Proslava blagoslovljenog života Časnog Poslanika s.a.v.s.

Kratki sadržaj

 

U svojoj hudbi petkom Huzur je danas dao izlaganje o istinskoj
proslavi blagoslovljenog života Časnog Poslanika s.a.v.s.
Huzur je rekao da je prije nekoliko dana bio 12. Rabi’ul Evvela (trećeg
mjeseca islamskog kalendara), koji je dan rođenja Časnog Poslanika
s.a.v.s. Jedan dio muslimanskog svijeta proslavlja ovaj dan sa velikim
oduševljenjem, pogotovu na pod-kontinentu, u Pakistanu gdje se on se
proslavlja sa mnogo svečanosti i vatrenosti. Huzur je rekao da mu neki
pišu pitajući o tome i naši protivnici također ispituju zašto Ahmadi
mulimani ne proslavljaju ovaj dan. Huzur je rekao da će on objasniti
ovaj predmet u svjetlu izjava Obećanog Mesije a.s. što će objasniti da
su Ahmadi muslimani ti koji istinski cijene Časnog Poslanika s.a.v.s.
Huzur je rekao da ima mnogo dijelova muslimanskog svijeta koji ne
prihvataju proslavljanje dana poznatog kao Milad-un-Nebi (proslavu
dana rođenja Poslanika). Raniji muslimani prva tri stoljeća poslije smrti
Poslanika s.a.v.s. imali su najveću ljubav i odanost prema njemu. Oni
su imali izvanredno znanje o njegovo sunnetu (praksi) i bili više vatreni
i žudni nego iko drugi da slijede njegov sunnet i njegov Šerijat (vjerski
zakon). Uprkos ovoga, historija nas obavještava da nema nikakvog
spominjanja Milad-un-Nebi u toku vremena drugova ili ashaba ili
sljedbenika ili Tabi’in (generacije muslimana koji su bili rođeni nakon
smrti Časnog Poslanika s.a.v.s.). Onaj ko je započeo ovaj obred bio je
čovjek po imenu Abdullah Muhammed bin Abdal Gada čiji su sljedbenici
poznati kao Khatami i sebe vežu za lozu hazreti Alija r.a. – ova osoba je
bio osnivač religije ‘skriven’. Ove vjere su praktikovale skrivanje nekih
aspekata Šerijata dok su pokazivali druge aspekte Šerijata. Proslava
12. Rebi’ul Evela je zasigurno bila novotarija u vjeri islam. Ovi ljudi su
također proslavljali 10. Muharem, Milad (proslava dana rođenja) hazreti
Hasana i Husejna r.a. i također dan za hazreti Alija r.a. – proslavljali
prvu i srednju noć mjeseca Redžepa, prvu noć mjeseca Šabana itd. Huzur
je rekao kao što je prije spomenuo, također postoji dio muslimanskog
svijeta koji ne proslavlja bilo koji ovaj dan.
Imam ovog doba (a.s.) kojeg je Bog poslao na svijet kao Hakim i Adl
(sudiju) rekao je da je sjećajnje na Časnog Poslanika s.a.v.s. najizvrsnije
i prouzrokuje Božiju milost. Sjećanje na Božije poslanike je zaslužno ali
ne kad je ukaljano sa novotarijama koje remete Božije jedinstvo.
Huzur je rekao sjećanje na rođenje i smrt Časnog Poslanika s.a.v.s.
dok pripovjedamo njegov Seerah (karakter/život) je zaista dobro.
Međutim, šta se događa je da kongresi i skupovi koji ovo proslavljaju
završe sa političkim značenjem. Ni jedan skup u Pakistanu neće se završiti
o karakteru i vladanju Časnog Poslanika s.a.v.s., nego će se preokrenuti
u napad na Ahmadi muslimane sa sramnim optužbama ciljanim na
Obećanog Mesiju a.s.. Huzur je rekao da su hodže održale kongres u
Rabvi I da je iz primljenih izvještaja očito da je njihov cilj bio politički
sa zlobnom namjerom prema Ahmadi muslimanima. Šta će biti smisao
takvog kongresa? Poslanik je došao kao ‘milost za cijelo čovječanstvo’
(s.a.v.s.) čiji blagoslovljeni uzor je bio takav da je on savjetovao svoje
drugove da prihvate proglas vjere osobe bez obzira što je on to učinio
u vrijeme bitke i dok je bio u smrtnoj opasnosti. Obećani Mesija a.s. je
rekao da je jednostavno sjećanje na Časnog Poslanika s.a.v.s. dobra
praksa, ona povećava ljubav prema njemu, i Kur’an ovo također citira.
Međutim, ako je ovom sjećanju dodana štetna novotarija onda je to
haram (zabranjeno). Uživanje za istinskom pokornošću Poslanika je
stvorena njegovim spominjanjem. Međutim praksa dizanja na stopala
u toku trajanja proslave ovog dana u pretpostavci da je Poslanik prisutan
je nerazumno. Skupovi kao ovi često su napravljeni od onih koji čak ne
obavljaju namaz, koji se upuštaju u zelenaštvo i koji piju alkohol. Kakvu
vezu ima Poslanik s.a.v.s. sa ovakvim skupovima?
Osuđujući praksu nekih, Obećani Mesija a.s. je rekao da Časni
Poslanik s.a.v.s. nikada nije učio Časni Kur’an da blagoslovi hljeb. Ako
bi ga neko iskreno slijedio može li dokazati da je bila njegova praksa da
uči Kur’an da blagoslovi hljeb? Zaista, on je volio da mu se Kur’an uči
na krasan i melodičan način – na primjer kad mu je bio učen ajet 90 iz
sure Al Nahl, to je izazvalo suze u njegovim očima sa dubokom
poniznošću i sa ljubavi Božijom. Obećani Mesija a.s. je rekao da je on
također volio da mu se Kur’an uči melodičnim glasom. On je rekao da
je Časni Poslanik s.a.v.s. za nas pokazao blagoslovljeni primjer u svemu
i to je ono što što mi treba da se trudimo da slijedimo. Istinski vjernik
može za sebe prosuditi je li Poslanik s.a.v.s. nešto praktikovao ili nije.
Zašto da on nikada nije proslavljao dan rođenja poslanika Ibrahima
a.s.?
Huzur je rekao da proslava dana kao takvog nije zabranjena pod
uvjetom da nije uključena nikakva štetna novotarija. Također nije
neophodno da to bude vezano sa posebnim datumom, ali čak i ako
jeste, sve dotle dok nije uljučena nikakva novotarija, na primjer ideja
da osoba izvlači dovoljno blagoslova iz skupa i ne treba da napravi bilo
kakav drugi napor, to je dobro.
Zatim je Huzur citirao neke blagoslovljene aspekte karaktera i
vladanja Časnog Poslanika s.a.v.s. sa izgledom da ih učinimo dijelom
svojih života. Huzur je rekao da ga neki pitaju mogu li činiti dove
tražeći posredovanje Časnog Poslanika s.a.v.s. Huzur je rekao da je
slijeđenje njegovog sunneta da tražimo Božije zadovoljstvo zaista
njegovo posredovanje. Ovo je ono što nas uči dova koja se treba učiti
nakon što čujemo ezan. Huzur je citirao ajet 32 iz sure Al Imran:
Ti reci: “Ako volite Allaha, slijedite mene; Allah će vas voljeti i oprostiti
vam vaše grijehe. Allah najviše prašta, (i) milostiv je.’’ (3:32)
da dalje objasni ovaj predmet. Huzur je rekao da je navedeno
(neuzubillah) da je Časni Poslanik s.a.v.s. napadao zbog ovosvjetske
pohlepe i tako osvajao teritorije. Napravljeni su svi načini optužbi
pozivajući se na njegove blagoslovljene supruge. Nedavno je bila
napisana krajnje neumjesna knjiga u SAD-u. Pregledajući ovu knjigu
jedan kršćanin je smatrao da se takva prosta knjiga jednostavno ne
može čitati. Huzur je rekao da ove optužbe nisu ništa novo i dešavale
su se od samog početka. Zaista je Časnom Poslaniku s.a.v.s. bila poslana
poruka kroz njegovog amidžu da će ga oni, ako prestane sa
propagiranjem svoje vjere, prihvatiti kao poglavicu, udijelit će mu
položaj i čast i pokloniti mu najljepšu ženu u Arabiji. Odgovor Časnog
Poslanika s.a.v.s. je bio da čak da mu stave Sunce na jednu a Mjesec na
drugu ruku on nikada neće prestati sa širenjem ove poruke zbog koje
je bio poslan i nikakva sila ga ne može prisiliti da to učini. On je zaista
bio poslan od Gospodara nebesa i Zemlje, Koji je njemu objavio ajet
163 iz sure Al An’am:
Ti reci: “Moje obožavanje, i moje žrtvovanje, i moj život, i moja smrt
su za Allaha, Gospodara svih svjetova.” (6:163)
On nije bio zainteresovan za ovosvjetski položaj i čast nego je želio
da utemelji kraljevstvo Jednog Boga na Zemlji i zbog ovoga je podnio
sve vrste bola i patnje, i dao je da se proglasi da su njegov svaki postupak
i djelo bilo samo za Boga. Značaj ovosvjetskog života ili značaj smrti
nisu ništa za onoga ko ima takvo razmišljanje. On je preporučio svom
narodu da posvoje savjet ‘slijedite mene’ iz (3:32).
Huzur je rekao da su danas sljedbenici istinskog i revnog poklonika
Časnog Poslanika s.a.v.s. proganjani. Pogotovu u Pakistanu. Proganjanje
je stiglo također u Evropu. Ahmadi muslimani su bili uznemiravani u
Bugarskoj na nalog Muftije ove zemlje. Svaki Ahmadi treba da se sjeća
strašnog proganjanja koje su podnijeli drugovi Časnog Poslanika s.a.v.s.
Ono što mi doživljavamo nije čak ni mali dio toga. Ako mi postignemo
stanje gdje je naš život samo za Allaha, onda ćemo ne samo biti primaoci
trajnog života nego ćemo također biti u stanju da oživimo duhovno
mrtve u ovom životu. Za ovo mi treba da postavimo visoke standarde
obožavanja Boga. Huzur je počeo da iznosi hadis kako ga je navela
hazreti Ajša r.a. ali je umetnuo primjedbu i rekao da je knjiga na koju je
ranije smjerao napisana u vezi hazreti Ajše da širi neugodnosti o Časnom
Poslaniku s.a.v.s. Hadis koji je Huzur iznio ilustruje da, dok je volio
svoje žene, njegov istinski voljeni je bio Allah. Hazreti Ajša r.a. navodi
da je jedanput kad bio Poslanikov red da boravi u njenoj kući bila je
budna u toku noći i zatekla Časnog Poslanika s.a.v.s. da pada na sedždu
pred Bogom moleći: ‘O moj Gospodaru, moje srce i moja duša padaju na
sedždu pred Tobom.’ On bi govorio: ‘Moje oči spavaju ali moje srce je
budno sa spominjanjem Boga.’
Huzur je rekao Časni Poslanik s.a.v.s. nas je svojoj uzornom praksom
poučio dovi za svaku situaciju i ovo je dokaz da je njegova najviša svrha
bilo Božije Biće. On je za nas primjerom pokazao da svaki postupak
istinskog vjerika može biti djelo obožavanja. Na primjer, kad je otišao
da posjeti novoizgrađenu kuću nekog druga, pitao bi ga kakva je bila
svrha određenog prozora? Drug je rekao da je on bio tu radi svjetla i
zraka. Poslanik je rekao da je to bilo u redu, ali da je namjeravao da
stavi prozor da bude u stanju da čuje zvuk ezana, postigao bi svoja dva
druga cilja također kao i da bi ubrao neku nagradu od Boga. Huzur je
rekao da hadis koji se poziva na muža koji stavlja zalogaj hrane u ženina
usta smatra zaslužnim ukazuje na to da ako je to učinjeno da se traži
Allahovo zadovoljstvo i u svrhu što je Bog stavio dužnost na muža da
obezbjedi životna sredstva porodice, to postaje dobro djelo. U drugom
hadisu Huzur je iznio je da je Poslanik s.a.v.s. na ovaj način molio Boga
na sedždi u toku tahadžud namaza: ‘Moje tijelo i moja duša padaju na
sedždu pred Tobom, moje srce vjeruje u Tebe, ja sam u stanju potpune
poniznosti pred Tobom; šta god sam pogrešno počinio na svoju dušu također
je očito, ja Tebe molim da mi oprostiš moje grijehe.’ Kad je završio namaz
rekao je hazreti Ajši r.a.: ‘Džebrail je tražio od mene da recitujem ove
riječi, ti ih također trebaš recitovati.’ Huzur je prokomentarisao o načinu
na koji je savršeni čovjek tako izrazio svoju savršenu pokornost Bogu –
savršeni čovjek od kojeg je Bog tražio da proglasi da njegova molitva i
njegova žrtva, i njegov život, i njegova smrt, su svi bili za Allaha –
tražio je oprost. Huzur je rekao zapravo je on postavljao presedane i
primjere za nas, učeći nas da nikada ne budemo ponosni o bilo kojoj
vrlini.
Časni Poslanik s.a.v.s. se borio za pravdu i jednakost. On je najviše
bio zabrinut za svoj narod da ne posvoje puteve ljudi prije njih koji bi
imali poseban osjećaj pravde za bogate i uticajne, i poseban osjećaj
pravde za siromašne. Jedanput je jedna žena po imenu Fatima, koja je
pripadala imućnom plemenu, počinila krađu i Časni Poslanik je donio
presudu u skladu s tim. Neki drugovi su prišli Poslaniku s.a.v.s. radi
ustupka – ovo je naljutilo Poslanika i on je rekao da je čak bila njegova
vlastita kći Fatima koja je ovako pogriješila, on bi donio istu presudu.
Poslanik s.a.v.s.također nije volio kad su ljudi željeli da im bude dat čin
ili položaj. Huzur je rekao da želja za položajem ima jedan elemenat
samovažnosti. Neki u Zajednici kojima nedostaje moralne obuke imaju
takve želje i neki – iz nedostatka znanja – čak glasaju za sebe. Božijom
milošću ljudi su sada više svijesni toga osim malog broja novo pridošlih.
Huzur je rekao da je Poslanik zabranio da se želi položaj i glasanje za
sebe znači da osoba sebe smatra vrijednom položaja. Huzur je rekao da
ako neko ima sposobnost onda se ovo može staviti u upotrebu
pomaganjem vršioca dužnosti. Ako neko želi da služi za Božije
zadovoljstvo, zašto onda želja za položajem? Svaki Ahmadi musliman
treba da vodi računa o ovome, novopridošli kao i ostali. Neki ‘stari’
Ahmadi muslimani naginju da počine neumjerenost u svojoj pretpostavci
da su iskusni. Vršioci dužnosti trebaju biti nesebični, Poslanik s.a.v.s. je
rekao da je ‘vršioc dužnosti sluga naroda’ i da je ‘položaj povjerenje i
čovjek je samo slab’. Ponekad, Huzur je rekao, on ispravlja mlade ljude
kad ga obavijeste da imaju takav i takav položaj (u Zajednici). Huzur
kaže da ih uvijek ispravi i kaže da treba biti ‘ja služim na takav i takav
način’ radije nego ‘ja imam takav i takav položaj’.
Citirajući ajet 9 iz sure Al Maida:
“O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte
da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno.
Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista
je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.” (5:9)
Huzur je rekao poslije pobjede Khybera nad Jevrejima zemlja oduzeta
od Jevreja je bila podijeljena među muslimanima. Ova zemlja je imala
voćnjak hurmi. U toku berbe bio je ubijen jedan od drugova koji je bio
sam. Postojali su jasni ukazi da mora biti da su ga Jevreji ubili. Kad je
stvar bila podnesena Časnom Poslaniku s.a.v.s. on je pitao ljude da li se
mogu zakleti da je ubistvo bilo počinjeno d Jevreja. Pošto nije bilo
očevidca (svjedoka), niko se nije mogao zakleti da je ubistvo bilo
počinjeno od strane Jevreja. Poslanik je odlučio da uzme zakletvu od
Jevreja o tome jesu li oni počinili ubistvo ili ne. Drugovi su rekli da se
ne može vjerovati Jevrejima u ovoj stvari. Međutim, pravda je zahtijevala
da njihova zakletva bude uzeta. Bila je isplaćena krvarina iz baitul mal
fondova.
Huzur je rekao da danas moćni pojedinci odjeveni u duge mantije
(džube) održavaju skupove koji ne uključuju ništa više od uvreda protiv
Ahmadija muslimana. Nasuprot tome gledajte drugove koji nisu
podnosili lažno svjedočenje zato što nisu bili svjedoci ničemu. Dok ovi
takozvani nosioci standarda islama buncaju praveći proste i sitne
optužbe protiv Ahmadi muslimana i onda provode parnicu da načine
izvještaje policiji. Drugovi Poslanika s.a.v.s. su rekli da se Jevrejima ne
može vjerovati u stvarima zakletve. Kome danas pristaje ovaj opis? Da
Allah ima milosti na nevine ljude Pakistana koji su zavedeni od ovih
ljudi. Allah je zabranio muslimanima da uzmu život drugog muslimana
ali ovi ljudi prolivaju krv jedan drugog – i za njih ljudski život nema
vrijednosti.
Huzur je molio Allaha da ima milosti na stanje muslimana u svjetlu
sadašnjeg stanja stvari, da ih On osposobi da idu putem blagoslovljenog
uzora ‘milosti za cijelo čovječanstvo’ – i da ih On također osposobi da
slijede blagoslovljeni uzor i da svoje živote oblikuju u skladu s tim.