Izlaganje o Allahovim znakovima (ajetima)

Kratki sadržaj

 

U svojoj današnjoj hudbi Huzur je nastavio izlaganje o ajetu 130 iz
sure Al Bakara, čiji prevod glasi:
“Gospodaru naš, pošalji im jednog uzvišenog poslanika između njih,
koji će ih učiti Tvojim ajetima i učiti ih Knjizi i mudrosti, i očistiti
ih; uistinu si Ti moćan, mudar.’’
Ovo je bila dova hazret Ibrahima a.s. u kojoj je on molio Boga za
uzvišenog poslanika koji će obaviti četiri obaveze. Huzur je rekao da je
u svojoj prethodnoj hudbi već objasnio prvu od ove tri obaveze tj.,
‘kazivanje’ o Knjizi i da to kazivanje nije tek jednostavno iziskivalo da
razni ajeti (znakovi) budu kazivani i Huzur je ovo već objasnio.
Huzur je rekao da je zaista u ajetu 4 iz sure Al Maida (5:4) znak
ispunjenja ove dove (2:130) Ibrahima a.s.
Allah je također obećao očuvati Časni Kur’an (15:10) kroz koji je
bilo objavljeno Njegovo konačno učenje. Zaista je ova poruka Knjige
bila očuvana u toku života Poslanika s.a.v.s. preko raznih drugova
(ashaba) koji su ga naučili napamet i pisara koji su ga, na upute Poslanika
s.a.v.s. zapisali.
Huzur je rekao da Deđal kuje planove da unese promjene ovoj Knjizi,
no to naravno neće biti uspješno. U 1999. godini neka Evenđelska
kršćanska crkva u USA je objavila ‘novu’ verziju Kur’ana i nazvala to
Furkan-ul-Haq izmišljajući svoje vlastite ajete da pripremi muslimane
za drugi dolazak Mesije.
Drugi pokušaj je napravljen od nekih licemjernih muslimana koji su
protiv ‘Šerijata’. Oni žele da izvade Kur’anske ajete koji se odnose na
borbu. Huzur je rekao da je ovo bio visoki kukavičluk i ovo je bio
pokušaj da se zadovolje kršćani i da stvori razdor među muslimanima.
Ko god možda bude iza ovog pokušaja, oni nikada neće uspjeti, oni
imaju vrlo ograničenu pronicljivost i žele promijeniti Kur’an na način
kako je Biblija bila umetana. Huzur je dodao da nije bilo Božijeg obećanja
da će očuvati originalni (izvorni) tekst Biblije.
Huzur je rekao da je dova hazreti Ibrahima a.s. bila ispunjena i cijeli
svijet se osvjedočio ovome. Religija je od Boga bila usavršena u vjeri
islam i bila je data onome koji je bio Pečat svih Poslanika; sada više
neće doći nikakav novi vjerski Šerijat niti će ikakav poslanik doći osim
u potpunoj podređenosti Poslaniku islama s.a.v.s.. Huzur je rekao da je
zaista neprijateljstvo prema islamu bilo također predviđeno i
pretskazano zato što je Allah htio da proglasi da je On Sveznajući i Sveupoznat.
Huzur je rekao da oni muslimani, koji su zbunjeni nad nekim od
učenja Časnog Kur’ana treba da traže shvatanje o tome od Imama ovog
doba.
Huzur je rekao da je učenje Časnog Kur’ana jasno i on sadrži obaveze
i naredbe od kojih su neke na individualnom a neke na općem stepenu.
Naredbe se mijenjaju sa situacijom koja prevladava. Jedna od općih
naredbi je naredba o borbi koju neki ljudi nalaze zbunjujućom. Prvo,
vlastita historija onih izvana koji izazivaju zbunjenost među
muslimanima u ovom poledu napunjena je borbama i čak su u sadašnjem
dobu u neprestalnom stanju borbe. Osim toga, kad Časni Kur’an naređuje
borbu u situaciji rata, tu su mnogi uvjeti vezani za to; tj., samo da se
borimo (pružamo otpor) kad smo napadnuti ili proganjani. Ovo je
poduprto brojnim naredbama poštene igre ako treba da bude borbe.
Zaista je ‘sudija’ sadašnjeg doba (Obećani Mesija) upravljao da je s
njegovim dolaskom borba za vjeru ukinuta (povučena) i samo one
taktike treba da budu upotrijebljene koje protivnici koriste tj., da branite
svoju vjeru sa pisanom riječju. Sada džihad treba da bude džihad pera
i znanja a ne sablje ili sile, i niti je Poslanik s.a.v.s. ni njegovi drugovi
ikada izveli drugačiji zaključak iz riječi džihad. Huzur je dodao da, ako
je džihad dozvoljen u obliku borbe to je kada jedna zemlja napadne
drugu zemlju i ‘borba’ ne treba da bude od strane ‘organizacija.’
Zatim je Huzur pročitao kratke isječke iz pisanja zapadnih učenjaka
kao što je John Barton, sir H.A.R. Gibb, sir William Muir i Maurice
Bucaille itd., koji potvrđuju da originalni tekst Časnog Kur’ana, kako je
objavljen Časnom Poslaniku s.a.v.s. ostaje nepromijenjen.
Huzur je pročitao iz veličanstvenog pisanja Obećanog Mesije a.s.:
“Ovo je savršena Knjiga. Tako reći, veličanstvena i uzvišena Knjiga
koja proizilazi iz Božanskog znanja. U pogledu ove Knjige
ustanovljeno je da je njen izvor i vrelo Vječno Biće Sve-mudrog.”
Pozivajući se na nju kao Knjigu, Svemogući Bog je ukazao da je ovo
Knjiga koja potiče iz znanja tog Bića sa visokim atributima, Koji je
neuporediv i bez premca, i Čije savršeno znanje i sitne misterije su jako
daleko od granica ljudske moći viđenja.
Onda je rečeno da je tijelo Kur’ana tako dobro promišljeno (razborito)
da u njemu nema ostavljenog nikakvog prostora za bilo kakvu vrstu
dvoumice, značeći da on nije kao druge knjige tek priča ili povijest,
nego je obuhvat ubjedljivih argumenata i rasuđivanja, i izlaže jasne
dokaze svojih ciljeva i svrhi, u samom sebi je čudo koje djeluje kao
oštra sablja za uklajnjanje dvoumica i sumnji, i ne ostavlja stvar
prepoznavanja Boga na stepenu zasnovane pretpostavke Njega da treba
biti, nego stvar dalje vodi do sigurnosti o Njemu da jeste.
Uprkos veličanstvenosti ovih svrhi koje se uveliko zabrinute
djelovanjem i reformom, on nastvalja da određuje (definiše) ove četiri
svrhe što je njegova krajnja namjera, a to je opskrba upute za
bogobojazne.
(Brahin e Ahmadiyya, Ruhani Khaza’in – gornji prevod je uzet iz
knjige ‘Suština islama’ tom 1, str. 398-399)
On najvaljuje da je ova Knjiga bila obajavljena za uputu onih koji će,
zbog svoje čiste unutrašnjosti, i osjećaja razumnosti, i razborite inteligencije,
i žudnje za traganjem za istinom, i ispravnim motivima, na kraju stići na
visoki stepen vjere i prepoznavanja Boga i savršene bogobojaznosti. Drugim
riječima, oni, o kojima Bog zna da je njihova priroda primjerena ovoj uputi
i koji mogu napraviti napredak u istinskim pronicljivostima, na kraju će
biti upućeni ovom Knjigom; i ova Knjiga će doprijeti do njih i Bog će ih
osposobiti da slijede pravi put prije svoje smrti.
Prema tome Bog je jasno iznio da će oni, koji su u Božijem znanju
vrijedni da budu upućeni i posjeduju odliku bogobojaznosti po svojoj
prirodi, sigurno biti upućeni kroz Časni Kur’an.’
Huzur je rekao da ako ovi izvori Deđala pokušavaju da promijene ili
preprave Časni Kur’an oni će se suočiti sa bolnim krajem i nikada neće
uspjeti u svojim pokušajima, dok će oni čistog srca dožovjeti
revolucionarne promjene.
Zatim je Huzur pročitao još jedan dugačak i dubok isječak iz knjige
Obećanog Mesije ‘Jung e Muqqadus’ u kojoj on govori o izvanrednosti
svete Knjige pozivajući se na kur’anske ajete iz sure Ibrahim (14:25-
27). On iznosi da je prvi znak Svete Knjige zavisan od činjenice da su
njeni principi vjere dobro ustanovljeni i uzvišeni, koji mogu biti
prihvaćeni čovjekovom prirodom. Drugi znak je da njena tačnost treba
da bude otkrivena onim ljudima koji razmišljaju i zamisle se nad
prirodom. Treći znak treba da bude da će ona za svo vrijeme rađati
plodove. Obećani Mesija a.s. dalje objašnjava da ovaj treći znak vječnog
rađanja plodova označava Božije prihvatanje i čuda kao što je izneseno
u ajetima iz sure Ha Mim Al Sedžda
“Zaista, onima koji kažu: ‘Naš Gospodar je Allah,’ i onda ostanu
ustrajni, meleki se stalno spuštaju (govoreći): ”Ne bojte se i ne
žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.
Mi smo vaši prijatelji u ovom životu i na ahiretu. Vi ćete u njemu
imati sve što vaše duše požele, i u njemu ćete imati sve što budete
tražili –kao gostoprimstvo od Onog koji mnogo prašta, Milostivog.”
(41:31-33).
Obećani Mesija a.s. također objašnjava ljepotu ovog umjerenog
učenja Časnog Kur’ana u poređenju sa strogošću učenja Musaa a.s. i
blagosti učenja Isaa a.s. citirajući ajet 41 iz sure Al Šura
“A zlo se može uzvratiti istom mjerom; a ako neko oprosti i to dovede
do popravljanja, njegova nagrada je kod Allaha. Zaista, On ne voli
prijestupnike.” (42:41).
Ovo učenje je dalje pojačano ajetom 91 iz sure Al Nahl
“Zaista, Allah naređuje pravednost, i dobročinstvo, i da dajete kao
(što djete) bližnjim svojima; i zabranjuje bestidnost, i ružan govor,
i prekoračenje. On vas savjetuje da primite pouku.” (16:91)
u terminima tretiranja drugih sa uljudnošću i na način kao što bi
tretirali svoje bližnje i drage.
Huzur je zaključio da je ovo prelijepo učenje bilo objavljeno
uzvišenom Poslaniku s.a.v.s. koji je to onda nama dao. Da nam Allah
pokloni sposobnost da to razumijemo, da to sprovedemo u svojim
životima i da to raširimo u svijetu.