Završetak godišnjih skupova (Dželsa salane Velike Britanije i Njemačke)

Kratki sadržaj

 

Huzur je rekao da se, Božijom milošću, prije dva dana vratio sa svog
puta u Njemačku. Zbog toga što ove godine ramazan započinje ranije,
dželsa u Njemačkoj je također morala biti održana ranije. Na ovaj način
aranžmani Njemačke dželse su započeli u završnom dijelu dželse VB. Huzur
je rekao da je poslije završetka dželse u VB, tradicionalno da slijedi susret
sa raznim gostima. Tamo su bili prisutni mnogi gosti iz svih krajeva
širom svijeta kao i naši misionari, predstavnici Zajednice, i sa svima
njima su održani susreti. Na ovaj način, Huzur je rekao, njegova se
dželsa produžila za mnogo dana. Ove godine, zbog ranijeg održavanja
dželse u Njemačkoj, zauzetosti u VB su se nastavile do dana odlaska.
Huzur je rekao da je veliki Božiji blagoslov da za njega nisu bile naporne
ni jedna od dvije dželse niti zauzeća poslije dželse.
Huzur je rekao da su ostali Ahmadi također doživjeli nastavak dželsa
atmosfere zbog toga što su ove dvije dželse održane tako blizu jedna
druge. Neko je pisao Huzuru da je – pošto su kod kuće gledali program
preko televizije, i pravili ambijent kuhanjem slične hrane itd.- takav bio
nastavak da je izgledalo da se dželsa VB nije potpuno završila. Huzur je
rekao da ako nedostaje ovo osjećanje neprekidnosti onda se osoba istinski
ne koristi od ciljeva dželse. Svrha vjernikovog života je da traži Božije
zadovoljstvo kroz obožavanje i stvaranjem pobožnih promjena u sebi.
Cilj zbog kojeg je Obećani Mesija a.s. započeo dželsa salanu je bio da na
jednom mjestu okupi i teži da obuči naše misli na ovom principu i da
onda na ovim duhovnim dobitima preživljavamo (i razmišljamo) tokom
godine. Huzur je rekao da ne treba da imamo okus nastavka samo zbog
blizine dželse VB i Njemačke, nego zapravo ova neprekidnost treba biti
održavana do naredne dželse. Kad ovo bude postignuto onda osoba može
smatrati da je ostvarila svoju svrhu (cilj).
Huzur je rekao da je Časni Poslanik s.a.v.s. također naredio
neprekidnost kad je spomenuo da vrijeme između svakog od pet dnevnih
namaza sprečava čovjeka od grijeha, baš kao što džuma namaz petkom
sprečava čovjeka od grijeha do naredne džume petkom i da jedan
ramazan do narednog ramazana omogućava iskupljenje. Huzur je rekao
inšaAllah ramazan počinje za dva dana da održava našu duhovnost.
Dok na dželsi uživamo duhovnu hranu dok uzimamo i materijalnu hranu,
u toku ramazana materijalna hrana mora biti ostavljena i da samo
tražimo duhovnu hranu. Mi nastojimo, i posebno se usredsredimo, sa
od Boga datom sposobnošću, da steknemo Njegovo zadovoljstvo. Da
nas Allah osposobi da tako činimo.
Mi smo sretni da nam je Obećani Mesija a.s., uvodeći dželsu omogućio
dodatni ‘kamp za obuku’ gdje nam je pažnja privučena na sve vrste
vrlina. Privučena je pažnja na reformu. Huzur je rekao da je uskoro
nakon završetka dželse primio pisma od iskrenih ljudi koji su, nakon što
su se zamislili nad sobom, učinili težak napor i postigli pobožne
promjene. Oni pišu s velikom boli u srcu i traže Huzurove dove da ostanu
ustrajni. Huzur je rekao da je ovo prepoznatljiva ljepota Zajednice
Obećanog Mesije a.s. koji je o svojim sljedbenicima mislio vrlo visoko.
Njegova pretpostavka o njegovoj Zajednici je bila tako dobra da treba
da nas protrese u razmišljanje i u poduzimanje praktičnih koraka da se
popravimo. Huzur je rekao da je druga korist dželse da su, nakon što
smo čuli i vidjeli ogromne Božije blagoslove na Zajednicu, stvorena
osjećanja zahvalnosti. Da nas Allah osposobi da uvijek budemo zahvalni.
Huzur je rekao da je tradicionalno da on uvijek govori o dželsi koju je
počastio svojim prisustvom. On ovo čini u zahvalnosti Bogu kao i da se
zahvali volonterima muškarcima i ženama. Volonteri također žele da
čuju o dželsi. Ovo uopće nije zato što oni očekuju pohvalu. Oni rade
krajnje nesebično i predano, i ljubav s kojom oni rade nije pokazana ni
za kakve ovosvjetske naknade. Bilo bi jako nepošteno to pretpostavljati.
Ovi volonteri jednostavno ne očekuju nikakvu pohvalu, zapravo oni
uvijek žele da budu obaviješteni o bilo kakvoj kritici. Zaista, oni imaju
‘Crvenu knjigu’ upravo za ovu svrhu. Zbog svoje povezanosti sa Halifom
vremena oni žele da čuju njegova mišljenja. Ako budu pohvaljeni, oni
su zahvalni i ako tu postoji neka kritika čak i onda su zahvalni da imaju
blagoslov Halifata. Oni su zahvalni na tome da budu pokazani visoki
standardi na koje ih Halifa vremena upućuje. Da Allah ovu vezu sa
Halifom učini da bude sve čvršća. Huzur je rekao da se zahvaljuje
njemačkim radnicima volonterima, oni su zaista nastojali što su najviše
mogli u služenju gostiju Obećanog Mesije a.s. Oni su postigli nivo zrelosti
u ispunjavanju svojih pojedinačnih dužnosti na dželsi i osoba bise morala
dobro namučiti da nađe propust. Zaista, ništa ne može raditi sa
savršenstvom ali ovi volonteri čine napore koliko god ljudska težnja
dozvoljava. Cijela organizacija je urađena bez ikakve formalne obuke
za bilo koji volonterski zadatak koji oni obavljaju. Huzur kaže da, baš
kao što je rekao o dželsi u VB, volonteri iz svih zvanja poduzimaju razne
odgovornosti na dželsi. Gledajući ih kako rade čovjekovo srce je ispunjeno
hvalama Bogu i zahvalnošću. Prisutni na dželsi im također trebaju biti
zahvalni. Ove godine je njemački džemat radio vrlo naporno u kratkom
vremenu. Za posao prije dželse oni uvijek dođu u većem broju nego što
se očekivalo. Prije nekoliko dana prije njemačke dželse, iz nekih razloga,
on je napravio neke promjene u višem menadžmentu i promijenio je
glavnog službenika dželsa salane. Uzete su u obzir bilo koje prethodne
kritike i imali smo u vidu sve dobre tačke dželsa salane VB. Huzur je
rekao da vjernik posvaja sve što je dobro, i ako umjesto da nešto prizna
i nauči iz toga – radije nego da kritikuje i bude ljubomoran – onda će to,
bilo pojedinačno ili zajednički, biti lišeno blagoslova. Vjernik uvijek
pomaže drugom vjerniku i uči od drugog vjernika, i ako vidi neku slabu
stranu (ili nedostatak), on nastoji da to prekrije. Huzur je rekao da su
učinjeni puni napori u Njemačkoj u pogledu uputa koje je on dao poslije
dželse VB o prostoru gdje ljudi spavaju u šatorima. Radnici volonteri, i
muškarci i žene, od kojih je većina mladih, dokazali su kroz svoju
marljivost da koga god Halifa vremena odredi kao glavnog službenika
dželse, oni će raditi s njim i to sve zato da postignu Božije zadovoljstvo.
Huzur je rekao da se još jednom zahvaljuje svim muškarcima i ženama,
djevojkama i mladićima koji su radili na njemačkoj dželsi. MTA Njemačke
je također radio vrlo naporno i u potpunosti sarađivao sa MTA timom
koji je došao iz Londona.
Huzur je rekao da on svake godine spomene neke mladiće iz
Njemačke koji rade pod odjeljenjem Kuhinje. Oni su tri brata koji rade
vrlo marljivo i izumili su mašinu koja pere velike posude. Ove godine
oni su dalje unapredili ovu mašinu i kompjuterizovali je. Da ih Allah
nagradi i uveća njihovu sposobnost. Ove godine su imali dva tehničara
koji su s njima radili.
Huzur je rekao da ljudi vole da čuju o onim aspektima Huzurovog
putovanja koji nisu pokazani na MTA i rekao da je putovanje na dželsu
putovanje da se postigne Božije zadovoljstvo. Bog daje radosne vijesti
ljudima koji poduzmu takva putovanja. U Časnom Kur’anu u ajetu 112
iz sure At Tauba rečeno je:
“Oni su ti koji se kaju, koji se mole, koji (Njega) hvale, koji putuju
(na Božijem putu), koji se saginju (radi Allaha), koji padaju na
sedždu, koji naređuju dobro i zabranjuju zlo, i koji čuvaju Allahove
granice, (svi su oni istinski vjernici). I podaj radosne vijesti onima
koji vjeruju.” (9:112)
Huzur je rekao da Bog blagoslovljava putovanje koje je napravljeno
radi Njega u liniji sa svim što ovaj ajet iznosi.
Huzur je rekao da su se na putu za Njemačku na jednu noć zaustavili
u Belgiji. Tamo u Belgiji nema džamije, ali ima misionarska kuća i dvije
male sale koje se koriste za namaz. Misionarska kuća je u gradu izvan
Brisela. Gradonačelnik grada je došao da vidi Huzura i rekao je da on
lično nema problema sa gradnjom džamije. Međutim, iako lokalno
stanovništvo i lokalno vijeće ne vide Džemat u negativnom svjetlu i ne
suprotstavljaju se njihovim okupljanjima itd., oni su protiv izgradnje
džamije. Huzur je rekao da je on sada dao upute džematu tamo da
traže novo mjesto za džamiju u Briselu. Huzur je rekao da će možda
Bog ispuniti njegovu želju da imamo džamiju u svakoj zemlji Evrope u
narednih pet do šest godina. On je rekao da se jedna gospođa član
parlamenta iz Belgije koja je prisustvovala dželsi VB složila da pomogne
oko gradnje džamije. Ona je zaista krajnje impresionirana Zajednicom.
Bila je prisutna da dočeka Huzura na njegovom putovanju. Da Allah
dalje otvori njeno srce da primi Ahmadijat. Ona je savjetovala Huzura o
tome kako upravljati širenjem poruke marokanskim i alžirskim
zajednicama u Belgiji. Huzur je rekao da izgleda da je ona u srcu Ahmadi
muslimana, ali još to nije otvoreno rekla. Huzur je rekao da je sreo
gospodina porijeklom iz Indonezije koji decenijama živi u Belgiji i čija
je žena Belgijanka. On je prisustvovao dželsi u VB i došao je u Ahmadijat
samo nekoliko dana prije toga. Rekao je Huzuru da nije vjerovao u
postojanje Boga ali je poslije čitanja naših knjiga i razgovora s našim
misionarom povjerovao. Poslije ovoga on nije imao druge nego da
prihvati Ahmadijat. Huzur se također sreo sa mladom gospođom iz
Maroka koja je prihvatila Ahmadijat. Ona je postavila neke ‘tradicionalne’
prigovore koji su došli od njenih roditelja. Huzur se također sreo sa
mladićem koji je prošle godine postao doktor. Naš misionar je rekao
Huzuru da je on bio blizu da prihvati Ahmadijat ali da još nije dao svoj
zavjet ‘bai’ata. Na ovo je ovaj mladić rekao da je on dao svoj bai’at kad
je gledao dželsu VB. Kasnije je dao bai’at na Huzurovoj ruci.
Huzur je rekao da je svako vidio da je Božijom milošću njemačka
dželsa bila uspješna. Njegova procjena i procjena Amir sahiba je bila da
će ove godine broj prisutnih biti manji nego prošle godine pošto je lani
bila dželsa stogodišnjice halifata. Međutim, Božijom milošću, uprkos
proračunima, broj prisutnih na dželsi je bio više od 32,000. Huzur je
rekao da duhovne i akademske dobiti stečene na dželsi treba da postanu
dio naših života. Da, u činjenju tako, usvojimo sve vrline koje naprijed
navedeni ajet iznosi.
Huzur je rekao da je jedna istaknutost njemačke dželse bila da je
tamo bilo predstavljeno deset evropskih zemalja. Neki od ovih
predstavnika su bili Ahmadi muslimani a neki nemuslimani. Za njih je
bio uređen zajednički sastanak da se sretnu sa Huzurom. Međutim,
Huzur je osjećao da treba da ih sretne odvojeno. Oni su svi izrazili
čuđenje nad aranžmanom dželse i svaki od njih je rekao da će, sad kad
su bili upoznati sa Zajednicom biti u kontaktu. Oni su bili zadivljeni i
čudili se kako je upravljano tako ogromnim skupom. Pošto su oni
ovosvjetski ljudi oni nisu shvatli da Bog Lično upravlja mnoštvom. On
su zamijetili izvanredno mirnu i naklonu atmosferu i bili su zadivljeni
načinom kako je svaki pojedinac s lahkoćom posluživao hranu. Oni su
također opazili zadivljujući osjećaj žrtvovanja jednog za drugog. Huzur
je rekao da je ovo nijemo prenošenje poruke islama koji svaka osoba
koja prisustvuje dželsi čini. Gdje veliki argumenti i dokazi ne djeluju,
takav praktičan primjer djeluje.
Huzur je rekao da je uprkos ogromnoj opziciji muftije u Bugarskoj,
veliki broj ljudi otamo prisustvovao dželsi. Ovo pokazuje da je opozicija
povećala radoznalost ljudi i mnogi posjetioci su bili kršćani. Jedan otac
i kćerka su željeli da odvojeno sretnu Huzura. Otac je rekao Huzuru da
je on također prisustvovao prošloj dželsi skupa sa svojim sinom. Njegov
sin, koji je radio u Bugarskoj tajnoj službi bio je otpušten sa posla uskoro
poslije povratka u zemlju. Rečeno mu je da pošto je prisustvovao
Ahmadija dželsi vjerovatno ima težnju za pobunom. Huzur mu je rekao
da kaže svom sinu da bude pažljiv, ali je otac odgovorio da je njegov sin
vidio istinu u Ahmadijatu i osjećao da su oni proganjani, i zato hoće da
im pomogne. Huzur je rekao da Allah uskoro otvori njihova srca, ova
porodica izgleda vrlo blizu Ahmadijatu. Oni su u prijateljskim odnosima
sa jedinom Ahmadi porodicom u Bugarskoj. Kćerka pomaže sa prevodom
naše literature i u ovom procesu je naučila urdu jezik. Huzur je rekao
da je, dok je on razgovarao s njenim ocem (na urdu) preko misionara,
ona klimala glavom kao da je rezumjela šta je Huzur govorio. Huzur je
rekao da ga je to navelo na misao da oni koji čak još nisu dali svoj bai’at
uče urdu, dok oni kojima je urdu jezik njihovih roditelja, zaboravljaju
ga. Huzur je rekao da je u ovoj delegaciji također bilo mnogo novinara
i oni su se upoznali sa Zajednicom. Huzur ih je obavijestio o svim
humanitarnim uslugama koje mi obavljamo i oni su obećali da će pisati
o tome.
Poslije dželse, Huzur se također sreo sa Njemcima. Dvije gospođe su
dale bai’at, jedna je rođena Njemica a druga egipatskog porijekla.
Gospođa njemačkog porijekla je bila tako savladana emocijama da se
rasplakala. Huzur je rekao da je novopridošla Ahmadi gospođa rekla da
će uskoro napustiti svoj sadašnji posao gdje se prodaje svinjsko meso i
alkohol. Huzur joj je rekao da ako ona nije direktno uključena sa
prodajom ovih proizvoda neće biti nikakvih ograničenja a da inače
nikakva članarina (finansijski doprinos) neće biti primljen od njene
zarade. Jedan Njemac i jedan Mađar su također dali svoj zavjet bai’ata
u emotivnoj atmosferi.
Huzur je rekao da želi da objasni da je u toku dželse u VB spomenuo
Litvaniju među novim zemljama gdje je Ahmadijat procvjetao. Ovo je
bilo primljeno sa nekom kritikom da se Litvanija pridružila u toku perioda
Hazreti Halifatul Mesiha IV r.a. Litvanija se prvo pridružila Ahmadijatu
u 1992. godini ali su se, nakon neke opozicije, oni koji su primili
Ahmadijat povukli. Mi smo povukli svog misionara iz zemlje. U 1995.
godini Hazreti Halifatul Mesih IV r.a. je skinuo Litvaniju sa liste zemalja
sa Ahmadijatom. Bio je dat zadatak Njemačkoj da tamo uputi Ahmadijat.
Sada, poslije četrnaest godina, Ahmadijat je tamo bio ponovo pokrenut.
Jedna gospođa iz Litvanije je prihvatila Ahmadijat.
Huzur je rekao da će za dva dana početi ramazan i mi treba da
održimo neprekidnost duhovnog ambijenta. Treba da se uveliko
usredsredimo na namaze u toku ovog vremena, da Allah nastavi da
pomaže naš duhovni razvoj i da one promjene, koje smo napravili učini
stalnim zbog ovog posebnog ambijenta. Da nas Allah osposobi da ovo
shvatimo i da činimo dove za sebe da ovaj ramazan bude povod da
napravimo stalne pobožne promjene u sebi. Huzur je nalagao da činimo
dove za Pakistanske Ahmadi muslimane. Rekao je da početak ramazana
poveća proganjanje u Pakistanu. Treba da činimo dove za sva mjesta
koja se suočavaju sa opozicijom – da Allah čuva u svom utočištu sve
Ahmadi muslimane tamo. Da mjesec ramazana donese nebrojene
blagoslove za Zajednicu i da se od toga okoristimo u stvarnom smislu.