34. godišnji skup u Njemačkoj

Kratki sadržaj

 

Danas je Huzur svoju hudbu petkom održao u Njemačkoj, otvarajući
tamo Godišnji skup svojim izlaganjem. Huzur je rekao da su ciljevi
održavanja dželsa salane (godišnjeg skupa) da se potpomogne vjerska
korist, da se – samo s Božijom milošću, poveća spoznaja o Bogu, da se
poveća uzajamnu ljubav i bratstvo, i skrene pažnja na širenje poruke
islama i Ahmadijata (tablih).
Huzur je rekao u toku duhovne atmosfere dželsa salane dat je poseban
obzir obožavanju Boga, pogotovu skupnom tahadžud namazu. Nadat
se je da će, s Božijom milošću, oni koji možda nisu redoviti u obavljanju
tahadžuda steći ovu naviku. Obožavanje Boga stvara spoznaju o Bogu i
ovo za uzvrat navodi osobu da ispuni dužnosti prema ljudima, uzajamnoj
ljubavi i da Božiju poruku upute svijetu sa snažnom revnošću. Sve ovo
se događa s Božijom milošću ali s ciljem da to postigne osoba mora
napraviti početni napor. Baš kao što hadis navodi da Bog trči prema
onima koji koračaju prema Njemu, to jest, početni napor je napravljen
od strane čovjeka da traži Boga. U Svojoj beskrajnoj milosti, Bog onda
mnogostruko uvećava naše oskudne napore. Bog kaže u Časnom Kur’anu
u suri Al Ankabut:
“A one koji se trude radi Nas, Mi ćemo sigurno uputiti prema Našim
putevima.” (29:70)
Huzur je rekao da je takva Božija ljubav. On daje općenite
blagonaklonosti odlikom Svog atributa Rahman (Najmilostiviji) i također
osobito daje Svojim posebnim ljudima. Dolaskom na dželsa salanu osoba
ostavlja iza sebe ovosvjetko poslovanje, i prema tome je toliko
odgovarajuće da se sa iskenošću usredsredimo na sticanje ciljeva dželse.

Inače, dolazak na dželsu će tek biti ovosvjetsko vršenje obreda a Obećani
Mesija a.s. je izrazio gnušanje i odvratnost prema ovome.
Obećani Mesija a.s. je rekao da je Božija blagodat data onima koji
teže i bore se na Njegovom putu, koji daju milostinju i koji su među
onima koji ‘se bore na Našem putu.’ On je rekao da baš kao što bolesna
osoba probava sve vrste lijekova da bude bolje, slični napori trebaju biti
učinjeni za duhovne bolesti. Takav napor ne treba da bude tek verbalan,
zapravo treba biti stvarna borba.
Huzur je rekao da mi trebamo biti zahvalni da smo, nakon što smo
bili u stanju da prihvatimo Obećanog Mesiju a.s., upućeni na pravi put
da postignemo spoznaju o Bogu. Sada je na nama da izvučemo punu
korist od ovog napora, bilo našeg vlastitog ili napora naših predaka,
koji je rezultirao u tome da nam bude data ova sposobnost. Ovo će biti
stvarna zahvalnost. Naprijed spomenuti kur’anski ajet izražava Božiju
ljubav za Njegove robove baš kao i hadis koji navodi da Bog trči onima
koji koračaju prema Njemu. Međutim, riječi ‘oni koji se bore’ u ovom
kur’anskom ajetu čine jasnim da početni napor mora biti čovjekov.
Arapski termin ‘džehadu’ u ovom ajetu znači trud učinjen sa svom
čovjekovom mogućnosti da postigne pobožnost i onda nastavi u ovoj
marljivosti. Huzur je rekao da nije neka sporedna stvar da neko možda
kaže da su on ili ona nastojali ali nisu bili upućeni. Da se postigne put
upute uvjet je da budemo umorni od prijestupa (grijeha) kao što je i
ustrajnost uvjetovana. Bog je čovjeku dao slobodnu volju i ostavio je
šejtana slobodnim. Bog također kaže da zlo ima očiglednu udobnost
(olakšicu) i lahkoću. Međutim, kad Njegov rob čini napor na Njegovom
putu, onda mu Bog ne dozvoljava da padne u vatrenu provaliju. Bog
pristiže kao draga majka i prigrli Svog roba. Ako ikada postoji ikakav
nedostatk u ovom odnosu to je uvijek zbog čovjekovog zanemarivanja.
Za čovjeka je da ne bude kao dijete koje se loše ponaša, da bude svjestan
svojih ograničenja i da nikada ne smatra sebe da je neovisan o Bogu.
U pogledu onih koji prisustvuju dželsa salani i bore se na Božijem
putu s molitvama, Huzur je rekao da nije dovoljno jednostavno primiti
Ahmadijat. Treba biti vidljivo revno traganje za putem blizine Bogu
(Božije blizine) u svakom postupku jednog Ahmadi muslimana. Huzur
je rekao da milostinja treba biti data sa iskrenošću, namaz obavljan sa
svim što je dug prema namazu, post obavljen sa svim što je dug prema
postu, podržavane dužnosti u odnosu na rodbinu i ljude, i ispunjeno
povjerenje. Napori da se postigne pobožnost rode pobožnost. Huzur je
rekao da ako se osoba priključila sistemu Oporuke kako je naložio
Obećani Mesija a.s. da traži Božije zadovoljstvo, onda će takva osoba
uvijek činiti napore da ostane čvrsta na bogobojaznosti. U tome da
ostajane čvrsta na bogobojaznosti, osoba će ispunjavati sve obavezne i
dobrovoljne dužnosti prema Bogu baš kao što će ispunjavati sve obavezne
i dobrovoljne dužnosti prema ljudima. Ovo je stvarni džihad, koji, kad
je poduzet sa ustrajnošću (čvrstoćom i stalnošću) vodi od jedne
pobožnosti ka drugoj.
Obećani Mesija a.s. je rekao isfigfar (traženje Božijeg oprosta) je
sredstvo spoznavanja Boga. On je rekao da je stvarni značaj istigfara da
molimo Boga da čovjekovi ljudski propusti ne budu očiti i da ih Bog, sa
Svojom moći, prekrije. Da nas On spasi od prirodnih slabosti. To također
znači da Bog prekrije bilo koji grijeh koji je osoba možda već počinila.
Huzur je rekao da čovjek treba da čini velike napore protiv nasrtaja
šejtana. Njegovi napori da namami čovjeka učinjeni su davanjem velikih
nada. Međutim, dajući nam izvor istigfara, Bog nam je obećao da će
svakom ko bude činio napor i bude ustrajan (čvrst i stalan) biti data
uputa. Sretni su oni koji su ovo shvatili i koriste se od duhovne atmosfere
dželsa salane, nastoje da ukolone sve svoje duhovne i moralne slabosti.
Huzur je rekao da su riječi Obećanog Mesije a.s. napunjene mudrošću.
U objašnjavanju istigfara on je rekao da je to usrdno molenje Boga da
čovjekovi ljudski propusti ne budu očiti. Zaista, ako je ikada Bog stvorio
savršenog čovjeka, to je bio Časni Poslanik s.a.v.s. Bez sumnje, ljudske
slabosti ostaju u čovjeku. Međutim, prednost istigfara je da one ne budu
očite. Ako se pojave određene situacije onda, zbog istigfara, Bog daje
mogućnost osobi da ove slabosti ne budu očite. Huzur je rekao na primjer
čovjek osjeća ljutnju kad je suočen sa nenaklonom situacijom. Međutim,
ako je osoba u ‘štitu’ istigfara, onda njegova ili njena ljutnja nije nezgodno
pokazana; to nikada nije bijes.
Huzur je rekao da je ljudska priroda urođeno pobožna. Baš kao što
hadis navodi da je svako dijete rođeno čisto i oblikuje se svojim
okruženjem. Istigfar razvija pobožnu prirodu i potiskuje zlo; Bog
osposobljava osobu za ustrajavnje u pobožnosti. Huzur je urgirao da se
ljudi zamisle nad sobom u toku dana dželse i mole Boga da, budući da
su bili u stanju da prihvate Obećanog Mesiju a.s., također budu u stanju
da postignu standarde koji se očekuju od ove Zajednice. Huzur je rekao
da ovosvjestka pohlepa ne bude naša želja, da žarko želimo da dalje
napredujemo u pobožnosti i tražimo Božiju pomoć za ovo. Huzur je
rekao da se volonteri radnici na dželsi trebaju zauzeti u spominjanju
Boga dok su na nogama, na dužnosti. Oni trebaju biti zadovoljni da su
u stanju da služe goste Obećanog Mesije a.s.. Zaista je naša obaveza da
ove goste služimo sa uljudnošću. Bog je objavio Obećanom Mesiji a.s.:
‘Ljudi će ti dolaziti sa svake udaljene staze… Nemoj se okretati od ljudi i
nemoj biti umoran od njih’ (Al-Hakam, tom X, broj 20, 10. juni 1906. str.
1). Huzur je rekao da je naš zadatak i onih koji su na dužnosti da
pokažemo izvanrednu uljudnost prema gostima. Zajedno sa služenjem
gostiju Obećanog Mesije a.s. oni također imaju na raspolaganju duhovnu
atmosferu koja čisti nafs (ego). To je također dvostruko ugodno za goste
i oni treba da budu zahvalni. S jedne strane oni su u stanju da prisustvuju
dželsi u ispunjavanju naprijed spomenute objave i s druge strane su u
stanju da budu primaoci dova koje je Obećani Mesija a.s. činio za one
koji prisustvuju dželsi. Huzur kaže oni spomenuti u ovoj objavi dolazili
su da poprime pobožne promjene i takvi bi trebali dolaziti i u budućnosti.
Ako svaki pojedinac bude vodio računa o ovome onda će svaki Ahmadi
musliman biti srdačan prema drugom, bit će naklonjen prema
obožavanju Boga. Ovo će onda voditi uklanjanju bilo kakve uzajamne
zlobe i ljutnje. Ponekad neki vršioci dužnosti i članovi Zajednice imaju
prigovore jedan protiv drugog. Ako se dželsi prisustvuje čisto da se traži
Božije zadovoljstvo i da budete primaoci dova Obećanog Mesije a.s.
onda svi moramo nastojati da težimo i ispunjavamo očekivanja koja je
Obećani Mesija a.s. imao o nama.
Huzur je pročitao nekoliko isječaka iz plemenitog pisanja Obećanog
Mesije a.s. i rekao da ako se svaka osoba zamisli nad njim i nad sobom
i napreduje u pobožnosti, ovo će voditi Zajednicu prema povećanoj
bogobojaznosti. Huzur je pročitao dalje savjete Obećanog Mesije a.s. i
rekao da ne budemo brzi u davanju u javnost slabosti svoje braće. On je
također rekao da ova Zajednica treba pokazati takav uzor da čak naši
neprijatelji budu prisiljeni da priznaju da, iako nam se oni suprotstavljaju,
mi smo dobri ljudi. On je rekao da Bog gleda kakvo je stanje čovjekovog
srca, On nije zainteresovan tek u rječitost. Huzur je rekao da ako svaki
Ahmadi musliman ima u vidu ove savjete i zamisli se nad njima i nad
sobom, nema sumnje da će oni biti izvor reforme.
Huzur je molio Boga da nas osposobi da nastavimo da upijamo Božije
blagoslove, da nas osposobi da ispunimo svoj zavjet bai’ata i da nas kao
rezultat učini da budemo primaoci dova Obećanog Mesije a.s.. Da nas
blještavilo svijeta i egoistični motivi ne udalje od ovih ciljeva koji su
određeni u čuvanju iskrene veze sa Zajednicom. Huzur je rekao da treba
da činimo dove za svoju pakistansku braću koji prolaze kroz proganjanje.
Uz to, vlada Malezije također stvara teškoće. Danas džemat Malezije
održava svoj godišnji skup pod izuzetno teškom situacijom, treba da
činimo dove da Bog blagoslovi ovu dželsu. Da se oni ne suoče ni sa kakvom
teškoćom i budu zaštićeni protiv planova neprijatelja.
Huzur je rekao da oni prisutni na dželsi u Njemačkoj trebaju zapamtiti
da su njihovo blagostanje i mentalni mir zbog Božije milosti i da je to
odlikom blagoslova što smo dio Zajednice Obećanog Mesije a.s. Treba
da se krajnje iskreno pridržavamo zavjeta bai’ata i mlađoj generaciji
treba biti objašnjeno da danas, gdje god da su, da je to samo zbog
Zajednice i da nikada sebe ne smiju udaljiti od Zajednice ili Halifata.
Huzur je rekao da iako aranžmani bezbjednosti nisu isti kao u VB,
no svaki Ahmadi musliman treba biti krajnje oprezan ovdje. Bezbjednost
na ulazu treba također da se dobro održava. Huzur je rekao da je svinjska
groznica raširena svuda širom Evrope no zbog nekih zakona homeopatik
lijekovi koji su dijeljeni na dželsi u VB nisu mogli biti podijeljeni ovdje.
Huzur je rekao da svako treba da pokazuje lični oprez u ovoj stvari.
Zatim je Huzur najavio tužnu vijest o smrti Taha sahiba, koji je bio iz
Jordana. On je bio drugi Ahmadi musliman u Haifi odakle se Ahmadijat
dalje raširio. Huzur je rekao da je on imao duboku predanost sa
Halifatom, svaki njegov postupak je pokazivao njegovo iskreno
pristajanje uz Halifat. On je bio muusi i do sada je finansirao sve što je
bilo objavljeno od arapskog prevoda Tafsir-i Kabir (urdu komentara
Časnog Kur’ana od hazreti Muslih Mauda). Njegova kuća je bila kao
centar Džemata. Prije nekoliko mjeseci njegova se bolest pogoršala i on
je umro 4. augusta. Iza sebe je ostavio tri kćeri i sina i mnogo unučadi.
Jedan od njegovih unuka ima vrlo iskrenu vezu sa Zajednicom, da Allah
poveća iskrenost u drugima. Da Allah uzdigne njegov položaj u
Džennetu i pokloni mu mjesto blizu Svojih miljenika. Huzur je rekao da
će klanjati dženazu u odsustvu poslije džume.