U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Veličaj ime svoga Gospodara

Kratki sadržaj

Huzur je u svojoj hudbi petkom danas dao izlaganje o ajetima 2-4 izsure Al A’la. Prijevod ovih ajeta glasi:

“Hvali ime Gospodara svoga, Uzvišenog, koji stvara i potpunousavršava, i koji uređuje (dijelove) i onda upućuje…” (87:2-4)Huzur je objasnio da je sunet da ovu suru, u skladu sa sunnetomČasnog Poslanika s.a.v.s. učimo na prvom rekatu u namazu petkomkao i u bajram namazima. Suru Al Gašija učimo na drugom rekatu.Također je sunet da je Časni Poslanik s.a.v.s. učio suru Al A’la na prvomrekatu vitr namaza, suru Al Kafirun na drugom i na trećem je učio ilisuru Al Ihlas ili sve tri zadnje sure Časnog Kur’ana.

Hazreti Musleh Maud r.a. halifatul Masih II u svom detaljnom komentaru na urdu jeziku koji obuhvata većinu sura Časnog Kur’ana,nazvanom ‘Tafsir e Kebir’ – koji je Huzur nazvao riznicom znanja kojimse moramo okoristiti – objašnjava da ‘Hvali ime Gospodara svoga,Uzvišenog’ znači da hvalimo i veličamo svoga Gospodara koji je Uzvišenu Svojoj odlici Rabubijjata (da održava i hrani) i čija je veličina (iveličanstvenost) preko i iznad svakoga drugog. Odgovornost je vjernika– koji prihvata da je Časni Poslanik s.a.v.s. bio zadnji poslanik sa Zakonomi kojeg je Allah učinio savršenim primjerom – da veličaju Allahovo imeu svijetu. Svaka osoba koja je u istinskom smislu povezana sa ovimPoslanikom treba slijediti njegov blagoslovljeni uzor, kao što Allah kažeu Časnom Kur’anu:

“Zaista vam je u Allahovom Poslaniku lijep primjer…” (33:22)

u terminima veličanja Allaha Časni Poslanik s.a.v.s. je imao najuzvišenijiuzor, pa ipak je u svojoj poniznosti molio Allaha: ‘…učini da Tespominjem i učini me zahvalnim Tebi…’ Dok bi bio saget u položaju na‘ruk’u’ i na ‘sedždi’ u namazu njegov ‘tespih’ (veličanje Allaha) je bioizvanredan. Na ‘ruk’u’ je, nakon što bi proučio ‘Subhane Rabbijel ‘azim’(Svet je moj Gospodar, Uzvišeni), ustao uspravno i proučio ‘Semi Allahuliman hamideh’ (Allah sluša onog ko Ga hvali) iza toga je slijedilo:

‘Hamden kesiren tajjiben mubarekan fih (hvala koja je darežljiva, čistai blagoslovljena). Hazreti Ajša r.a. je rekla da nije moguće opisati ljepotui dužinu ‘ruk’u’ i ‘sedžde’ Časnog Poslanika s.a.v.s. Jedan hadis navodi da je jedanput Časni Poslanik s.a.v.s. došao u džamiju i okrečući se kibli sagnuo se u položaj ‘sedžde’. Trajanje ove njegove ‘sedžde’ je bilo takodugo da je izazvalo toliku zabrinutost da su prisutni mislili da je umro.Kad je jedan ashab otišao blizu Poslanika s.a.v.s. on se podigao sa‘sedžde’. Kad su ga pitali zašto je njegova ‘sedžda’ bila tako duga on jeodogovrio: ‘Džebrail mi je došao sa radosnim vijestima da, ko god prizivasalavate na mene imat će milost koja će mu biti pokazana i ko god budeprizivao mir na mene bit će mu dat mir; i ja sam ostao na ‘sedždi’zahvaljujući se za ovo.’

Huzur je objasnio da je Časni Poslanik s.a.v.s. obilno veličao Allaha  ibio Mu zahvalan na vrlo maloj blagodati i blagoslovu koja mu je bila data. Njegova hrana je bila vrlo skromna, ponekad ne bi imao ništa za jelo a ponekad bi jeo samo hljeb. Pa ipak je izražavao krajnju zahvalnost Allahu i veličao Ga. Huzur je objasnio da hadisi navode da prije nego je sura Al A’la bila objavljena Časni Poslanik s.a.v.s. je poučavao učenju druge dove na ‘sedždi’ u namazu. Međutim, poslije ove objave on je poučavao da učimo: ‘subhane Rabijjel a’ala’ (veličajnost mom Gospodaru, Nauzvišenijem) i također da na ‘ruku’ u namazu učimo:‘subhane Rabijjel ‘azim’. Hazreti Džaveria navodi da je jedanput kad jeČasni Poslanik s.a.v.s. otišao u vrijeme sabah namaza ona je sjedila nasedžadi. Kad se on vratio kući ona je još sjedila na sedžadi i učila tespih.Poslanik s.a.v.s. je pitao šta je radila od jutros na što je ona odgovorilada je učila tespih. Poslanik s.a.v.s. je rekao da je on, otkad je otišaosamo tri puta ponovio četiri izreke ali da bi one, ako bi se one uporedilesa cijelim tespihom hazreti Džaverije bili teži. Ove izreke su: ‘Sveti jeAllah prema broju Svog stvaranja, sveti je Allah prema zadovoljstvu oSvom Biću, sveti je Allah prema težini Svog prijestolja i sveti je Allahprema tinti (upotrebljenoj u bilježenju) Svojih riječi.’ Huzur je rekaoda, dok ovo pokazuje duhovne stepene njegovih blagoslovljenih ženakoje su one postigle uz pomoć njegove posvećenosti, to također pokazujevrhunski stepen koncentracije i usredsređenosti njegovog tespiha da jekao posljedica toga tako dug period vremena svega tri puta ponavioove izreke. Jasno je da je on imao najuzvišeniju pronocljivost u Allahovuveličanstvenost i učio je svoj tespih u pogledu toga. Poslije pobjede nadMekom, kad je ulazio u grad na kamili, njegova glava je bila sageta ičak je u pobjedi Poslanik s.a.v.s., u potpunoj poniznosti učio sljedećudovu: ‘Veličan si Ti o Allahu, svo veličanje i hvale su Tvoje. O Allahu,oprosti mi.’

Huzur je rekao da je takav bio veličanstven i blagoslovljen uzorČasnog Poslanika s.a.v.s. u svakom aspektu zahvalnosti Allahu i uNjegovom tespihu. Na nama je da težimo da slijedimo njegovblagoslovljeni uzor. Njegov uzor skreće pažnju ummeta na činjenicu dane treba da se oslanjamo na ovosvjetska sredstva, zapravo treba dačinimo tespih Gospodaru. Huzur je rekao da ima drugih koji nasodržavaju i hrane na ovom svijetu, kao što majka hrani djecu i kao štonas kasnije u životu hrane naši pretpostavljeni i vlada. Međutim, njihovaodlika održavanja i hranjenja je puna mahana. Bez obzira koliko iskrenomajka pazi na svoju bebu, njeno hranjenje je daleko od savršenog. Sličnotome postoje slabosti u brizi koju obezbjeđuju nečiji nadčinjeni itd. Onižele da budu hvaljeni od svojih potčinjenih ali ne ispunjavaju upotpunosti smisao hvale, a naravno lažna hvala vodi licemjerstvu.

Međutim, naš Gospodar, Najviši, slobodan je od svih mahana i Veličanje. Odlikom Svog Rahmanijjata (odlike da je Samilostan) On obezbjeđuje sredstva našeg održavanja i vrlinom Svog Rahiimijjata (odlikom milosti) On nas nevjerovatno blagoslovljava i također sluša naše molitve.Ukratko, Allah ima mnoge atribute kroz koje nam pruža Svoju dobrotu.Na vjerniku je da praktikuje veličanje imena svog Gospodara, Najvišeg,i da čini tespih Savršenog Gospodara, da ima učešća u Njegovimdobrotvornim atributima i da izbjegne kaznu. Huzur je rekao mi trebada molimo Allaha za zaštitu protiv svakog zla; zaista je onaj ko iskrenouči tespih uzet u Allahovo utočište. Časni Kur’an je namaz nazvaoformom tespiha, i zato je neophodno da budemo redovni u tome. Huzurje objasnio da u veličanju Allahovog imena u svijetu imamo vrhunskiprimjer Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je istinski ispunio dužnost sazivanjaljudi Allahu. Časni Kur’an kaže:

“I kao onoga koji poziva Allahu po njegovoj naredbi, i kao blistavosunce.” (33:47)

i

“O Poslaniče! Prenesi dobro ono što ti je objavljeno od tvogGospodara;” (5:68)

Nema sumnje da je Časni Poslanik s.a.v.s. ispunio ovaj zadatak.Njegov cilj od samog početka je bio da uzvisuje ime svog Gospodara,Najvišeg, ali je objava ovog ajeta to dalje uvećala. On ja nastavljao sasvojim prenošenjem poruke s nježnošću, mudrošću i ustrajnošću i usvakom smislu riječi ispunio dužnost prema Allahovom tespihu. Čak uvrijeme teškoća on je išao naprijed uz učenje tespiha i usadio je ovajduh u svoje ashabe kroz svoju moć veličanja tako da su oni također daliveličanstvene žrtve.

Objašnjavajući drugi ajet koji je proučio napočetku hudbe: ‘Koji stvarai usavršava’ Huzur je rekao da je Allah stvorio čovjeka u formi sa svimneophodnim sposobnostima i moćima i stvorio ga je sa slbodnoumnom(naprednjačkom) materijom. Kao što dijete raste i razvija sve ovesposobnosti i moći budu uvećane prema sredini u kojoj dijete raste.Neki imaju mentale i fizičke slabosti ali općenito govoreći ovo nije slučaj.Drugim riječima, čovjeku je bila data sposobnost da postane odrazBožijih atributa. Najsavršeniji uzor takvog odraza bio je Časni Poslaniks.a.v.s. kome je Allah objavio zadnje savršeno učenje u skladu saevolucionalnim stadijem koji je čovjek dostigao u to vrijeme. Allah jestavio i ljutnju i blagost u ljudsku prirodu. To treba biti korišteno uprikladna vremena. Zaista je upravo to kur’ansko učenje. Huzur je rekaoda oprost i popustljivost u svakoj stvari može uništiti društveni mir.Mudri ljudi koji su privučeni Allahu uvijek posvajaju put umjerenosti injihova praksa je uvijek u skladu sa situacijom. Huzur je rekao da izraz‘Koji stvara i usavršava’ također znači da kad stvari pođu krivim putem,Allah daje sposobnost da to postavimo ispravno. Kroz Allahovu moćčovjeku je dat mozak da ga može koristiti da izumi stvari za svojeolakšanje i pogodnost. Mnoge bolesti čovjeku nisu bile poznate uprošlosti. Allah je dao čovjeku sposobnost da se razvija i napreduje, ida poveća svoje mentalne sposobnosti čineći ga svjesnim novih stvarikroz koje svoj život može učiniti boljim.

Huzur je dao primjer srčanih bolesti. Rekao je da je život ljudi uranija vreman bio vrlo težak i ishrana je bila takva da srčana bolest nijebila uobičajena. Međutim, sa ljudskim razvojem ova bolest je takođerporasla i čovjek je postepeno naučio kako da je uspješno liječi. Krozprogresivne etape plastične hirurgije srca učinjeni su novi napori da seona liječi homogenim ćelijama. Tako Allah obezbjeđuje sposobnost uljudima kako oni napreduju. Ovo je odlikom Njegovog Rububijjata. AkoOn čini neispravnost vidljivom On također uči čovjeka kako to liječiti iomogućava protusredstvo za to. Vjernik u Božije jedinstvo uvijek svakonovo istraživanje pripisuje Allahu. Kad Allah upućuje ljudski rod uliječenju fizičkih bolesti zašto da On to ne radi u sferi duhovnih bolesti?

On je u svako doba slao poslanike za ovu svrhu i kad je ljudski život biona vrhuncu duhovnih bolesti On je poslao Časnog Poslanika s.a.v.s. iobjavio Svoje savršeno učenje koje je divlje ljude preokrenulo u dobrei pobožne. Poslije nekog doba, kad su čak muslimani zaboravili da ovoučenje stave u praksu, u skladu sa Svojim obećanjem On je poslaoObećanog Mesiju a.s. koji je otkrio bisere znanja u postojećem učenjuČasnog Kur’ana i izliječio duhovne bolesti. On je tvrdio da je lijek bolestiummeta bio u ovom učenju. U medicinskom polju doktori prave otkrićaposlije dugog i napornog istraživanja; međutim, Allah je prije 1400godina dao lijek za duhovne bolesti u savršenom Šerijatu i pobožniljudi u svakom dobu su se okoristili time. U kasnijem dobu nas je ObećaniMesija a.s. obavijestio o lijekovima za nove bolesti. On je uklonio sumnjeo bilo kakvoj formi stavljanja van snage u ovom učenju jer samo ondase ovaj stvarni lijek i protusredstvo mogu cijeniti.

Oni koji kažu da nije bilo potrebe za dolaskom Mesije pojačavajusvoje duhovne bolesti ali nisu spremni da priznaju Imama doba koji jeposlan od Allaha i ne prihvataju ga. Je li svo ovo neprijateljstvo,samoubilačko bacanje bombi, terorizam itd. učenje islama? Je li tlačenjeu ime Allaha i religije učenje islama? Sigurno nije. Ovi ljudi su odbacilida razumiju učenje islama zbog svoje nesvjesnosti ili svoje tvrdokornosti,i čine sva ova djela da zadovolje svoje ‘privremene gospodare’ dokObećani Mesija a.s. poziva ljude Jednom i Jedinom Gospodaru pomoćuonog učenja koje je bilo objavljeno Časnom Poslaniku s.a.v.s. Huzur jerekao da oni s jedne strane proglašavaju da je potreban reformator i dapostoji potreba za halifatom, a s druge nisu spremni da prihvateizlječitelja kojeg je Allah poslao.

Hazreti Musleh Maud halifatul Masih II r.a. je objasnio dva značenjaza (zadnjih tri ajeta proučena na početku): ‘Koji planira i upućuje’. PoštoAllah stavlja u čovjeka veliki potencijal za napredak, On takođerobezbjeđuje sredstva da to ostvari. Prvo, On je stvorio čovjeka premaovom učenju i onda je poslao Svoje učenje. Drugo, kad je čovjek zalutaoAllah je poslao uputu u skladu sa potrebom vremena. Savršeno učenjekoje je donio Časni Poslanik s.a.v.s. osiguralo je da dužnosti prema Bogukao i dužnosti prema ljudima budu ispunjene. Sada kad je došla uputa,vjernik treba da se toga drži i ako bilo šta nije jasno onda treba da seobrati ‘izlječitelju’ koji je bio poslan sa lijekom i treba da se sa iskrenošćuobrate Allahu tražeći Njegovu uputu. Također je obaveza da učimoAllahov tespih i da Njegovu poruku uputimo drugima; ovo je znakvjernika koji je oslobođen od ikakve neispravnosti.

Huzur je molio Allaha da nas osposobi da se sa iskrenošću obratimoonome kojeg je On poslao i da Njegovo učenje stavimo u praksu, daučimo Njegov tespih na ispravan način, obožavamo Ga i Njegovu porukuuputimo drugima.

Huzur je tražio posebne dove za Ahmadi muslimane Egipta gdje jepodignuto komešanje protiv nas i oko šest Ahmadi muslimana suzatvoreni. Treba da činite dove za njihovo brzo oslobađanje. Oni moždamisle da zatvaranjem Ahmadi muslimana mogu oteti njihovu vjeru.Allahovom milošću Ahmadi muslimani širom svijeta su vrlo čvrsti uvjeri i Egipatski Ahmadi također ovo govore Huzuru. Na početku, onisu uhapsili i jednu Ahmadi ženu ali su je sada oslobodili. Huzur jerekao da treba da činimo dove također za Pakistan i situaciju tamo.Allah nam je omogućio sredstva da poruku Obećanog Mesije a.s.uputimo svijetu, zadatak je ljudi da se time okoriste. Da Allah čuvasvakog pojedinca sigurnim od svake vrste teškoće i nevolje i učini ihonim koji se obaćaju Njemu.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp