Takva – bogobojaznost

Kratki sadržaj

 

Huzur je citirao ajet 33 iz sure An Nadžm, čji prijevod glasi:
“Oni koji odbace velike grijehe i nepristojnosti osim malih posrtaja
– zaista, naš Gospodar je velikog oprosta. On vas posve dobro zna
od vremena kad vas je stvorio od zemlje, i kad ste bili zametci u
utrobama vaših majki. Zato ne pripisujte čstoću sebi. On najbolje
zna onoga ko je istinski bogobojazan.”
Obećani Mesija a.s. je rekao da osoba nikad ne treba tvrditi da je
očšćena i čista. Allah kaže ‘nemojte sebe zvati očšćenim’, jedini On zna
ko je bogobojazan. Čšćenje je uvjetovano takvom (bogobojaznošću) a
takva je da izbjegavamo sve vrste zla koja je On stvorio. Bog je
ponavljajući rekao da je On taj Koji čsti ljude i On zna ona čje srce je
istinski bogobojazno. On zna stanje naših srca, upoznat je o onom što
mi čnimo očtim i onom što skrivamo; On uopće nikada i ni na koji
načn ne može biti zaveden.
Popularni hadis navodi da su postupci (prosuđeni) motivima. Bog,
Koji zna šta je u srcima ima puno znanje o motivu iza svega šta god
čovjek radi. Očevidno obožavanje Boga, post i čak mnogostruki hadž
kad su obavljeni sa bilo kakvim motivom nije vrijedno prihvatanja u
Božijim očma. Ne samo da sve takve odlike budu izbrisane (uništene)
u takvoj situaciji, zapravo su one povod čovjekovog uništenja.
Dok našu pažnju skreće kroz upozorenja, Bog se poziva na Svoju
ogromnu milost i daje nam nadu oprosta. Njegova upozorenja su također
za našu vlastitu korist – da nas osposobi da idemo ispravnim putem.
Zaista, On zna stanje srca, upoznat je o sposobnosti i mogućnosti osobe,
zbog toga On daje radosne vijesti da ako se budemo pridržavali takve,
čuvali čstim svoje motive, On će bilo kakve naše omaške (propuste)
uviti u ovoje Svog oprosta.
Upućujući na Kur’anski ajet citiran na početku Huzur je rekao da on
daje radosne vijesti o oporostu s pozivanjem na Božiju ogromnu milost
i navodi Svoje sveobuhvatno znanje. Huzur je objasnio da je, milione
godina prije nego što je čovjek bio stvoren, Bog stavio na mjesto
aranžmane (pripreme) da održava ljudski život. On je od tada upoznat
i zna o nama, o prirodi koju će nam dati, kakve mogućnosti će nam
podariti itd. Ovo je dubok predmet koji je objašnjen u drugim Kur’anskim
ajetima.. Božije znanje o nama je tako ogromno da, ne samo da ga ne
obuhvatamo nego nemamo znanja o tome. S protokom vremena i
naučnim razvitcima čovjek je saznao o određenim čnjenicama o
stvaranju ali većina ovih su samo poznati onima koji imaju isključvo
znanje o nauci. Međutim, Bog ima apsolutno znanje o svemu od početka
vremena. Krečući se niže na ljestvici znanja tu je hranjenje zametka u
maternici. Mnogi sada imaju znanje o ovome. Razvoj u polju medicine
je dovoljan da osposobljava ljude čak u zemljama u razvoju da imaju
neku svijest o ovome kroz pregled ultra zvukom. Neki čak iznađu da li
očekuju dječaka ili djevojčcu. Bog iznosi da On ima puno znanje o
ovom stadiju čovjekovog razvoja također i upoznat je tačno o tome s
kojim mogućnostima je neko rođen. Uprkos toga da je Znalac nevidljivog,
On je čovjeka obdario s izborom između dobrih i loših djela. Dobra
djela su ona koja su poduzeta čsto da se postigne Božije zadovoljstvo.
Bog upozorava da čak kad čni čestita djela čovjek može razviti osjećaj
samo-zaokupljenosti. Zbog toga nije na nekome da tvrdi da on ili ona
čne ‘dobra djela’. Radije nego da se osjeća samo-zadovoljan o bilo kojoj
vrlini, svaki posao treba da u čovjeku poveća poniznost i bogobojaznost.
Čovjek ne može sebi dati svedodžbu ustrajavanja na bogobojaznosti,
niti može druga osoba posvjedočti nekome u njegovo ime. Samo Bog
zna ko je najbogobojazniji.
Huzur je rekao da je važno da ovdje objasnimo šta tačno znač
(Arapska) riječ ‘lamma’ (manji propusti) u naprijed spomenutom ajetu
gdje se navodi: ‘koji odbacuju velike grijehe i bestidnosti osim za manje
propuste…’ Mnogi ljudi iz ovoga prave pogrešne pretpostavke. Značaj
ovog citata je da zbog toga što je čovjek slab, pod određenim okolnostima
on nehotice (iz nepažnje) čni grijeh. Ovo treba slijediti istinskim
pokajanjem i žaljenjem, i ovo zahtijeva obilje istigfara. Lamma znač
ako je neko bio skon zlu da je to privremeno. Lamma također znač ako
se razviju šejtanske misli onda s Božijom milošću čovjek bude spašen
bez traga preostalog zla. Huzur je rekao nemoralnost i grubost su
učestale u svijetu. Ako je čovjek sklon zlu u takvim okolnostima, on
treba bez odlaganja tražiti Božiji oprost. On prima istinsko pokajanje.
Huzur je citirao slijedeće Kur’anske ajete da dalje objasni ovaj
predmet:
“I ni jedan opterećena duša ne moženositi teret druge; i ako teško
opterećena duša pozove drugu dušu da nosi njen teret, ništa od toga
neće nositi druga (duša), makar to bio blizak rod. Ti možeš upozoriti
samo one koji se boje svog Gospodara u tajnosti i obavljaju namaz.
I oni koji sebe čsti, čsti se samo za svoju vlastitu korist; a Allahu je
povratak.” (sura Fatir – 35:19)
“Zaista, onaj istinski napreduje ko sebe očsti.” (Sura Al A’la – 87:15)
“Sigurno, onaj napreduje ko je uveća,” (Sura Aš Šams – 91:10)
Huzur je objasnio da je Obećani Mesija a.s. rekao da nam je naređeno
da se očstimo, da ne možemo tvrditi da smo bili očšćeni. Da svaku
vrlinu trebamo dovesti u vezu i vezati za Božiju milost; ako bilo ko
poveže bilo koju vrlinu sa svojim vlastitim mogućnostima taj nije bio
očšćen. Istinski vjernik uvijek ima strah od Boga kako traga za vrlinama
da ih stavi u praksu i postigne Božije zadovoljstvo.
U Časnom Kur’anu:
“Ako se budete držali dalje od težih stvari koje su vam zabranjene,
Mi ćemo od vas ukloniti vaša manja zla i uvesti vas do mjesta velike
časti.” (4:32)
Huzur je rekao da, kao što je prije objasnio, iako Časni Kur’an za
grijehe citira riječ veliki i manji, nije navedeno nikakvo stvarno
razlikovanje. Svaki takav grijeh koji je teško napustiti za osobu je veliki
grijeh. Zato Bog navodi da čuvajući strah od Boga u privatnosti čovjek
treba da nastoji i treba da se očsti. Kad tu bude strah od Boga čovjek će
biti učnjen nesklonim prema grijesima i samo je onda očšćen kad je
postignuto takvo stanje. Ovo je jedino u Božijem znanju. Istinska čast je
samo kad Bog smatra čovjeka čstim.
Bog citira znak istinskog vjernika kao:
“I koji odbaci teže grijege i bestidnosti, i, kad su ljuti (razljućeni),
oni oproste.” (sura Aš Šura – 42:38).
Huzur je objasnio da je ovdje bila navedena ljutnja skupa sa velikim
grijesima i bestidnostima da razjasni njenu ozbiljnost onima koji to
smatraju beznačajnim. Huzur je rekao ljutnja nije mali grijeh – kad nema
kontrole nad čovjekovom ljutnjom ona dolazi pod kategoriju velikog
grijeha. Zaista, čovjek ponekad prirodno osjeća ljutnju, međutim kad
razdraženost ide izvan kontrole ona uklanja njegovu čstoću. Ljudi treba
da prestanu pretpostavljati da mogu postići čstoću uprkos svog strašnog
moralnog stanja i da će njihov grijeh ljutnje biti ublažen drugim vrlinama.
Huzur je rekao da su prigovori o ljutnji koji rezultiraju u svađama između
muževa i žena svakidašnjost. Ljutnja se pokazuje u mnogim društvenim
svađama, u sportu također. To vodi pakosti (zlobi) i zlonamjernosti
(neprijateljstvu). Bog navodi da je ljutnja veliki grijeh i velika je zapreka
u čšćenju nafsa (svog ‘ja’).
Obećani Mesija a.s. je rekao da svaka osoba treba smatrati svojom
obavezom da dovede do promjena u sebi. Huzur je rekao da za ovo
osoba treba da se stalno okreće Bogu Čja je milost ogromna. Kad, skupa
sa čnjenjem dobrih poslova, budemo nastojali i upili Božiju milost,
budemo tražili Njegovu sveobuhvatnu milost, onda ćemo biti uspješni.
Zatim je Huzur pročtao dugačak isječak iz pisanja Obećanog Mesije
a.s. o postizanju čstoće sebe (svog ‘ja’). To se odnosi na ‘duhovne vježbe,
namaz i društvo istinoljubivih’ kao nužnosti za postizanje Božije milosti.
Huzur je objasnio da su u ovo vrijeme i doba plemenita pisanja Obećanog
Mesije a.s. za nas ‘društvo istinoljubivih’. Huzur je rekao da je jedna
gospođa iz Njemačke koja je naporno radila da skupi i skupila naredbe
Časnog Kur’ana pisala je Huzuru i rekla da sada kad čta knjige Obećanog
Mesije a.s. osjeća kao da čta komentar Časnog Kur’ana i kad čta Kur’an
ima jasno razumijevanje značenja ovih naredbi. Huzur je rekao da su
ove knjige sigurno ogroman blagoslov.
U potrazi za čšćenjem sebe čovjek čni određene (posebne) izbore.
Ovo je ilustrovano primjerom gdje je šejtan, koji je bio ohol, jasno
izgovorio svoju nadmoć kod čega je čovjek, kome je bilo dato duhovno
znanje, učnio slijedeću dovu:
“Oni su rekli: ‘Naš Gospodaru, mi smo zgriješili svoje duše; i ako
nam Ti ne oprostiš i ne budeš imao milosti, sigurno ćemo biti
izgubljeni.” (Sura Al A’raf – 7:24)
Huzur je rekao da je ovo dova koja i dalje privlač Božiji sveobuhvatni
oprost, spašava od svih zala, prekriva naše pogreške i prijestupe i povod
je da postignemo Njegovo zadovoljstvo. Da nas Allah osposobi da se
uvijek zamišljamo nad sobom i analiziramo sebe i također da svaku
vrlinu odvodimo u vezu s Bogom, očstimo sebe od svih zala i stalno
težimo za ovim. Da uvijek tražimo Božiji ogromni oprost, da nas Allah
osposobi da tako čnimo.