Prava siročadi, udovica i razvedenih žena

Kratki sadržaj

 

Huzur je proučio slijedeće ajete:
“I pitaju te o siročadi. Ti reci: ‘Njihovo unapređivanje je dobra stvar.’
A ako se sa njima izmiješate, oni su vaša braća. A Allah zna
razliku između smutljivca i onog koji unapređuje. A da je Allah
htio, On bi vas, sigurno, stavio u teškoće. Sigurno je Allah moćan,
mudar.” (2:221)
“A oni od vas koji umru i ostave iza sebe žene, za njih je oporuka da
imaju opskrbu za godinu dana (u svojim domovima) i da ne budu
istjerane. A ako one same iziđu, neće biti grijeha na vama šta god
one na ugodan način za sebe odluče. A Allah je moćan, mudar.”
(2:241)
“A razvedene žene treba da čekaju tri menstruacije; i nije im
dopušteno da skrivaju ono što je Allah stvorio u njihovim
maternicama, ako vjeruju u Allaha i Sudnji dan; a njihovi muževi
imaju najveće pravo da ih uzmu natrag ako žele popravak. I one
(žene) imaju pravo nad muškarcima kao što oni (muškarci) imaju
nad njima; inače, muškarci imaju jednu vrstu prednosti nad njima.
A Allah je moćan, mudar.” (2:229)
Zatim je Huzur dao izlaganje o pravima ranjivih grupa društva:
siročadi, hudovica i razvedenih žena. Huzur je rekao da je vjernicima
data svijest o njihovim obavezama prema ovim ranjivim grupama da
osiguraju da ove grupe ne razviju osjećaj izolovanosti i osjetljivosti i iz
ovog razloga se svaki od gornjih ajeta završava Božijim atributima Al
Aziz (Moćni) i Al Hakim (Mudri). Ovo je zato da usadi osjećaj među
ranjivim da, ako oni koji su na vlasti nisu pošteni prema njima, tu je
Moćni i Mudri Bog nad njima Koji zgrabi i kažnjava one koji se ogriješe,
da je On Glavno vrelo sve moći i da će On osuditi one koji se ogriješe.
Tako su oni koji vjeruju u Kur’an bili upozoreni da je, nakon što
tvrde da imaju vjeru, za osudu ne ispunjavanje onoga što pripada
ranjivim. Zbog toga su oni koji su odgovorni da prave društvenu
harmoniju ali to ne održe zaslužni kazne za bilo kakvu uznemirenost ili
negativan odgovor koji dolazi od ranjivih grupa u društvu. Gornji ajet
se obraća onima koji uzurpiravaju ili ne ispunjavaju ono što je dug
prema njima, i kaže da uvijek vode računa da Moćni Mudri Bog motri
nad svim.
Prvi od tri ajeta je o siročadima. Kur’an sadrži mnoge naredbe o
pravima siročadi i mnoge naredbe o samilosti prema njima. On ih
uspoređuje s našom braćom naglašavajući tako značaj brige o njima.
Zaista je čovjek najviše brižan za fizičku, moralnu i duhovnu dobrobit
svoga brata; čovjek je nejuznemireniji ako je njegov brat bolestan; slično
tome Allah kaže da su siročadi kao naša braća i njihovo zdravo odgajanje
treba da uvijek bude na umu i treba da se borimo da ih učinimo
dinamičnim dijelom društva. Islamsko učenje je učenje o ljubavi ali i
čvrstoći kad je potrebno, i uvijek je namjera aspekt popravljanja i
poboljšavanja. Braći siročadi treba da bude dat isti tretman upravo onako
kako tretiramo svoje najbliže rođake. Citirajući ajet 10 iz sure An Nisa
(4:10) Huzur je rekao: vodite brigu o siročadima tako da Allah zaštiti
vas i vaše potomstvo od svake žalosti.Vodite brigu pogotovu o djeci
onih koji su svoje živote dali za put vjere i koji su ubijeni kao šehidi
tako da potomci ubijenih razviju osjećaj ponosa, uvijek treba da bude
učinjeno da takva djeca osjećaju da su oni sa cijelom zajednicom i da se
o njima brine baš kao što brat brine o bratu, oni treba da imaju osjećaj
udovoljenja da ih je Zajednica odgojila na zdravim moralnim
vrijednostima.
Roditelji nekih siročadi ostave imetak iza sebe, i njihovim najbližim
rođacima je naređeno da nemaju planova nad njihovim imetkom.
Citirajući dio ajeta 7 iz sure An Nisa
“I ispitujte siročad dok ne dorastu za brak; onda, ako u njima uvidite
zrelost, dajte im njihov imetak; i nemojte ga jesti rasipnički i u
žurbi od straha da oni ne odrastu. A ko je bogat, neka se uzdrži (da
ne jede njihov imetak); a ko je siromašan, neka jede (od toga)
pravično. A kad im vraćate njihov imetak, onda neka budu svjedoci
s njima. A Allah je dovoljan za obračunavanje.” (4:7)
Huzur je rekao da ponekad rođaci čak ne predaju imetak siročadi
kad oni dostignu godine zrelosti. Allahu je ovo neizmjerno mrsko.
Odgajanje siročadi treba da bude sa čistim namjerama, ako ovo nije
slučaj onda, za vrijeme dok je imetak siročeta korišten u njegovom
odgajanju također ga koristi staratelj za svoje svrhe. Kad siroče bude
upoznato o ovom kad dostigne godine zrelosti tu je onda nesloga i
sukob između bliske rodbine, stvari dođu do suda. Ponekad su prepirke
podnesene Zajednici, neki ljudi, koji žele da to riješe privatno, pišu
svoje očajničke sukobe Huzuru. Zaista kao što prvi citirani ajet kazuje,
da je Allah htio On je mogao staviti ljude u teškoću u pogledu podizanja
siročadi, ali ako postoji potreba, njihov imetak može biti upotrebljen za
njihovo uzdizanje, međutim ništa od toga ne smije biti upotrebljeno
lično za staratelja.
Zaista kao što ajetu 11 iz sure An Nisa (4:11) kaže da oni koji izjedaju
imetak siročadi gutaju vatru u svoje stomakove.
Najglavnije je učiniti siročad aktivnim, korisnim dijelom društva.
Upotreba Božijih atributa Moćni i Mudri na kraju ajeta (2:221) ukazuje
da, premda su siročad ranjivi i nejaki no društvo treba da vodi računa o
Moćnom i Mudrom Bogu Koji ima Svoju brižnu ruku nad njima.
Drugi citirani ajet na početku hudbe je bio 2:224 i spominje drugu
ranjivu grupu društva – hudovice. Društva u zemljama u razvoju često
ne vode brigu o ovoj ranjivoj grupi, čak su obrazovani među njima
nepravedni. Muslimanima je posebno propisano o pravima žena pošto
je Kur’an objasnio ova prava prije 1400 godina dok su ovi ljudi tek sada
potakli prava žena. Pozivajući se na ajet citiran na početku (2:241)
Huzur je rekao da islam daje pravo hudovici da ostane u kući svog
umrlog muža godinu dana ako ona želi, i ovo je pored propisanog
perioda od četiri mjeseca i deset dana poslije smrti njenog muža. Ideja
je da hudovici treba biti dato koliko god je moguće susretljivosti u
slučajevima kad je, na primjer kuća umrlog oporučena nekom drugom
osim hudovice, i toj osobi je naređeno da strpljivo čeka godinu dana i
da ni na koji način ne uznemirava hudovicu. Međutim ako ona želi da
napusti kuću sama od sebe ona to može učiniti. Ovo je naredba Moćnog
i Mudrog Boga i ako nije stavljena u praksu onda je ta osoba za osudu.
Drugi ukaz u ovom ajetu je da ako hudovica napusti kuću zbog ponovne
udaje onda je to njena poštena i prikladna odluka. Nekim dijelovima
zajednice nije po volji da se hudovica ponovo uda iako je udavanje
hudovica poželjna praksa. Huzur je objasnio da je Halfatul Mesih I r.a.
rekao da se u nekim društvima, kao na indiskom podkontinentu, udaja
hudovice smatra gubitkom ugleda i protiv časti, međutim, u ovom ajetu
Allah nas podsjeća da je Njegovo ime Al Aziz i da On ima najveću čast
i On kaže da se hudovica treba ponovo udati; u tome je podsjećanje za
one koji se kose s Njegovom zapovjedi.
Treći ajet citiran na početku je o razvedenim ženama. U slučaju
razvoda islam naređuje propisani period čekanja za žene poslije kojeg
su slobodne da se ponovo udaju. Na drugim mjestima je u Kur’anu
rečeno da nikakva zapreka ne treba da bude stavljena u njihovoj
ponovnoj udaji, da su one u stanju da naprave svoju vlastitu odluku.
Ako poslije razvoda žena spozna da je trudna onda ona treba da to
dadne na znanje svom mužu. Moguće je da muškarac osjeća samilost u
takvim primjerima i želi da se pomiri. Bliskoj rodbini je naređeno da se
ne upliću i da ne sprečavaju pomirenje, kako se nekad događa. Huzur
je rekao da je ponekad porodica djevojke ta koja stvara zapreke u
pomirenju protiv želje djevojke. On je rekao da prima pisma od djevojaka
koje govore da su njihove porodice vođene lažnim osjećajem ponosa i
u svom postupanju razaraju njihov brak. Huzur je rekao ovaj poseban
ajet kaže da muškarci i žene imaju jednaka prava jedno nad drugim.
Na bazi odnosa koji je formiran na obećanju i zakletvi obome je – i
mužu i ženi – naređeno da ispunjavaju prava jedno drugog. Islamske
naredbe kao što su ove je bilo to što je preokrenulo društvo jer ni jedna
druga religija nije ženama dala prava na ovaj način.
Huzur je rekao da u ovo vrijeme razvod postaje vrlo uobičajen.
Muškarci treba da naprave svoje odluke poslije mnogo razmišljanja.
Ozbiljno i staloženo (trezveno) razmišljanje nad ovim stvarima može
preokrenuti kućanstva u kolijevke mira, ljubavi i sklada. Huzur je rekao
da ovaj ajet također objašnjava da u nekim stvarima muškarci imaju
nadmoćnost (prednost), prvenstvo (prioritet) nad ženama zbog njihovih
obaveza i odgovornosti, i zbog toga žene treba da im dozvole slobodan
prostor. Huzur je rekao da su muškarci određeni brižnicima nad ženama
međutim s ovim oni imaju odgovornost da paze na svoju porodicu, što
je propis od Moćnog i Mudrog Boga. On je taj Koji je utemeljio prava
muškaraca i žena, i govoreći da je On Moćni i Mudri, On je pojasnio da
iz ovog prvenstva koje je dato muškarcima nad ženama ne treba da
bude uzeta bilo kakva neopravdana prednost jer Moćni God stražari
nad njima. Oni treba da upotrijebe svoju prednost na ženama samo
toliko koliko se traži (koliko je potrebno) dok ispunjavaju svoje obaveze.
Ako tako čine samo onda će steći od mudrosti Mudrog Boga. Ovo je
propis Moćnog Boga, propis koji širi dobro, i ako nije stavljen u praksu
uništen je društveni mir, i oni koji su krivi podložni su kazni Moćnog
Boga.
Huzur je molio Boga da svi budemo u stanju da shvatimo ovo
pronicljivo učenje.
Zatim je Huzur tražio da činimo dove za Pakistan. On je rekao da je
situacija tamo svima jasna; vlada, političari i takozvane vjerske vođe,
svi su se izgleda nagnuli ka uništavanju zemlje. Da Allah zaštiti ovu
zemlju, zemlju do koje se došlo sa mnogim žrtvama. Ahmadija zajednica
je također napravila mnoge žrtve za stvaranje Pakistana. Huzur je rekao
da je dug ljubavi prema domovini nalaže za sve Pakistance koji su
smješteni u inostranstvu da mole Boga za Pakistan. Ova zemlja kreće
prema potpunom razaranju; da Allah dadne osjećaj onima koji ovo
rade i ako nije u njihovoj sudbini da onda ljudi koji imaju samilosti za
mase dođu na vlast.