Ajetul Kursija (ajet 256) iz sure Al Bakara

Kratki sadržaj

 

“Allah je – nema boga osim Njega – vječno živi, Samouzdržavani,
Sveodržavajući. Ne obuzima Ga drijemež, niti san. Za Njega je što je
na nebesima i na Zemlji. Ko je taj ko će posredovati kod Njega osim
po Njegovom odobrenju? On zna šta je pred njima i šta je iza njih;
a oni ne obuhvataju ništa od Njegovog znanja osim onoga što On
želi. Njegovo kraljevstvo obuhvata nebesa i Zemlju; i njihovo čuvanje
Ga ne umara; i On je veoma Uzvišeni, Veliki.”
Hadis navodi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da sve ima svoj
vrhunac i da je sura Al Bakara vrhunac Kur’ana i da ima ajet koji je
poglavica svih ajeta – a to je Ajetul Kursiju. Drugi hadis navodi da je
Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da ako osoba uči deset ajeta sure Al Bakara
prije odlaska na spavanje šejtan ne posjećuje njegovu kuću do jutra a
jedan od tih ajeta je Ajetul Kursiju.
Huzur je objasnio da ovo ne iziskuje da je tek učenje deset ajeta to
što se traži. Ovo zapravo znači da ih osoba uči pažljivo i s razmišljanjem,
analizira sebe, ocjenjujući koliko ih je stavila u praksu i onda se zavjetuje
da pravi pobožne promjene u sebi. Ovo je to što će šejtana držati u
škripcu. Huzur je rekao deset ajeta citiranih u hadisu uključuju prva
četiri ajeta sure Al Bakare. Ovi ajeti ilustruju pobožan i praktičan život
vjernika, onda, tu je ajet Ajetul Kursiju i dva od njegovih graničnih ajeta
koji citiraju Božije atribute i konačno zadnja tri ajeta sure Al Bakara.
Huzur je rekao da, premda će njegovo izlaganje u današnjoj hudbi biti
o Ajetul Kursiju, on će pročitati isječak objašnjenja Obećanog Mesije
a.s. koji objašnjavaju prva četiri ajeta sure Al Bakara. (Ispod je objavljeni
prijevod isječka koji je Huzur pročitao).
“Osoba treba da se zamisli nad prvim ajetom to jest nad: Ja sam Allah
Sveznajući. Ovo je savršena Knjiga. Nema sumnje u nju. To je uputa za
bogobojazne. Zapazit ćete kako je krasno, i prelijepo, i jezgrovito Svemogući
Bog je obezbjedio odgovor podignutom prigovoru.
Prvo pozivanje je napravljeno prema Autoru Časnog Kur’ana i ukazano
je na Njegovu veličanstvenost (Veličinu) i Veličanstvo. Rečeno je: Ja sam
Allah Sveznajući; to jest: Ja, Koji sam Sveznajući i Sve-mudri Čije znanje
nema premca (neuporedivo) znanjem bilo koga drugog, objavljujem ovu
Knjigu. Onda se poziva na veličanstvenost Časnog Kur’ana i rečeno je:
Ovo je savršena Knjiga; to jest, ovo je veličanstvena i uzvišena Knjiga koja
potiče iz Božijeg znanja. Ona je utemeljena u pogledu toga da je njen izvor
i vrelo Vječno Biće Sve-mudrog. Pozivajući se na nju kao Knjigu, Svemogući
Bog je ukazao na to da ova Knjiga potiče iz znanja onog Boća sa visokim
atributima, Koje je Bez Premca, i Nema Ravnog, i Čije su savršeno znanje
i najmanje zagonetke daleko od granica ljudskog vida.
Onda je rečeno da je tijelo Kur’ana tako dobro promišljeno (prosuđeno)
da u njoj nema nikakvog prostora ostavljenog za bilo kakvu vrstu sumnje,
značeći da ona nije, kao druge knjige tek priča ili povijest (historija), nego
je kombinacija ubjedljivih argumenata i razumnog zaključivanja, i izlaže
jasne dokaze svojih ciljeva i svrhi, i u sebi je čudo koje djeluje kao oštra
sablja za uklanjanje dvojbi i sumnjičenja, i ne ostavlja stvar prepoznavanja
Boga na stadiju zasnovanom na pretpostavci da On treba biti (postojati),
nego stvar vodi do sigurnosti o tome da On jeste (postoji).
Uprkos veličanstvenosti ovih svrhi koje se uveliko bave djelotvorstvom i
reformom, on nastavlja da definiše (određuje) četvrtu svrhu koja je njezin
krajnji cilj, a to je obezbjeđivanje upute za bogobojazne. Ona najavljuje
da je ova Knjiga bila objavljena za uputu onih koji, zbog njihove čiste
unutrašnjosti, i zdravog razuma, i čvrste inteligencije, i želje za traganjem
za istinom, i ispravnih motiva, će, na kraju, stići na visoki stepen vjere i
prepoznavanja Boga i savršene bogobojaznosti.” (Knjiga: ‘Bit islama’, tom
I, str. 397-399).
Huzur je rekao ako se ova četiri aspekta imaju u vidu dok učimo
Časni Kur’an i dok smo u stanju iskrenog vjerovanja, osoba bude upućena
ka uvidu i shvatanju Boga.
Vraćajući se na predmet Ajetul Kursiju Huzur je rekao da je bazirana
na sve-uključenim Božijim atributima i počinje sa Njegovim Imenom,
‘Allah – nema boga osim Njega.’ Obećani Mesija a.s. je rekao da je Allah
lično ime Božije i kad osoba ima punu vjeru u Njegove neograničene
moći jedino onda će Ga stalno spominjati. Huzur je rekao da čovjek
bude uključen u mnoga zla ili je nemaran o Božijim naredbama, nehatan
je u plaćanju duga prema Allahu i dužnosti prema ljudima zato što ne
spominje Boga stalno i zaboravlja da On svakog momenta gleda nad
nama svima. Obećani Mesija a.s. je rekao da mu se Bog obratio i
obavijestio ga je da njegova Zajednica zna da su oni čija je vjera slobodna
od svih ovosvjetskih kvarenja (krivotvorenja), koji nisu izloženi bilo
kakvom stepenu neposlušnosti – vrsta ljudi koje Bog voli i oni su ti koji
su istiniti. Huzur je rekao da ovo treba biti najmanje za čim treba da
težimo. Ovaj ajet iznosi da se čovjek jedino treba okrenuti Bogu, Koji je
jedini vrijedan obožavanja, Gospodar je svih moći i tako vrijedan
obožavanja. Okretanje Njemu osposobljava nas da budemo primaoci
blagoslova na ovom svijetu kao i na Budućem. Huzur je rekao ovaj svijet
ima zamjenu za sve ali ne postoji zamjena za Njega. Zar onda nije glupo
da Ga napustimo? Ateista možda kaže da, pošto on ne vjeruje zašto da
se okreće Bogu; ali je nesreća ako musliman, nakon što je proglasio
‘nema boga osim Allaha’, daje prednost ovosvjetskim stvarima. Obećani
Mesija a.s. je rekao da je Bog bez ikakvog partnera zato što, da ovo nije
tako neprijatelj bi imao potencijal da Ga nadvlada i u takvom stanju bi
ugled (položaj) i istaknutost Boga bili u opasnosti. Niko drugi do On
nije vrijedan obožavanja označava da je On savršen Bog Čiji atributi su
vrhunski izvanredni i uzvišeni. Ako zamislimo najizvanrednije atribute,
onda ovi pripadaju Njemu. On je Najuzvišeniji, i niko ne može biti viši
i više izvanredan od Njega.
Huzur je rekao u našem svakodnevnom životu, mi griješimo
nenamjerno i nesvjesno pripisujemo partnere Bogu i tako zaboravljamo
da je jedino On naš Gospodar. Da nas Allah prekrije Svojom milošću i
oprostom. Molitva: ‘Nema boga osim Tebe, Svet si Ti. Zaista, ja sam među
griješnicima’ (21:88) je najznačajnija molitva da nas uputi prema
razumijevanju koncepta ‘Allah – nema boga osim Njega’.
Ajetul Kursiju zatim navodi: ‘‘vječno živi, Samouzdržavani,
Sveodržavajući.’ Huzur je rekao živi Bog također održava sav život oko
nas. Obećani Mesija a.s. je rekao da je svakoj pojedinoj osobi koju vidimo,
Bog dao život i da On uzdržava svaku stvar koju opažamo oko sebe.
Ovo je uvjerenje za istinske vjernike da je njihova vječnost u pristajanju
uz živog Boga radije nego da se u teškim okolnostima oslanjaju na bilo
koja ovosvjetska sredstva. U Časnom Kur’anu je rečeno: ‘I ti se uzdaj u
Onog živog, koji ne umire, i veličaj (Ga), zahvaljujući Mu se…’ (25:59).
Istinski vjernik ne sumnja u bilo koji Božiji atribut kad se suoči sa
teškoćama, radije ga nedaće čine da se dalje okrene ‘živom,
Samouzdržavajućem, Sveodržavajućem’ Bogu.
Ovaj ajet nastavlja da iznosi: ‘Ne obuzima ga drijeme’ niti san.’ Huzur
je objasnio da istinski vjernik nikada ne može predočiti da bi se Bog Čiji
su atributi neograničeni ikada umorio ili bio nepažljiv. Nemoguće je za
Njega da ne vodi računa o životima Svojih robova. Zaista, u skladu sa
zakonima prirode i vrlinom Njegovih drugih atributa, On ponekad stavlja
Svoje robove kroz kušnje ali On također proglašava da je istinski život
život Njegovih robova.
Ajetul Kursiju tvrdi da: ‘Njemu pripada šta god je na nebesima i šta
god je na Zemlji’, Huzur je objasnio da ovo znači da niko ne treba da
bude u sumnji da će Bog i Njegovi Vjerovjesnici biti pobjednici. Huzur
je rekao da iz ovosvjetske perspektive ovo izgleda nevjerovatno ili u
dalekoj i udaljenoj budućnosti. Međutim, kad je On rekao Svom
Poslaniku s.a.v.s.: “Allah je odredio: ‘Sigurno ćemo Ja i Moji poslanici
nadvladati…” (58:22) On je to ispunio uprkos nemogućim okolnostima.
Slično, kad je On obećao Obećanom Mesiji a.s. On će ispuniti Svoju
riječ, zaista, On je ispunjava. Premda neko zamišlja da će se takva
pobjeda vjerovatno dogoditi u udaljenoj budućnosti no Bog proglašava
da je u Njegovom posjedstvu i kontroli što god je na nebesima i na
Zemlji, On gleda na sve, život i smrt su u Njegovim rukama, očite i
skrivene riznice zemlje su u Njegovim rukama. Kad je On jednom odlučio
da će zajednica Njegovih poslanika biti pobjednička niko to ne može
odvratiti; bile to ovosvjetske moći ili takozvani bajraktari religije.
Međutim, vjernicima je učinjeno jasnim od početka da će ova pobjeda
biti za one koji imaju čvrstu i potpunu vjeru u Boga Koji je Gospodar
svih atributa i onih koji Njega obožavaju. Huzur je rekao da je neophodno
da svaki Ahmadi musliman u potpunosti ovo razumije.
Ajatul Kursiju nastavlja da iznosi: ‘Ko je taj ko će posredovati kod
Njega osim po Njegovom odobrenju?’ Nikakvo posredovanje, bez Božijeg
ovlaštenja, neće biti od koristi u Njegovom prisustvu. Časni Poslanik
s.a.v.s. će imati Božije odobrenje da posreduje. Obećani Mesija a.s. je
rekao da je Časni Poslanik s.a.v.s. bio istinski posrednik koji je svoj narod
oslobodio od svih vrsta poroka i učinio ih narodom visokog standarda.
Nikada ne treba da pretpostavite da posredovanje nema zasluge
(vrijednosti). Posredovanje je istinitost; ono omogućava da se sebične
strasti ohlade, odstranjuje (uklanja) život grijeha i upućuje osobu na
pobožnost. Posredovanje ne čini nedjelotvornim (uzaludnim) nečija
djela, radije nadahnjuje dobra djela. Posredovanje Časnog Poslanika
s.a.v.s. započinje u ovom životu i uvjetovano je dobrim djelima. Ono se
ne slaže sa filozofijom iskupljenja; iskupljenje unapređuje činjenje zla
dok posredovanje vodi osobu dobrim djelima. Obećani Mesija a.s. je
rekao da su mnogi plemeniti članovi njegove zajednice bili dobro
upoznati da su njegovim posredovanjem mnogima bile olakšane patnje
i teškoće.
Huzur je rekao sa navođenjem posredovanja, Bog je također učinio
jasnim da ‘On zna šta je prije njih i šta je iza njih;’ tako oni koji su
otvoreno upleteni u grijehe neće biti blagoslovljeni ovim posredovanjem
na ovom svijetu ili ahiretu. Ajetul Kursiju onda iznosi: ‘a oni ne
obuhvataju ništa od Njegovog znanja osim onog što On želi.’ Huzur je
rekao da je Časni Poslanik s.a.v.s. bio Božiji miljenik i bilo mu je dato
najviše znanja. Njemu su bile date vijesti o vremenima koja će doći, bilo
je mnogo stvari koje je on znao i njegovi ashabi nisu bili upoznati o
njima. Međutim, čak znanje njemu dato je bilo nepotpuno i niko ne
može doseći Božije znanje. Huzur je rekao da su naučna dostignuća
svjedočenje da Bog pokazuje nove puteve onima koji traže i tragaju.
Isto tako postoje duhovni stepeni obuhvatanja neograničenog znanja.
Niko ne može shvatiti svemir koji se obrće ili porijeklo svemira. Kad On
hoće, Bog prenosi neko znanje nekim ljudima. Ovo treba da ih inspiriše
da se okrenu prema Njemu.
Ovaj ajet onda iznosi: ‘Njegovo kraljevstvo obuhvata nebesa i zemlju;’
Huzur je rekao da je Božije područje (vlast) raširena svuda i On je Onaj
Koji je dao život svemu i Koji daje znanje. On daje znanje u skladu sa
napretkom i napravljenim razvojem i koliko On hoće. Zbog toga je On
jedini vrijedan obožavanja. Ne samo da se Njegova vlast širi svuda
nebesima i Zemljom On je također preuzeo odgovornost njihovog
čuvanja i On se nikada ne umara ovim. Huzur je rekao da čovjek može
probati i tražiti nadaleko i naširoko mahane u Njegovm stvaranju,
nastojati opet i opet – može istrošiti svoje napore ali neće naći pogreške
u Božijem stvaranju. Huzur je rekao: zar nas ovo sve ne vodi da se
okrenemo Njemu i da se ne bunimo (ustajemo) protiv Njega? Ajetul
Kursiju tako zaključuje: ‘i On je veoma Uzvišen, Veliki.’ On je upravljao
ovim sistemom stvaranja od samog početka i ne treba nikakvog
pomagača za to. Bog islama je Gospodar svih atributa i sigurno jedini
vrijedan obožavanja. Da nam Bog pokloni uvid i shvatanje da se uvijek
okrećemo Njemu i budemo među Njegovim obožavateljima i nastavimo
da izvlačimo dobrotvornost iz odlika (odličnosti) Njegovih atributa
imajući dobro razumijevanje o njima.
Zatim je Huzur rekao da će klanjati dženazu u odsustvu poslije džume.
Laeek Ahmad Tarik sahib iz Feislabada, Pakistan bio je ubijen od
ekstremista 28. maja. Bilo mu je 54 godine i bio je muusi. Jedan od
njegove braće živi u VB i rekao je Huzuru da kad je nazvao njihovu
majku nije mogao kontrolisati svoje emocije ali ga je stara majka utješila
govoreći da je bila ponosna da je sada majka šehida. Huzur je rekao da
su takve majke u zajednici Obećanog Mesije a.s. čija vjera podsjeća na
rani islam. Huzur je činio dovu za uzvišeni položaj ubijenog i ustrajnost
za njegovu porodicu.
Ghulam Mustafa sahib iz Lahora, Pakistan bio je pomoćnik zamjenika
inspektora policije i bio je ubijen u bombi koja je eksplodirala u Lahoru,
kojoj je bila meta policijska stanica. Mumtaz Begum sahiba je umrla 30.
maja u Chennaju, Indija. Ovdje raste opozicija protiv Zajednice. U toku
njene sahrane na groblju koje je Zajednica koristila prošlih trideset
godina, neke hodže su stigle i protestvovali tako da se nije mogla nastaviti
sahrana pošto je ovo bilo muslimansko groblje. Međutim, sahrana se
obavila, ali poslije toga su hodže iskopale tijelo i stavili ga na stranu
dok je policija jednostavno gledala. Kasnije je tijelo bilo sahranjeno u
drugom groblju uz pomoć policije. Huzur je rekao hodže ove oblasti su
isti kao oni koji su osramili islam širom svijeta. Mubaraka Begum sahiba
iz Khariana, Pakistan, nedavno je umrla. Ona je bila majka Chaudri
Munir Ahmad sahiba koji vodi MTA u USA. Konačno je Huzur spomenuo
Jaffar Ahmad Khan sahiba, koji je bio mentalno svjestan uprkos toga
što je bio fizički onesposobljen. On je bio muusi i sin Huzurove tetke po
ocu. Bio unuk Sahibzade Hafiz Begum sahibe kao i hazreti Mirze Sharif
Ahmada. Da mu Allah pokloni oprost i uzvisi njegov položaj u Džennetu.