Šta se traži od Vakfe zindagi (onih koji život posvete služenju islama)

Kratki sadržaj

Huzur je u svojoj hudbi petkom danas dao izlaganje o zahtjevima za Vakfe zindagi (one koji život posvete služenju islamu) i istakao težnje Vakfe Nau programa. Huzur je počeo učenjem slijedećih ajeta iz Kur’ana:

“I neka među vama bude jedna zajednica koja će pozivati dobru, i naređivati pravednost i odvraćati od zla. Oni su ti koji će uspjeti.” (3:105)

Nije moguće za vjernike da iziđu svi zajedno. Zašto, onda, jedna skupina iz svake zajednice ne iziđe da stekne bolje razumijevanje o vjeri, i da upozori svoj narod kad im se vrate, može biti da će oni biti‘ spašeni (od uništenja)?’ (9:122)

Huzur je objasnio da ovi ajeti govore o ljudima koji svoj život posvete za religiju i Allahovom milošću od vremena Obećanog Mesije a.s. takav sistem je prevladavao u našoj Zajednici. U vrijeme drugog Halifata, bio je prikladno utemeljen proces posvećivanja života, dalje je bio organizovan fakultet i misionari su poslani u inostranstvo. Ovi misionari su obavili ogromna junaštva. Allahovom milošću, oni su sa aktivnostima prenošenja poruke i aktivnostima odgoja predstavili Džemat i ovaj posao se nastavlja i danas. Osim misionara iz Indije i Pakistana, ljudi drugih obrazovanja i odgoja su se također pridružili ovom sistemu, pogotovu ljudi iz Indonezije i Afrike. Da ih Allah osposobi da služe sa iskrenošću. Tu je još jedna grupa ljudi među onima koji posvete život islamu a to su profesionalci kao što su doktori i učitelji. Baš kao što potrebe Zajednice rastu i poslovi na prenošenju poruke se proširuju, tako rastu potrebe za sve više ljudi sa religijskim znanjem koji mogu provoditi posao prenošenja poruke i odgoja.

Huzur je rekao da je iz naprijed spomenutih ajeta jasno da nije moguće za svakog pojedinca Zajednice da bude neprestalno uključen u ovom poslu i zato je potrebna odvojena grupa ljudi. Uprkos činjenice da je na drugom mjestu svakom članu ummeta data odgovornost, no također je rečeno da je također neophodno vođenje i ovosvjetskih stvari. Zato, oni koji su zauzeti ne mogu sve svoje vrijeme dati religijskom radu. Uz to, niti je svačija narav podesna za obavljanje ovog posla na izvanredan i profinjen način niti svako ima potrebno religijsko znanje i ne može svakoj osobi biti data posebna obuka. Tako, tu treba biti tijelo ljudi koji će sa potpunom koncentracijom tražiti religijsko znanje i onda ga širiti.

Huzur je rekao da u našoj Zajednici, mašaAllah, ima mnogo ljudi koji, uprkosšto imaju ovosvjetska zanimanja, imaju ogromnu ljubav za religiju, no njihovi im programi ne dozvoljavaju da dadnu vrijeme kako bi željeli.

Zato Allah kaže da treba biti ljudi koji posvete svoj život islamu. Islam je globalna religija, takvo tijelo ljudi treba biti iz svakog dijela svijeta. Šireći to dalje, svaka nacija treba biti predstavljena u tome, pošto je narav (i ćud) i psihologija svakog naroda drugačija, tako će ljudi moći prenositi i širiti poruku u skladu s tim. Huzur je rekao da naša Zajednica radi na ovom principu i Allahovom milošću ljudi iz različitih nacija i odgoja su dio ove grupe koji posvećuju svoj život. Kako Zajednica raste tako je tu također potreba da ovo tijelo ljudi raste. Opažajući takvu potrebu, i uz Allahovu uputu, Halifatul Mesih IV r.a. je započeo Vakfe Nau program, sa takvom (bogobojaznošću) kao njegovim osnovnim principom. On je tražio od roditelja da svoju djecu prije rođenja namijene i proglase kao majka hazreti Merjem:

“Gospodaru moj, šta god je u mojoj utrobi, ja predajem (jedino) Tebi oslobađajući ga (svjetskih briga). Zato Ti primi od mene.” (3:36)

Huzur je rekao kad majke ovu dovu namijene svojoj djeci, one imaju ogromnu odgovornost da djecu podižu na način da svoj život troše na Božijem putu ispunjavajući dužnosti. One treba da čine dove tokom trudnoće da dijete ostane pošteđeno od svjetske nečistoće i bude iskreni sluga vjere. Poslije rođenja djeteta njegov odgoj treba biti takav da djeca od ranih godina budu upoznata i svjesna o svom Vakfu, tako kad dijete dostigne mladalačko doba sebe preda tome sa iskrenošću. Roditelji trebaju zapamtiti da je na njima da pripreme dijete za Vakf, tako da ta djeca, Halifi vremena i Zajednici predstavljaju savršenu i dobro odgojenu mladu osobu za Božiju službu.

Huzur je rekao da je pogrešno misliti da je vaše dijete Vakfe Nau i da će Zajednica od samog početka paziti na njegov odgoj. Vakfe Nau organizacija je tu, Zajednica omogućava uputu. U Rabvi je osnovan Vakfe Nau odbor i odjeljenje radi u Kadianu. U Londonu ovo odjeljenje radi na centralnom nivou pod direktnom uputom Halife vremena. U lokalnim ograncima Vakfe Nau sekretari imaju dužnost obrazovanja i obuke ove djece kao i da im daju savjete i upute ih, da ih naprave aktivnim članovima Zajednice. Uprkos svega ovoga ostaje ogromna odgovornost roditelja. Vakfe Nau je najvažniji program da bi se ispunile buduće potrebe Zajednice. Razumijevajući ovu potrebu, roditelji kao i Vakfe Nau odjeljenje trebaju biti u cjelosti aktivni. U nekim oblastima ovo odjeljenje nije aktivno kako bi trebalo biti. Oni treba da ovo poprave tako da, kad ova djeca uđu u praktični život mogu spasiti svoj narod i također postići poboljšanje sebe. Zaista je dužnost roditelja da svako dijete odgoje na dobar način; Zajednica ne može dozvoliti da izgubimo bilo koje dijete. No Vakfe Nau djeci treba biti rečeno od ranog djetinjstva da njihova osobitost u ponašanju itd. treba da ih razlikuje od drugih i da nikada u njih ne bude uprto prstom. Zadatak je oba roditelja i uprave da podignu svijest o Vakfe Nau nastavnog plana i programa među djecom, tako da budu svjesni svoje predanosti vjeri. Djeca trebaju biti samomotivisana da uče o vjeri zato što prisilno učenje ne može koristiti duhu Vakfa. Obećani Mesija a.s. je rekao da su potrebni ljudi koji sebe predaju vjeri.

Huzur je rekao da oni Vakfeen, koji život predaju tome nakon što nauče o religiji ili oni Vakfe Nau djeca koja studiraju na raznim islamskim fakultetima treba da zapamte da slijede religiju kojoj nas je poučio Časni Poslanik s.a.v.s. Hazreti Ajša r.a. nam je objasnila da je njegovo vladanje bilo utjelovljenje Časnog Kur’ana. Iako je svakom naređeno da slijedi uzor Časnog Poslanika s.a.v.s., oni koji svoj život posvete islamu imaju veće odgovornosti prema ovome. Oni treba da utemelje dobar moral tako da mogu pozivati ljude Allahu. Objašnjavajući svoje očekivanje od onih koji svoj život predaju vjeri Obećani Mesija a.s. je rekao da trebaju svoje riječi staviti u praksu. Huzur je rekao da želi da kaže svim Vakfeen i onima koji studiraju na islamskim fakultetima da ovo uvijek imaju na umu i da uvijek razmišljaju o sebi: jesu li njihovo znanje i praksa uporedivi.

Da ne bi mi, dok propovijedamo da je zanemarivanje namaza grijeh, sami bili nemarni o ovome. I dok savjetujemo druge protiv loše prakse na svadbama koje su štetne novotarije – koje nam Halifa vremena i uprava Zajednice ne dozvoljavaju, koje Allah, Njegov Poslanik i Obećani Mesija nisu dozvolili – mi se ne osvrćemo na ove naredbe o ovakvoj praksi na svadbama svoje djece ili rodbine. Ili prisustvujemo svadbama gdje se ove prakse događaju i ne savjetujemo protiv njih ili ne odemo sa ovih mjesta gdje se one događaju. Ako se traži religijsko znanje, onda se prema njemu treba ponašati. Obećani Mesija a.s. je rekao da Vakfeen trebaju biti potpuno bez od oholosti i samoljublja. Huzur je rekao da svaka osoba koja je Vakf treba da razmišlja o sebi, oni koji su već na praksi kao i oni koji studiraju na islamskim fakultetima. Ove godine prva generacija Vakfe Nau završavaju na fakultetu u Kanadi. Moguće je da su neki Vakfe Nau već misionari u Pakistanu. Treba da zapamtite da je poniznost odlikovanje misionara; međutim, također je važno da održite dostojanstvo.

Dajući naloge Vakfeen, Obećani Mesija a.s. je rekao da oni uveliko trebaju proučavati njegove knjige, tako da njihov stepen znanja bude izvanredan. Huzur je rekao da je ovo važno i za one koji su već u praksi kao i za one koji su na fakultetu.

Obećani Mesija a.s. je rekao da je također važno za misionare da budu štedljivi. On je rekao da ako ne budu dovoljno ekonomični prema njegovim principima ne može im biti data potpuna odgovornost. Huzur je objasnio da je spomenuti princip uzor ashaba Poslanika s.a.v.s. koji su se iskusili izuzetnu skromnost i štedljivost. Allah je Obećanom Mesiji a.s. dao stari naraštaj misionara čija je štedljivost bila zavidna. Danas su finansije Zajednice bolje i s Allahovom milošću učinjeni su napori da se pazi na misionare, iako se nedostatak i teškoća ipak pojave na nekim mjestima. Međutim, jedanput kad se život preda radi religije ove teškoće nemaju nikakvog značaja. U VB imamo islamske fakultete, u Njemačkoj i Kanadi i kanadski studenti će uskoro zakoračiti u praktični svijet. Studenti sa fakulteta u Indoneziji i Africi su postavljeni na dužnost lokalno, no studenti na fakultetima u zapadnom svijetu trebaju voditi računa da će morati ići gdje god budu poslani. Ovo je duh Vakfe. Moguće je da budu poslani u Afriku i da imaju teškoća okrutnim vremenskim stanjem tamo. Sada su mnoge olakšice na raspolaganju. Raniji misionari su se suočili sa mnogim teškoćama.

Zatim je Huzur naveo događaje ranih misionara da prikaže nivo njihovog žrtvovanja. Hazreti Sejid Šah Muhammed sahib je služio osamnaest uzastopnih godina u Indoneziji. živio je na vrlo malom prihodu i nikada nije tražio pomoć. On je činio dove Allahu za sve svoje potrebe. Po svom povratku u Pakistan iz Indonezije preko mora, samo je imao mantil i dva para odjeće. Na brodu mu je kroz glavu prošla misao da se vraća poslije tako dugog vremena i da čak nije imao nove odjeće da obuče kad stigne u Rabvu. Onda je osjetio da nije trebao imati takve želje, da je to bilo protivno duhu Vakf i pokajao se. Kad je brod ušao u luku u Singapuru vidio je čovjeka da prilazi brodu i nosi svežanj. Čovjek je otišao kapetanu broda, govorio s njim i onda došao do Šah sahiba, zagrlio ga i rekao mu da je Ahmadi musliman. Objasnio je da je krojač i da je u novinama Al Fazl pročitao o Šah sahibovom putovanju natrag brodom u Rabvu preko Singapura. Bila mu je želja da ga sretne i dadne mu poklon. Pošto je vidio njegovu sliku imao je neku predstavu o njegovom broju odjeće i napravio je odjeću za njega. To je natjeralo suze u Šah sahibovim očima kako je Allah nadahnuo nepoznatog Ahmadi muslimana da ispuni njegovu želju. On je napisao da ako se misionar samo okrene Allahu za pomoć, i ne traži ni od koga drugog, Allah obezbjeđuje iz nevidljivog.

Jedan od sinova Maulana Ghulam Ahmad sahiba Faruk je napisao da je po povratku poslije služenja u inostranstvu njegov otac bio postavljen u Hyderabad. Bio mu je dat mali, trošan smještaj ali je njegova porodica bila zadovoljna da će njihov otac biti blizu njih. Videći zapušteno stanje kuće oni su od njega tražili da pita da mu se urade neke popravke. On je okupio svoju porodicu i objasnio im s ljubavlju i mudrošću da je potiskivanje svake želje i ne pravljenje zahtjeva bio moto Vakf. životne teškoće trebaju biti prihvaćene na svakom koraku da steknemo Božije zadovoljstvo. Jedanput je jedan njegov sin koji je bio vojni službenik, i druga djeca koja su dobila zaposlenje, tražili od njega da uzme penziju i da mu dozvole da ga služe. On im je rekao da će im odgovoriti narednog dana. Oni su mislili da će se on možda složiti s njihovim zahtjevom i bili su zadovoljni. Narednog dana, on ih je poredao da sjednu ispred njega i rekao im da je bio izuzetno ponizan čovjek i da je njihov zahtjev potresao njegovo srce i um. On je rekao da se zavjetovao Allahu da će svoj život potrošiti u Vakf i bojao se da ne posrne u svom zavjetu. Zato, je rekao svojoj djeci da od njega nikada ponovo ne traže takav zahtjev i da umjesto toga trebaju činiti dove da ispuni svoj zavjet. Obećani Mesija a.s. je rekao da Vakf osoba treba biti u stanju da izdrži teškoće putovanja, da mogu ići iz sela u selo i obavijestiti ljude o njegovom dolasku. Huzur je rekao da su u ranim danima misionari u Indji i Africi izdržali mnoge teškoće pošto su fondovi bili ograničeni i bilo je mnogo opozicije.

Mnogo je događaja Maulana Nazir Ahmad Ali sahiba gdje su ga ljudi u selu istjerali iz svog sela i on je noć proveo u džungli u Africi. Danas Zajednica ima dobar ugled u Africi radi napornog rada ovih predaka. Maulvi Sadeek Amritsari sahib piše da su poslije Drugog svjetskog rata on i Maulana Nazir sahib odlučili da prenose poruku u Siera Leonu. Selo u koje su željeli otići bilo je preko rijeke, i oni su uzeli čamac da tamo signu. Maulana Nazir je prethodno tamo bio, tako da je već bilo neko suprotstavljanje. Neki od ljudi u selu su tvrdili da imaju arapsko porijeklo i sebe su smatrali ispravnim muslimanima. Oni su u selu pronijeli pogrešne informacije o Ahmadijatu i ljudi su zato odlučili da im ne obezbjede smještaj kad god dođu u posjetu. Ova dvojica misionara su jednostavno željeli da uklone pogrešno shvatanje i da poruku islama Ahmadijata upute seljanima. Oni su planirali da borave u selu nekoliko dana. Otišli su do bungalova seoskog poglavice koji je davao dozvolu za gostoprimstvo. Poglavica nije bio dostupan i drugi odgovorni ljudi su bili neprijateljski raspoloženi i nije bilo nikoga da im pomogne. Studenti koji su bli u društvu misionara bili su Afrikanci tako da su našli smještaj ali su dvojica bili ostavljeni da lutaju u džungli. Sreli su muslimana Lebanonca koji ih je odveo kući i nahranio. Niti je on pitao niti su mu oni rekli da nemaju nigdje da odsjednu. Tako su sjeli pored rijeke, gdje je bilo puno otrovnih znija i krokodila. Međutim, Allah ih je čuvao bezbjednim. Pošto nisu mogli spavati, hodali su uz rijeku i onda sjeli. Učili su ajete iz Kur’ana, razgovarali o vjeri i onda je Maulana Nezir vodio učenje duge duboko ispunjene dove za uputu ljudi u selu i pobjedu Ahmadijata. Još su malo šetali. U 3 sata ujutro su otišli u džamiju da klanjaju tahaždud namaz. U mraku su čuli neki stran glas unutar džamije i pojavilo se stado koza. Takvo je bilo stanje džamije onih koji su sebe zvali muslimanima. Dvojica misionara su očistili džamiju i klanjali tahadžud. Kasnije su proučili ezan za fadžr (sabah) namaz. Nakon što su čuli ezan, ljudi su počeli dolaziti u džamiju. Kad su vidjeli da oni klanjaju namaz rekli su da nema razlike u načinu kako oni klanjaju. Huzur je rekao da se Ahmadijat kasnije tamo proširio. Ovakvo je istinsko i praktično pokazivanje predavanja života za vjeru. Huzur je rekao da je Vakf proces u kojem osoba treba da napusti svoje želje i podnosi teškoće. Naši novoprodošli u misionarski rad kao i Vakfe Nau članovi trebaju ove stvari imati u vidu prije nego se otisnu u praktičnu stranu. Oni također trebaju biti upoznati o ovim stvarima u toku svog obrazovanja i da budu pripremljeni. Huzur je rekao da su tamo bili prisutni mnogi studenti. Oni odsada nadalje trebaju početi misliti u ovom pravcu. Nekoliko njih su povukli svoj Vakf kad su čuli o svom postavljenju. Zato trebaju biti napravljene pripreme od ranije, da će morati podnijeti teškoće. Huzur je rekao da je ova njegova poruka bila pogotovu za studente na islamskom fakultetu i da prilično velik broj Vakfe Nau sturdiraju na islamskim fakultetima. Oni trebaju nastojati i uvijek ispuniti zavjet koji su njihovi roditelji dali u vidu žrtvovanja pripadnika starijeg naraštaja i očekivanja Obećanog Mesije a.s.

Huzur je rekao da misionari trebaju zračiti poniznošću ali da u isto vrijeme također trebaju zadržati osjećaj dostojanstva. Nikada ne smiju izraziti svoje želje pred drugima. Rekao je da ima lično iskustvo o ovome u Africi, kad su vremena bila izuzetno teška. Ali teškoća se treba podnijeti a da ne dozvole da ih napusti dostojanstvo. On je nalagao iskusnim misionarima da ne budu pod uticajem ovog svijeta. Rekao je da je svaki misionar predstavnik Halife vremena. Huzur je tražio od porodica misionara da ne stavljaju nepotreban pritisak na njih sa svjetskih izgleda. Zajednica nastoji da omogući i olakša stvari ali ekonomska kriza se povećava širom svijeta, zato uprkos napora ne možemo izaći nakraj s inflacijom. Dostojanstvo misionara i onih koji su predali život je, da nikada nikome ne spomenu svoje teškoće. Samo činite dove Allahu i tražite od Allaha. Allahovom milošću, mi danas imamo slične primjere nalik primjerima ovih predaka ranih dana no neki mogu biti nestrpljivi. Oni koji predaju život treba da žive u okviru svojih sredstava. Huzur je rekao da žene misionara ne treba da prave neprikladne zahtjeve i trebaju biti njihovi pomagači u velikom zadatku i velikoj duhovnoj službi za koju su se predali.

Svaki misionar i onaj ko preda svoj život treba da zapamti riječi Obećanog Mesije a.s. koje je kazao u vrijeme otvaranja fakulteta Ahmadija: ‘Ovaj fakultet treba postati izvor propagiranja islama. On treba proizvesti takve učenjake i dječake koji posvećuju svoje živote i napuštaju ovosvjetska zaposlenja i ciljeve da posvoje služenje vjeri.’ Huzur je objasnio nekoliko administrativnih stvari u pogledu Vakfe Nau. Rekao je da ogroman broj Vakfe Nau dječaka i djevojčica ne idu na islamski fakultet da bi stekli vjersko znanje. Oni odabiru druga polja. Zajednica također treba stručnost u ovim poljima. Zato oni trebaju konsultovati Centar na svakom stupnju svog studiranja. Trenutno ima 14. 500 Vakfe Nau djece preko 15 godina starosti. Na ovom stepenu oni sami trebaju ispuniti Vakf obrazce. Njihove godine su sada godine svjesnosti. Oni treba da odluče da li žele nastaviti sa svojim Vakf ili ne. Za njih je neophodno da o ovome obavijeste Centar. Oni koji ne žele da idu na islamski fakultet trebaju to napisati, objašnjavajući za šta su zainteresovani i tražiti savjet o daljem obrazovanju. Nije na njima da odlučuju za sebe. Vakf Nau sekretari trebaju biti vrlo aktivni. Treba da okupe informacije i prenesu ih Centru. Huzur je rekao da su do sada Vakf Nau djeca sa 15 godina trebala da odluče da li žele ili ne da drže svoj Vakf. No sada je Huzur to produžio do poslije završetka studija. Poslije toga oni treba da pišu i objasne svoje obrazovanje i da li žele ili ne da nastave sa Vakf. Huzur je rekao da je zadatak vakfe Nau sekretara da osiguraju da oni pišu i formalno obavijeste Centar. 90% Vakfe Nau djece preko 15 godina se obrazuju izvan islamskog fakulteta. Treba biti pripremljen formalni izvještaj o ovome. Bilo da se oni obrazuju na islamskom fakultetu ili ne, za Vakfe Nau djecu je neophodno da steknu vjersko znanje. Imamo Vakfe Nau plan i program do 19 godina koji se može produžiti do 20 godina. Važno je proučavati ga i dati ispit. Treba biti cilj Vakf Nau sekretara da bude 100% učešće u ovome i  rezultati ispita trebaju biti poslani Centru.

Huzur je rekao da Centar često pošalje pisma ali većina džemata ne odgovore. Zato je Huzur ponovo iznio nekoliko tačaka. Rekao je da je neophodno da roditelji pošalju pisanu aplikaciju za Vakf Nau prije rođenja djeteta. Nije ispravno aplicirati poslije rođenja djeteta. Neki ljudi također pišu o drugim problemima kad apliciraju za Vakf Nau. Huzur je rekao da, pošto pisma budu proslijeđena odgovarajućim odjeljenjima, oni treba da odvojeno pišu o drugim stvarima.

Roditelji trebaju sami poslati aplikacije a ne druga rodbina, jer dužnost odgoja je na roditeljima. U Africi se ponekad upute ne slijede temeljito. Ukoliko se od Centra ne primi dozvola, ni jedno dijete ne može biti uključeno u Vakf Nau. Aplikacije za usvojenu djecu trebaju biti napravljene prije rođenja i bit će uvedeni biološki podaci roditelja djeteta. Također je važno da roditelji daju podatke o djetetu da se zabilježe u centralnim bilješkama i da dobiju broj upisa. Neki roditelji ne upišu dijete dugo vremena i onda prigovaraju da nema bilješke za njihovo dijete.

Kad djecu stignu do 15 godina starosti, lokalni i nacionalni Vakf Nau sekretari treba da traže od njih da obnove svoje predavanje života. Kao što je Huzur objasnio, oni također trebaju obnoviti svoje posvećivanje života poslije završetka studija. Velika je potreba da se vode tačna bilježenja inače ne možemo kako treba odrediti svoje zahtjeve o tome koliko ljudi trebamo u datim poljima. Ponekad je tragično za roditelje kad dijete bude rođeno kao invalid. Pošto ono ne može biit uključeno u Vakf Nau, to je dvostruka tragedija. Da Allah pokloni takvim roditeljima zdravo dijete. Djeca onih roditelja koji su iz nekog razloga izbačeni iz Zajednice, većinom zbog toga što se ne pridržavaju nečega što Džemat traži, također su skinuta sa liste Vakf Nau. Ovo je zato što ako ako se roditelji ne mogu pridržavati sistema, koju vrstu obuke oni mogu omogućiti za djecu? Vakf Nau sekretari trebaju bez odlaganja obavijestiti Centar o takvim stvarima. Oni vakfe Nau koji su završili studije i sada su zaposleni trebaju održavati redovan kontakt sa Centrom. Trenutno, većini njih je dozvoljeno da nastave sa svojim zaposlenjem pod ugovorom da će biti pozvani kad budu potrebni. No, njihova je dužnost da ostanu u dodiru i obavještavaju o svojoj situaciji svake godine. Slično tome, oni koji su otišli na stručnu obuku trebaju obavještavati Centar o svom napretku.

Huzur je činio dove da Allah osposobi Vakf Nau djecu da budu korisni članovi Zajednice i da nas osposobi da dadnemo izvanredan odgoj ovom amanetu Zajednice i pomognemo im da postanu korisni članovi.