Oni upućeni na Pravi put

Kratki sadržaj

 

Huzur je citirao ajet 17 iz sure Al Maida, čiji prijevod glasi:
“S kojom Allah upućuje one koji slijede Njegovo zadovoljstvo prema
sigurnim putevima, i Svojom voljom ih izvodi iz mraka na svjetlo, i
upućuje ih prema Pravom putu.” (5:17)
Huzur je rekao takav je Bog islama Koji je poslao Časnog Poslanika
s.a.v.s. u vrijeme strašnog mraka i kroz njega je proglasio da kad mrak
ponovo bude pao, bit će uzdignut njegov predani sluga između kasnijih
da ponovo predstavi njegova učenja svijetu.
Za mir i uputu svijeta živi Bog islama šalje Svoje posebne ljude u
svako doba i poklanja uputu čistim dušama da slijede ove ljude. Huzur
je predstavio poniranje u neke primjere primanja vjere, da protumači
kako Bog upućuje.
Tufail bin Amr je bio mudar poet u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s.
On je pripadao plemenu Dos (iz Jemena) i jedanput kad je posjetio
Meku i bio upozoren od Kurejšija Meke da se drži dalkeko od Časnog
Poslanika s.a.v.s. Oni su ga poticali da je Poslanik (Bože sačuvaj) stvarao
nered među porodicama, da je bio madžioničar koji je začaravao
Mekanlije svojim hipnotizerskim riječima. Huzur je rekao da je ovo
bilo kao sadašnje ponašanje hodža, koji potiču ljude da se zaštite od
Ahmadi muslimana da ih ne bi začarali svojom čarolijom. Huzur je
rekao da dokumenti o sjednici (Narodne skupštine Pakistana) nisu bili
javno objavljeni zato što su znali da će oni otkriti istinu o Ahmadija
vjerovanju.
Tufail bin Amr je odlučio da se drži dalje od Poslanika i odlučio je da
čak ne dozvoli da do njega dođe njegov glas, i stavio je vatu u uši.
Jedan dan je Tufail bin Amr otišao do Kabe gdje je Poslanik klanjao
namaz. Zvuk Kur’anskih ajeta koje je Poslanik učio došle su mu u uši i
zapravo mu se dopalo ono što je čuo. Mislio je za sebe kako je bio
svjestan poet i da treba da sasluša poruku Poslanika i odluči za sebe.
Kad je Poslanik završio namaz krenuo je prema kući, i Tufail ga je nijemo
slijedio. Kad je Poslanik skoro htio da uđe u kuću, Tufail mu se obratio
i rekao da su ga Mekanlije prevarili do te mjere da je stavio vatu u uši
da izbjegne da sluša Poslanika, ali da je upravo onda čuo učenje Kur’ana
i uvidio da je krajnje izvrstan i želio je da čuje više. Poslanik s.a.v.s. mu
je rekao o islamu i proučio mu više Kur’anskih ajeta. Tufail je bio krajnje
ganut i primio je islam.
Tufail bin Amr je rekao Poslaniku s.a.v.s. da je bio poglavica svog
naroda i da se nada da će ga njegovo pleme saslušati ako im on uputi
poruku islama. Tražio je od Poslanika s.a.v.s. da čini dove za njegov
uspjeh i da dobije neki znak. Kad je jahao natrag svom plemenu osjećao
je žar na čelu i molio je da ovaj znak bude pokazan na drugim mjestima.
Isti žar se pojavio na kandžiji njegovog konja i njegovo pleme je to
vidjelo. Kad je sreo svog oca narednog dana Tufail mu je rekao da
prekida veze s njim zato što je on sada primio islam. Njegov otac ga je
pitao o islamu. Tufail mu je rekao da se prvo okupa i očisti. Kad je to
uradio Tufail mu je rekao o islamu. Njegov otac je bio ganut i primio je
islam. Njegovo pleme se, međutim, suprotstavljalo islamu. U svom
narednom putu u Meku Tufail je tražio od Poslanika s.a.v.s. da prokune
njegov narod. Poslanik s.a.v.s. je podigao svoje ruke i učio: ‘O Allahu,
podari uputu plemenu Dos.’ Tufail se vratio kući i nastavio da širi poruku
islama. Za to vrijeme se dogodila selidba u Medinu. Taiful je također
otišao u Medinu sa sedamdeset porodica svog plemena. Hazreti Abu
Hurejra je također bio iz njegovog plemena. Huzur je rekao da je Allah
odredio vrijeme za primanje dove Časnog Poslanika s.a.v.s. koju je učinio
za uputu Tufailovog naroda.
Huzur je rekao da su u događaju na Taifu meleki ponudili da kazne
narod ovog grada zbog njihovog strašnog tretmana Časnog Poslanika
s.a.v.s. ali je on samo pritekao dovi za njihovu uputu.
U ovo doba kad se povećalo suprotstavljanje Obećanom Mesiji a.s.,
Allah dž.š. je pokazao izbijanje kuge kao znak onima koji su mu se
suprotstavili. Uprkos Božijeg uvjerenja o zaštiti za njega i njegovu
Zajednicu Obećani Mesija a.s. je bio krajnje uznemiren zbog patnje
ljudi općenito. On bi u sred noći molio Boga sa krajnjom brigom i
uznemirenošću da ljude spasi teškog iskušenja kuge.
Maulvi Raheem Ullah sahib, između drugova Obećanog Mesije a.s.,
bio je veliki vjernik u Božije Jedinstvo i uvidio je da je svako do koga bi
otišao radi duhovnog prosvjetljenja bio upleten u širk (pridruživanje
partnera sa Allahom). Zbog njegove vrhunske pobožnosti bio je
osposobljen da doživi vizije dok je bio potpuno budan i imao je privilegiju
da vidi blagoslovljeni lik Časnog Poslanika s.a.v.s. i drugih Božijih
poslanika. On je imao viziju o Mesiji i Mehdiju. Klanjao je istiharu i bila
mu je pokazana nosiljka da dolazi iz vasione; kad je pogledao unutra
nosiljke, vidio je Obećanog Mesiju a.s. Tada je dao bai’at (zavjet
pristupa).
U toku drugog Ahmadija halifata, kršćanstvo je bilo vrlo popularno
na Fidžiju i ljudi su očekivali dolazak Isusa. Ovo je bilo prije nego što je
Ahmadijat bio tamo utemeljen. Bashir Ahmad Khan sahib je također
razmišljao o pridruživanju kršćanstvu kad se u snu sreo sa svetom
osobom koja mu je rekla da bude razuman, da onaj koga on traži nije
bio iz kršćanstva i da je zapravo došao. Huzur je rekao da su do ovog
vremena Ahmadi misionari stigli na Fidži. Poslije ovog sna on je bio
naklonjen prema Ahmadijatu i na kraju dao zavjet pristupa.
Također u toku drugog Ahmadija halifata, Fatullah sahib is Sierra
Leone je imao izvanredan san. Sanjao je da ide po travnatom dijelu
izvan Maliki džamije u selu. Kad je bio umoran otišao je pod sjenku
drveta da se odmori. Dok je tamo stajao vidio je osobu da dolazi prema
njemu noseći Bibliju i Kur’an, i tražio da vidi imama džamije. Onda je
vidio stranca da stoji u mihrabu unutar džamije koji je govorio imamu
da je došao da ga uči ispravnom načinu obavljanja namaza. Narednog
dana on je svoj san ispričao svojim prijateljima. Sedmicu poslije toga,
dok je šetao vani stao je da se odmori pod sjenkom drveta. Nekoliko
minuta je prošlo kad je vidio osobu da mu prilazi. Ovo je bio naš misionar
Al Hadž Maulana Nazir Ahmad koji ga je pozdravio i pitao o smještaju.
Ovo je bilo ostvarivanje sna; Maulanino odijelo je također bilo slično
onome iz sna. Fataullah sahib je gosta odveo svojoj kući i rekao svojim
muslimanskim prijateljima da se njegov san zaista ostvario. Sveta osoba
je stigla. Poslije nekoliko dana je primio Ahmadijat.
Huzur je rekao da su ovi događaji od prije nekoliko decenija. Bog i
danas nastavlja da upućuje ljude. Neko iz Alžira je vidio osobu u snu
2004. koja ge je odvela da vidi blagoslovljeni lik Časnog Poslanika s.a.v.s..
On je vidio Časnog Poslanika s.a.v.s. nasmijanog. Tu je bila osoba
maslinaste boje kože prisutna u snu za koju je Časni Poslanik s.a.v.s.
rekao da je on Božiji poslanik. Poslije četiri godine, 2008., ova osoba je
vidjela sliku osobe koju je vidio u snu; ovo je bila slika Obećanog Mesije
a.s.
U Egiptu jedna gospođa je sanjala da Imam Mehdi i njegova Zajednica
idu na vodi. Kad je ona željela da im se pridruži bilo joj je rečeno da će
je oni povesti sa sobom u povratku. Slijedeći ovaj san ova gospođa je
istraživala sufizam ali nije bila zadovoljna. Dogodilo se da je jedan dan
vidjela MTA Al-Arabija na kojem je vidjela sliku osobe koja je išla na
vodi u njenom snu. Ovo je bio Obećani Mesija a.s.
Abdul Raheem sahib iz Iraka je sanjao da mu Imam Mehdi govori
da dadne bai’at.
Huzur je rekao da od obale Mauriciusa ima malo ostrvo nazvano
Rodrigos koje je većinom katoličko. Ahmadi misionar je posjetio jednu
porodicu mladića kršćanina na ostrvu. Njegova nena po majci je rekla
da je znala da je poruka Ahmadijata istinita. Ona je ranije vidjela san
koji joj je otkrio o ovome, koji je ona ispričala cijeloj svojoj porodici.
Kad su misionari otišli u drugu posjetu ponijeli su neke knjige i Časni
Kur’an za porodicu. U toku njihove treće posjete ponijeli su formulare
bai’ata. Videći formulare ovoj gospođi su suze navrle na oči. Ona je
rekla da je vidjela san prethodne noći u kojem je vidjela upravo iste
papire bai’at formulara. Rekla je da je njena porodica svjedok ovom
snu pošto im ga je već ispričala. Huzur je rekao da je Rodrigos malo
ostrvo i Huzur ga je posjetio. Ahmadijat se postepeno tamo širi.
U SAD je pet Meksikanaca nedavno došlo u Ahmadijat. Gospođa
koja je bila iz katoličke porodice, ali nije prakticirala vjeru, razboljela
se. Molila je Boga za svoje zdravlje. Rekla je da se uvijek molila jednom
Bogu. U viziji je vidjela lik Obećanog Mesije a.s., dotakla ga je i molila
se za ozdravljenje. Od tog dana nadalje ona je bila izliječena. Kasnije je
srela drugu gospođu, takođe Meksikanku koja je bila Ahmadi musliman
i kod nje je vidjela sliku Obećanog Mesije a.s. na kojoj je bio upravo isti
lik koji je vidjela.
U Bugarskoj je jedna žena primila Ahmadijat, ali njen muž nije.
Premda je došao na đelsu u VB sa svojom ženom, on nije primio
Ahmadijat. Onda je odjedanput izrazio želju da odmah primi Ahmadijat.
Kad je bio zapitan kakva je žurba rekao je da je vidio Halifatul Mesiha
V u svom snu koji mu je rekao: ‘Ti ne dolaziš nama, tako da sam ja
došao tebi.’
Huzur je također naveo događaje iz Kuvajta, Moskve, Burkina Faso,
Norveške i Bosne. Huzur je rekao da je bezbroj sličnih događaja – da je
neke iznio u govorima na đelsi. Namjeravao je da ih nabroji na đelsi u
Kadianu ali se nije pružila prilika. Allah tako nastavlja da upućuje ljude
kao znak istinitosti Obećanog Mesije a.s. Da Allah uvijek pokaže svijetu
upućen put i da, također, nas čuva čvrstim na uputi.
Huzur je citirao nekoliko dova za uputu i rekao da je jedna dova za
uputu koju je on uključio u dove za stoljetnicu bila ajet 9 iz sure AlImran.
“Gospodaru naš, ne daj da naša srca postanu iskrivljena nakon što
si nas Ti uputio; i podaj nam milost Svoju; sigurno si Ti jedini veliki
Darovatelj.” (3:9)
Huzur je rekao da ga ponekad pitaju treba li nastaviti sa dovama za
stoljetnicu. On je rekao da učenje ovih dova treba biti nastavljeno više
nego prije, da je raniji određeni nalog bio jednostavno zato da učini da
učenje ovih dova bude redovna praksa. Druga dova koju je Huzur želio
da istakne je dova Časnog Poslanika s.a.v.s. učinjena u bitci na Uhudu
kad su njegovi drugovi tražili od njega da kune neprijatelja. Časni
Poslanik s.a.v.s. je umjesto toga učio dovu: ‘O Allahu podari uputu mom
narodu jer oni mene ne znaju.’ Huzur je rekao da je ovoj dovi također
bio poučen Obećani Mesija a.s. i Zajednica je također treba učiti.
Pogotovu narod Pakistana treba učiti ovu dovu jer suprotstavljanje tamo
raste. Huzur je rekao da ovi počitelji izgleda ne shvataju šta im se događa
ili šta će im se dogoditi u budućnosti. Da Allah ima milosti. Treba da za
njih činite samilosne dove. Iako ljudski život više nema vrijednosti u toj
zemlji no Ahmadi muslimani su ubijani zato što su prihvatili Imama
doba. Prije dva dana jedan naš murabi sahib (imam) u Pakistanu je bio
pogođen u noge od nepoznatih osoba na motoru dok je stajao na
autobusnoj stanici. Da mu Allah pokloni izlječenje i da dadne razum
narodu. Vođe zemlje su neiskreni i da naprave gore oni drže kontrolu
mula (hodža). Da Allah ima milosti.
Zatim je Huzur najavio dženaze u odsustvu za slijedeće osobe, i da
će klanjati dženazu poslije džume namaza.
Mubasher Ahmad sahib je bio ubijen u Karačiju 22. februara. On je
iza sebe ostavio dva sina i kćer. Njegova hudovica je dala bai’at, da
Allah dadne da bude pod Njegovom brigom.
Ugledan strješina Munir Hamid sahib, afroamerikanac umro je 21.
februara. On je bio izuzetno iskren Ahmadi koji je dao bai’at kad je
imao petnaest godina. Bio je prvi Qaid Khudamul Ahmadija SAD i
predsjednik džemata Filadelfije više od trideset godina. Trenutno je
bio na položaju naib Amira SAD. Huzur je rekao da njegovi roditelji
nisu muslimani, majka mu je bila kršćanka. Od desetoro djece on je
jedini bio religiozan. U vrijeme njegovog bai’ata bilo je pravilo da bai’at
formu potpiše starješina porodice. Njegova majka je odbila da potpiše
njegov formular ali je priznala da je on bio najviše produhovljen od sve
njene djece. U to vrijeme on je također pisao hazreti Halifatul Mesihu
II r.a. i rekao da je odgovor koji je primio promjenio put njegovog
života. Huzur je rekao da se sreo s njim i uvidio da je krajnje učtiv.
Njegova revna ljubav za Časnog Poslanika s.a.v.s. je bila takva da bi
svaki put pri spominjanju njegovog imena on bio u suzama. On je imao
veliku ljubav prema Obećanom Mesiji a.s. i odanost prema Halifatu.
Huzur je rekao da ga je prvi put sreo na putu da prisustvuje đelsi u
Bangladešu. Na putu natrag za SAD, ponovo se sreo sa Huzurom i rekao
da je poslije đelse u Bangladešu i susreta sa Huzurom ponovo napunio
baterije. On nije mogao prisustvovati đelsi SAD prošle godine zbog
slabog zdravlja. Huzur je rekao da bi, da je znao detalje njegove bolesti
našao vremena da ga posjeti u njegovoj kući. On je iza sebe ostavio
ženu, dvije kćeri i sina. Huzur je rekao da je on bio jedan od onih ljudi
koji su posebno upućeni od Allaha.
Derviš iz Kadiana je umro 25. februara. U svojoj ustrajnosti i
zadovoljnoj prirodi bio je primjeran derviš. On je putovao iz Sheikupura
do Kadiana u mladim godinama i posvetio svoj život islamu.
Saeeda Jusuf sahiba, žena Kemala Jusuf sahiba umrla je 25. februara
nakon duge borbe sa rakom. Ona je bila iz Skandinavskog džemata i
imala je ogromnu ljubav i čast za Hilafet. Iza sebe je ostavila muža,
dvije kćeri i sina.
Amatul Mai sahiba i Bashir Ahmad Sialkoti sahib, muž i žena su
umrli u nekoliko dana u februaru. Oni su bili roditelji Zahoor sahiba iz
službe privatnog sekretara. Oboje su bili predani, iskreni ljudi i bili su
jedni od prvih koji su se smjestili u Rabvi. Iza sebe su ostavili jednu
kćer i pet sinova.
Huzur je činio dovu za uzdignuti položaj svih umrlih.