Izlaganje o Allahovim znakovima (ajetima)

Kratki sadržaj

 

Huzur je u svojoj današnjoj hudbi nastavio sa temom o ajetu 130 iz
sure Al Bakara. Prevod ovog ajeta glasi:
“Gospodaru naš, pošalji im jednog uzvišenog poslanika između njih,
koji će ih učiti Tvojim ajetima i učiti ih Knjizi i mudrosti, i očistiti
ih; uistinu si Ti moćan, mudar”
Huzur je rekao da će danas objasniti treći aspekt dove hazreti
Ibrahima a.s. koja je gornji ajet. Ovaj treći aspekt onoga što je on molio
za tog velikog poslanika je bio da ih on uči mudrosti. Huzur je rekao da
je u svojim prethodnim hudbama objasnio razna značenja i konotaciju
riječi ‘mudrost’; ona sadrže poštenje, apsolutnu pravdu, znanje, mudrost
i činjenje prikladne upotrebe nečega u skladu sa prikladnosti prilike.
Danas je Huzur objasnio ovu riječ sa pozivanjem na uzvišenog Poslanika
s.a.v.s. i Knjigu objavljenu njemu.
Huzur je rekao da u gornjem ajetu mudrost označava da će taj
Poslanik utemeljiti apsolutnu pravdu i zaista Kur’an također tvrdi
ispunjenje ove molitve na drugim mjestima da je ovo to što je Poslanik
uradio i da će se njegovo učenje nastaviti vječno, da je njegov
blagoslovljeni uzor pokazao primjerom savršenu personifikaciju
(oslikavanje) onoga što je u Knjizi – što je pečat učenja apsolutne pravde.
Huzur je rekao da nije moguće dostići uzvišeni položaj Poslanika,
međutim svaka osoba mora do svojih najvećih sposobnosti nastojati da
slijedi njegov blagoslovljeni uzor.
Govoreći o mudrosti Časnog Poslanika s.a.v.s. pozivajući se na
apsolutnu pravdu Huzur je citirao par događaja iz njegovog
blagoslovljenog života.
Poslije bitke na Hunejnu Časni Poslanik s.a.v.s. je pokazao naklonost
prema nekim ljudima u raspodjeli ratnog plijena isključujući neke druge;
jedna osoba je došla i rekla: ‘“Tako mi Allaha, u ovoj raspodjeli nije
zadovoljena pravda, niti je bio cilj Allahovo zadovoljstvo.’ Časni Poslanik
s.a.v..s je odgovorio: ‘Ako Allah i Njegov sluga nisu postupili pravedno, ko
će drugi postupiti pravedno?’” Časni Poslanik s.a.v. s. je kasnije objasnio
da on nije oduzeo prava bilo koga dajući veliki dio ratnog plijena nekome
i upotrijebio je svoje pravo nad raspodjelom jedne petine ratnog plijena
u podjeli. On je također rekao da, kad je dao veliki dio nekome, on je to
učinio zbog njihove slabe vjere i žudnje.
U drugom slučaju Huzur je objasnio da, kad je sura Al Nasr bila
objavljena ashabi su shvatili da je vrijeme odlaska Poslanika s.a.v.s. sa
ovog svijeta bilo blizu. Poslanik s.a.v.s. je dao hudbu koja su ashabi
primlili vrlo osjećajno. Poslanik je onda najavio da ako bilo ko ima
ikakvu odmazdu da uzme (od njega) treba da to učini. Na ovo je jedan
stariji ashab Ukaša ustao i rekao da u toj i toj bitci kad je sjahao sa svoje
kamile koja je došla blizu Poslanikove kamile, Poslanikov štap ga je,
bilo namjerno ili nemarno, udario. Poslanik je odgovorio da ga Božiji
Poslanik nije mogao namjerno udariti, međutim, on je tražio da bude
donesen štap i dao ga Ukaši i rekao mu da uzme odmazdu. Hazret Ebu
Bekr, hazret Omer i hazet Ali (da Allah bude zadovoljan sa svima) su
ustali i ponudili da ova osveta bude uzeta od njih. Onda je hazreti
Hasan i hazret Husein (da Allah bude zadovoljan s njima) ustali i rekli
da odmazda treba da bude uzeta od njih pošto su oni bili Poslanikovi
unuci. Međutim, Ukaša je insistirao da je želio uzeti odmazdu od
Poslanika s.a.v.s. i dodao da, kad je štap njega udario, on nije imao
nikakve odjeće na sebi. Na ovo je Poslanik s.a.v.s. podigao odjeću sa
svog tijela i rekao da ga Ukaš može udariti. Ostali ashabi su počeli
jecati od bola, međutim Ukaša je ne to istupio naprijed i počeo ljubiti
blagoslovljeno tijelo Poslanika i rekao: ko bi ikada mogao iščekivati da
uzme odmazdu od njega, koji je podučavao različitim principima
apsolutne pravde i da je on tek tražio priliku da izrazi svoju ljubav. Na
to je Poslanik rekao da Ukaša treba ili da mu uzvati ili da oprosti. Ukaša
je rekao: ‘O Božiji Poslaniče ja ti opraštam u nadi da će Allah meni oprostiti
na Sudnjem danu.’ Na ovo je Poslanik s.a.v.s. odgovorio da ako itko želi
da vidi njegovog ashaba u Džennetu treba da pogleda na Ukašu.
Zatim je Huzur citirao Kur’anske ajete o apsolutnoj pravdi. Citirajući
ajet 91 iz sure Al Nahl (16:91) Huzur je rekao da je ovo bilo
najoštroumnije učenje koje nosi rješenja za društvene probleme kao i
stvari međunarodnog značaja. Kad je zlo izbjegnuto utemeljeni su visoki
standardi apsolutne pravde. Apsolutna pravda je veća (uzvišenija) od
naklonost (usluga) i ljubaznost, i događa se napuštanjem onog što je
loše zbog straha od Allaha. Apsolutna pravda nije tek naknada ili kazna
zato što nije neophodno da ovi čine popravljanje (reformu). Apslolutna
pravda je u skladu sa situacijom. Obećani Mesija a.s. je rekao da je
ljubaznost u pogrešnoj prilici pogrešna isto kao što je pogrešno ne činiti
postupak ljubaznosti u prikladno vrijeme. On je naredio da imamo
učtivost koju majka pokazuje svom djetetu. On je rekao da činjenje
dobra može biti tri stepena: prvi je gdje osoba čini dobro za uzvrat na
učinjeno dobro, drugi je gdje on čini dobro sam od sebe i od pomoći je
i koristi drugom, onda je tu sprovođenje dobra, gdje osoba ne misli o
tome da činji usluge ili nema nikakavog očekivanja zahvalnosti, to je
dobro učinjeno na način kako majka čini dobro svom djetetu. Zaista,
kad je činjenje dobra primjenjeno bez ikakve mudrosti to nisu dobre
pouke.
Huzur je citirao ajet 9 iz sure Al Maida (5:9) i rekao da kad neko
tvrdi da ima vjeru onda vjernik treba da bude čvrst u potporu pravde.
Kad neko stiče ovaj obziran postupak on prirodno polučuje apsolutnu
pravdu. Obećani Mesija a.s. je rekao da apsolutna pravda ne može biti
postignuta bez iskrenosti.
Mudrost također podrazumijeva savršenstvo znanja. Huzur je rekao
kao što je objasnio u svojoj prethodnoj hudbi da je u islamu i kroz
Časni Kur’an Allah usavršio vjeru. Zaista ova blagoslovljena Knjiga nosi
mnoga pretskazanja koja su bila ispunjena, pretskazanja o kojima čak
ljudi od par stotina godina nisu imali pojma, da ostavimo ljude od prije
14 stotina godina.
Huzur je citirao ajet 20 do 24 iz sure Al Rahman (55:20-24) i objasnio
da je pozivanje u ovim ajetima na dvije vode koje se ulijevaju bilo viđeno
u formi Crvenog i Mediteranskog mora koja su se sastavila kroz Sueski
kanal kao i Panamski kanal koji je povezao Atlanski i Pacifički okean.
Huzur je rekao da je ovo bilo pretskazano u vrijeme kad nije bilo
nikakvog znanja o tome gdje bi ova mora mogla biti.
Ajet 13 iz sure Al Anbija (21:31) jasno objašnjavaju naučni koncept
koji mi danas znamo kao što je Big Ben. U objašnjavanju ajeta 48 iz
sure Al Zarijat (51:48) Huzur je rekao da, kako se znanje svijeta povećava
ovaj ajet (i drugi ajeti Kur’ana) mogu biti prevedeni u skladu s tim.
Hazret Halifa tul Mesih 4 (da Allah ima milosti na njega) je to preveo
kao: ‘I Mi smo izgradili nebo s moći i Mi nastavljamo da ga širimo,’ prema
otkriću Edvin Hubblea da se svemir stalno širi. Huzur je rekao u vrijeme
objave ovog ajeta uopće nije bilo nikakvog pojma o tome da se svemir
širi. Huzur je rekao da je prije nekoliko mjeseci jedan dnevni list izvjestio
da oni sada misle da se svemir širi većom brzinom nego prije.
Huzur je rekao da muslimanski naučnici pogotovu Ahmadi naučnici
se neće zamišljati nad Kur’anskom tvrdnjom ‘poslije’ ovih otkrića, oni
će svoje istraživanje bazirati na Kur’anskim riječima kao što je činio dr
Abdus Selam. Huzur je rekao da je Kur’an pun dragulja koji će nastaviti
da prave otkrivanja do kraja vremena. Što se tiče mudrosti u naredbama
Šerijata kako je navedeno u Časnom Kur’anu, Huzur je citirao ajet 46 iz
sure Al Ankabut (29:46) koji veliča odlike namaza. Huzur je rekao da
je ova naredba za ummet, i ona primjerima objašnjava (ilustruje) načine
i sredstva da napravimo vezu s Bogom. Obećani Mesija a.s. je rekao da
je namaz instrument čuvanja sebe i da je namaz bit (suština) blagoslova.
Huzur je citirao dio ajeta 31 iz sure Al Hadž (22:31) i rekao da je
ovdje spomenut govor neistine povezano sa idolopoklonstvom – da
istakne njegovu ozbiljnost. Huzur je rekao da onaj ko upotrebljava lažan
govor smatra da će ga ‘idol’ neistine izbaviti dok samo istina na kraju
pobjeđuje. Obećani Mesija a.s. je rekao da nije bilo ništa tako omrznuto
kao neisitna. On je rekao da je imao sedam sudskih slučajeva protiv
njega ali on nije rekao ni jednu jednu laž u toku njih i zaista bio
oslobođen iz svakog od ovih slučajeva.
Huzur je citirao ajet 35 iz sure Al ahzab (33:35) čiji prevod glasi:
“I pamtite Allahove ajete i mudrost, koji se uče u vašim kućama.
Uistinu je Allah Znalac tančina, i obaviješten je”.
Huzur je objasnio da je zaista nagrada u učenju Kur’ana, međutim,
stvarni cilj učenja Kur’ana će jedino biti postignut kad su njegova učenja
stvaljena u praksu i kad blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s.
bude na čelu naše svijesti. Huzur je rekao da je spominjanje Božijeg
atributa Al Latif (Znalac tančina) u gornjem ajetu označava da je Allah
upoznat o onom što je očito o nama i o onom što je skriveno o nama.
Ukoliko ne sprovedemo uzvišeno učenje uzvišenog Poslanika s.a.v.s. u
svojim životima mi ne možemo biti istinski vjernici. Da nas Allah
osposobi da razumijemo ovo mudro učenje i da ga stavimo u praksu.