Prava drugih

Kratki sadržaj

 

U prethodnoj hudbi Huzur je govorio o pravima prema drugima i rekao da je ovo krajnje važna tema jer unapređuje mir i sklad u društvu. Današnja hudba objašnjava istu temu, govoreći u glavnim crtama o uticaju ispunjavanja ovih prava na ekonomiju zemlje i društva u širem smislu. Huzur je rekao da u svakom društvu, uporedo, postoje bogati i siromašni, i, oni u nuždi i oni koji za njih omogućavaju žive rame uz rame. Ali ima ljudi koji se zbog svoje pohlepe i samo zadovoljavanja uzdržavaju od trošenja svog imetka na putu vjere, niti ispunjavaju prava siromašnih, do te tačke da su postali potpuno zaboravni prema pravima drugih. Oni ne žele da potroše ni najmanjeg dijela svog bogatstva koje im je dato od Allaha dž.š. Ova vrsta ponašanja proširuje jaz između ljudi i presijeca veze između njih. Ovo također unapređuje osjećanja ljubomore i ogorčenosti među siromašnim prema njihovim bogatijim rođacima. Vjernik treba da se obuzda od ovakve škrtosti. Hvala (Bogu) da u Džematu nema takvih ljudi ili je samo mali broj njih koji gledaju na bogatstvo drugih ljudi. Zapravo, zapazili smo da su siromašni i ljudi sa manje sredstava često oni koji prave ogromne finansiske žrtve imajući u vidu njihove ekonomske standarde. Više bogati ljudi treba da uvijek vode računa o potrebama svoje braće, nikada osjećanja ljutnje ili prepirke ne smiju da ih spriječe od pružanja ruke u pomoć siromašnim. Ahmadi musliman ne treba da se odaje ispunjavanju samo svojih vlastitih želja, nego treba da poštuje želje i potrebe svoje braće, sestara, siromašnih i drugih. Huzur je naveo događaj iz života Muhammeda a.s. On je prolazio kroz vrlo teško vrijeme kušnje kad je hazret Ajša bila optužena za određeno loše djelo. U to vrijeme bilo je nekih ljudi, koji su inače bili bogobojazni ali su iz nekog razloga pogrešno optužili hazreti Ajšu, a koje je hazreti Ebu Bekr finansiski pomagao. Nakon što je Allah oprostio hazret Ajši, hazert Ebu Bekir se zakleo da više nikada neće pomoći ovim ljudima. Tom prilikom je Allah objavio slijedeći ajet: “I neka se oni među vama koji su imućni i imaju u izobilju ne zaklinju da neće davati rodbini i siromašnim i onima koji su se iselili na Allahovom putu. Neka oproste i prijeđu preko toga. Zar vi ne želite da Allah vama oprosti? A Allah najviše prašta (i) milostiv je.” (24:23) Znači ovo je naredba za vjernike da je slijede za sva vremena. Uprkos činjenice što je to bila kći hazret Ebu Bekira koja je patila, i sam Poslanik je bio ožalošćen, Allah je naredio da ne povlači svoju ruku pomoći čak u ovo teško vrijeme. Allah najviše prašta i očekuje isto od Svojih ljudi. Kad je u takvim okolnostima, ashab Časnog Poslanika bio upozoren, onda u normalna vremena, takve aktivnosti pomaganja drugih postaju još više važne. Finansijski doprinosi i žrtvovanja rezultiraju u unapređenju mira. U vrijeme hidžre, zreliji muslimani (Ansar) su pokazali sličnu naklonost prema svojoj braći muhadžirima. Njihov primjer pomaganja jedan drugog je postavio ton osnivajuće zajednice napunjene mirom i skladom, i veza stvorena od Hazret Muhammeda a.s. između dva brata muslimana je bila zauvijek vezana u ljubavi. Ovo bratstvo je odjeknulo u cijelom svijetu i uzrokovalo događanje revolucije. Isti osjećaj treba da bude pokazan od sljedbenika Obećanog Mesije koji je pokorni sluga Poslanika, tako da se može pojaviti novo društvo mira i sloge. Huzur je podsjetio Ahmadi muslimane koji žive na zapadu i koji su imućni da budu veoma pažljivi prema pravima svoje rodbine i bližnjih. Oni treba da velikodušno pošalju darove ljudima u siromašnijim zemljama i onima koji su manje imućni. Huzur je rekao da se ovakva pomoć treba roditi iz dubine srca bogatih, imajući na umu tradiciju da lijeva ruka ne zna o davanju desne. Oni treba da očuvaju samopoštovanje osobe koju pomažu. Ovo će unapređivati dobre odnose i dove koje izbijaju iz srca onih kojima ste pomogli pomoći će društvo u cjelini. Huzur je podsjetio da je inflacija u Pakistanu dostigla takav stepen da postaje vrlo teško za kancelarijske radnike da održe čak svoj jednostavni životni standard. Pošto smo upoznati o teškoj situaciji, mi zato treba da pružimo svoju ruku onima koji se istinski bore u ovim teškim uvjetima. Huzur je spomenuo primjer žene koja je primala novčanu pomoć od rođaka iz inostranstva. Zbog nekog razloga je pomoć odjednom prestala do takve tačke gdje je ova porodica stigla do stanja gladi. Ta žena je jednog dana vidjela rupi (fenig) na zemlji. Prvo je mislila da će ga uzeti, ali je onda zbog nekog razloga odustala od tog.Uvijek je svoju djecu učila o pouci pokazivanja strpljenja i ustrajnosti, i spominjanja Boga u suočavanju s nevoljama. Kad se vratila, zatekla je istog rođaka u svojoj kući, koji joj je predao kovertu punu para. Da nije primila tu finansisku pomoć, njena bi djeca možda razvila osjećanje mržnje prema društvu i možda prema Allahu. Ovo je razlog zašto je Allah skrenuo našu pažnju prema pomaganju drugih; zaista je ova naredba puna mudrosti. Huzur je onda naveo slijedeće ajete Časnog Kur’ana: “I u njihovom imetku je bio udio za onog ko je tra`io pomoć i za onog koji nije mogao.” (51:20) “Zato podajte bližnjima njihovo pravo, i siromasima, i putnicima. To je najbolje za one koji traže Allahovo zadovoljstvo, i oni su ti koji će uspjeti. To što vi dajete radi kamate, da se poveća imetkom drugih ljudi, to se ne povećava kod Allaha; a što dadnete kao zekat, tražeći Allahovo zadovoljstvo – oni su ti koji će (ovo) povećati.” (30:39-40) Huzur je objasnio ove ajete govoreći da ako prava siromašnih, i onih u nuždi, i putnika nisu ispunjena, onda će ova grupa ljudi biti primorana da boravi u svijetu kriminala. Ovo će za uzvrat ne samo umanjiti stepen mira u društvu, nego će također stvoriti osjećanja zlobe i kivnosti prema bogatim. Mi vidimo da u siromašnim ili nerazvijenim nacijama, grupa ugroženih ljudi koji izlaze na ulice u protestu i dižu svoju ljutnju prema bogatoj i dovitljivoj vladi. Oni idu u štrajkove, krše zakon i stvaraju nered. Historija je svjedok da takav nered rezultira u ekonomskom padu. Ova grupa ljudi također luta dalje od Boga jer nisu bili pomognuti i bogati lutaju dalje od Boga zato što ne pomažu. Islam, kao potpuna i univerzalna religija, skreće pažnju prema važnosti ispunjavanja prava drugim ljudima i zaista su ispravna djela muslimana to što rezultira u pokazivanju islamskih vrijednosti; inače, samo tvrdnja islama je beznačajna. Musliman je podstaknut da uzme učešća u davanju u dobrotvorne svrhe, njemu je naređeno da daje zekat, i on je opomenut o važnosti davanja poklona. Časni Poslanik je rekao da musliman treba da daje poklone jer to unapređuje ljubav između ljudi. Časni Kur’an često spominje važnost davanja zekata, jer to opskrbljuje za troškove islamske vlade i ispunjava prava siromašnih. Huzur je također podsjetio da siromašni dio društva uveliko doprinosi ekonomiji zemlje, pošto oni omogućavaju radnike da rade u famrikama i da obrađuju zemlju. Da oni prestanu raditi, ekonomija zemlje bi bila duboko pogođena (pogotovu u zemljama u razvoju). Huzur je rekao da ni jedna druga religija se ne takmiči sa islamom u tome da on pravi opskrbu za sve dijelove društva. Danas je mnogo meteži i nemira u društvu. Samo novac jedino ne može obezbjediti mir. Mi moramo pomoći one u nuždi od onog što je nama dato da postignemo Allahovo zadovoljstvo. Mi ne smijemo smatrati siromašnog nevažnim bićem, nego paziti na njegovo samopoštovanje. Allah dž.š. je skrenuo našu pažnju na jedan od najvažnijih razloga zašto se događa pad ekonomije, i da je to ‘kamata’. Kamata je u islamu zabranjena iz jedinog razloga što siromašnog čovjeka pravi još siromašnijim. Ako uporedimo nedostatke učešća u kamati sa prednostima davanja siromašnim, vidimo da trošenjem na Allahovom putu postižemo Njegovo zadovoljstvo, unapređujemo utemeljenje mira u društvu i postižemo vječni Džennet na ahiretu. Dok, učešćem u kamati navlačimo Allahovo prokletstvo, i čovjek se suočava sa uništenjem na ovom svijetu i na ahiretu. Kamata doprinosi uništenju mira u društvu. Stanje siromašnog čovjeka se pogoršava, dok bogati gomilaju bogatstvo. Kamata uzrokuje nagomilavanje novca unutar jedne grupe bogatih ljudi i stvara bezdan duga za siromašne, iz kojeg nema bježanja. Na nedavnom skupu na univerzitetu, Huzur je rekao da se obratio jednoj grupi ljudi gdje je spomenuo da kamata rađa formu ropstva i rekao je da su se mnogi prisutni strogo složili s njim. Takvo ropstvo samo stvara mržnju i izaziva nazadovanje mira. U nekim dijelovima Pakistana, siromašan čovjek je rođen s dugom, živi cijeli život u dugu, i umre u dugu, i sve ovo je zbog opakog posuđivanjapara na kamati. Da su ovi ljudi poveli računa o Allahovim naredbama, oni su mogli sebe spasiti od prokletstva duga. Huzur je rekao da treba da činimo dove za Pakistan jer prolazi kroz vrlo težak period, iz raznih razloga, no jedan je da je sebičnost prešla preko granica. Da Allah ima milosti na sve zemlje koje su zatvorene u kugu zelenaštva. Allah nas je obavijestio u Časnom Kur’anu da se bogatstvo ne povećava zbog kamate samo zato što je ona navukla Božije prokletstvo. Huzur je upozorio da je jedini izlaz iz ovog prokletstva da slijedimo Allahove naredbe i vjerujemo u Časnog Poslnaika s.a.v.s. poslanog od Boga. Pomaganje siromašnih, davanje zekata i ne uzimanje učešća u kamati su načini kojima možemo unapređivati mir u društvu. Časni Kur’an kaže: “Zbog onih zala koje su ljudi zaradili svojim rukama, nered je zavladao kopnom i morem, da im On dadne da okuse (kaznu) za neka svoja djela, da se možda vrate.” (30:42) Razlog zašto se događa sukob je zbog loših djela kojima se društvo odaje a izvor stizanja na ove stepene je nepokornost Božijim učenjima. Zbog toga, musliman koji sebe nađe u ovako žalosnom stanju je također duhovno upropašten. Kad stanje svijeta stiže tako tužno stanje stvari, čovjek treba da gleda u pravcu ljudi određenih od Allaha dž.š. da ih uputi iz ovog mraka u stanje svjetla.
Huzur je završio hudbu citirajući Obećanog Mesiju, koji je opisao duhovno opadanje ljudi i jednom od svojih pisanja. On je rekao da je svijet žedan duhovne vode. On umire bez toga. Svako unaokolo je naklonjen prema zlim djelima. Potreba svijeta je za Božijim svjetlom da se spusti, ali se samo mali broj zapravo okoristi od Božijeg svjetla. Huzur je rekao da je Ahmadi musliman zaista sretan koji je blagoslovljen prilikom da se okoristi od ovog svjetla i dužnost je svakog Ahmadi muslimana da širi ovo svjetlo unaokolo. Možda će njegov napor rezultirati u tome da spasi grupu ljudi od uništenja.