i Belgija.

Huzur je rekao da je svima poznata nepovoljna situacija Pakistana; ovo uključuje finansijsku situaciju kao i proganjanje s kojim se Ahmadi muslimani suočavaju. Ove godine je poplava još pogoršala finansijsku situaciju, pogotovu u određenim oblastima i mnogi zemljoposjednici su bili pogođeni. Pa ipak, zapanjujuće je da su džemati iz ovih pogođenih oblasti ostvarili svoje norme doprinosa. Na nekim mjestima su cijela sela bila uništena, no uprkos ovosvjetskih gubitaka, vjerovanje nije opalo.

U terminima velikih doprinosa od prošle godine u lokalnoj valuti, prvo mjesto pripada Arapskoj zemlji koju Huzur nije spomenuo, zatim Indiji, ovdje se također Ahmadi suočavaju sa mnogim teškoćama pošto neprijateljstvo raste, zatim slijedi Ausatralija, VB, Pakistan, Švicarska, USA i Belgija. U doprinosu po glavi Usa je prva, slijedi Švicarska, Dubai i Kebabir. Dugi niz zadnjih godina naglašavano ja da se broj učesnika u Tahrike džedid programu treba povećati i da novopridošli kao i djeca trebaju biti uključeni u ovaj program, bez obzira na iznos koji daju. Sadašnji broj učesnika u Tahrike džedid programu je 622,000 sa povećanjem od prošle godine za 30,000. Huzur je rekao da se ovaj broj treba dalje povećati. Ahmadi iz Afrike treba da učestvuju u ovom programu čak i ako svaki plati nekoliko feninga. Ovo je jedna od dužnosti misionara da skrenu pažnju na ovaj aspekt.

Huzur je podsjetio da novorođena djeca i oni koji su započeli doprinos poslije 2005. godine trebaju biti uključeni u Dafter V (grupa koja plaća ovu vrstu članarine). Ovakvo grupisanje se održava u Pakistanu i treba se održavati i na drugim mjestima. Među Afričkim zemljama Nigerija je na prvom mjestu s najvećim doprinosima. Gambija i Gana su također popravile svoje doprinose. Huzur je rekao da Gana može bolje i ima mogućnost da zauzme prvo mjesto u Africi. Huzur je objasnio da je početni broj ljudi u Dafter I, koji su se pridružili ovom programu prije 76 godina iznosio 5,937. Među ovim brojevima, Allahovom milošću preko tri stotine su još živi i plaćaju svoje doprinose. Ostatak Dafter I registara je ili bilo obnovljeno od strane porodica ili od strane članova Džemata i svi registri primaju doprinose.

Prva tri džemata iz Pakistana su: Lahor, Rabva i Karači. Džemat u Lahoru je dao žrtvovanje života najvišeg stepena i zadržao svoju odliku finansijskog žrtvovanja. Bol za šehidima Lahora pojačao je njihov osjećaj žrtvovanja. Oni na najizvanredniji način ispunjavaju svoj zavjet žrtvovanja života, imetka i vremena. Isto je sa ostalim džematima u Pakistanu; no, pošto se u Lahoru dogodila ogromna tragedija, on je posebno spomenut. Od maja, mladim ljudima i članovima Ansar pomoćne organizacije koji su dobrog zdravlja date su dužnosti na mjestima koja se smatraju vrlo opasnim. život svakog Pakistanca je svakako u opasnosti cijelo vrijeme, no za Ahmadi muslimana Pakistanaca, ova opasnost je dvostruko pogibeljna. Da Allah uskoro odvrati ove opasnosti i naknadi neprijateljima za zlo koje su počinili.

Huzur je rekao da je mišljenje Vakalat e Maal (fninasijsko tijelo u dzematu, za ovu vrstu članarine) da neke zemlje ne čine krajnje napore za Tahrike džedid doprinose, pogotovu one koje možda rade na projektima gradnje džamije itd., da njihovi projekti ne bi podnosili.

Huzur je rekao da takve uprave ne samo da misle loše o svojim članovima nego što je još gore od ovoga, oni izgleda da misle loše o Allahu. Treba da zapamtite da ogroman dio ovih programa ide za projekte u Africi, Indiji i drugim nerazvijenim zemljama. Tako, ako vi otvorite svoje srce za druge, Allah će također blagosloviti vaše projekte i planove. Kad ovi doprinosi pomognu nerazvijene zemlje i oni budu imali izgrađene džamije – koje su neophodne – vi ćete također biti primaoci dova ljudi tamo. S Allahovom milošću, Ahmadi musliman daju žrtvu samo radi Allaha, i ako postoji ikakva nedostatnost, to je zbog vršioca dužnosti. Ako ovi vršioci dužnosti i uprava i ne misle loše o svojim članovima oni ih zasigurno podcjenjuju.

Prvih deset najvećih doprinosa među velikim ograncima VB su: Londonska džamija, New Molden, Worcester park, Surbiton, West Hill, Mosque West Hill, Cheam, Manchester south, Rayenes Park i Gillingham. Među manjim ograncima položaji su kako slijedi: Scunthorpe, Cambridge, Bournemouth, Wolverhampton, Lewisham, Leamington Spa, Hartlepool, Bristol i North Wales. U USA slijedeći ogranci su imali najveće doprinose: Silicon Valley, Inland Empire, Chicago, Detroit i Los Angeles. U Kanadi slijedeći ogranci su imali najveće doprinose: Peace Village East, Edmonton, Peace Village Centre, Peace Vullage West, Calgary North West i Peace Vullage South.

Huzur je molio Allaha da uveliko blagolsovi sve one koji su dali doprinose za Tahrike džedid program i tako učestvovali u obavljanju propagiranja upute. Huzur je pročitao nekoliko isječaka iz pisanja Obećanog Meisje a.s. o finansijskom davanju.