U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Žrtve omladine i utemeljenje Božijeg Jedinstva

Kratki sadržaj

Danas je svojoj hudbi petkom Huzur rekao da se u mjesecu septembru i oktobru održava većina iđtima raznih pomoćnih organizacija Džemata. Danas počinje iđtima Khudam ul Ahmadija a naredne sedmice će biti reda na Ansar i Leđna. Zadnjih 27 do 28 godina je prisustvo Halife postalo dio iđtema Džemata VB. Prije iseljenja u Rabvu, Pakistan, Halifa vremena je prisustvovao iđtemama svih pomoćnih organizacija tamo. U toku dana iđtema Rabva bi živo vrvjela, pogotovu su Atfal i Khudam učestvovali u tome sa mnogo žara. Svaki ogranak bi donio svoje čaršafe da naprave šatore u oblasti za smještaj pošto gotovi šatori nisu bili na dostupni. Tako je svaki ogranak donosio svoju posteljinu da naprave šatore i kao rezultat toga tu je bila izložba šarenih, cvijetnih improviziranih šatora. Mjesec oktobar je u Pakistanu ugodan i ovo omogućava sav ovaj aranžman. Obzirom na vrijeme ovdje, sigurno ne bi bilo moguće imati sličan aranžman.

Huzur je rekao da ga je Khudam ul Ahmadija iđtema VB podsjetila na iđteme iz njegovog djetinjstva i mladosti i o onim žrtvama koji su bili lišeni prava da održavaju iđteme zbog ugnjetačkog zakona tlačitelja. Oni ne mogu organizovati okupljanja za svoju reformu, udgoj i za spominjanje Boga i Njegovog Poslanika s.a.v.s. Huzur je rekao da smo i on i mi čvrsti na vjerovanju da ova situacija nije stalna. Jednog dana će tlačenje tlačitelja biti zbrisano sa lica zemlje. Da Allah nastavi da nas omogućava da ostanemo strpljivi, čvrsti i da ostanemo zauzeti u  dovama.

Huzur je rekao da o ovim pitanjima treba govoriti na iđtemi, pošto svake godine drži govor za svaku pomoćnu organizaciju posebno.  Međutim, mislio je da o ovoj temi govori u svojoj hudbi petkom. Na iđtemama u Pakistanu Halifa vremena je davao uvodni i završni govor. Ovdje se završni govor na iđtemi Khudam ul Ahmadija ne prenosi uživo, nego nekoliko dana kasnije i vjerovatno ogroman broj ljudi to ne vide. Treće, gdje god se u svijetu održava iđtema, ovo se treba smatrati prikladnom porukom i treba da se sjetimo Ahmadi muslimana u Pakistanu koji su učinjeni žrtvom. Četvrto, gdje god su formirani novi ogranci mogu se izvući direktne koristi slušanjem ovog govora. Tako, danas se Huzur posebno obratio Khudam ul Ahmadija i svakom Ahmadi muslimanu općenito.

U pogledu omladine, Časni Kur’an u suri Al-Kahf dva puta navodi služenje religiji, reformu i utemeljivanje Božijeg Jedinstva. Ovo su bili mladići koji su vjerovali u Musaovog Mesiju a.s. i koji su tri stotine godina podnosili pritisak i ugnjetavanje. Oni su za dug period vremena morali živjeti u pećini. I tamo u pećini su ih također progonili  predstavnici

vodećih grupa i ubijali ih. Pa ipak su oni podnijeli proganjanje radi vjere i Božijeg Jedinstva. Kad se situacija popravila, oni su izašli iz pećina ali su stalno morali podnositi proganjanje i tlačenje. Njihov trud za utemeljenje Božijeg Jedinstva i čuvanje vjere su bili takvi da ih je Allah spomenuo u Kur’anu sljedećim riječima :

“Kad se nekoliko mladića sklonilo u jednu pećinu i reklo: ‘Gospodaru naš, podari nam milost od Sebe, i uputi nas u našoj stvari.’ ” (18:11)

“Mi ćemo tebi objasniti istinito njihovu vijest: zaista oni su bili mladići koji su vjerovali u Gospodara svoga, i Mi smo njih pojačali uputom. I Mi smo učvrstili njihova srca kad su ustali i rekli: ‘Naš Gospodar je Gospodar nebesa i Zemlje. Mi nećemo pozivati gospodara mimo Njega; jer ako bi bilo tako, mi bismo rekli nešto što je daleko od istine.’ ” (18:14-15)

Oni su se trudili radi utemeljenja Božijeg Jedinstva, podnosili su tlačenje i molili Boga da ostanu čvrsti na vjerovanju u Božije Jedinstvo i da ostanu upućeni. Ova sura se također tiče sadašnjeg kršćanskog vjerovanja gdje se čovjek smatra sinom Božijim, što nema ništa sa istinskim učenjem kršćanstva i tako je opsna stvar da će ih to učiniti zaslužnim prijekora. Stvarno kršćansko učenje nema koncepta Trojstva, ono je bilo učenje o Božijem Jedinstvu. Kršćani koji su to vjerovali i obožavali Jednog Boga ojačali su svoju vjeru radi ovoga. Oni su bili krajnje protivni ideji da može postojati drugi vrijedan obožavanja mimo Boga. Pod uticajem vremena i upravljačkih sila, koncept trojstva je ušao u kršćanstvo i preuzelo je svjetovnost. Allah je upozorio o Vatri za one koji pridružuju drugove s Njim. Dokle god su kršćani ostali u svojoj izvornoj formi, mladići su bili ti koji su ga čuvali. Zbog njihove vjere i poštovanja prema Bogu da je Jedini On vrijedan obožavanja, Bog ih je čuvao upućenim. Ovi ljudi nisu imali brige za ovosvjetske nagrade. Isto tako Bog ‘…ih je pojačao uputom. I Mi smo učvrstili njihova srca…’ Naoružani sa ovom čvrstinom i ovom uputom oni su proglasili tlačiteljima tog vremena: ‘… Mi nikada nećemo pozivati gospodara  mimo Njega…’ Njihovo stajalište je bilo da mogu žrtvovati svoja prava, svoje voljene i svoj imetak i ivote, ali da se ne mogu okrenuti od Božijeg Jedinstva.

Takav je primjer ispred nas onih koji su vjerovali, iako nisu imali blagoslovljeni uzor koji mi, Allahovom milošću, imamo u Časnom Poslaniku s.a.v.s. i njegovim ashabima. Uzvišeni standard  blagoslovljenog primjera kojeg mi imamo u vidu, zahtijeva da, s ciljem  da idemo putevima Božijeg Jedinstva, ispunimo zavjet žrtvovanja svojih  života, imetka, vremena i časti. Nikakva kušnja, nikakva ovosvjetska  pohlepa ne smije za nas postati prepreka.

Kad je neko u kušnjama s kojima se suočavaju Božije zajednice, pogotovu se podsjećamo na Ahmadi muslimane Pakistana, kao i nekih drugih zemalja gdje se provodi proganjanje. Osim fizičkog i moralnog mučenja Ahmadi u Pakistanu također žrtvuju svoje živote i svoj imetak. Arapi Ahmadi koji žive u svojim zemljama, čiji se broj svakim danom povećava pošto Huzur prima pisma bai’ata u svojoj dnevnoj pošti,  također se suočavaju sa teškoćama zbog svog vjerovanja i troše život  kao što su ga trošili Ljudi Pećine ( pozivanje je na suru Kahf). U  Pakistanu, naša Zajednica je zrela i utemeljena i naše vjerovanje nije  skriveno; ljudi to izražavaju bez straha. Pa ipak za novopridošle, ovo  može biti teško. Među novopridošlim su oni sa strašću čija vjera raste,  ali mali broj njih je slab. Na nekim mjestima su, iz bezbjednosnih razloga,  okupljanja ograničena. Neki uznemireno pišu Huzuru iz Arapskih zemalja  pitajući koliko dugo će morati čekati? Huzur je rekao da im uvijek daje  primjer Ljudi Pećine i savjetuje im ustrajnost. Ova vremena će se,  inšaAllah promijeniti. Historija Poslanika nam govori da se takva  vremena mijenjaju i sigurno će se promijeniti. Onim Ahmadi  muslimanima iz muslimanskih zemalja koji su ponekad uznemireni nad  tim koliko će dugo morati održavati svoje programe skriveno, klanjati  namaz i džumu skriveno, Huzur je rekao da oni nisu iskusili osjećaj užitka  koju su Ahmadi muslimani u Pakistanu iskusili u održavanju iđtema i  đelse pod direktnim nadzorom Halife. Pa ipak, zadnjih dvadeset osam  godina, ovi sljedbenici Muhammedovog Mesije su čuvali svoje  vjerovanje i svoj zavjet i dali sve vrste žrtava. Ograničenja za tako dugo  vremena i stalno proganjanje nije beznačajna stvar, pa ipak su ovi ljudi  utjelovljenje strpljenja; muškarci, žene, mladi i stari, ne prestaju davati  žrtve. Međutim, ove žrtve neće trajati 300 godina; Allahovom milošću,  one krajnjom brzinom kreću prema pobjedi i uspjehu. Naš napor da  dokučimo svoj cilj nije zaustavljen zbog proganjanja u nekoliko zemalja.  Ahmadija zajednici je zadužena zadatkom propagiranja poruke Časnog  Poslanika s.a.v.s. i utemeljenja Božijeg Jedinstva. Ovaj zadatak nije stao  zbog ovih neprijateljstava i ograničenja, zapravo svaki dan osviće s  novim napretkom za nas.

Prošle sedmice je Huzur položio kamen temeljac nove džamije u Irskoj. Irska je stožer kršćanstva jer ljudi tamo još sebe vežu za crkvu, većina su katolici, dok su u ostatku Evrope ljudi postali nezainteresovani za religiju. Irska, kao što je Huzur rekao u prethodnoj hudbi, je također kraj svijeta. Poslije polaganja kamena temeljca tamo je održan prijem gdje je bilo prisutno oko stotinu gostiju, uključujući članove Parlamenta, razna službena lica, akademike, gradonačelnika Galwaya i došao je  jedan svećenik visokog položaja. Njima je prenesena prelijepa poruka  islama i Obećanog Mesije a.s. o čemu su nacionalna televizija i novine  naširoko izvijestile i tako je ova poruka stigla do stotina hiljada ljudi.  Tako, ako su s jedne strane učinjena nastojanja da nas tlače, s druge  strane su otvorene nove avenije za prenošenje poruke. Premda je broj  Ahmadi muslimana na Irskoj mali, većina njih su mladi i, mašaAllah  aktivni.

Kao rezultat toga oni imaju dobre kontakte. Poslije događaja prošle sedmice, ovi kontakti će se još više uvećati i bit će otvorene nove  avenije.

Ako održimo sadašnju strast i okoristimo se od nedavne upute, jednog dana će sljedbenici Mesije Muhammeda učiniti da se ovi ljudi okrenu Bogu. Dok je proganjanje na nekim mjestima uzrok zabrinutosti, Kur’anska poruka kaže:

“Allah je odredio: ‘Sigurno ćemo Ja i Moji poslanici nadvladati.’ Uistinu je Allah silan, moćan.” (58:22) je uvjerljiva stvar.

Poslije vremena Naroda Pećine Musaovog Mesije, kršćanstvo koje se raširilo imalo je poruku širka (pripisivanja partnera s Bogom). Međutim, sljedbenicima Muhammedovog Mesije bit će data pobjeda mnogo brže od 300 godina, i ova pobjeda će biti povod uklanjanja širka iz njegovih korijena i utemeljenja Božijeg Jedinstva.

Huzur je rekao da se danas, Božijom milošću svijet Ahmadiajata uveliko proširio. Ako prava ahmadi muslimana budu prikračena u nekoliko zemalja, ahmadi iz Australije, Amerike, Afrike i Ostrva žive životom slobode. Oni su slobodni da prakticiraju stvarno učenje islama i da ga primjene u svom svakodnevnom životu. Oni su slobodni da prenose poruku. Obraćajući se Ahmadi muslimanima koji žive u ovim zemljama, Huzur je rekao da ove mogućnosti, blagostanje i sloboda trebaju biti učinjeni sredstvima postizanja našeg cilja. Allah nije jednostavno namjenio riječi ‘… i Mi smo ih ojačali uputom…’ za Narod Pećine. Zapravo su oni objasnili princip da će svako god bude čuvao vjerovanje, ostat čvrst na vjeri, Allah će nastaviti da ih ojačava uputom, baš ako što je također rečeno:

“Samo su oni (istinski) vjernici čija srca zatrepere kad se Allah spomene, i kad im se Njegovi ajeti uče, povećava se njihovo vjerovanje, i koji se uzdaju u Gospodara svoga, koji obavljaju namaz i troše od onoga čime smo ih Mi opskrbili. Oni su istinski vjernici. Za njih su položaji kod Gospodara njihovoga, i oprost i plemenita opskrba.” (8:3-5)

Huzur je rekao da naprijed spomenuti ajeti navode odlike istinskog vjernika. Osoba ne postaje istinski vjernik samo verbalnim očitovanjem, nego onaj ko čuva vjerovanje u vremena kušnji. Kao rezultat, osoba postaje vrijedna onih obećanja koje je Allah dao istinskim vjernicima. Ako neko tvrdi da ima vjerovanje, njegova svaka riječ i djelo trebaju biti radi postizanja Božijeg zadovoljstva. Srce treba imati osjećaj straha od Boga. Za istinskog vjernika, Allah je ono Voljeno Biće čije je zadovoljstvo uvijek u vidu, i treba biti u vidu.

Vjerovanje nije samo verbalno izgovaranje; to je praksa koja treba postati neprestalna. Ajeti Kur’ana uvećavaju vjerovanje. Znak istinskog vjernika je da izbjegava niske izgovore i pazi na sve Božije naredbe. Kao što je rečeno:

“… i oni koji, kad ih opomenu o ajetima Gospodara njihovog, ne ostaju ni gluhi ni slijepi;” (25:74)

Tvrdnja samo riječima da osoba vjeruje u Božije Jedinstvo ne uvećava vjeru ukoliko nije učinjen napor da se pridržava Božijih naredbi. Utemeljenje Božijeg Jedinstva je uspješno kad čovjek žrtvuje svoj nafs (svoje ‘ja’) radi Allaha. Jedan znak istinskog vjernika je obavljanje namaza. Huzur je rekao da je za svakog omladinca krajnje važno – i za svakog Ahmadi, da ne samo organizuju posebno obavljanje namaza u toku iđteme, nego također i kasnije. Važno je obavljati namaz na  vrijeme i u džematu. Oni omladinci koji su na dužnosti također trebaju organizovati obavljanje svog namaza. Ovo ne treba biti praksa samo u toku dana iđteme, zapravo treba biti satalna praksa. Naš napredak i pobjeda su u uzajamnoj vezi sa namazima i dovama i Obećani Mesija a.s. je stalno skretao našu pažnju na ovo. Najizvanredniji izvor dove je namaz i bez toga vjerovanje i Božije Jedinstvo ne mogu biti utemeljeni. Pet dnevnih namaza su izvor lomljenja mnogih idola; pogotovu u ovom materijalističkom svijetu oni lome idole našeg unutrašnjeg ‘ja’ kao i očite idole. Ovo je temeljna formula da raširimo i utemeljimo Božije Jedinstvo. Kur’an kaže: ‘… i troše od onoga što smo Mi za njih obezbjedili…’ Huzur je objasnio da Allah također uvećava vjerovanje onih koji troše na putu izdanja vjere i Božijeg Jedinstva. U zadnjem od tri ajeta (8:5) Allah kaže da je onaj ko posjeduje odlike opisane u prva dva ajeta istinski vjernik u Allahovim očima i zaslužan Njegovih blagoslova. Ovi blagoslovi su: ‘stepeni položaja kod njihovog Gospodara… oprost i čestita opskrba.’ Huzur je objasnio da je ovdje spomenuta opskrba, opskrba ovog svijeta kao i ahireta. Uvećanje u vjeri, uvećanje u uputi čini osobu primaocem Allahovih blagoslova. Zadatak je istinskog vjernika da neprestalno  nastoji da stekne Allahovo zadovoljstvo za uvećanje u vjeri i uputi.  Jedino je ovo bogobojaznost (takva). Takva čovjeka vodi Allahovom  zadovoljstvu a postizanje Njegovog zadovoljstva je dalje napredovanje u  takvi. Allah kaže:

“A onima koji slijede Uputu, On im je povećava, i daruje im njihovu bogobojaznost.” (47:18)

Takva je uvećanje, skupa sa postizanjem Allahovog zadovoljstva. Allah poučava novim putevima one koji traže Njegovo zadovoljstvo i neprestalno rade za to, i umotava ih u Svoje utočište i zadovoljan je s njima. Njihove žrtve stiču prihvatanje kod Allaha. Umjesto da budu prestrašeni širenjem panike neprijatelja to ih vodi bliže Allahu. Njihovo vjerovanje u Kur’ansku tvrdnju:

“Mi smo vaši prijatelji u ovom životu i na Ahiretu, Vi ćete u njemu imati sve što vaše duše požele, i u njemu ćete imati sve što budete tražili” (41:32) se dalje uvećava.

Vjerovanje u Boga je uvjerilo pristalice Musaa da daju žrtve. Božija obećanja nama su daleko veća od onih datih njima. Nema nikakvog razloga za nas da ikada i pomislimo o neiskrenosti s Allahom, da  budemo nemarni o Njegovom obožavanju i nemarni o utemeljenju  Božijeg Jedinstva.

Jedna skupina vjernika u Pakistanu i nekoliko drugih zemalja čini dove sa strpljenjem za ustrajnost i uputu. Ova skupina ljudi također uvećava svoje vjerovanje i uputu, i Allah sluša njihove dove. Jačanje njihove vjere i neustrašivosti je dokaz da je u primanju njihove dove Allah poklonio jakost srcima. Mladi, mladići, sav Khudam obavljaju sve dužnosti koje su im dodijeljene sa strašću i bez ikakvog straha. Stariji pišu da su zadivljeni da vide ove mlade ljude. (Sa perspektive bezbjednosti) u Pakistanu vlasti smatraju džamije opasnim mjestima. Pa ipak, ako jedan omladinac ne može doći na dužnost iz nekog razloga, dvojica ili trojica su već spremni da uskoče na njegovo mjesto i žele da budu zamjena. Oni napuštaju kuću govoreći da će biti dobro ako se vrate, no, ako se ne vrate da onda Allah ispuni Svoja obećanja za nas. Takvo je stanje vjerovanja u njihovim srcima. Danas, sljedbenici Muhammedovog Mesije pokazuju zapanjujuću strast. Da Allah održi njihovu strast Svojom posebnom milošću, i da ih zaštiti. Ovi mladi ljudi stvaraju zapanjujuću historiju, oni nisu ništa manje od bilo koga drugog. Oni su u stvarnosti uvijek spremni da žrtvuju svoje živote, imetak i čast. Sigurno su ovi ljudi ti koji postižu Allahovo zadovoljstvo. Da Allah dadne da se drže bogobojaznosti, uvećaju svoj ibadet Allahu i nastave sticati Božije zadovoljstvo.

Obraćajući se prisutnom skupu kao i Khudamu na iđtemi, Huzur je rekao da oni imaju slobodu da organizuju programe odgoja kao i programe prenošenja poruke. Oni treba da razumiju svoje odgovornosti. Tri dana iđteme ne trebaju biti samo povod privremene promjene u njima, nego trebaju nastojati i usaditi stalnu primjenu u sebi. Oni trebaju uvećati standarde svoje bogobojaznosti i ibadeta Allahu. Besmislene privlačnosti Zapada ne treba da na njih ostavljau dubok dojam. Oni treba da imaju u vidu žrtve ove braće koji, ojačavajući svoju vjeru, čine svaki napor da drže uzdigutu zastavu Ahmadijata, istinskog islama. Oni daju svaku žrtvu da ispune svoj zavjet i svoju odanost. Tako, kao znak zahvalnosti za slobode koje uživate, dok standardi ibadeta i bogobojaznosti trebaju biti uvećani, treba da u potpunosti učestvujete u upućivanju poruke Ahmadijata svuda. Svako oruđe za prenošenje poruke treba biti iskorišteno. Mladi bolje koriste moderna sredstva. Danas, mladi Ahmadi treba da učestvuju na dva ‘vanjska’ fronta, odvojeno od unutrašnjeg fronta samo-popravljanja. Jedan vanjski front je da brane islam protiv napada napravljenih na njega a drugi je da brane Ahmadijat protiv napada napravljenih protiv njega. Razne web stranice stavljaju razne, besmislene prigovore. One trebaju biti  ispunjene porukom istine. Treba biti pripremljen način rada, plan i  proces da ih napunite istinom. Gdje nedostaje znanja, trebate tražiti  pomoć od starijih i misionara. Dans je potrebno da svaki Khadim  (omladinac) u svijetu bude dio ovih projekata, samo onda će igrati ulogu  u utemeljnju Božijeg Jedinstva. Mladići Musaovog Mesije su odigrali  svoju ulogu u ograničenim oblastima; uz pomoć modernih sredstava  mladići Muhammedovog Mesije mogu stvoriti revolucionarnu promjenu  u cijelom svijetu. Ovom predmetu treba biti posvećena posebna pažnja. Da nas Allah omogući da tako činimo.

Zatim je Huzur pročitao isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. i molio Allaha da nas osposobi da ove proglase stavimo u praksu.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp