Prva Ahmadi džamija u Irskoj

Kratki sadržaj

Huzur je svoju današnju hudbu petkom održao iz Galwaya u Republici Irskoj. On je na početku proučio ajete iz sure Al Bakara: “I kad su Ibrahim i Ismail dizali temelje posebne Kuće, (moleći): ‘Naš Gospodaru, primi od nas; uistinu Ti uvijek sve čuješ, imaš trajno znanje. Gospodaru naš, učini nas dvojicu pokornim Tebi i od naših potomaka ummet pokoran Tebi. I uči nas kako da Te obožavamo i žrtvujemo se, i okreni nam se sa prihvatanjem pokajanja; zaista Ti mnogo primaš pokajanja (i) milostiv si.” (2.128-129)

Huzur je rekao da je ovo njegova prva posjeta Irskoj i da je došao da  položi kamen temeljac prve Ahmadi džamije u Irskoj. Rekao je da je savjetovao Irski džemat da prvu džamiju grade u Galway a ne u Dablinu, kako su se neki nadali, i svako je ovo prihvatio sa zadovoljstvom. Huzur  je rekao da na neki način Galway je ‘kraj Zemlje.’ On je na obali Atlanskog okeana i ako se povuče prava linija od obale, nema više ni dalje ni jednog evropskog ostrva. Tako, ovdje, na ‘kraju Zemlje’, sljedbenici Obećanog Mesije a.s.su bili u stanju da grade džamiju da objave poruku Božijeg Jedinstva. Dok je cilj gradnje džamije da očisti i učini čovjeka boljim klanjačem, okupiti se u džamiji pet puta dnevno i obratiti se Bogu, također je izvor upućivanja poruke Božijeg Jedinstva svijetu. Uzdići glas: ‘Niko nije vrijedan obožavanja osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik,’ tako da kad ovaj glas stiže sa nebesa mi smo također uključeni među one s kojima je Allah zadovoljan.

Iz ovog razloga je Allah poslao Mesiju Muhammeda s.a.v.s. čiji je

dolazak bio predskazan od ranijih poslanika i Časnog Poslanika s.a.v.s. Njegov zadatak je bio da uzdigne slogan allahu ekber i da poruku kelimei  šehadeta (muslimanskog proglasa vjere) upute svijetu i učine da se okrenu Bogu i da ga dovedu u potčinjenost voljenog Poslanika s.a.v.s. Obećani Mesija a.s. nije donio nikakvu drugu poruku osim ove. Kad je Allah objavio Obećanom Mesiji a.s.: ‘Ja ću odnijeti tvoju poruku do krajeva svijeta’ (Tadhkirah, str. 381) to je značilo upravo ovu poruku koju je Časni Poslanik s.a.v.s. donio, koji je usavršila Šerijat i podarila dobrotvornost konačnog blagoslova svijetu koji je tražio blagoslov. Slijedeći stopama svog učitelja, Obećani Mesija a.s. je također, učinio (napravio) marljiv (ustrajan) trud da ovu poruku uputi svijetu. Allah ej obećao Mesiji Muhammeda da je bio određen kao izvor za pobjedu ove religije i da je to bilo Božije obećanje da će konačna pobjeda biti pobjeda islama, tako da on ne treba biti uznemiren preprekama na tom putu. Njemu je Allah rekao da to nije bila samo njegova misija, to je također bila Allahova odredba i zato je Božija pomoć i potpora bila uvijek s njim. Iz ovog razloga će, također – uprkos nedostatka sredstava i ljudskih nemoći – Allah završiti misiju Obećanog Mesije, koja ima za cilj da svijet dovede pod zastavu Jednog Boga i Časnog Poslanika s.a.v.s. Huzur je dodao da je historija Džemata svjedok svemu ovome. Uzmite naprimjer sredstvo MTA, i način kako prenosi poruku Ahmadijata, istinskog islama. Gdje god Halifa vremena čini posjetu, njegov glas je otamo prenesen. Huzur je rekao da je prije spomenuo Fiđi i neka druga mjesta u pogledu na to da je poruka Obećanog Mesije a.s. stigla kroz njegove halife sa ovih krajeva Zemlje preko MTA. To je ogroman dokaz istinitosti Obećanog Mesije a.s. da samo ima neko sa pronicljivošću da to shvati. Huzur je rekao da je današnja hudba petkom također bila veza u istoj seriji, jer po Huzurovom mišljenju Galway je također bio jedan od ‘krajeva svijeta’.

Huzur je rekao da trebamo voditi računa da kad god je zadatak  povjeren Obećanom Mesiji a.s. sada je također zadatak njegovih sljedbenika. Uprkos Božijeg obećanja o pobjedi, Obećani Mesija a.s. je uvijek bio zabrinut. Uprkos redovitih uvjeravanja od Boga, on niti je slabio svoje napore, niti svoje dove ni brigu da Božije obećanje ne bi bilo odvraćeno zbog tog slabljenja. On je sve ovo naučio od svog učitelja, Časnog Poslanika s.a.v.s. Huzur je naveo primjer bitke na Bedru gdje je uprkos ponavljanih Božijih uvjeravanja Časni Poslanik s.a.v.s. ostao nespokojno zauzet u dovama, u tolikoj mjeri da je s patosom ovih dova, njegovo tijelo se treslo toliko da mu je ogrtač stalno padao. Hazreti Ebu Bekir r.a. ga je neprestalno tješio, podsjećajući ga o Allahovim obećanjima o pobjedi u bici uprkos slabe i nenaoružane vojske. Ko je mogao znati više od Poslanika s.a.v.s. da je Allah sigurno bio s njima? Pa ipak je nastavio sa svojim patos-natovarenim i pojačanim dovama, da ne bi bilo kakvo slabljenje odvratilo Allahova obećanja. Božiji miljenik s.a.v.s. bio je upoznat da Allah nije ni u kakvoj potrebi i nuždi. Huzur je rekao da je ovo pogled da istinski sljedbenici se drže, zaista, treba da se drže. Oni posvajaju poniznost cijelo vrijeme i traže Allahove blagoslove i  nikada ne začinju misao da je bilo kakav blagoslov rezultat njihovih napora. Huzur je rekao da nam naprijed spomenuti ajeti daju upravo istu  pouku citirajući događaj oca svih poslanika, Ibrahima i njegovog sina  Ismaila a.s. dok su ponovo gradili Kabu. Oni su sa neobičnom poniznošću molili Allaha da primi žrtvu koju čine Njegovom naredbom. Allah ih je obavijestio da je ovo bila najstarija kuća koja će postati znak Božijeg Jedinstva za ostatak vremena. Pa ipak su oni molili da upoređenjem sa dobrotvornošću koje će biti primaoci, njihova žrtva je bila beznačajna i zaista je to također ovisilo o Allahu da primi njihovu žrtvu. Oni su s krajnjom poniznošću molili Allaha koji sve Čuje, da primi šta god su oni podnijeli u građenju Kuće, što je bilo s Božijom naredbom. Oni su molili za primanje ove žrtve da se manifestuje sa njihovim imenom povezanim s ovom Kućom. Oni su preklinjali Allaha s Njegovim atributima Sveznajućeg, da On zna šta je bilo u njihovim srcima i kako su se oni iskreno obratili Njemu. Oni su molili da njihova dova bude tako primljena i da za sebe – budu učinjeni nasljednicima ove zgrade, sve dotle dok se Božije Jedinstvo bude proglašavalo odatle, njihovo ime ostaje povezano s njom i oni koji dođu ovoj Kući također ih spominju u svojim dovama. Huzur je rekao, zaista, ime blagoslovljenog oca se spominje i danas. Svaki put kad muslimani uče salavat i prizivaju blagoslove i selame na Časnog Poslanik s.a.v.s. oni također prizivaju blagoslove na hazreti Ibrahima a.s. i njegov narod. Ova čast mu je bila podarena zbog njegove savršene pokornosti. Allah kaže:

“i Ibrahim, koji je ispunio obećanje…” (53:38)

Obećani Mesija a.s. je objasnio da ukoliko čovjek ne postane Allahov

rob s potpunom istinitošću i iskrenošću teško je postići duhovni položaj. Obećani Mesija a.s. je rekao pogledu hazreti Ibrahima a.s. da ga je Allah proglasio onim koji je ispunio obećanje (naredbe). On je rekao da čovjek očisti svoje srce od svega drugog i da ga napuni Božijom ljubavi, da praktikuje u skladu s onim što Allah želi i bude spreman da se pokori Allahu baš kao što se sjena pokorava zbilji, i da Božija volja i čovjekova volja postanu isto – sve se ovo postiže kroz dovu. Obećani Mesija a.s. je rekao da se vrijednost i položaj čovjeka stiče kroz njegovu iskrenost kao što je u slučaju hazreti Ibrahima a.s. Časni Kur’an proglašava: ‘i Ibrahim, koji je ispunio obećanje (naredbe).’ On je bio stavljen u vatru pa ipak nije prihvatio da obožava idole.

Huzur je rekao da često učimo ove ajete prilikom otvaranja džamija,

da je u njima takav bit duha da to moramo imati u vidu. Čak i ako činimo žrtve, mi ne znamo da li to činimo iz umišljenih razloga ili iskreno. Allah zna najbolje, da nas On uvijek uključi među one koji čine iskrene žrtve. Huzur je rekao da su naše džamije izgrađene od strane naših članova kao što će i ova džamija u Irskoj biti izgrađena. Mi moramo moliti Allaha da naša žrtva za ovu džamiju postane izvor postizanja Allahovog zadovoljstva a da ne dozvolimo gajenje ideje da činimo veliku žrtvu. Huzur je rekao da ima mnogo onih koji dobro zarađuju u Irskom džematu, za razliku od Pakistana, nekih afričkih i drugih nerazvijenih zemalja gdje se ljudi odreknu hrane da bi gradili džamije i ipak žele da daju više. Huzur je rekao da zna mnoge Ahmadi Afrikance čija je praksa takva. Finansijka situacija nekih od njih se popravila i to je također povećalo njihov stepen žrtvovanja i oni daju ogromno. Ima također pojedinaca koji su dali za gradnju cijele džamije. Allah je Zajednici Obećanog Mesije a.s. podario takve ljude koji imaju zadivljujući osjećaj žrtvovanja, pa ipak oni ne misle da čine ikakvu žrtvu.

Huzur je rekao da, kao što je ranije spomenuo, većina članova

džemata u Irskoj zadovljno su prihvatili Huzurov savjet da prvu džamiju grade u Galway. Međutim, možda bude nekih koji su željeli da ona bude izgrađena u Dablinu. Jedno ili dvoje su čak pisali Huzuru u pogledu ovoga. Pošto je veći broj članova džemata u Dablinu, njihova želja je opravdana. Međutim, tu je nekoliko drugih razloga zbog kojih je bilo odlučeno da se prvo gradi u Galway. Zbog toga, čak oni koji protiv čije volje ova gradnja se nastavlja treba da cijelim srcem učestvuju i ne treba da misle da pošto oni žive u Dablinu da će učestvovati kad tamo bude građena džamija. Huzur je rekao da je ovo centralni projekat i svi trebaju uzeti učešće u tome. Kad inšaAllah džamija bude izgrađena u Dablinu, opet, svi će uzeti učešće. Ovo je utiranje puta, gradnja džamija neće stati ovdje. Ovo je to što označava iskrenost. Iskrenost također znači ispunjavanje svog zavjeta. Svaki Ahmadi se zavjetovao da će uvijek biti spreman da žrtvuje svoj život, imetak, vrijeme i čast; zato će svaki Ahmadi nesebično učestvovati u ovome koliko najviše može. Ovo je to što je zahtjev vremena. U druga vremena su drugi zahtjevi. Šta može biti vrednije finansijsko davanje od gradnje koja treba biti izgrađena za obožavanje Boga? Šta god su Božiji odabrani ljudi imali, oni su dali za  gradnju Božije kuće (Kabe). Allah je primio njihovo žrtvovanje i poslaoSvog najomiljenijeg Poslanika od njegovih potomaka i također je povezaonjihova oba imena sa Svojim miljenikom do kraja vremena. Ova žrtvaje stekla ogromno primanje u Božijim očima i nama je naređeno dagradimo džamije imajući u vidu ovu žrtvu. Tako da uvijek budemopodsjećeni o ovoj žrtvi i da analiziramo svoj stepen iskrenosti imajući uvidu ovaj iskreni postupak. Ovo je duh koji treba imati onaj ko gradidžamije. Za ovu svrhu slijedeći ajet Kur’ana iznosi neke prakse kojemoramo imati u vidu za koje su ova dvojica Božijih miljenika činili dove:

‘…učini nas pokornim Tebi…’

Prvi uvjet za onoga ko gradi kuću za obožavanje je da bude savršeno

poslušan i pokoran Bogu jer samo ovo može postići iskrenost. Kad čovjekmoli Boga za savršenu poslušnost i pokornost, i obaveže se, on ćenastojati koliko najviše može da pokaže izvanredan uzor pokoravanja.Ovo će za sobom povući ispunjavanje dužnosti prema Allahu kao idužnosti prema čovječanstvu; i također podići standard ibadeta i potpuneposlušnosti upravnom sistemu Džemata. Kad čovjek čini takve naporeon razmišlja o tome da ova dobra djela ne bi bila izgubljena poslijenjega. Radi ovoga nas je Allah poučio dovi, skupa sa dovom za gradnjuNjegove kuće, kao i za svoje potomke da budu obožni, da ostanu vezanisa upravom Džemata i da ispunjavaju dužnosti drugih predstavljajućivisok moral.

Huzur je rekao da mnogi ljudi koji su dali zavjet bai’ata u vrijeme

Obećanog Mesije a.s.- bio je priličan broj u sjevernim oblastima(Pakistana), ali nisu mogli duhovno obučiti svoje porodice. Kao rezultat,postepeno su njihovi potomci postali odvojeni od Zajednice. Zato, kadčinite dove za sebe, također molite Allaha za svoju buduću generaciju,jer jedino ovo donosi uspjeh.

Allah je prema tome primio dovu hazreti Ibrahima i Ismaila a.s. iovo mjesto je postalo središnji dio svih džamija svijeta i među njima jebio rođen veliki Poslanik koji je utemeljio nove ogromne stepeneposlušnosti; pokornosti i žrtvovanja, stepene mnogo više od onih hazretiIbrahima a.s. Allah nam je onda naredio:

“Zaista vam je u Poslaniku lijep primjer, za onog ko se nada Allahu

i Sudnjem danu i ko Allaha mnogo spominje.” (33:22)

Ovaj blagoslovljeni uzor utemeljio je nove i više stepene ibadeta.

Poslije stizanja u Medinu, prva stvar koju je uradio bila je da izgradi  džamiju tako da se ljudi mogu okupiti na jednom mjestu i obožavati Allaha. Svijet je svjedok kako je Poslanikova džamija postala stožer (središte) za obožavanje Boga dan i noć i ovo se nastavlja i danas. Tako, skupa sa gradnjom Božije kuće, trebaju biti učinjene dove i napor za vaše potomstvo da ostanu vezani s Bogom, jedino onda može biti ispunjen cilj gradnje džamija. Ne treba smatrati da je činjenjem finansijskih žrtava odgovornost osobe završena. Od polaganja prve cigle do zadnjeg crijepa na krovu, obaveza je svakog od nas da činimo dove za džamiju da također bude ispunjena klanjačima.

Ima džamija o kojima je rečano da je sam njihov temelj položen na neredu (smutnji) no mi ćemo podizati džamije čiji temelji su uzdignuti na bogobojaznosti. Stvarna radost džamije je kad učini da se osoba okrene Bogu više nego ikada. Ajet (2:129) je dova koja nas treba poučiti ovim načinima žrtvovanja koja su primljena u Božijim očima. Huzur je rekao da će džamija u Galway staviti ogromnu odgovornost na Ahmadi muslimane u Irskoj. Ako oni shvate ovu stavrnost, Allahovom milošću, oni će postići primanje. Dova iz ajeta (2:129) zaključuje na usrdnoj molbi da naši ljudski propusti, ljenost ili bilo koja slabost ne odvrate zadatak koji nam je bio povjeren. Mi molimo Allaha: Ti nas Svojom milošću čuvaj privučene tome i oprosti nam našu lijenost ili bilo koju slabost jer Ti si onaj Koji se često obraća sa samilošću i Milostiv. Huzur je rekao da pokajanje stiče primanje kad osoba neznajući bude upletena u greške. Ako bude održano ovaj slijed izbjegavanja bolesti (zala), Allah također blagoslovljava i Milostiv je u pogledu gradnje džamija, On nas osposobljava da budemo privučeni zadatku naše rastuće odgovornosti. Huzur je rekao da će danas biti privučena pažnja medija na polaganje kamena temeljca džamije. Ovo će postati povod predstavljanja Zajednice. Iz iskustva iz raznih zemalja znamo da je pažnja privučena i s ovim svaki Ahmadi koji živi ovdje imat će veći značaj. Lokalni ljudi će ih primjećivati, bit će otvoreni putevi za prenošenje poruke i oni će morati napraviti veće napore nego prije.

Obećani Mesija a.s. je rekao da ako želite da negdje predstavite islam, izgradite tamo džamiju. Huzur je rekao da se nada da će Ahmadi Irske biti primorani da prošire svoj djelokrog prenošenja poruke. Svaki ahmadi  koji živi ovdje, muškarac, žena, mladi i stari, trebat će predstavljati dobar  uzor, zauzeti se u istigfar tako da im Allah pokloni jakost.Huzur je rekao da su hazreti Ibrahim i Ismail a.s. bili sami njih dvojica u vrijeme ponovne gradnje Kabe. Međutim, kad su započeli gradnju bili su odlučni u vjerovanju da im Allah omogućava da obave značajan zadatak i da će produžiti njihove buduće generacije. Zato, oni su također činili dove za svoje potomke u to vrijeme. Mi smo ummet Časnog Poslanik s.a.v.s. i također smo povezani sa njegovim istinskim i revnim predanikom i doživljavamo širenje ovog ‘potomstva’. Allah je u objavama Obećanog Mesiju a.s. nazvao Ibrahim. U jednoj objavi je rečeno: ‘Ja ću te utješiti i neću izbrisati tvoje ime i uzdići ću narod od tebe.’ (Tadhkirah, str. 797). Obećani Mesija a.s. je rekao da je iz ovoga razumio da je Allah učinio hazreti Ibrahima narodom/tijelom ljudi. Huzur je rekao tijelo ljudi koji se formiraju kroz istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. formira se kroz Njegovu posebnu pomoć i potporu. On ih također osposobljava da grade džamije za obožavanje Boga. Međutim s ciljem da iskoristimo stvarnu korist mi treba da se zauzmemo u istighfaru i formiramo snažnu vezu s Allahom tako da mi, kao i naša buduća generacija mogu tražiti koristi i da naše žrtvovanje nastavi biti primljeno. Da Allah dadne da standard našeg ibadeta bude uvećan i da nastavimo da uzgajamo duh snažne veze sa Ahmadijatom, istinskim islamom u  našim budućim generacijama. Da nas Allah osposobi za to.