Božiji atribut ‘Al Kavi’ – Svemoćni, Snažni
Kratki sadržaj
Huzur a.t. je u svojoj hudbi petkom danas objasnio o Božijem atributu‘Al Qavi’ – Svemoćni, snažni. Termin ‘qavi’ (moćni) ima drugačijeznačenje za ljudske bića, i znači da se neko može izdizati u svojimfizičkim, intelektualnim ili akademskim sposobnostima, ali za Allaha,ovaj termin označava da On sadržava konačnu moć u svim pogledima,ne postoji usporedba Njegove moći sa bilo čim ili bilo kim drugim jerOn nadilazi u svemu. U Časnom Kur’anu Allah upućuje na ovaj Svojatribut u pogledu onih koji čine ‘širk’ (pripisivanje partnera Allahu) iupozorava ih ovim riječima:
“A ima nekih među ljudima koji prave druga božanstva mimo Allaha,i vole ih kao što se voli Allah. No, oni koji vjeruju imaju jaču ljubavprema Allahu. A da znaju, kad vide kaznu oni koji su nasilje činili –shvatili bi da sva moć (uvijek) pripada Allahu i da je Allah strog ukažnjavanju.” (2:166)
Na prvi pogled ovaj ajet se direktno odnosi na idolopoklonike,upozoravajući ih o rezultatu njihovog prijestupa; u isto vrijeme, ajetskreće pažnju vjernika na cilj njihovog stvaranja, koji je da vole Allahai spominju Ga. Međutim, ajet podsjeća one koji paze da je lahkozaboraviti svoj cilj na ovom svijetu i umjesto posvećivanja dužne pažnjespominjanju Allaha, oni svoju pažnju usredsrede na svjetske dobiti istvaraju očite i skrivene idole za sebe, u tolikoj mjeri da ljubav ovihidola postiže sve veću snagu dok Allaha nema nigdje u vidiku. Zaistinskog vjernika međutim, Božija ljubav je prvi i naistaknutiji ciljnjegovog života i on ovu ljubav praktikuje u svakom aspektu svog života.Ovaj ajet upozorava one koji za sebe stvaraju ove očite kao i skriveneidole da niko drugi do Svemogući Allah nema moći da im pomogne. Nadrugom mjestu u Časnom Kur’anu Allah kaže da je širk (pripisivanjepartnera Allahu) prijestup koji neće biti oprošten. Ljubav za ovoprivremeno boravište samo će voditi strašnom kraju, dok će ljubav zaAllaha koliko istinski vjernik praktikuje požnjeti Allahove naklonostina ovom svijetu i na ahiretu. Vjernik također ima na umu da ljubavBožija ne može biti potpuna ako ne volimo Časnog Poslanika s.a.v.s.Prizivanje salavata na njega i obavljanje namaza su načini da izrazimoljubav prema Allahu i Časnom Poslaniku s.a.v.s. Vjernik također trebada voli druge ljude radi postizanja Božije ljubavi, jer je ovo takođerBožija naredba. Međutim, ne priznavanje postojanja Allaha (kaoidolopoklonici) ili zaboravljanje Allaha zbog svjetskih ili drugih pometenosti može donijeti iste posljedice – to jest nemilost od Allaha.Zato, mora postojati vidljiva razlika između onog ko vjeruje i onog kone vjeruje u Allaha kao Svemoćnog: prvi navlači Božiju srdžbu, dokdrugi traži Božiju ljubav na svakom koraku svog puta. Obećani Mesijaa.s. objašnjava ovu vrstu ljubavi kad kaže da ova ljubav prema Allahunije nešto što se poprima na lažnom pretvaranju. Takve ljubavi (premaAllahu) dolaze iz dubine svih čovjekovih sposobnosti, dok srce ne budepotpuno preplavljeno ni sa čim drugim do ljubavi prema Allahu. Kad jesrce potpuno naklonjeno kao takvo, tada osoba vidi čuda ove ljubavi isvog voljenog. Istina je da kad čovjek nekoga voli, on je potpunozaokupljen svojim voljenim tako da se sjedinio s njim, značeći da onpočinje da odražava odlike svog voljenog tako da kad ga vidi, on zaistavidi svog voljenog. Zato, kad čovjek potpuno voli Allaha, on počinje daodražava Njegovo svjetlo. Riječ ‘muhabbat’ ima svoje korijene uarapskom jeziku koji znači da bude pun nečega. Tako, s ciljem dapožanjemo naklonosti Svemogućeg Allaha, čovjek mora biti pripremanda ponudi svaku vrstu žrtve na Njegovom putu i onda će se osvjedočitiu Božiju potporu.
Huzur a.t. se onda pozvao na drugi dio Kur’ana u kojem je Allah daoodobrenje slaboj grupi muslimana da se brane protiv moćnog neprijateljada se bore sa okrutnosti koja im je nametnuta.
“Dozvoljena je borba onima protiv kojih se ratuje, zato što su imučinjena nasilja – zaista je Allah kadar da im pomogne – One kojisu bili nepravedno istjerani iz svojih domova samo zato što sugovorili: ‘Naš Gospodar je Allah’ – a da Allah nije odbranio nekeljude od drugih, doista bi bili porušeni manastiri, i crkve, i sinagoge,i džamije, u kojima se često Allahovo ime spominje. A Allah će sigurnopomoći onoga ko Njemu pomaže. Allah je, zaista, silan, moćan.”(22:40-41)
U ovim ajetima Svemogući Allah obećava da će pomoći muslimanima– iako su slaba grupa ljudi – protiv snažne grupe mušrika (onih kojipripisuju partnera Allahu) tako da utemelji mir i ukloni okrutnost kojaim je od njih nametnuta. Poruka je da rat jedino treba da se vodi protivreligijskog ugnjetavanja, zapravo, muslimani treba da pomognu drugereligijske grupe da se brane protiv tlačenja. Na istu temu, oni koji su biliugnjetavani ali ostanu na putu istine primit će pomoć od Allaha u njihovukorist. U ranoj historiji islama, bitke su se vodile protiv muslimana, pa
ipak je pomoć od Allaha došla slabima i neiskusnim da suzbiju tlačenje.Ratovi koji se danas vode imaju potpuno drugačiji cilj: oni su političkiili ekonomski ratovi.
Bitke u kojima su muslimani danas uključeni nisu vođene da se boriza svoja religijska prava i ne mogu biti nazvani džihadom. Da postignuBožije naklonosti, muslimani treba da svoju pažnju okrenu prema Allahui Njegovim naredbama. U ovom pogledu, učenja Obećanog Mesije a.s.interpretiraju Kur’anske ajete s vrhunskom tačnošću, i upućuju ljudeprema miru i prema postizanju Božijih naklonosti. On (kao da) slikasliku ranijeg islama gdje kaže da u ranim danima islama, protivnici kojisu na svaki način bili jaki – imetkom, ugledom itd., nametali su svakuvrstu torture na slabu grupu muslimana, i uložili svaku vrstu napora daunište ove bajraktare istine. Oni su bili uznemireni (i zabrinuti)mišlljenjem da će napredak islama značiti opadanje moći za njih, zbogtoga su nametnuli sve vrste teškoća za muslimane. Masakrirali su nevinemuslimane i nametnuli trinaest godina društvenog bojkota na njih gdjesu muslimani podnijeli ogromnu patnju. Poslanik sam je bio podvrgnutnemilosrdnom kamenovanju, pa ipak je pokazao ogromno strpljenje uvrtlogu ovih okrutnosti. Allah, kao svjedok ovih okrutnosti dao jeodobrenje muslimanima da se bore u svoju odbranu, i ne samo da jedošao da im pomogne u toku ovih bitaka protiv neprijatelja nego jeprosuo na njih takvu veličanstvenost da su oni postali nasljedniciprijestolja Perzije i Rima.
Takva je praksa Svemogućeg Allaha i On ovo obećanje ima za svavremena.
“Allah je odredio: ‘Sigurno ćemo Ja i Moji poslanici nadvladati.’Uistinu je Allah silan, moćan.” (58:22)
Historijska je činjenica da su se svi protivnici poslanika suočili saneuspjehom i istina je uvijek prevladala. Isto vrijedi i za nosioce bajrakaislama. Sve dok su oni bili na ispravnom putu i praktikovali istinskaučenja, doživljavali su uspjeh, no kad su izgubili islamske vrijednosti ipraksu njegovih učenja, izgubili su svu slavu i veličanstvenost s tim, isvi njihovi napori su bili usredsređeni prema tome da zadrže svoje malesvjetske vlade. Trenutno se ne može reći da muslimani uživajuveličanstveni položaj u svijetu. Čak naftom bogate nacije pogledajuprema nemuslimanskim nacijama da održe njihovu vrijednost u svijetu.
Može li se zato reći da Božije obećanje da će muslimane ukrasiti čašćuviše ne vrijedi (nije istinito)? Apsolutno ne. Božije obećanje je istinitoza sva vremena. On je zaista Svemoćan za sva vremena. Zapravo, uzavjetu prema ovom atributu On je poslao Obećanog Mesiju a.s., koji jereformator ovog doba, koji je došao u ispunjenju Božijeg obećanja daće se svjetlo islama raširiti do svih krajeva svijeta i da će ime islamaprevladati. Obećani Mesija a.s. je primio nekoliko objava u kojima jeAllah iznosio svoj atribut da je Svemoćni. Allah je pretskazao Imamuovog doba da će kraljevi tražiti blagoslove od njegovog odijela, tako mudajući na znanje da će biti uspješan u svojoj misiji. Svijet možda ovuZajednicu smatra glupavom, ali uvijek je bila praksa svjetskih ljudi dana ovaj način misle o Božijim ljudima. Oni su zaboravili da je Božijapraksa da dođe u pomoć Svojim ljudima i kad Njegova pomoć stiže,ništa ne stoji na njenom putu.
Kao Zajednici, Huzur a.t. je skrenuo našu pažnju na to da pojačamosvoj odnos s Allahom, da oplemenimo svoju ljubav prema Allahu iČasnom Poslaniku s.a.v..s i da se pokoravamo Njegovim naredbama.Onda ćemo pozvati Njegove naklonosti na nas.Zapamtite da je Allah uvijek odan svojim istinitim ljudima; zato nikonikada ne navlači bilo kakvu štetu ili gubitak u saginjanju prema Njemu.Da nas Allah osposobi da se isperemo od svih zlih naklonosti, da nasOn očisti svih grijeha, da Allah primi naše napore na Njegovom putu.Amin.
Huzur a.t. je u svojoj hudbi petkom danas objasnio o Božijem atributu‘Al Qavi’ – Svemoćni, snažni. Termin ‘qavi’ (moćni) ima drugačijeznačenje za ljudske bića, i znači da se neko može izdizati u svojimfizičkim, intelektualnim ili akademskim sposobnostima, ali za Allaha,ovaj termin označava da On sadržava konačnu moć u svim pogledima,ne postoji usporedba Njegove moći sa bilo čim ili bilo kim drugim jerOn nadilazi u svemu. U Časnom Kur’anu Allah upućuje na ovaj Svojatribut u pogledu onih koji čine ‘širk’ (pripisivanje partnera Allahu) iupozorava ih ovim riječima:
“A ima nekih među ljudima koji prave druga božanstva mimo Allaha,i vole ih kao što se voli Allah. No, oni koji vjeruju imaju jaču ljubavprema Allahu. A da znaju, kad vide kaznu oni koji su nasilje činili –shvatili bi da sva moć (uvijek) pripada Allahu i da je Allah strog ukažnjavanju.” (2:166)
Na prvi pogled ovaj ajet se direktno odnosi na idolopoklonike,upozoravajući ih o rezultatu njihovog prijestupa; u isto vrijeme, ajetskreće pažnju vjernika na cilj njihovog stvaranja, koji je da vole Allahai spominju Ga. Međutim, ajet podsjeća one koji paze da je lahkozaboraviti svoj cilj na ovom svijetu i umjesto posvećivanja dužne pažnjespominjanju Allaha, oni svoju pažnju usredsrede na svjetske dobiti istvaraju očite i skrivene idole za sebe, u tolikoj mjeri da ljubav ovihidola postiže sve veću snagu dok Allaha nema nigdje u vidiku. Zaistinskog vjernika međutim, Božija ljubav je prvi i naistaknutiji ciljnjegovog života i on ovu ljubav praktikuje u svakom aspektu svog života.Ovaj ajet upozorava one koji za sebe stvaraju ove očite kao i skriveneidole da niko drugi do Svemogući Allah nema moći da im pomogne. Nadrugom mjestu u Časnom Kur’anu Allah kaže da je širk (pripisivanjepartnera Allahu) prijestup koji neće biti oprošten. Ljubav za ovoprivremeno boravište samo će voditi strašnom kraju, dok će ljubav zaAllaha koliko istinski vjernik praktikuje požnjeti Allahove naklonostina ovom svijetu i na ahiretu. Vjernik također ima na umu da ljubavBožija ne može biti potpuna ako ne volimo Časnog Poslanika s.a.v.s.Prizivanje salavata na njega i obavljanje namaza su načini da izrazimoljubav prema Allahu i Časnom Poslaniku s.a.v.s. Vjernik također trebada voli druge ljude radi postizanja Božije ljubavi, jer je ovo takođerBožija naredba. Međutim, ne priznavanje postojanja Allaha (kaoidolopoklonici) ili zaboravljanje Allaha zbog svjetskih ili drugih pometenosti može donijeti iste posljedice – to jest nemilost od Allaha.Zato, mora postojati vidljiva razlika između onog ko vjeruje i onog kone vjeruje u Allaha kao Svemoćnog: prvi navlači Božiju srdžbu, dokdrugi traži Božiju ljubav na svakom koraku svog puta. Obećani Mesijaa.s. objašnjava ovu vrstu ljubavi kad kaže da ova ljubav prema Allahunije nešto što se poprima na lažnom pretvaranju. Takve ljubavi (premaAllahu) dolaze iz dubine svih čovjekovih sposobnosti, dok srce ne budepotpuno preplavljeno ni sa čim drugim do ljubavi prema Allahu. Kad jesrce potpuno naklonjeno kao takvo, tada osoba vidi čuda ove ljubavi isvog voljenog. Istina je da kad čovjek nekoga voli, on je potpunozaokupljen svojim voljenim tako da se sjedinio s njim, značeći da onpočinje da odražava odlike svog voljenog tako da kad ga vidi, on zaistavidi svog voljenog. Zato, kad čovjek potpuno voli Allaha, on počinje daodražava Njegovo svjetlo. Riječ ‘muhabbat’ ima svoje korijene uarapskom jeziku koji znači da bude pun nečega. Tako, s ciljem dapožanjemo naklonosti Svemogućeg Allaha, čovjek mora biti pripremanda ponudi svaku vrstu žrtve na Njegovom putu i onda će se osvjedočitiu Božiju potporu.
Huzur a.t. se onda pozvao na drugi dio Kur’ana u kojem je Allah daoodobrenje slaboj grupi muslimana da se brane protiv moćnog neprijateljada se bore sa okrutnosti koja im je nametnuta.
“Dozvoljena je borba onima protiv kojih se ratuje, zato što su imučinjena nasilja – zaista je Allah kadar da im pomogne – One kojisu bili nepravedno istjerani iz svojih domova samo zato što sugovorili: ‘Naš Gospodar je Allah’ – a da Allah nije odbranio nekeljude od drugih, doista bi bili porušeni manastiri, i crkve, i sinagoge,i džamije, u kojima se često Allahovo ime spominje. A Allah će sigurnopomoći onoga ko Njemu pomaže. Allah je, zaista, silan, moćan.”(22:40-41)
U ovim ajetima Svemogući Allah obećava da će pomoći muslimanima– iako su slaba grupa ljudi – protiv snažne grupe mušrika (onih kojipripisuju partnera Allahu) tako da utemelji mir i ukloni okrutnost kojaim je od njih nametnuta. Poruka je da rat jedino treba da se vodi protivreligijskog ugnjetavanja, zapravo, muslimani treba da pomognu drugereligijske grupe da se brane protiv tlačenja. Na istu temu, oni koji su biliugnjetavani ali ostanu na putu istine primit će pomoć od Allaha u njihovukorist. U ranoj historiji islama, bitke su se vodile protiv muslimana, pa
ipak je pomoć od Allaha došla slabima i neiskusnim da suzbiju tlačenje.Ratovi koji se danas vode imaju potpuno drugačiji cilj: oni su političkiili ekonomski ratovi.
Bitke u kojima su muslimani danas uključeni nisu vođene da se boriza svoja religijska prava i ne mogu biti nazvani džihadom. Da postignuBožije naklonosti, muslimani treba da svoju pažnju okrenu prema Allahui Njegovim naredbama. U ovom pogledu, učenja Obećanog Mesije a.s.interpretiraju Kur’anske ajete s vrhunskom tačnošću, i upućuju ljudeprema miru i prema postizanju Božijih naklonosti. On (kao da) slikasliku ranijeg islama gdje kaže da u ranim danima islama, protivnici kojisu na svaki način bili jaki – imetkom, ugledom itd., nametali su svakuvrstu torture na slabu grupu muslimana, i uložili svaku vrstu napora daunište ove bajraktare istine. Oni su bili uznemireni (i zabrinuti)mišlljenjem da će napredak islama značiti opadanje moći za njih, zbogtoga su nametnuli sve vrste teškoća za muslimane. Masakrirali su nevinemuslimane i nametnuli trinaest godina društvenog bojkota na njih gdjesu muslimani podnijeli ogromnu patnju. Poslanik sam je bio podvrgnutnemilosrdnom kamenovanju, pa ipak je pokazao ogromno strpljenje uvrtlogu ovih okrutnosti. Allah, kao svjedok ovih okrutnosti dao jeodobrenje muslimanima da se bore u svoju odbranu, i ne samo da jedošao da im pomogne u toku ovih bitaka protiv neprijatelja nego jeprosuo na njih takvu veličanstvenost da su oni postali nasljedniciprijestolja Perzije i Rima. Takva je praksa Svemogućeg Allaha i On ovo obećanje ima za svavremena.
“Allah je odredio: ‘Sigurno ćemo Ja i Moji poslanici nadvladati.’Uistinu je Allah silan, moćan.” (58:22)
Historijska je činjenica da su se svi protivnici poslanika suočili saneuspjehom i istina je uvijek prevladala. Isto vrijedi i za nosioce bajraka islama. Sve dok su oni bili na ispravnom putu i praktikovali istinskaučenja, doživljavali su uspjeh, no kad su izgubili islamske vrijednosti ipraksu njegovih učenja, izgubili su svu slavu i veličanstvenost s tim, isvi njihovi napori su bili usredsređeni prema tome da zadrže svoje malesvjetske vlade. Trenutno se ne može reći da muslimani uživajuveličanstveni položaj u svijetu. Čak naftom bogate nacije pogledajuprema nemuslimanskim nacijama da održe njihovu vrijednost u svijetu.
Može li se zato reći da Božije obećanje da će muslimane ukrasiti čašćuviše ne vrijedi (nije istinito)? Apsolutno ne. Božije obećanje je istinitoza sva vremena. On je zaista Svemoćan za sva vremena. Zapravo, uzavjetu prema ovom atributu On je poslao Obećanog Mesiju a.s., koji jereformator ovog doba, koji je došao u ispunjenju Božijeg obećanja daće se svjetlo islama raširiti do svih krajeva svijeta i da će ime islamaprevladati. Obećani Mesija a.s. je primio nekoliko objava u kojima jeAllah iznosio svoj atribut da je Svemoćni. Allah je pretskazao Imamuovog doba da će kraljevi tražiti blagoslove od njegovog odijela, tako mudajući na znanje da će biti uspješan u svojoj misiji. Svijet možda ovuZajednicu smatra glupavom, ali uvijek je bila praksa svjetskih ljudi dana ovaj način misle o Božijim ljudima. Oni su zaboravili da je Božijapraksa da dođe u pomoć Svojim ljudima i kad Njegova pomoć stiže,ništa ne stoji na njenom putu.
Kao Zajednici, Huzur a.t. je skrenuo našu pažnju na to da pojačamosvoj odnos s Allahom, da oplemenimo svoju ljubav prema Allahu iČasnom Poslaniku s.a.v..s i da se pokoravamo Njegovim naredbama.Onda ćemo pozvati Njegove naklonosti na nas.Zapamtite da je Allah uvijek odan svojim istinitim ljudima; zato nikonikada ne navlači bilo kakvu štetu ili gubitak u saginjanju prema Njemu.Da nas Allah osposobi da se isperemo od svih zlih naklonosti, da nasOn očisti svih grijeha, da Allah primi naše napore na Njegovom putu.Amin.