U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Burno stanje u svijetu

Kratki sadržaj

 

Huzur je dao izlaganje o burnom stanju stvari širom svijeta s izgledom
dolaska Obećanog Mesije a.s.
Huzur je rekao da je cijeli svijet, bilo zapad ili istok, razvijeni svijet
ili svijet u razvoju, zavijen je u haotično stanje stvari. Neki su zabrinuti
o unutrašnjem neredu u svojim zemljama, neki su zabrinuti zbog
terorističke prijetnje – prijetnje terorizma koji potiče iz političkih ili
takozvanih religioznih temelja; takozvanih zato što ni jedna istinska
religija ne promoviše terorizam, osobito učenje islama. U islamu je
potpuno neprihvatljivo za stanovnika jedne zemlje da počini takva djela,
no žalosno je da neki ljudi čine prijestupe u ime Boga. Zatim su tu
narodi koji su zapali u prirodne nesreće, ukratko svatko ko ima samilost
(sažaljenje) prema ljudskom rodu ne može a da ne razmišlja da izgleda
da niko na svijetu nema mira. U ovom dobu samo su Ahmadi muslimani
ti koji se zamišljaju nad ovim izgledima. Huzur je rekao da je obaviješten
kroz poštu koju prima i kroz druge izvore da je većina Ahmadi
muslimana zabrinuta o globalnoj situaciji kao i o stanju stvari u svojim
zemljama. Ovo razmišljanje je rezultat revolucionarne promjene vjere
ljudi, koju je izvršio Obećani Mesija a.s. Zaista je on rekao da je jedan
od razloga njegovog dolaska bio da ojača vjeru i dokaže postojanje
Boga ljudima. On je osjećao da je stanje stvari takvo da je uzdanje koje
ljudi imaju u ovosvjetska sredstva nedostajalo u njihovoj povezanosti s
Bogom. On je rekao da je bio opunomoćen da ponovo uspostavi vezu
između Boga i Njegovih stvorenja i da zaustavi vjerske ratove. On je
rekao da su dvije glavne naredbe Kur’ana naredbe što se tiče Božijeg
jedinstva i samilosti prema ljudima.
Huzur je rekao da smo mi zaista sretni da smo prihvatili Imama
ovog doba koji je bio poslan radi reforme svijeta u vrijeme kad je
koristoljublje (vlastiti interes) uzelo maha. On nam je pokazao put da
izbjegnemo to zlo tako da je sada zadatak svakog Ahmadi muslimana
da radi na utemeljivanju Božijeg jedinstva, da stvori ličnu vezu s Bogom
i da ima smailost prema stvorenjima. Huzur je rekao da je za zadnjih
stotinu godina Zajednica činila najveće moguće napore, rođene iz
samilosti, za ovu svrhu. Mi treba da nastojimo i objasnimo ljudima
razloge i uzroke za ove nesreće i nemire koji se događaju svuda oko
nas. Mi ovo treba da činimo unutar svog djelokruga kroz pisanja pisama
novinama i drugim sredstvima i izvorima (spisima). Prenesite ovu
poruku da ova uznemirenst neće popustiti i mir ne može biti utemeljen
dok se nastavljaju prekršaji protiv onoga ko je bio poslan od Boga.
Svijet pripisuje sezonske oluje i ekstremno vrijeme promjenama klime
itd. Međutim, to rađa razmišljanje da je prije sto godina osoba proglasila
da će, ako ljudi ne obrate pažnju ovoj Božijoj poruci, Bog pokazati
(Svoju srdžbu) kroz prirodne nesreće. On je također upozorio o
zemljotresima koji su se izbijali sa začuđujućom učestalošću u zadnjih
stotinu godina.
Pozivajući se na ciklon koji ovih dana hara u Bangladešu Huzur je
rekao da je ovo najveći ciklon u zadnjih 47 godina koji je ostavio 600,000
ljudi bez kuće. Neki Ahmadi muslimani su također podnijeli materijalni
gubitak u ciklonu ali do sada Božijom milošću nije bilo izgubljenih života
kod Ahmadi muslimana. Huzur je rekao da su volonteri iz Humanity
First (Humanitarne organizacije Džemata) VB i Kanade na putu za
Bangladeš sa pomoći. Prema tome Zajednica se priprema da donese
pomoć ljudima tamo, kao što čini svuda drugo. U zadnje dvije godine
ili tu negdje Ahmadi muslimani u Bangladešu su do velike mjere bili
uznemiravani. Neobrazovane, naivne mase su potaknute da izazivaju
štetu Ahmadi muslimanima; međutim naša Zajednica je uvijek tamo
da pomogne kad je pomoć potrebna. Ovo je zaista odlika Zajednice
Obećanog Mesije a.s. zato što je on proglasio da je jedan od njegovih
zadataka bio da usadi samilost prema ljudima.
Zatim je Huzur istakao situaciju u Pakistanu i rekao da je u Pakistanu
Ahmadi muslimanima zabranjeno da kažu Allahu ekber, zabranjeno im
je da prizivaju blagoslove (uče salavate) na Časnog Poslanika s.a.v.s..
Oni su ovo obično držanje propisa tamo preokrenuli u ‘kriminal’ za
koji je kazna dugogodišnji zatvor. Naravno potpuno je druga stvar da
oni nisu bili u stanju da uklone ljubav prema Bogu i ljubav prema
Poslaniku iz srca Ahmadi muslimana. Uprkos tome, kad je prije dvije
godine strahovit zemljotres potresao Pakistan u kojem je stotine hiljada
ljudi poginulo, uprkos svim proganjanjima protiv Ahmadi muslimana
koje pakistanska vlada dodjeljuje kroz svoje zakone, naša Zajednica je
najvelikodušnije pomogla. Mi smo osnovali kampove za pomoć koji su
bili u radu nekoliko mjeseci, jedanput je čak skladište medicinske opreme
bilo zapaljeno od neprijatelja Zajednice ali mi smo dalje nastavili. Huzur
je rekao u vremenu poslije zemljotresa mnogi ljudi su oboljeli od nervne
poremećenosti; naša Zajednica je uz velike troškove osnovala u Kašmiru
posebno odjeljenje za ove pacijente. Huzur je rekao da je Obećani Mesija
a.s. u nas usadio istinsku i iskrenu samilost prema ljudima. Izjašnjavajući
se o trenutnoj situaciji u Pakistanu Huzur je rekao da su nemiri, nered,
ubistvo i pustošenje u zemlji prevladavaju. Vlada i njeni radnici su u
zategnutim odnosima, političari su upleteni u svojim sebičnim ciljevima,
sudstvo, agencije za provođenje zakona su jedino zabrinute sobom.
Ranije je tamo bila vlada unutar vlade u Islamabadu, sad je tamo pobuna
u Sawatu (oblast Pakistana). Jedne novine su otvoreno iznijele da je
pobunjenička ćelija u Salwatu nekada imala podršku vlade a sad je
armija postrojena protiv njih. Tamo nema opsanosti od vanjskog
neprijatelja nego se armija bori s neprijateljem unutra koji je najopasniji
od svih.
Huzur je rekao da kad je vlada Pakistana u 1974. godini proglasila
Ahmadi muslimane nemuslimanima oni su navodili da je Rabva
samostalno osnovala vladu. Hoće li oni sada reči da je vlada bila
osnovana unutar Rabve ili se stvarna prava buna dogodila u Sawatu?
Ahmadi muslimani su uvijek poštovali zakon, čak kad je njihova vlastita
zemlja bila oduzeta od drugih, i Ahmadi su, radije nego da budu upleteni
u sukob s njma, tražili pomoć zakona. Međutim, poslije trideset godina
Visoki sud još uvijek nije donio odluku i na ovoj zemlji je provedena
(nezakonita) izgradnja objekata. Kad je Visoki sud obaviješten da je
ovo kršenje zakona i nepoštivanje suda, njihov odgovor je ‘zašto se vi
uzbuđujete to je naše “nepoštivanje”.
Huzur je rekao da je situacija takva da je najgora moguća izopačenost
(korupcija) raširena u svakom odjeljenju zemlje i razlog za ovo je da je
stanje njihove vjere zlosretno i Sudnji dan se smatra tek pričom. Kad
razmislimo, svi nemiri i nered u zemlji vode porijeklo iz njihovog
odbijanja Imama ovog doba.
Huzur je rekao sa sadašnjim stanjem zapleta (izvanrednog stanja) u
zemlji ustav bio suspendovan, međutim, ustav nije bio suspendovan
neplanski; tačka zakona koja proglašava Ahmadi muslimane
nemuslimanima i dalje ostaje, zaista, bilo je posebno najavljeno da ova
tačka ostaje na snazi. Huzur je rekao da se oni boje onih koji stvaraju
teror u ime religije više nego što se boje Boga.
Huzur je nalagao sve da molimo Boga za Pakistanske Ahmadi
muslimane da ne budu stavljeni u bilo kakavu nevolju. Na nama je da
kažemo svima u okviru svog životnog djelokruga da se zamisle o tome
da li je ovo ili nije uplitanje u Božije zakone? Huzur je rekao da neki
ljudi otvorenog razuma u Pakistanu su sada započeli da iznose svoje
mišljenje da sve teškoće koje neprestralno pogađaju zemlju su zbog
Božijeg nezadovoljstva s njima, međutim, njima nije jasno zašto je Bog
nezadovoljan s njima. Zaista, onaj koji je tvrdio (da je od Boga) rekao
je da će Bog pokazati znakove njemu u potporu; oni treba da se obazru
na ove znakove!
Oni ne samo da su uveli tiranske zakone u Pakistanu, Ahmadi
muslimani su tamo ubijani jednostavno zato što su Ahmadi muslimani.
Premda su sudovi donijeli krivičnu presudu u jednom ili dva slučaja no
sve dotle dok su ovi tiranski zakoni u službi, nije važno koja vlada je na
vlasti, on će biti sudjelovanje u ovom ugnjetavanju.
Huzur je rekao da je ljubav prema domovini dio vjere pojedinca,
zbog toga mi kažemo vladi Pakistana i njenom narodu da ako žele da
budu oslobođeni od Božije kazne treba da provode pravdu. Oni treba
da povodu računa iz situacije u Afganistanu gdje su dvoje Ahmadi
muslimana bili ubijeni – kad je bilo objavljeno Obećanom Mesiji a.s. da
će mu Bog, kad su dvojica od njegovih ljudi bili ubijeni, pokloniti narode.
Danas još u Afganistanu ima (preživjelo je) Ahmadi muslimana, iako
ne mnogo, no, prema Božijem obećanju Obećanom Mesiji su bili
poklonjeni ‘narodi.’ Međutim, opomena koju je Obećani Mesija unaprijed
izrekao o zemlji Kabula obistinila se sa preciznošću i jasno je vidljivo
da onaj ko je dao ovo upozorenje nije bio niko drugi nego čovjek od
Boga.
Huzur je rekao da je samo želio da kaže svojim zemljacima da imaju
malo čula i da od ljudi ne prave bogove. On je rekao da su tražili zemlju
Pakistan radi slobode muslimana, Qaid e Azam (Muhammed Ali Džina)
je muslimane izvadio iz tlačenja i dao im zemlju gdje učenje islama
može biti provedeno pod kojim svaka religija može biti slobodno
praktikovana i gdje prava svakog stanovnika mogu biti poštovana.
Međutim, kasnije su se vlasti uplele u religijska pitanja drugih i nisu
bili pošteni; oni nisu ispunili zahtjeve ovosvjetske pravde i oštro su
proganjali one koji su imali vjeru.
Huzur je rekao da smo mi Ahmadi muslimani prvi u svojoj ljubavi za
Pakistan, u toku njegove nezavisnosti mi smo dali mnoge ogromne žrtve
kao i u ratovima koji su slijedili. Mi danas koristimo sva svoja sredstva
(i sposobnosti) da pomažemo u vrijeme potrebe. Huzur je rekao da on
smatra da jedino pakistanski Ahmadi muslimani, nije važno gdje su u
svijetu, iskreno žele dobro za svoju domovinu i koji iskreno mole Boga
za to. Huzur je rekao da je ogroman broj Ahmadi muslimana u Pakistanu
i molitve ovih Ahmadi muslimana su to što je spasilo Pakistan, inače
postupci ovih takozvanih patriota su takvi da radije nego da spase Pakistan
oni zemlju stavljaju u ozbiljan rizik.
Huzur je pohvalio izjavu jednog MEP (člana Evropskog parlamenta)
koji je obrazlagao da ne treba da se zaustavi pomoć Pakistanu jer će
ovo imati štetan efekat na stanovništvo zemlje koje je u nepovoljnom
položaju. Nasuprot, Huzur je rekao, naš vlastiti vođa (Benazir Buto) i
drugi govore da Evropska zajednica treba biti prisiljena da zaustave
ovu pomoć tako da vlada (Pakistana) bude pod pritiskom. Neki u
Pakistanu praktično pozivaju ljude sa strane da riješe problem ove
zemlje. Ipak su vrlo ponosni da su riješili ‘90 godina star problem’. Da
Allah ima milosti prema ovoj zemlji i ako bezosjećajne vođe ne mogu
biti reformisani da On onda dadne ovoj zemlji vođe koji imaju interes
zemlje na srcu; svaki Ahmadi, pogotovu Pakistanski Ahmadi muslimani,
bilo da proživljavaju Pakistan ili ne, treba da mole Boga za ovo.
Zatim je Huzur govorio o situaciji u Indoneziji. On je rekao da izgleda
da se ovih dana tamo širi drugi anti Ahmadija val. U nekim udaljenim
oblastima napadnute su kuće Ahmadi muslimana, i džamije, i prijeti
im se. Neka vladina odjeljenja izgleda da stoje iza ovih situacija s ciljem
da stvore lažno stanje nestabilnosti i opasnosti da bi načinili put za
donošenje zakona protiv Ahmadi muslimana. Allah će razmrskati sve
njihove lukave planove. Oni smatraju da mogu zatrti Ahmadijat na ovaj
način. Oni su ovo planirali i nastojali zadnjih stotinu godina. Da je naša
Zajednica bila ‘ljudsko djelo’ ona bi bila izbrisana prije dugo vremena,
međutim Obećanom Mesiji a.s. je bilo obećano da će njegova Zajednica
cvjetati i rasti, zato mi nismo zabrinuti da će oni biti u stanju zatrti
Ahmadijat ili da će biti u stanju da ga ukinu u Indoneziji. Sa Allahovom
milošću Ahmadi muslimani džemata u Indoneziji su prvi u svom osjećaju
žrtvovanja, ako neki pojedinci uzmiču (kolebaju) u svojoj vjeri Allah
nam pokloni isti toliki broj ljudi sa velikom vjerom i vjerovanjem.
Huzur je rekao da smo mi svjedoci da se objava data Obećanom
Mesiji a.s. ‘Ja ću uputiti tvoju poruku do uglova svijeta’ ispunjava svaki
dan sa ponovnom veličanstvenošću, zbog toga to nije zabrinutost,
međutim, zabrinutost je da Allah zaštiti svakog Ahmadi muslimana od
svake štete. Huzur je rekao da Ahmadi muslimani širom svijeta treba
uvijek da vode računa da nikada ne uzmu zakon u svoje ruke i da
nikada ne prestanu da slu`e ljudima zbog neprijateljstva drugog i da se
ne odmiču od širenja Allahove poruke.
Huzur je rekao da je prije nekoliko godina kad je tsunami nesreća
pogodila Indoneziju tamo postojalo oštro neprijateljstvo protiv nas u
ovoj zemlji. Međutim, mi smo im pomogli jer su Božijom milošću naša
srca napunjena samilošću prema ljudima. Naš je zadatak da im
pomognemo čak iako oni nas ubodu otraga. Naša nagrada nije kod
njih, samo Allah ima nagradu za nas. Naš zadatak je da širimo
dobročinstvo radi Allaha, za ovo svaki Ahmadi treba da radi s molitvama
i sa strpljenjem i da se ne umori zbog proganjanja jer mi moramo ispuniti
svoje obaveze.
Citirajući ajet 154 iz sure Al Bakara
“O vi koji vjerujete! Tražite pomoć sa strpljenjem i namazom; sigurno
je Allah sa strpljivima.” (2:154)
Huzur je rekao da nas ovi ajeti umiruju da se vratimo Allahu u punoj
poniznosti, da su ova proganjanja kušnja i da je strpljenje u tome da
budemo ustrajni i pokretljivi (elastični). Naspram ovih neprijateljstva
mi ne treba da tražimo pomoć od bilo kojih ovosvjetskih sredstava nego
da samo tražimo Allahovu pomoć, da stavimo Njegove naredbe u praksu
i da odbacimo zlo, Njegova pomoć će doći, krajnja pobjeda je pobjeda
Zajednice Obećanog Mesije a.s. to je Božije obećanje da će Ahmadijat,
istinski islam, biti pobjednik.
Citirajući ajet 48 iz sure Ibrahim (14:48) Huzur je rekao da svaki
Ahmadi musliman treba da bude uvjeren da je u skladu sa Božijim
obećanjem Allahova pomoć uz Zajednicu Njegovih miljenika. Huzur je
molio Boga da naši protivnici ne dođu pod Allahovu odmazdu – kao što
ovaj ajet spominje – zbog svoje gluposti, da shvate Božije upozorenje.
Huzur je rekao da oni mogu biti u stanju da nam zadaju trenutnu
teškoću no oni nikada ne mogu oduzeti mir koji nam je naša vjera dala.
Mi uvijek tražimo pomoć od Allaha i molimo Ga ‘Uputi nas na pravi
put’ (1:6) kako ne bi bili nestrpljivi. Naš zadatak je da pokazujemo
krajnje strpljenje tako da budemo korisnici Allahovih blagoslova.
Poslije čitanja isječka iz pisanja Obećanog Mesije a.s. Huzur je završio
dovom da Allah osposobi svakog od nas da idemo putem istinitosti i da
budemo u stanju da razumijemo Ahmadijjat, istinski islam, u skladu sa
učenjima i željama Obećanog Mesije a.s.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp