Vjernici ostaju nepokolebivi naspram kušnji i teškoća

Kratki sadržaj

 

Huzur je proučio ajete 154-158 iz sure Al Bakara (2:154-158) izČasnog Kur’ana koji se odnose na one odlike vjernika koje treba dapokažu kad su suočeni sa bilo kakvom vrstom iskušenja, to jest da seoni sa takvim situacijama sukobljavaju sa strpljenjem i nepokolebivošću,i da su takve kušnje povod da njihova vjera još više ojača. Prevod ovihajeta glasi:

“O vi koji vjerujete! Tražite pomoć sa strpljenjem i namazom; sigurnoje Allah sa strpljivim. I ne recite o onima koji su ubijeni na Allahovomputu da su mrtvi; naprotiv, oni su živi, ali vi ne osjećate. A Mi ćemovas sigurno iskušavati strahom i glađu, i gubitkom imetka i života,i plodova; i podaj radosne vijesti strpljivima, onima koji, kad ihzadesi nesreća, kažu: ‘Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu sevraćamo.’ To su oni na kojima su blagoslovi od Gospodara njihovogi milost, i oni su ti koji su ispravno upućeni.” (2:154-158)

Prvi ajet opisuje dvije ključne karakteristike vjernika: u vrijeme nevoljeoni pokazuju strpljenje i traže pomoć molitvom. Strpljenje u sebiuključuje nekoliko značenja – prvo, to znači da treba da se uzdrže odkukanja i prigovaranja kad su suočeni sa bilo kojom vrstom teškoće.Oni treba da ovu teškoću podnose sa odvažnošću. Jadikovanje na pututeškoće može ponekad rezultirati u izražavanju takvih emocija koje nepristaju vjerniku. Drugo, strpljenje znači da ostanemo nepokolebivi iodlučni. Treće, to znači da ostanemo čvrsto utemeljeni u Božijimnaredbama. Strpljenje također znači da osoba treba da napravi svakinapor da se zaštiti od onoga što je Allah zabranio. Ukratko,nepokolebivost zahtijeva da osoba ima odliku da se suoči sa bilo kojomvrstom iskušenja i teškoća sa snagom, hrabrošću i elastičnošću, i da seponižava prema Allahu sa apsolutnim ubjeđenjem i čvrstom vjerom.

Druga odlika spomenuta u ovom ajetu je da osoba treba tražiti pomoćs molitvom i dovama. Šta ovo znači je da treba da poveća svoju gorivostu propisanim dnevnim namazima, poveća svoje dove, posveti bliskupažnju svojim dužnostima vjere, ostane uvijek okupirana u ‘istighfaru’(traženju pokajanja) i u spominjanju Allaha, da priziva salavate (naPoslanika s.a.v.s.) i hamd (hvalu Allahu). Prema tome, vjernik treba dapokazuje potpuno strpljenje i tolerantnost. Ne treba da su usteže odčinjenja dobrih djela, i zapravo, pojača svoje dove, itd. Kad osoba podnosidove pred Allahom sa takvim stajalištem, skupa sa praktičnimpokazivanjem gornjeg, on će dočekati uspjeh. Treba da zapamti da susve vrste nedaća privremene. Kad vjernik svoje potpuno povjerenje ivjeru preda Allahu, i samo se oslanja na Njegovo postojanje, onda ćeon, unatoč svake kušnje doživjeti uspjeh i njegov odnos s Allahom će sepojačavati, i Allah će doći u podršku Svoga roba kao što majka nastojida pomogne svom djetetu na bilo koji način na koji može. Preduvjet je,međutim, da osoba istinski ispuni svoje dužnosti na Allahovom putu iizrazi potpunu pokornost Njegovoj volji i pokaže odlike nepokolebivlostii ustrajnosti.

U tragu novog talasa proganjanja Ahmadi muslimana u nekolikoArapskih zemalja i u Pakistanu, nametnuta su ograničenja na Ahmadimuslimane da ne mogu skupno obaviti svoje džuma namaze ili čak petdnevnih namaza. U takvim okolnostima, Svemogući Allah savjetuje davjernik treba da ojača svoju vjeru, postane čak više odan svom klanjanjui pojača svoje religijske prakse. Kad su ispunjeni ovi zahtjevi, cijeli svijetće biti svjedok kako Allah dolazi u u potporu Svojih robova.

Obećani Mesija a.s. je rekao da čovjek, s ciljem da primi blagosloveSvemogućeg Allaha, treba da se očisti zato što je Allah Čist. Osim molitvipropisanih na arapskom jeziku, treba da plačemo pred Allahom na svomvlastitom jeziku zato što takvo stanje stvara duboko djelovanje načovjekovo srce i, kad su prisutni takva poniznost i gorivost, Allah primamolitve u prilog Svoga roba. Molitve i dove mogu proizvesti velikurevoluciju u svijetu. Sam Allah je dao radosne vijesti vjernicima da ćeoni koji su ustrajni naslijediti Zemlju.

“Ili, ko je Taj ko prihvata dovu uznemirene osobe kad Ga ona poziva,i uklanja zlo, i čini vas nasljednicima na Zemlji? Postoji li neki (drugi)bog uz Allaha? Veoma malo vi primate savjet.” (27:63)Huzur a.t. je rekao da žrtve koje Ahmadi muslimani podnose naBožijem putu i teškoće kojima su bili izvrgnuti neće biti izgubljeni idonijet će velike nagrade ne samo za njih nego za Džemat kao cjelinu.Među onima koji podnose žrtve, možda bude onih koji čak izgube svojživot, ali Svemogući Allah kaže da je značaj života onog ko je ubijen naBožijem putu nije isti kao života onog ko živi običnim životom. Akobacimo pogled na ranu historiju islama, naći ćemo da su mnogi dalisvoje živote radi Božije religije i radi institucije Tehviida (Božijegjedinstva). Allah je primio njihove žrtve zato što su oni ove žrtve daliradi ogromnog općeg dobra, i takve žrtve su također postale inspiracijaza druge vjernike. Nacije koje shvataju značaj činjenja takvih žrtavanikada ne umiru. Trenutno, Džemat Obećanog Mesije a.s. je podnapadom, kojem je bilo obećano da će se ahiriin pridružiti eveliin, tojest da će se bogobojazni sljedbenici Časnog Poslanika s.a.v.s. koji dođuu kasnijem dobu priključiti položajima drugova Časnog Poslanika s.a.v.s.– prema tome nema sumnje da će oni morati ponuditi dar svojih životana Njegovom putu. Treba da zapamtimo da svaka kap svakog šehidadaje novi napredak Džematu. Oni koji proganjaju Ahmadi muslimanetreba da zapamte da revolucija proizvedena od strane Reformatorakasnijeg doba, to jest Obećanog Mesije ne može biti ugušena zadavanjemgubitka života, ili imetka, ili bankovnih računa. Svaki Ahmadi šehidproizvodi porast u predanosti i odanosti među članovima DžemataAhmadija, kao što je izraženo u pismima koje Huzur a.t. prima svakidan iz raznih dijelova svijeta. Neprijatelji su u krivu da će njihovi zlobninapadi odvratiti Ahmadi muslimane od njihove vjere. Nasuprot, njihovoneprijateljstvo otvara veće avenije Tabligha (propagiranja) i Huzur a.t.je rekao da prima bezbrojna pisma od ljudi koji iskazju svoju odanostObećanom Mesiji a.s. kao rezultat toga što su bili svjedoci takvombesmislenog proganjanja protiv Ahmadi muslimana. Huzur a.t. je rekaoda ovi protivnici mogu uzeti živote Ahmadi muslimana, mogu uništitinaše zgrade, zaustaviti gradnju naših džamija, ali oni ne mogu oduzetinašu vjeru.

Huzur a.t. je onda objasnio načine na koje je na Ahmadi muslimanenametnut strah: oni su napadani fizički, uvučeni su u lažne sudskeprocese, podvrgnuti diskriminaciji zakona i primaju zastrašujuće prijetnjeod zakonodavaca. Vjernici se, međutim, ne boje bilo kakvih takvihuznemiravanja, i ne opozivaju niti slabe u svojoj vjeri. Oni su takođerpodvrgnuti gladi i lišavanju hrane, kao što su bili u 1974. godini, kad jemasama bilo zabranjeno da dadnu hranu Ahmadi muslimanima, Ahmadimuslimanima nije bilo dozvoljeno da napuste svoje kuće, ili u onimslučajevima kad bi napustili kuću da uzmu opskrbu za svoje ukućane,prodavačima nije bilo dozvoljeno da im prodaju hranu. Uz to, njihoviimeci su pljačkani, Ahmadi djeca su izvrgnuta svim vrstama neugodnostiu svojim obrazovnim institucijama, sprečavajući ih od sticanjaodgovarajućeg obrazovanja.

Časni Kur’an je već upozorio vjernike da će biti kušani svim vrstamateškoća, i oni koji su iskreni svojoj vjeri će se sa ovim teškoćama suočitisa nepokolebivošću i učit će: ‘Zaista, mi Allahu pripadamo i Njemu ćemose vratiti.’ Vjernik uvijek ima na umu da čak i ako svi blagoslovi buduoduzeti od njega, takve teškoće su samo privremene zato što je njegovživot na ovoj Zemlji također prolazan i on sam će se vratiti svomStvoritelju, kad će biti nagrađen sa većim blagoslovima. Ova vjerovanjadalje ojačavaju njegovu vjeru. Obećani Mesija a.s. kaže da osoba netreba da smatra teškoće kao nešto neugodno – samo onaj ko nije jakvjernik prigovarat će kad se suoči sa teškoćama. Sve dolazi od Allaha iNjemu se vraća, zbog toga gubitak ne čini beznadnim istinskog vjernika,zato što je on uvijek pokoran Božijoj volji i on tako ubire nagrade zasvoju nepokolebivost. Ovo je praksa Ahmadi muslimana koja će nasvoditi napretku. Huzur a.t. je naredio svim Ahmadi muslimanima dačine dove da nas Allah uvijek zaštiti i čuva od svih vrsta štete i kušnji;no ako se suočimo sa bilo kojom teškoćom, uvijek treba da ostanemoustrajni (nepokolebivi) zato što je ovo jedini način da možemo primitinagrade od Svemogućeg Allaha.

Obećani Mesija a.s. kaže u pogledu kušnji da nikada nije bio određen poslanik od Allaha koji nije bio izvrgnut proganjanju i nedaćama.Pogledajte na živote Isa a.s., Musa a.s. i Muhammeda s.a.v.s. Rezultatiovih teškoća su međutim uvijek vrijedni. Da je sunnet (praksa) Allaha dž.š. bila takva da je Njegovim odabranim robovima bila ponuđena lagodost i udobnost, i svjetovne naklonosti, kakva bi onda bila razlika između Božije zajednice i običnih grupa ljudi. Upravo kroz kušnje iteškoće Allah želi da napravi razliku između onih koji su slabi i onih koji su jaki u vjeri. Zapravo, bez podvrgavanja kušnjama, osoba nikada ne može biti očevidac božanskih Znakova. Vjernici su oni koji se okreću Allahu naspram svake teškoće. Zapravo, izvrgavajući teškoćama Svojerobove Svemogući Allah pokazuje Svoju ljubav za njih zato što prolazećikroz ove teškoće Božiji robovi pokazuju svoju nepokolebivost Njemu,koja je zaista velika vrlina vjernika. Svako čudo je zaista direktan rezultatsamog iskušenja.

Huzur a.t. je objasnio o zadnjem ajetu, u kojem Allah kaže da su onikoji su nepokolebivi ti koji će biti blagoslovljeni Božijim naklonostima,i oni su ti koji su istinski upućeni. Ovi su vjernici koji će uvijek povećavatisvoje duhovne položaje i neprijatelji će biti u propasti. Da Allah opremiove neprijatelje sposobnošću da spoznaju svoju glupost. Amin.Obećani Mesija a.s. kaže da ga teškoće nikada ne brinu zato što imapotpunu vjeru u Dobrotvornost Svemogućeg Allaha, koji možepromijeniti očaj u nadu, Čije naklonosti su uvijek unutar dosega onihkoji čine napor. Namjera napuštanja poroka kad je osoba suočena steškoćama postaje za njega povod istinskog pokajanja. U takvom slučaju,svjetlost nade uklanja put mraka očaja, i takva osoba dalje napredujeprema duhovnom napretku.

Huzur a.t. je usmjerio pažnju Ahmadi muslimana širom svijeta darevno čine dove za dobrobit svakog Ahmadi muslimana u svijetu, da seuzdrže svih vrsta zla i da načine svaki napor u ubiranju blagoslovaSvemogućeg Allaha. Da Allah osposobi svakog člana Džemata da takopostupi. Amin. Huzur a.t. je rekao da izgleda da će se patnja Ahmadimuslimana u Pakistanu nastaviti malo duže zato što ih opozicija smatraslabom metom, ali oni ne razumiju da oštećuju svoj vlastiti narod budućida Džemat ne navlači ni trunke štete.

Na kraju je Huzur a.t. rekao da će klanjati dženazu namaz za slijedeće:Ahmadi šehidu, Muhammed Azam Tahir, koji je bio ubijen uveče 26.septembra. On je bio Muusi, gostoprimljiva, bogobojazna osoba, takođerje služio kao sekretar za finansije i ostavio je iza sebe dva sina i jednukćer. Jedan od njegove braće je Murabbi Silsila. Dvojica drugih Ahmadimuslimana su bili ubijeni u eksploziji bombe u Pešavaru, Ayaz Ahmad(40 godina star, iza sebe je ostavio dvoje djece i ženu) i Imtiaz Ahmad(star 25 godina). Drugi Ahmadi brat, Anwar Kahlon sahib koji je umro27. septembra u Pakistanu. On je bio Amir VB u vrijeme Halifatul MesihaIV i cijeli svoj život je služio Džemat u raznim službama. Ahmadi sestraMansoora Wahab, kćerka Amira Gana džemata, Abdul Wahab Adema,također je umrla zbog prestanka rada bubrega.