Prihvatanje dova i postizanje Božije blizine

Kratki sadržaj

 

“A kad te Moji robovi pitaju za Mene, zaista sam Ja blizu. Ja
odgovaram na molitvu molitelja kad Me zove. Zato oni treba da se
odazovu Meni i da vjeruju u Mene, da bi bili upućeni.” Sura Al
Bakara (2:187)
Huzur je svoju današnju hudbu bazirao na gornjem ajetu. On je
objasnio da je ovaj ajet stavljen u Časnom Kur’anu između dva druga
ajeta koji objašnjavaju uzvišenost mjeseca ramazana i stvari koje su
povezane sa tim. Prema tome on pokazuje da je ovaj mjesec poseban u
terminima postizanja blizine Bogu i oprosta grijeha.
Navodeći hadis Huzur je rekao da je melek Džebrail rekao da je
uništen onaj ko doživi mjesec ramazan a ne postigne oprost, a da su
oprošteni grijesi onoga ko ustane noću u toku ramazana s namjerom da
ispuni zahtjeve vjere i da čini dobro.
Huzur je rekao da u toku ramazana Allah daje poseban položaj onima
koji Ga traže. Iako On sluša one koji Ga sa iskrenošću cijelo vrijeme
usrdno mole, ipak zbog posebnog ambijenta usrdne molbe tokom
ramazana On sluša više nego u druga vremena.
Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao na početku ramazana: ‘Ljudi, uskoro
nad vama sciće uzvišeni i blagoslovljeni mjesec koji ima noć koja je bolja
od hiljadu noći.’ Huzur je objasnio da su prvih deset dana ramazana
dani milosti, slijedećih deset dana su dani oprosta i zadnjih deset dana
su dani spasa od D`ehennema. On je rekao da su dani milosti prošli i mi
sada prolazimo kroz dane oprosta. Za nekoliko dana će nad nama biti
dani koji poklanjaju spas od D`ehennema, među njima će biti noć koja
je noć primanja dova, ko god mo`da nađe tu noć. U ovih zadnjih nekoliko
dana treba da nastojimo i usredsredimo se da tra`imo dobrotvornost
Allahove milosti, da tra`imo pokrov Njegovog oprosta, da se oslobodimo
od nečistoća ovog svijeta i da tra`imo ahiret. Da nastojimo i tra`imo
tog Svemogućeg Boga Koji ka`e: ‘Ja sam blizu.’ Međutim, Huzur je
dodao, primanje dova ima svoje uvjete.
Obećani Mesija a.s. je pisao u pogledu gornjeg ajet da Allah pravi
razliku između vjernika i drugih, u tome da su vjernici blizu Njemu dok
drugi nisu, i On sluša njihove molbe i poklanja im prihvatanje, i zbog
toga oni treba da budu čvrsti u vjeri.
Zatim je Huzur objasnio ‘uvjete’ koji uvjetuju prihvatanje molitve.
Prvi uvjet je da imamo sigurnost o postojanju Boga; nepokolebivu
sigurnost. Da je On Gospodar svih svjetova i Gospodar svega, da odlikom
Njegovog svojstva Rububijjata (svojstvo da održava i hrani) On
obezbjeđuje za sve žive stvari i u Njemu su sva svojstva na vrhuncu.
Drugi uvjet je da ne samo imamo sigurnost da Bog postoji nego da
imamo potpunu vjeru u Njega i da imamo želju da Ga tražimo, da tražimo
zajedništvo s Njim. Da usađujemo bogobojaznost i pobožnost za ovaj
cilj – da se očistimo, ili kao što je Obećani Mesija a.s. rekao: ‘..da
postanemo takvi da nam se Bog obraća.’
Treći uvjet je da, iako je naše čvrsto vjerovanje da su svi poslnaici od
Boga, prihvatimo da je primanje molitve sada dovedeno u vezu sa Časnim
Poslanikom s.a.v.s. Kako gornji ajet pokazuje – Moji robovi ‘te’ pitaju –
prema tome mi ćemo imati sredstva da se stavimo u vezu sa Allahom
(priđemo Mu) samo ako imamo potpunu vjeru u Časnog Poslanika s.a.v.s.
Vjera u njega također povlači za sobom vjerovanje u njegova pretskazanja
i da u ispunavanju njegovih pretskazanja prihvatimo njegovog istinskog
poklonika Obećanog Mesiju a.s. Prihvatanje njega je također uvjet vjere.
Ćetvrti uvjet je da je naša molba Allahu da tražimo Njegovo
zadovoljstvo, sa željom da Ga tražimo. Allah kaže da kad čovjek čini
usrdnu molbu s ciljem da ‘Mene sretne’ on Me nalazi blizu.
Huzur je rekao da ako je usrdna molba učinjena tek za ovosvjetske
razloge to je sebično i jednostrano. Ako neko žudi za Božijim odgovorom
on treba da stavi u praksu ono što ovaj ajet označava kao ‘slušaju Mene’.
Peti uvjet je da nastojimo da izbjegavamo sve grijehe. Takva situacija
će potkrijepiti proglas kako je spomenut u ajetu. Obećani Mesija a.s. je
rekao da kad se neko pokaje i ispovjeda da izbjegava sve grijehe, stvoreno
je divno svjetlo jer osoba zove Allaha da dođe i oslobodi ga od grijeha.
Osnovna i najvažnija molba je za izbjegavanje grijeha i za čišćenje sebe.
Kad jednom ova molba postigne prihvatanje i čovjek bude istinski čist u
Allahovim očima, onda za njega čak nije potrebno da moli za sve svoje
potrebe i nevolje jer su oni zadovoljeni Božijim planom.
Šesti uvjet je da dadnemo prednost vjeri nad ovosvjetskim stvarima.
Huzur je rekao da je ova izreka dio zavjeta omladinske organizacije
(Khudam) i također je osmi uvjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. Huzur je
rekao da osoba treba da vodi računa da je musliman koji je prihvatio
istinskog i gorivog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. i da bude pažljiv
da ne napravi grešku prosuđivanja da vjeru dovede na zao glas. Huzur
je dodao da čak i ako osoba treba da podnese ovosvjetski gubitak za
čast vjere treba da to s voljom izdrži.
Sedmi uvjet je da neprestalno tražimo da popravimo sebe u duhovnim
i praktičnim terminima. Huzur je rekao da u svjetlu onoga na što gornji
ajet ukazuje ‘oni treba da slušaju Mene’ mi smo uvijek u potrebi da
popravljamo svoje postupke i svoju duhovnost. Za vjernika put duhovnog
razvoja nema granice i što on više radi na tome njegova duhovnost
postaje viša i sa tim se primanje molitve također umnožava.
Osmi uvjet je da učinimo da molitve ostanu unutar Allahovih zakona.
Najglavnije je da ustrajemo na Njegovim naredbama, da ispunjavamo
prava drugih ljudi. Na primjer neka osoba možda uzurpirava prava
drugog a traži milost od Allaha za sebe. Huzur je rekao da se to događa
u slučajevima roditeljskog starateljstva da jedan roditelj nastoji da dijete
ukloni od drugog. I još gore, Huzur je rekao, oni pišu Huzuru tražeći
dove da dijete ostane podalje od drugog roditelja. Huzur je rekao da je
naredba da ne povrijedimo bilo majku ili oca zbog djece ali ljudi i dalje
uzurpiravaju prava drugog čak nakon što presuda bude donesena od
strane sudijskog odbora.
Huzur je dalje naveo primjere neovlaštenih molitvi i naveo primjer
takozvanih svetih ljudi i pirova Pakistana koji praktikuju načine koji su
suprotni islamskim učenjima i rekao da su Ahmadi muslimani, hvala
Bogu, oslobođeni ovog neznanja.
Deveti uvjet je da treba uvijek da budemo pažljivi da ne samo molimo
u vrijeme teškoće i nevolje nego da spominjemo Allaha u dobra, sretna
vremena. Huzur je rekao da ako se osoba skoncentriše na molitve mimo
onih tokom ramazana onda molitve učinjene tokom ramazana postižu
veće prihvatanje.
Deseti uvjet je da izbjegavamo prenagljenost (žurbu) i da se nikada
ne umaramo od molitve. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Zapamtite da ni
jedna osoba nikada ne može tražiti dobrotvornost od molitve ukoliko
ne nadilazi u strpljenju.’ Huzur je naveo priču ustrajnosti molitvi kako
je činio otac poslanika Jusufa a.s. u toku perioda od četrdeset godina
da vidi svog sina. Huzur je dodao da čak najškrtija osoba na kraju dadne
prosijaku koji je uporan – nema načina da Allah neće slušati iskrene
molitve učinjene tokom vremenskog perioda.
Ustrajnost i strpljenje je zaista veliki uvjet što se tiče poniznog molenja
za molitve i to je put Božije zajednice. Huzur se obratio onima u Pakistanu
i drugim mjestima gdjeje zajednica proganjana i rekao im da se ne brinu,
Allahova pomoć će sigurno doći i slijedit će je Njegova milost i samilost
više nego prije. Huzur im je nalagao da iskoriste svetost ramazana da
podnose usrdne molbe Allahu.
Jedanaesti uvjet je da usadimo obzirnost, brižnost i jadikovanje u
svoje molitve s ciljem da tražimo visoki standard molitve. Zaista Obećani
Mesija a.s. je rekao da zamislimo bespomoćni plač djeteta kad činimo
molbe Allahu da privučemo Njegovu milost.
Ukratko molitva koja je učinjena u skladu sa Allahovom naredbom i
sa savršenom vjerom postići će prihvatanje i oni koji čine takve molitve
su oni na koje se poziva kao na upućene, oni će nastaviti da se razvijaju
u duhovnosti i nikada neće umišljati da kažu, gdje je Allah? U skladu sa
hadisom oni će biti oni koji postižu položaj gdje mogu ‘vidjeti’ Allahovu
blizinu. Huzur je nalagao da tražimo ovaj vrhunac u toku ovog ramazana
gdje je naš namaz vrhunac našeg posta i naš post je vrhunac našeg
namaza.
Huzur je govorio o dvostrukom žaru (vrućini, toploti)/sjaju
(blještavosti) ramazana, jedan je fizički žar pokrenut (rođen, stvoren,
proizveden, izazvan) glađu i drugi je žar gorivosti (žara) i želje (čežnje,
ljubavi) sa kojom činimo molitve. Huzur je nalagao da se također
usredsredimo na ispunjavanje prava ljudi tokom ramazana. On je rekao
da činjenica da je ramazan bio prvo objavljen u mjesecu ramazanu
označava da Kur’anska učenja koja govore o ispunjavanju prava Allaha
i prava ljudi treba da se slijede više osebujno i sa većom predanošću u
mjesecu ramazanu.
Huzur je objasnio da u mjesecu ramazanu Časni Poslanik s.a.v.s. bi
davao milostinju tako obilno da je njegova dobrotvorna praksa ličila
(smatrana sličnim, bila nalik na, upoređena sa) snagom (jačinom)
burnog (žestokog, vatrenog) vjetra.
Huzur je molio da nas Allah osposobi da postignemo ove visoke
standarde obožavanja tokom ramazana, da naš duhovni razvoj omoguće
da naše molitve postignu primanje kod Boga i da se osvjedočimo da
zastava islama i Ahmadijata uzdigne (podigne, uzvisi, diže svuda širom
svijeta.
Zatim je Huzur najavio tragičnu smrt dvoje Ahmadi muslimana koji
su ubijeni u Karačiju, Pakistan. Oni su obojica bili doktori. Dr Hameed
Ullah je bio ubijen 20. septembra kad se vraćao kući sa svoje klinike.
On je bio kidnapovan i onda ustreljen. Njegovo tijelo je nađeno nakon
dva dana. Huzur je rekao da je dr Hameed Ullah posvetio svoj život
(uvakifio) u vrijeme Hazreti Halifa tul Mesiha III r.a. i služio je u zapadnoj
Africi mnogo godina.
Drugi ubijeni je bio dr. prof. Šeik Mubešir Ahmad koji je bio ubijen
26. septembra izvan svoje klinike. Huzur je molio da Allah pokloni visoke
položaje u Džennetu obojici i pokloni ucvijeljenim porodicama ustrajnost
i strpljenje. Huzur je rekao da će klanjati dženazu za obojicu poslije
džume namaza.