Pravi put

Kratki sadržaj

 

Huzur je rekao da je u svojoj posljednjoj hudbi citirao duhovno
nadahnjujuća pisanja Obećanog Mesije a.s. da objasni da je dova ‘uputi
nas na Pravi put’ (1:6) sadržavala pretskazanje o dolasku Mesije,
pretskazanje o Mesiji da će biti između ummeta Časnog Poslanika s.a.v.s.,
i naredbu da prihvatimo Imama doba. On je za ovo izvijestio
muslimanski svijet da se zamisle nad ovim jer u tome leže sredstva za
obnavljanje časti muslimanskog svijeta.
Huzur je rekao da će danas predstaviti predmete pozivajući se na
Kur’anski ajet koji je Obećani Mesija a.s. objasnio da postignemo duhovni
i svjetovoni napredak. Tako da može biti procijenjen krajnje dalekosežan
opseg ove dove i da razumijemo ogromne odgovornosti koje leže na
nama nakon prihvatanja Imama doba.
Hazreti Muslih Maud r.a. je objasnio da riječ ‘huda’ (uputa) uključuje
tri aspekta: a) da pokaže put; b) da (fizički) osobu dovede do puta i c)
da osobu vodi cijelim putem do odredišta. U vezi sa ovim ajetom ‘uputi
nas na Pravi put’ (1:6) je dova koja traži dobar put, onaj koji čovjeka
vodi pobožnosti i koji ga vodi da postigne svoje ciljeve i osposobljava
ga da ide naprijed na tom putu. Huzur je rekao da sa ovom dovom
osoba ne može jednostavno sjediti, nego zapravo treba da nastavi da se
kreće prema gore u duhovnosti, kao i da nastoji i napreduje u svjetskim
stvarima. Zaista, Huzur je rekao, mi činimo krajnje napore da uspijemo
u svjetskim stvarima i ove vrste napretka su označene u ovoj dovi.
Dova također odbija kaluđerstvo (monaštvo). Allah je stvorio ljude i
skupa sa čovjekom je stvorio nebrojene blagodati. On skreće čovjekovu
pažnju prema traženju blagodati za sebe radije nego da odbije svijet.
Ova dova također označava traženje ovosvjetskog znanja i spoznaje u
dodatku traženja duhovnog napretka. Duhovna uputa samo može doći
od Allaha kao što je citirano u Kur’anu:
“Božija uputa je stvarna uputa.” (2:121)
U dovi ‘uputi nas na Pravi put’ (1:6) čovjek moli da sve njegove
stvari budu upravljane na prihvatljiv, ispravan način i kad postiže
određeni duhovni stepen, upućen je do narednog stepena i tako nastavlja
da putuje stepen za stepenom. Huzur je rekao dova ‘uputi nas na Pravi
put’ je skupna dova. Ona znači da kad se jednom pridružimo Zajednici
naše misli budu u liniji sa zajednicom. Mi ćemo biti pomognuti u
uklanjanju svojih vlastitih mahana kad ovu dovu budemo učili sa
udruženim duhom da budemo upućeni na ispravan put. Mi ćemo
razmišljati o svojim ličnim doprinosima prema zajednici. Ova dova nas
potiče da tražimo lične koristi kao i zajednički napredak dok skreće
našu pažnju da se razvijamo u intelektualnim i praktičnim terminima i
ovo vodi uputi. Časni Kur’an kaže:
“A onima koji slijede Uputu, On im je povećava, i daruje im njihovu
bogobojaznost.” (47:18)
Huzur je objasnio da dova koju učimo nekoliko puta dnevno na
namazu nije obična dova. Obećani Mesija a.s. je rekao da je dova
temeljna tačka namaza.
Jedna od izvanrednosti ove dove je da ona obuhvata sve stepene
individualnog i ovo je dova koja nema plafona, niti kraja niti ikakvih
granica. Oni koji ovu dovu uče sa iskrenošću srca i dubokom predanošću,
blagoslovljeni su. Huzur je rekao da ova dova sadržava mnoge radosne
vijesti – kao što je rečeno u Kur’anu:
“A ko god vjeruje u Allaha – On njegovo srce uputi.” (64:12)
i
“A ako mu se pokorite, bit ćete upućeni.” (24:55)
Huzur je objasnio da je Allah učinio da je slijeđenje Časnog Poslanika
s.a.v.s. uvjet Njegovog zadovoljstva kao što je rečeno u gornjem ajetu.
Huzur je objasnio da je Obećani Mesija a.s. rekao da je koračanje
pravim putem vrlina na koju se također može pozivati kao umjerenost
ili srednji put, i Božije jedinstvo može biti postignuto kroz ovo. Ova
vrlina ne može biti postignuta bilo ostajući nemaran ili pretjerujući. Na
primjer oprost u svim prilikama je neopravdan, baš kao što je
pretjerivanje da nikad ne pokažemo milost. Stavljanjem svega na
njegovo prikladno mjesto je umjerenost i ovo je pravi put kojim svi
muslimani treba da idu.
Zatim je Huzur citirao i objasnio isječak iz pisanja Obećanog Mesije
a.s. koji je, rekao je, malo komplikovan ali treba objašnjenje pošto mnogi
ne znaju jezik na kojem je Obećani Mesija a.s. pisao. Obećani Mesija
a.s. je rekao da dova ‘uputi nas na Pravi put’ za sobom povlači istinu,
vjerodostojnost i mudrost. Kad se ove odlike primijene na ljude one
označavaju pobožnost, kad se primjene na Allaha dž.š., one označavaju
savršenu pokornost i kad se primjene na sebe, one za sobom povlače
čišćenje sebe. Riječi ‘Pravi put’ koje znače pobožnost, savršenu pokornost
Bogu i samočišćenje bazirane su na tri aspekta: a) intelektualni
(teoretski), b) praktični i c) koji se odnose na samog sebe. Ove su, po
redu, triju vrsta: one koje su dužnosti prema Allahu, one koje su dužnosti
prema ljudima i one koje su dužnosti prema sebi lično. Intelektualne
(teoretske) dužnosti prema Allahu koje ‘Pravi put’ zahtijeva je da osoba
smatra Allaha kao Jednog i priznaje da On posjeduje sve izvanrednosti
i da je savršena manifestacija svih atributa. Praktične dužnosti ‘Pravog
puta’ prema Allahu zahtijevaju da Mu se pokoravamo sa iskrenošću
srca, da ne pridružujemo bilo kakve partnere Njemu i da se zaokupimo
u Njegovoj ljubavi. Intelektualne (teorijske) dužnosti ‘Pravog puta’ prema
ljudima su da ih smatramo ljudima, Božijim stvorenjima i zbog toga
poniznim, i da budemo svjesni da su oni smrtnici. Ovo je intelektualni
(teorijski) opis Božijeg Jedinstva i daje osobi da razumije da su ostali
smrtnici. Praktične dužnosti ‘Pravog puta’ prema ljudima su da
praktikujemo iskrene vrline i da poduzmemo ono što je prikladno i
ispravno bez čak i traga prijestupa (grijeha) i da to bude praktični izraz
čovjekovog oslanjanja na Boga; to je prema tome praktičan izraz Božijeg
Jedinstva. Intelektualne (praktične) dužnosti prema sebi u pogledu
‘Pravog puta’ je da budemo potpuno svjesni zala oholosti, zlobe,
ljubomore, nepravde, itd. i to je intelektualni (teoretski) opis Božijeg
Jedinstva jer označava da postoji samo Jedno Biće koje je bez svih
mahana. Praktične dužnosti ‘Pravog puta’ prema sebi su da savladamo
ova zla i stavimo vrline u praksu. Ovo je izraz Božijeg Jedinstva u pogledu
sebe i to je stadij na kojem osoba sebe oslobađa od svega osim Allaha i
potpuno se zaokuplja u Allahovom Biću. Postoji fina (tanka, osobita)
razlika između ovoga i praktičnih dužnosti prema ljudima zato što
praktične dužnosti prema sebi za sobom povlače odlikovanje koje je
postignuto poslije mnogo duhovnog truda i može biti ili ne biti vidljivo
svijetu. Praktične dužnosti prema ljudima označavaju uslugu koja je
samo dokazana kad ljudi imaju koristi od toga.
Obećani Mesija a.s. je objasnio da dova ‘uputi nas na Pravi put’ čisti
osobu od pojma pripisivanja partnera Bogu i također uništava uzroke
ove slabosti. Huzur je ukratko rekao o zlim praksama obožavanja svetih
ljudi, i o tome da ljudi imaju besmislena očekivanja od sumnjivih
pojednaca od kojih ljudi traže da mole u njihovo ime. Huzur je rekao
da Ahmadi muslimani treba da izbjegavaju ove prakse. Obećani Mesija
a.s. je rekao da je Allah u Kur’anu nazvao islam nepokolebivošću
(istekamat) i u njemu nas poučio dovi Uputi nas na Pravi put – na put
onih kojima si dao blagodati (1:6-7), to jest, pokloni nam nepokolebivost.
On je rekao da je nepokolebivost (ustrajnost) čovjekova najviša odlika
(Ism e Azem) i kroz nju čovjek može postići izvanrednosti i Allah skreće
čovjekovu pažnju na ovo u dovi ‘uputi nas na Pravi put’. Huzur je rekao
svaki čovjek, svaki musliman treba nastojati i postići ‘Pravi put’ prema
svojim mogućnostima i nastaviti da moli za to.
Objašnjavajući koncept ove dove Obećani Mesija a.s. je rekao da
kao što nas je Allah poučio u Uputi nas na Pravi put – na put onih kojima
si dao blagodati (1:6-7), mi treba da vodimo računa o tri aspekta: a) da
sve ljude uključimu u ovu dovu, b) da uključimo sve muslimane i c) da
uključimo one koji su sadašnje društvo. Ovo obuhvata cijeli ljudski rod
i odnosi se na Allahove atribute kao što je spomenuto u ajetima
prethodno ovim ajetima – kao Gospodar (Rab), Najmilostiviji (Rahman)
i Najsamilosniji (Rahim) vrlinom kojih On hrani svo stvaranje.
Huzur je rekao ovo je dova za uputu cijelog čovječanstva, svih
muslimana. Danas svijet izgleda da brzo kreće prema onom što ukazuje
na situaciju svjetskog rata. Treba da činimo dove za sigurnost svih
Ahmadi, sigurnost cijelog muslimanskog ummeta i sigurnost cijelog
čovječanstva. Izgleda da će se svijet opasno (pogibeljno) klati na rubu
vatre. Ahmadi muslimani, koji su istinski vjernici i uključeni u Zajednicu
Obećanog Mesije a.s. treba da naprave čiste i pobožne promjene u sebi
i čine posebne dove. Da nas Allah osposobi da tako činimo.