Božiji nur (svjetlo); ružni obredi na svadbama i u žalosti; i podizanje standarda umjerenosti(skromnosti);

Kratki sadržaj

Huzur je na početku današnje hudbe proučio slijedeći ajet:

“Vjerujte zato u Allaha i Njegovog Poslanika, i u svjetlo koje smo Miobjavili. A Allah uvijek zna šta vi radite.” (64:9)

Huzur je rekao da je ogromna Allahova naklonost prema ljudima daim je dao sposobnost uma koja im omogućava da začuđujućom brzinomistražuju naučne i tehnološke inovacije. Međutim, je li ovaj naredakmaterijalne prirode svrha čovjekovog života? Čovjek svakog doba ivremena je umišljao da su njegov imetak i moć sve. U današnjem dobu,mlađi ljudi koji nisu naklonjeni religiji smatraju medije televizije iinternet izvorom svog napretka što je naravno krajnje pogrešan koncept.Ovaj koncept je stvorio mnoge velike tlačitelje; mnoge pojedince nalikfaraonu. Allah, Koji je Gospodar svih svjetova odbio je ovaj konceptvrlo strogim riječima. Ovo zaista nije svrha čovjekovog života. JerAllah kaže u Časnom Kur’anu:

“A Ja nisam stvorio džinove i ljude osim da Mene obožavaju.” (51:57)Obećani Mesija a.s. je napisao da je vrlo tužno da mnogi ljudi nakonšto dođu u zrele godine napuste Allaha i naklonjeni su prema ovomsvijetu u kojem neki imaju samo mali dio za Allaha, dok drugi nemajunikakvog, i oni su potpuno okupirani svijetom. Allah je slao Svojeposlanike da uputi ljude dalje od ovog pogrešnog stajališta i da razumijustvarnu svrhu svog stvaranja. Kad je čovječanstvo dostiglo jednakomjeranstepen duhovnog i svjetovnog razvoja, Allah je poslao savršenogčovjeka, Časnog Poslanika s.a.v.s. sa konačnim Šerijatom i najavio:

“…Danas sam Ja za vas usavršio vašu vjeru i upotpunio Svojublagodat prema vama i izabrao sam za vas islam kao vjeru…” (5:4)

Časni Kur’an kroz koji je ovaj konačni Šerijat bio objavljen objašnjavanačine postizanje blizine Allahu, načine u pogledu na dostizanja visokihstandarda obožavanja, načine ispunjavanja društvenih obaveza, načinetretiranja svojih neprijatelja, načine ispunjavanja dužnosti pravazapostavljenih u društvu, načine ispunjavanja prava žena, načinedobivanja koristi od budućih inovacija i uputa za razumijevanje svegašto je na nebesima i na Zemlji. Kur’an sve spominje; nešto od togačovjek nije razumio prije 1400 godina a nešto čovjek još uvijek pokušavada razumije. Iako Kur’an spominje stvari koje vjernik od prije 1400godina nije razumio, međutim, savršeni čovjek Poslanik s.a.v.s. ih jerazumio svojom zamjetljivošću i pronicljivošću. Njega je Allah obdariosavršenim svjetlom (nurom) i zauzvrat su njegovi ashabi, prema svojimmogućnostima, imali udjela u ovom svjetlu. Onda su ashabi nastavilida dalje šire ovo svjetlo u svijetu i tako je ovo svjetlo bilo preneseno. Upogledu stvari o kojima čovjek tog doba nije imao predodžbe, rečeno jeda će ova savršena Knjiga nastaviti da rasvjetljava do Sudnjeg dana.Vjernikov vidik nije ograničen na materijalnu korist ovosvjetskihinovacija. Nakon što je razumio svrhu svog stvaranja, on nastoji da seokoristi od istinskog svjetla (nura) koje je Časni Poslanik s.a.v.s. donio.Baš kao što su, nakon što su našli ovo svjetlo, izgubljeni ljudi od prije1400 godina dotakli visine u svakom polju, slično će do Sudnjeg danasvako ko formira istinsku vezu sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. nastavitida izlazi iz mraka na svjetlo i bit će primalac Allahovog svjetla na ovomsvijetu i na ahiretu.

Allah kaže u Kur’anu:

“Poslanika, koji vam uči jasne Allahove ajete, da izvede iz tmina nasvjetlo one koji vjeruju i čine dobra djela. A onoga ko vjeruje uAllaha i čini dobra djela – On će uvesti u Džennete niže kojih rijeketeku, oni će u njima zauvijek boraviti. Allah je zbilja napravio divnuopskrbu za njega.” (65:12)

Postizanje Allahovog zadovoljstva je uvjetovano slijeđenjemblagoslovljenog uzora i učenja Časnog Poslanika s.a.v.s. S ciljem daimamo učešća od Allahovog svjetla, uz dodatak vjerovanju, trebamoobratiti pažnju na dobra djela i da sebe zaštitmo od grijeha. Ajet proučenna početku (hudbe) pojašnjava da će vjerovanje dati osobi dio svakevrste svjetla (nura). Allah je upoznat sa svim, u Njegovom je znanju košta radi radi Njegovog zadovoljstva i koliko neko slijedi blagoslovljeniuzor Poslanika s.a.v.s. i je li sve to iskreno ili tek verbalno ispovjedanje.Božija je naklonost na nama da je On poslao Časnog Poslanika s.a.v.s.u čijim je učenjima trajnost ovog svijeta i ahireta. Zato je jako važno dapraktikujemo njegova učenja. Onda je tu nastavljanje naklonostiukorijenjene u kur’anskoj utjehi: “…i drugima (je njega poslao) međunjima…” (62:4) (u spominjanju ljudi kasnijeg doba) da su dobrotvornostPoslanika s.a.v.s. i Kur’ana stalni. Poslije dugog perioda duhovnog mrakaAllah je poslao istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s.,Obećanog Mesiju a.s. koji je poprimio najveći dio svjetla Poslanika s.a.v.s.i koji je svijet ponovo uputio svjetlu. Dok su radosne vijesti o Džennetuu slijeđenju Obećanog Mesije a.s. utjeha za Ahmadi muslimane, to jetakođer stvar da se zamisle, da se uvijek ispituju. Da bi se okoristili odovog svjetla uslovno je da vjerujemo, ali su skupa s vjerovanjemneophodna dobra djela.

Koja djela su dobra a koja nisu? Na primjer, u životu postoje radosneprilike i tužne prilike. Šta su naše granice da proslavimo sretne a šta sunaše granice da obilježimo tužne prilike? Pod uticajem svijeta muslimanisu u svoje obilježavanje sretnih kao i žalosnih prilika uključili lošeinovacije i beskorisne prakse. Ahmadi muslimani se moraju zamisliti jeli ono što rade unutar granica. Jedna radosna prilika je svadba. To jeobaveza. Kad su ashabi predložili da svoje živote potroše samo uobožavanju Allaha, Poslanik s.a.v.s. im je rekao da je vrlina u slijeđenjunjegove prakse a da je njegova praksa bila da se oženi kao i da obožavaAllaha. U kulturi Indije su našle put neke prakse u svadbenim proslavamakoje nemaju ništa sa učenjem islama. Toliko se novca potroši na svadbeneproslave da su na mjestima gdje se slijede ovi obredi ljudi umislili da suoni među svadbenim obavezama. Na primjer, tu je mendi (hina) proslava.Tome je dat isti značaj kao i danu svadbe. Štampaju se pozivnice,pripremljene su pozornice i serije sijela se održavaju mnogo dana prijesvadbe. Svaki dan se priprema novi podijum, diskutuje se i pretresa oobilatoj hrani. Ovaj obred je također zgrabio one koji nemaju sredstavada to priušte i kao rezultat oni moraju ući u dug.

Neahmadi slijede ove obrede, ali sada neka Ahmadi kućanstvatakođer praktikuju neke od ovih beskorisnih stvari. Huzur je rekao daje nedavno skrenuo pažnju da treba da se uzdržimo od prekomjernih iobilatih večera prilikom mendi proslave. Tog dana (održavanjaprethodne hudbe) jedna porodica iz Londona su planirali održavatimendi prijem. Posije slušanja Huzurove hudbe oni su otkazali prijem iumjesto toga pozvali nekoliko prijatelja mlade na večeru. Oni su hranukoja je bila pripremljena za prijem poslali u džamiju za program koji setamo održavao te večeri, i također su napisali pismo sa izvinjenjem.Takvi su Ahmadi muslimani koji trenutno postupaju po onom o čemubudu podsjećeni. Međutim, Huzur je rekao, da je primio neke prigovoreiz Pakistana i također iz Rabve. Neki ljudi se malo previše uvlače u oveobrede. Rabva je mali grad, tako da se sve brzo opaža. Zato je Huzurrekao da otvoreno kaže se da ovi beskorisni obredi i ceremonije nesmiju slijediti i da odmah treba prekinuti s tim.

Objašnjavajući beskorisnost rasipnih troškova na ovakve prilike krozuzvišena pisanja Obećanog Mesije a.s. Huzur je rekao da je u Pakistanus jedne strane pobuna o nedostatku električne energije, i da to svakospominje, i također je redovito isključenje struje. A s druge strane, nekadomaćinstva su izuzetno rasipna u pokazivanju egzotičnog svjetlaprilikom svadbene proslave. Oni ne samo da navlače gubitak naciji,nego također čine grijeh. Zbog toga, Ahmadi u Pakistanu treba da voderačuna da nema nikakvog pretjeranog trošenja i u Rabvi pogotovu ovojstvar treba posvetiti pažnju. Odgovornost je sadr amoomi (poglavarasvih presednika džemata u Rabvi) da imaju u vidu da ne bude nikakvognepotrebnog trošenja i razmetanja na svadbama.

Huzur je rekao da Allahovom milošću Ahmadi muslimani nisuupleteni u lošim obredima u prilikama žalosti koje neahmadi muslimanii ostali slijede, i koji su često teret na poridicama. Ako se bude, poduticajem društva, slijedila jedna vrsta obreda, tu je onda mogućnost daće se također unijeti druge vrste. Zato Ahmadi muslimani treba da sezamisle nad naklonošću na njima da su u Zajednici Obećanog Mesijea.s. i da samo slijede istinsko učenje islama. U islamu je brak obavezujućii svadbeni prijem se može održati ako se može priuštiti. Hrana se možeslužiti na prijemu iako to nije neophodno da se svim gostima servirajelo. Ako neko putuje na svadbu izdaleka, onda se možda samo njimamože servirati hrana. Međutim, ako zakon zemlje ne odobrava služenjehrane onda to treba izbjeći. U jedno vrijeme je u Pakistanu bio donesenzakon protiv služenja hrane na svadbama. Huzur je rekao da nije tačnoupoznat o trenutnim ograničenjima ali neka još vrijede. Izvorna naredbau islamu je o održavanju velime (ručak/večera koju organizujemladoženja posle prve bračne noći), prema sredstvima osobe. Allahnam je rekao o svrhi našeg stvaranja i bilo koji postupak koji je učinjenza Allahovo zadovoljstvo postaje (forma) obožavanja.

Huzur je rekao, danas su Ahmadi muslimani ti koji se zauzimaju zadruštvo da utemelje Allahovo zadovoljstvo i prava drugih. Ko drugiosim Ahmadi muslimana se zavjetovao da će napustiti slijeđenjebeskorisnih obreda i lakomost (pohlepan), ko drugi osim Ahmadimuslimana se zavjetovao da će potpuno prihvatiti vlast Časnog Kur’ana,ko drugi osim Ahmadi muslimana se zavjetovao da će riječ Allahovu iriječ Poslanika s.a.v.s. učiniti svojim postupkom? Zato se od njih tražida ispune ove zavjete. Čineći tako oni sebe ne ograničavaju, negozapravo čuvaju sebe protiv zamke šejtana. Oni nastoje da ispolirajusvoje zamjećivanje i pronicljivost, čuvajući svoju krepost i čistoću, podižustandarde skromnosti, nastoje da uliju strpljenje i zadovoljstvo, usadepobožnost i bogobojaznost, nastoje da ispune dužnosti svojih amanetai nastoje da postignu visoke standarde obožavanja Allaha okrečući seNjemu iz ljubavi prema Njemu i sa iskrenošću, tako da ostvare svrhusvog stvaranja.

Huzur je rekao da se upravo pozvao na podizanje standarda umjerenosti, umjerenost je zaista dio vjere. Inovacije TV i interneta su promjenili definisanje umjerenosti, gdje se očita nepristojnost više ne smatra nepristojnošću. Standard umjerenosti Ahmadi muslimana nije ono što se vidi na TV i na internetu. Ova prevladavajuća nepristojnost je također preokrenula standarde umjerenosti u nekim prividno Ahmadi kućanstvima. U ime napretka posvojene su neke stvari koje je nemoguće tolerisati za bilo koju pristojnu osobu čak ako je to (između) muža i žene. Neke stvari su takve da kad su počinjene pred drugima, ne samo da su neopravdane, one postaju grijeh. Ako Ahmadi porodice sebe ne očiste od takvih vulgarnosti, onda nisu ispunili svoj zavjet i izgubili su svoje vjerovanje. Časni Poslanik s.a.v.s. je jasno rekao da je umjerenost dio vjere. Svaka Ahmadi mlada osoba treba pogotovu imati na umu da ne padne u stupicu medijima i njihovom prevladavajućom nepristojnošću ili bi inače izgubili svoju vjeru. Zbog ovih nepristojnosti su neki pojedinci prešli sve granice i kao rezultat su morali biti isključeni iz Zajednice. Jedan hadis navodi da nepristojnost čini počinitelja ružnim, a umjerenost daje umjerenoj i sramežljivoj osobi unutrašnju i vanjsku ljepotu.

Drugi hadis navodi da je Časni Poslaniks.a.v.s. rekao: “Stidite se predAllahom onoliko koliko Njemu pripada.” Ashab koji je bio prisutan rekaoje: “Sva hvala pripada Allahu, mi se stidimo pred Njim.” Poslanik jerekao: “To nije ono o čemu je riječ. Ko god se stidi pred Allahom trebada zaštiti svoju glavu i misli koje ulaze u nju, da zaštiti svoj stomak ihranu koju stavlja u njega. Onaj ko se sjeća smrti i kušnji napušta ukraseovog svijeta. Ko god ispunjava ove dužnosti stidi se od Allaha onolikokoliko je dužnost prema Njemu.” Huzur je rekao da je ovo opomena.

Ako određene misli dođu one treba da budu izbjegnute kroz istighfar(traženje oprosta od Allaha). Slično zarada osobe treba biti čista i krozodobrena sredstva. Huzur je citirao primjer prakse potkupljivanja uPakistanu koja čini zaradu zabranjenim sredstavima.

Huzur je citirao dovu Obećanog Mesije a.s. da tražimo Allaha: “Omoj Moćni Bože, o moj Voljeni Vodiču, pokaži nam one puteve krozkoje istinoljubivi i čisti nalaze Tebe. Spasi nas od onih puteva koji samovode bludu, zlobi, pakosti i svjetskim običajima i obredima.”

Naglašavajući potrebu slijeđenja ovih učenja i odbijanja materijalističkihtežnji Huzur je citirao slijedeći ajet:

“…On njima naređuje dobra i zabranjuje im loša djela, i dozvoljavaim čiste stvari, a zabranjuje im nečiste, i oslobađa ih njihovog teretai okova koji su bili na njima…” (7:158)

Huzur je rekao da s ciljem da ispunimo svoje obaveze da porukuislama uputimo svijetu mi treba da odbacimo okove ovog svijeta. Trebada vodimo računa da smo sljedbenici onog Poslanika s.a.v.s. koji jepodučavao o tome šta je odobreno i šta je zabranjeno i tako ukloniookove pogrešnih shvatanja. Nažalost, muslimani stavljaju neke od ovihokova natrag. Nakon što su došli u zavjet Obećanog Mesije a.s. Ahmadisu razumjeli kako da uklone ove okove. S ciljem da izbjegnemo da ihponovo stavimo treba da budemo oprezni i vodimo računa o nehaju(preziru).

Potrebno je neprestalno samo-ispitivanje. Časni Poslanik s.a.v.s. kojije bio utjelovljeni nur učio je dovu: “O Allahu, stavi nur u moje srce idruge dijelove moga tijela.” Huzur je objasnio da je ova dova zapravoda nas pouči kako da koristimo svoje sposobnosti prema Allahovimučenjima. Da nas Allah osposobi da ojačamo svoju vjeru, dapraktikujemo Božiju Riječ i riječ Njegovog Poslanika s.a.v.s., daizbjegavamo loše običaje, da izbjegnemo grijehe ovog svijeta i da uvijekimamo učešća u Božijem nuru. Da nas nikakva naša nesreća ne lišiovog Nura.