Izlaganje o Allahovim znakovima (ajetima)

Kratki sadržaj

 

Huzur je citirao ajete

«Gospodaru naš, pošalji im jednog uzvišenog poslanika između njih, koji će ih učiti Tvojim
ajetima i učiti ih Knjizi i mudrosti, i očistiti ih; uistinu si Ti moćan, mudar.” (2:130 )i «Kao
što smo vam Mi poslali poslanika između vas, koji vas uči ajetima Našim, i čisti vas i uči vas
Knjizi i (njenu) mudrosti, i uči vas onome što niste znali.» (2:152) i dao izlaganje o razlikama
u slijedu po kojem su u dovi koju je hazreti Ibrahim a.s. učinio nabrojana četiri aspekta koji se
odnose na uzvišenog Poslanika (2:130) i u ajetima koji proglašavaju primanje ove dove
(2:152) i «Zaista je Allah vjernicima darovao milost kad im je jednog između njih kao
poslanika poslao, koji ih uči Njegovim ajetima, i čisti ih i uči ih Knjizi i mudrosti; a prije toga
su oni, zaista, bili u očitoj zabludi».(3:165)i » On je Taj koji je poslao jednog uzvišenog Poslanika
nepismenom narodu između njih, on im uči Njegove ajete, i čisti ih, i uči ih Knjizi i mudrosti, iako su
prije toga bili u očitoj zabludi;» (62:3). Huzur je rekao da je zaista velika mudrost iza ovog
nejednakog redosljeda i da ovaj raspored riječi nije bez potrebe izmijenjen. Redosljed u tri
ajeta koji odslikavaju primanje ove dove je isti, oni spominju ‘čišćenje’ poslije ‘kazivanja
znakova’.
Huzur je rekao razni komentatori od davnih vremena su dali komentare o ovom aspektu ali
ne u detalje. Međutim hazreti Musih Maud r.a. je to učinio i Huzur je govorio pozivajući se na
njegova pisanja. Huzur je rekao da je dova hazreti Ibrahma bila bazirana na objavi koju je
Poslanik primio, u njenu potporu su se događala čuda, isto tako kao i objava naredbi i njihove
mudrosti. Na kraju kad tijelo ljudi biva zahvaćeno slušanjem ove objave, nakon što su bili
svjedoci ovih čuda i nakon što su shvatili ove naredbe Allah im daruje pobožnost
(bogobojaznost). Ova zajednica onda ovu poruku upućuje drugima. U ovom slijedu se
duhovni napredak smatra prvobitnim skupa sa postizanjem duhovnog oštroumlja. Ovo se
događa kad osoba ima vjeru u Božiju objavu i ima vjeru u nevidljivo, što mu zauzvrat
poklanja pronicljivost da se osvjedoči u čuda. Ovo dalje čisti dušu, što vodi napretku u
shvatanju i poprimanju Božijih atributa i daljem duhovnom napretku do tačke kad čovjekovo
srce biva očišćeno od svake iskvarenosti. Huzur je rekao da čitanje Knjige i traženje mudrosti
čini očigledno znanje a time što su stavljeni na listu na kraju bilo je ustvrđeno da je stvarni cilj
čišćenje duše a ne očigledno obavljanje namaza ili davanje zekata ili obavljanja hadža.
Huzur je pripovijedio da je hazreti Muslih Maud r.a. ispričao doživljaj kad je otišao na hadž i
sreo jednog mladog čovjeka koji nije obavljao nikave namaze ili drugi ibadet u toku hadža.
Kad je upitan o tome odgovorio je da njegova porodica ima radnju i da izgleda da je vlasnik
suparničke radnje koji je imao isti posao pravio ogromnu dobit otkad je bio na hadžu. Tako,
otac mladog čovjeka mu je predložio da ode na hadž i on je tamo bio bez ikakvog stvarnog
interesa za svete obrede hadža.
Huzur je rekao da ako je ovo vrsta hadža koji ljudi obavljaju onda pridržavanje Knjizi nema
nikakve koristi. Huzur je rekao da je vrijedno zapamtiti da učenja ove Knjige vode čišćenju
sebe i da je razlog ‘čišćenja’ spomenut na početku ajeta koji ocrtavaju primanje ove dove jer je
ovaj uzvišeni Poslanik čistio srca. Njegovi drugovi su postepeno napredovali u duhovnosti;
međutim, njihovo čišćenje je bilo trenutačno. Blagoslovljeno biće ovog Poslanika s.a.v.s. i
njegovo svako djelo je bilo ‘znak’ za one sa pronicljivošću. Ovo je razlog što su ljudi kao
hazreti Hatidža r.a. i hazreti Ebu Bekr r.a. prihvatili njegovu poruku bez ikakvog dokaza ili
raspravljanja.
Huzur je rekao da spominjanje ‘ćišćenja’ prije ‘kazivanja Knjige i mudrosti’ u ovim ajetima je
ukazivanje na činjenicu da viši stepen vjere ohrabruje dušu onih koji kažu: ‘mi čujemo, i mi se
pokoravamo’
«Mi čujemo i mi se pokoravamo. Oprosti nam, o Gospodaru naš, i Tebi ćemo se vratiti.»
(2:286). Zaista, prošlo iskustvo potvrđuje da je pridržavanje svakoj naredbi dobrotvorno
(korisno), i zato: ‘O Poslaniče s.a.v.s. tvoje učenje je nesumnjivo ispravno – možda mi
shvatimo mudrost iza toga kasnije, međutim, mi se tebi, naš voljeni, smjesta pokoravamo.’
Huzur je rekao da su slabe vjere oni koji traže dokazivanje; zaista ako je neko ohol i prepušta
se filozofiji toga cijelo ‘čišćenje’ se ne može dogoditi. Neophodno je za istinskog vjernika da
ima mudrosti. Onoga, čija vjera je ograničena na dokazivanje i dokaz i ovisna o logičkom
principu, njegova vjera označava slabu vjeru. Oštećena vjera zahtijeva dokazivanje.
Čitajući isječak iz uzvišenih pisanja Obećanog Mesije a.s. Huzur je rekao da nas Allahova
Knjiga uči da imamo vjeru i da vjerujemo i da je to ono što će nas dovesti spasu radije nego
zahtijevanje dokazivanja i ne vjerovanje ukoliko vjera nije matematički dokazana. Ako bi
učenje Časnog Poslanika s.a.v.s. bilo prihvaćeno na ovaj način onda ovo nije udovoljavanje
Poslaniku. Kad iskrena osoba, kroz posredstvo istinoljubive osobe, prihvata Božije naredbe i
pretskazanja ona biva blagoslovljena. Iz ovog razloga je Allahov put da prvo čovjek treba da
bude pokoran vjerujući u nevidljivo, a poslije toga se postiže duhovno znanje i rasuđivanje.
Huzur je rekao da je druga razlika u ovom ajetu koji ocrtava dovu hazreti Ibrahima a.s.
(2:130) i onog koji ocrtava njeno prihvatanje (2:152) je da se prvi završava Božijim
atributima Moćni i Mudar dok se ajet u njegovom ‘odgovoru’ završava: ‘…onom što vi niste
znali.’ Hazreti Muslih Maud r.a. ovo objašnjava govoreći da je dova hazreti Ibrahima a.s.
pozivajući se na Božije atribute Moćni, Mudri bila u skladu sa njegovim razmišljanjima o
poslaniku koji će čistiti ljude do kraja vremena – on priznaje u svojoj molitvi da jedino Allah
ima pronicljivost o vremenu koje će doći jer On je Moćni, Mudri, i molio je za prihvatanje te
potrebe doba koje će doći. U ispunjavanju ove molitve, Allah proglašava da ovaj Poslanik:
‘…vas uči onome što niste znali.’ (2:152). To jest, Knjiga i Znakovi su bili objavljeni sa
znanjem koje prije nije bilo poznato, sa pretskazanjima koja će biti shvaćena tokom vremena i
koje je, Huzur je rekao, on objasnio u svojim prethodnim hudbama.
Huzur je citirao dio ajeta 8 iz sure Ali Imran (3:8) čiji prevod glasi:
«On je Taj koji tebi objavljuje Knjigu; u njoj su čvrsti ajeti – oni su majka Knjige – i tu su i
drugi (ajeti) koji imaju različtia značenja»
Objašnjavajući Huzur je rekao ‘konačno značenje’ označava one stvari koje prije nisu bile
poznate. Arapska riječ ‘mukham’ znači nešto što je sigurno od bilo kakve vrste promjene ili
ono što čak nema sjenke sumnje i konačno je, dok, nasuprot tome, druga vrsta ajeta znači ono
što može imati drugačija značenja i smisao. Huzur je pitao kako su oni koji su lišeni ‘čišćenja’
mogli imati razumijevanje ovoga!? Huzur je rekao smisao ‘podložni raznim interpretacijama’
je da ovi ajeti nisu u proturječnosti sa onima koji su ‘konačnog značenja’. Ako neko nešto ne
razumije onda treba da traži Allahovu pomoć dok čisti svoje srce. Allah ima moć nad svim i
otvara čovjekovo shvatanje.
Huzur je rekao ljudi su nastojali da preprave ovo učenje ali nisu uspjeli i nikada neće uspjeti.
Na kraju svakog stoljeća je dolazio mudžadid (reformator) za ovog ‘čistioca’ i bilo je vjerskih
učenjaka i pravnika. Ne vrsta vjerskih učenjaka kakve mi danas imamo, Huzur je dodao.
Zaista, Huzur je rekao, zbog očuvanja ovog učenja je Obećani Mesija a.s. bio poslan u skladu
sa obećanjem datim ovom ‘čistiocu’ s.a.v.s.
Citirajući ajete 3 i 4 iz sure Al Džuma «On je Taj koji je poslao jednog uzvišenog Poslanika
nepismenom narodu između njih, on im uči Njegove ajete, i čisti ih, i uči ih Knjizi i mudrosti, iako su
prije toga bili u očitoj zabludi;i drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisu priključili.
On je Moćni, Mudri.» (62:3 i 4) Huzur je rekao da se ovaj ajet primanja hazreti Ibrahimove
molitve (62:3) završava riječima: ‘…oni su prije bili u očitoj zabludi,’ baš kao i drugi ajet
primanja ove molitve.
«Zaista je Allah vjernicima darovao milost kad im je jednog između njih kao poslanika
poslao, koji ih uči Njegovim ajetima, i čisti ih i uči ih Knjizi i mudrosti; a prije toga su oni,
zaista, bili u očitoj zabludi.»(3:165). Huzur je rekao da je ova naklonost bila data od Allaha u
vrijeme kad je na Zemlji bio nered – Poslanik s.a.v.s. je kazivao Allahove znakove, čistio
ljude, dao im učenje Knjige, i upravo isti Arapi koji su bili zakoračili u neznanje izvršili su
revolucionarnu promjenu u svijetu.
U suri Džuma skupa sa spominjanjem dolaska ovog velikog Poslanika s.a.v.s. pokrenut je
predmet da li je vrijeme ovog velikog Poslanika prošlo. Zaista ista opčinjenost mraka i
neznanja su se vratili poslije nekoliko stotina godina od dolaska ovog Poslanika i osim od
nekoliko grupa ljudi tu i tamo većina su zapali u neznanje. Ako Allah, koji je najdobrotvorniji
mogao poslati Svoju dobrotvornost idolopokonicima Arabije, zar da On ne pošalje Svoju
dobrotvornost ummetu koji je molio i zaklinjao da mrak bude raspršen? Ako je ovo ono što
ljudi misle onda nema uzvišenosti u tome da budemo takav ummet i zaista oni Allaha shvataju
u negativnom svjetlu. Da li oni očekuju da će Moćni, Mudri Bog dozvoliti Svom narodu da
ostane izgubljen? O vi koji sebe pridružujete sa ovim velikim Poslanikom s.a.v.s. čije će
učenje biti izvor da čisti srca do Sudnjeg dana, došao je poslanik koji je sluga ovog velikog
Poslanika s.a.v.s. da pokaže sjajnost ovog učenja, da ljude očisti u visokoj razmjeri i da posije
sjeme čistoće i mudrosti u one duhovno slabe; on je došao da ljude odvede Bogu u ova teška
vremena. On je zaista taj o kojem je Časni Poslanik s.a.v.s. pretskazao da kad vjera bude tako
daleko kao udaljene zvijezde (Plaides) osoba iz rase hazreti Selman Farsia će je vratiti natrag
na Zemlju.
Huzur je rekao da bilo ko ko ima shvatanje može vidjeti da su sadašnja vremena istovjetna
onima koja se bila pretskazana. Dvostruka je odgovornost na nama Ahmadi muslimanima, da
zajedno sa čišćenjem sebe i stavljanjem ovog učenja u praksu u svojim životima, mi treba da
imamo gorivost da to proširimo drugima. Na koji god je način podignuta vika da treba da se
vodi briga o islamu oni ostaju raziđeni zato što su odbili onoga koji je došao od Boga.
Huzur je pročitao isječak iz uzvišenog pisanja Obećanog Mesija a.s. dalje objašnjavajući
predmet.
Huzur je rekao da je Obećani Mesija a.s. donio ovu promjenu (duhovnu revoluciju) i sada je
zadatak svakog pojedinca Zajednice da je dalje prenese inače će on biti smatran griješnim kao
što su prijašnji smatrani griješnim.
Da nikada ne prestanemo da imamo čistoću u svojim srcima, da nas Allah osposobi da tako
činimo.