Allahovi prijatelji

Kratki sadržaj

Huzur je proučio ajet 42 iz sure Al Ankabut, čiji prijevod glasi ovako:

“Oni koji za zaštitnike uzimaju nekoga mimo Allaha slični su pauku;on pravi jednu kuću; a sigurno je kuća pauka najslabija od svihkuća, da oni samo znaju!” (29:42)

Huzur je rekao da kao što je jasno iz ovog ajeta, on govori o onimnesretnim ljudima koji, nakon što su napustili prag i prijateljstvo Božijetragaju za drugim pomoćima. Oni vide prolaznu korist a ne osvrću sena stalnu korist. Svjetski položaji i sredstva ih čine da napuste Božijezadovoljstvo. Radije nego da postanu prijatelji Bogu oni druge praveprijateljima osim Njega. Radije nego da dođu u utočište Božije snažneodbrane oni smatraju paukovu mrežu svojom odbranom. Ajeti kojiprethode gornjem ajetu citiraju Karuna i Ada, Samuda i Luta, i kako suoni zaboravili Boga i svjetovnost je postalo njihov cilj. Zaista, imetak ilivisoke građevine bilo koje nacije nisu bile od koristi kad se dogodilaBožija odredba. Časni Kur’an spominje na mnogim mjestima kako suraniji narodi bili uništeni zato što su radije nego da uzmu utočište kodBoga oni tra’ili privremena skloništa. Mi smo kroz ovo upozoreni davjerovanje nije dovoljno nego da osoba treba da traži Božije prijateljstvoi da iskaže počast dužnosti prijateljstva s Bogom.

U prošlosti, imetak Karuna nije spasilo nikoga ko je bio s njim povezan,i slično tome, bogatstvo bilo koga ko ide protiv Božije volje ne može ihspasiti od Božije kazne. Karunov imetak nije zadovoljio ničiju glad iFaraon također nije mogao spasiti bilo koga, niko im nije mogao pomoćijer utočište koje su oni tražili nije imalo veće važnosti nego paukovamreža. Danas svijet žudi za imetkom imućnih ili se dodvorava imućnim.Nerazvijene vlade puzaju pred razvijenim vladama za pomoć ipretpostavljaju da njihovo trajanje leži u tome da se ponize pred moćnimnacijama. Sebične vođe stvaljaju na rizik nacionalni interes. Ovo jepostalo očito izlaganjem unutrašnjih poslova nekih zemalja. Vođemuslimanskih nacija su krajnje nepotrebno dali u zalog (stavili na kocku)svoje zemlje zbog razloga što njihovo vjerovanje u Boga nije bilo potpuno.

Niko ne može odvratiti Božiju odredbu. Priče o Faraonu, Korahu itd,nisu spomenute u Časnom Kur’anu da jednostavno za nas omugućehistorijsku pouku, one su zapravo za vjernike da obrate pažnju na svojevlastito duhovno stanje i napredak u vjeri. Bog kaže o Karun:

“Onda je zemlja progutala i njega i kuću njegovu; i on nije imaonikakve skupine da mu pomogne protiv Allaha, niti je bio međuonima koji bise osvetili.” (28:82)

Huzur je objasnio da kad ljudi traže potporu kroz imetak drugih onizaboravljaju Boga. Ekonomske krize prošle godine su cijelom svijetudale lagan udarac. To je nazvano kreditnim krahom i uprkos datih izjavao znakovima stabilnosti svijet nije izašao iz toga. Efekti se još pokazujui nezaposlenost je raširena i ljudi svaki dan gube poslove i prisutan jestrah u ulaganje kapitala.

Slično, ljudi su skloni da idu za potporom svjetske moći. Časni Kur’andaje primjer Faraona u pogledu krajnje beskorisnosti svjetske moći. Kadje došao njegov kraj, ni njegovo kraljevstvo nije bilo sačuvano, niti ga jemoglo spasiti njegovo busanje o božanstvu. Bio je momenat u životuFaraona kad ga je njegovo samoljublje navelo da kaže svom glavnomministru:

“… zato mi peci (opeke) od blata, o Haman, i napravi mi jednupalaču da pogledam Boga Musaova, i zaista smatram da je on odlažova.” (28:39)

Međutim, kad je došao njegov kraj, ovo je šta ga je Allah prinudio daizgovori:

“A kad je njega stiglo davljenje, on je rekao: ‘Ja vjerujem da nemaboga osim Njega, u kojeg djeca Israila vjeruju, i ja sam od onih kojise pokoravaju (Njemu).’ ” (10:91)

Tako, od momenta gdje je oholo predlagao da se popne na toranj dapogleda na Boga Musaova on je došao do momenta gdje se utapao iizgovorio je da vjeruje u Boga Israilićana. Huzur je rekao značajno je daon u vrijeme svog kraja nije zvao Boga nego Boga Musaova. Musa a.s. jebio odgajan u njegovoj kući i zato je smatran plemenitim, zato zvatiBoga, Boga Musaova ne bi imalo istu suoznaku. Allah ga je prinudio dakaže: ‘Boga djece Israila’, to jest ljudi za koje on nije imao ništa osimprezira zato da objasni njegovo poniženje i potpunu bespomoćnost utom momentu.

Danas je stanje svjetske potpore isto u Božijim očima. Međutim, ljudii dalje ne shvataju. Ne samo s kraljevskim ličnostima, ako neko budeimao vezu sa članom parlamenta, oni počnu na druge gledati somalovažavanjem. Huzur je rekao da je ovo vrlo uobičajeno u zemljamakoje su nazvane ‘zemlje u razvoju’. Huzur je dodao da iako se tamo nijedogodio nikakav razvoj no ovo je kako se na njih poziva. Ovaj fenomenje prešao sve granice u Pakistanu. Prekršitelji ne shvataju da je stvarnokraljevstvo Božije kraljevstvo i kad Njegova odredba stupi na djelovanje,veliki ljudi nalik Faraonu se moraju suočiti s tim. Istinski strah od Bogaje ono što treba da ustrajava čak kad je neko na vlasti inače sve je tobujica riječi. Ona su tu oni koji samo uzimaju Božije ime u ritualističnomsmislu. Ovo su ljudi koji žive u paukovoj mreži. Njihova vjera je unjihovom imetku, njihovim vezama, njihovom strančarstvu i njihovojklapi. Oni ne shvataju da će veće moći biti najprevrtljivije kad su njihoviinteresi zadovoljeni i jedino Biće koje je iskreno je samo Biće Božije.

Allah je ponavljajući naredio muslimanima da posvoje bogobojaznosti uzmu Boga za svoj štitnik i da uvijk vode računa da je jedino NjegovoBiće vječno. Naravno važno je da planiramo i pravimo aranžamane, dase koristimo od svojih veza. To je bitno za trajnost društva da čuvadruštvene kontakte, da traži pomoć, da daje pomoć sve u skladu Božijihpravila. No istinski vjernik nikada ne smije zamisliti da su očito paniranjei aranžmani sve. Nasuprot, ako Božija potpora nije tu, očiti aranžmanne može ni truna pomoći. Allah nas je poučio obuhvatnoj dovi na smaompočetku Časnog Kur’ana:

“Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo” (1:5)znači da nas jedini On može osposobiti da Ga obožavamo i jedini Onmože ispuniti naše potrebe. Takav je značaj ove dove da je obavezujućeda je ponavljamo nekoliko puta u dnevnim namazima. Huzur je rekaoda u vrijeme potrebe mi treba da se prije svega obratimo Bogu a ondada pravimo aranžmane.

Duhovnost i bogobojaznost su vrlo važni za vjernike. Citirajući primjerpaukove mreže, Allah je objasnio da verbalno ispovjedanje vjere nijedovoljno. Ovo ne uzrokuje čovjekov spas. Radije, spas dolazi s Božijommilošću i stavljanjem Njegovih učenja u praksu. Allah je poslao religijuradi stvaranja tog duha. Temeljna pouka religije je da napravi vezu sBogom. Imajući ovaj cilj, zadatak je iskrene osobe da traga za Bogom istavi Njegove naredbe u praksu. Ovo je razlog zbog kojeg su došli Božijiposlanici i ovo je zaista bio cilj dolaska Obećanog Mesije a.s. On je rekaoda je bio poslan tako da sa strpljenjem, uljudnošću i nježnošću privučeBogu izgubljene ljude, i da ljudima pokaže put kroz duhovno svjetlokoje je njemu bilo dato. On je napisao: ‘Ja sam bio poslan da ojačamvjeru i da doka’em postojanje Svemogućeg Boga ljudima, jer je njihovavjera postala slaba, i oni život poslije smrti ne uzimaju ništa ozbiljnijenego bajku. Vladanje svake osobe proglašava da on nema vjere i povjerenjau Boga i u ahiret kao što ima u svijet i njegove položaje i njegova sredstva.Jezici prividno tvrde mnogo ali su srca preplavljena s ljubavlju svijeta… Jasam bio poslan tako da istina i vjera budu oživljeni i bogobojaznost nadahnesrca.’ (Essence of islam, tom IV, str. 110)

Huzur je rekao da uprkos činjenice što je učenje Časnog Kur’ana tu,srca su lišena (bez) njegovog uticaja. Zbog toga, kad svijet zaboravlja Boga On pošalje Svoje odabrane, opunomoćene ljude da ponovo utemelje Njegovo kraljevstvo na Zemlji. Očito je iz današnjeg stanja stvari da je svijet zaboravio Boga. Ne samo nemuslimani, čak su muslimani postali vrlo materijalistični. Dolazak Obećanog Meisje a.s.se dogodio zato da on usadi učenje Časnog Kur’ana koje je utemeljenoprije 1500 godina od Časnog Poslanika s.a.v.s. Ovo je učenje koje je proizvelo živi odnos između čovjeka i Boga i koje je, u dodatku načinima obožavanja, također dalo upute u društvenim obavezama koje treba dase provedu da tražimo Božije zadovoljstvo. Ovo okruženje je bilo stvoreno uzvišenom duhovnom moći Poslanika islama s.a.v.s. i to je bilo čisto da traži Božije zadovoljstvo. U ovo doba Obećani Mesija a.s.je došao da utemelji isto; zato mi Ahmadi muslimani treba da sebe ispitujemo i vidimo da li igramo ikakvu ulogu u ovome. želimo li i žudimo li da Boga učinimo svojim Vali? Ili smatramo položaj i sredstva ovog svijeta svojim prijateljem?

“Reci: ‘Zar da uzmem nekog drugog prijatelja mimo Allaha, koji jezapočeo stvaranje nebesa i Zemlje, a On (sve) hrani, a nije hranjen?’Ti reci: ‘Meni je naređeno da budem prvi od svih koji se pokoravaju.’I ti nikada nemoj biti među mnogobošcima.” (6:15)

“…O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si prijatelj moj na ovom svijetui na ahiretu. Podaj mi smrt u stanju pokornosti i pridruži meispravnim.” (12:102)