Božija vrlina Rahmanijat

Kratki sadržaj

 

Huzur je nastavio sa temom Rahimijjat o kojoj je govorio u svojoj prošloj hudbi. Huzur je rekao da Allah manifestuje Svoj Rahimijjat Svojim robovima na različite načine – ponekad On manifestuje Svoju milost onima koji traže oprost i On im poklanja sposobnost da čine dobro. U drugo vrijeme On poklanja svijest i spoznaju da traganje neke osobe za Božijom milošću također dolazi kroz Allahovu milost. To je put onih koji vjeruju i oni se okreću Allahu u zahvalnosti za Njegove blagodati i imaju udjela u Njegovom Rahimijjatu. Jedino Allahovu milost čovjek treba da poziva s ciljem da primi Njegove blagoslove. Nekada Allah iznosi da s ciljem da postignemo Njegovu milost treba da se žrtvujemo na Njegovom putu (džihad) i da se iselimo u Njegovo ime. On navodi da će oni koji obavljaju namaz i daju sadaku imati udjela u Njegovom Rahimijjatu na ovom svijetu i na ahiretu. Ukratko, mnogo je načina kroz koje vjernik može iskusiti Božiju vrlinu Rahimijjata. Zaista je odlika vjernika da imaju najviše udjela od vrline Rahimijjata zato što je ovo Božija vrlina koja pravi razliku između vjernika i nevjernika. Vjernik je taj koji se okreće Allahu tražeći duhovnu milost. Obećani Mesija a.s. je rekao da vrsnoća Rahimijjata je uslovljena dobrim djelima čovjeka. Rahimijjat nagrađuje čovjekove napore i povećava blagodati kad neka osoba nastoji da čini dobro. Svako naše dobro djelo bilo duhovno ili ovosvjetsko pripojeno je Božijoj milosti kroz koju naša nastojanja uspijevaju. Ovo je razlika između vjernika i nevjernika. Vjernik se okreće Allahu u ime Njegovog Rahimijjata da služi vjeri. Allahova je naredba da, dok neko moli i Njemu čini dove za nešto, on također treba da planira za to i koristi svoje sposobnosti. Obožavanje Boga i druga dobra duhovna djela samo postižu Božije prihvatanje i manifestuju Rahimijjata kad su učinjena skupa sa služenjem ljudima i Božijem stvaranju. Milost Rahimijjata dolazi onima koji se žrtvuju da pridobiju korisnost ove posebne vrste. Časni Kur’an proglašava da je pokornost uvjetovana vjeri. Kad je jednom čovjek osposobljen da primi vjeru, on treba da je čuva bodrenjem svog obožavanja Boga, ispunjavanjem dužnosti prema Allahu i dužnosti prema ljudima. Sve ovo samo može biti postignuto kad čovjek ima strahopoštovanje prema Allahu u svom srcu i čini napor da traži Njegovu pomoć. Ako Božija pomoć ne dolazi onda ništa drugo nije od koristi. Citirajući ajet 57 iz sure Al-A’raf (7:57) Huzur je rekao da je zajednička i lična razlika vjernika da on ne stvara nered. Ako je neko u situaciji da postaje neobuzdan on treba da se zauzme u molitvi. Ako se moli Bogu s nadom u Njegovu milost i čini to dok se čuva od bune, i ispunjavajući sve zahtjeve Rahimijjata, Allah prihvata takve molitve i šalje Svoju milost kroz izvanredna sredstva. Pozivajući se na termin ”mušiniin” (oni koji čine dobro) u gornjem ajetu Huzur je objasnio da su ovo oni koji ispunjavaju prava Allaha i prava ljudi; Huzur je rekao kako je u sadašnjem neredu ovog svijeta velika blagodat na nama da nas je On omogućio da prihvatimo Obećanog Mesiju a.s. To je Njegova blagodat za blagodati da nas on ubraja među ”mušiniine”. Huzur je rekao da ova čast nije obična čast i data je onima koji su uvijek svjesni Božijeg prisustva i drže se svih Njegovih naredbi. Navodeći ajet 219 iz sure Al-Bakara (2:219) Huzur je objasnio da je ovdje Allah napravio iseljenje i žrtvovanje na Njegovom putu (džihad) uslovljenim vjeri. Huzur je rekao da u načinu izražavanja Kur’ana iseljavanje jednostavno ne povlači za sobom selenje sa jednog mjesta na drugo poteklim iz vjerskih ograničenja. Zapravo, Obećani Mesija a.s. je objasnio da su u ovoj kategoriji također oni koji napuste svoje isprazne egoistične želje i posvoje dobre postupke. U pogledu selenja, Huzur je rekao da oni (Ahmadi muslimani) koji su iselili u zapadne zemlje zbog nepovoljne situacije u svojim zemljama ne treba da počivaju na lovorikama. Zapravo, da tražite Allahovo zadovoljstvo, ako odbace zlo i posvoje dobro samo onda će ispunjavati svoje ”selenje”. Nadalje, mi treba da se pridružimo ”džihadu” predavanja ove poruke istine svijetu. Za ovaj džihad je potrebno finansijsko davanje i to je uvijek bila odlika Ahmadi muslimana. Allah je obezbijedio priliku fizičkog selenja Ahmadi muslimanima. Odlikom ovog selenja oni također treba da reformišu sebe i odgovore pozitivno kad god su pozvani na finansijska davanja. Huzur je rekao da su bila ogromna žrtvovanja ranijih muslimana koje je privuklo Allahovu milost. U vrijeme Obećanog Mesije a.s. također su njegovi drugovi činili žrtve koje su donijele plodove koji nas danas zadivljuju. Ovi drugovi su napustili sve svoje nedostatke (mane) i napravili žrtve da predaju poruku Obećanog Mesije a.s. svijetu. Samo oni među nama su sretni i privući će Allahovu milost koji shvataju ovaj princip. Trud koji je načinjen sa iskrenom namjerom, u dubokoj poniznosti Allahu i u Njegovo ime nikada ne prođe izgubljeno. Huzur je molio da Allah uvijek pokloni svakom Ahmadi mjeru Svog Rahimijjata. Obećani Mesija a.s. je pisao da je treća vrsta dobrotvornosti (Rahimijjat) posebna u smislu da za to čovjek treba da sebe popravi. On treba da izroni (izađe) iz mraka nepravičnosti, napravi iskreni napor, očisti svoje srce, čini dove, ima duboku poniznost i žrtvuje se na bilo koji način koji situacija zahtijeva. Ova dobrotvornost je samo postignuta od onih koji traže, ona se spušta na srca onih koji se trude. Ovo se može opaziti u tome da oni koji prave zajedničke napore na Allahovom putu i oni koji su nemarni nikada nisu ravni. Oni koji se trude sa iskrenošću srca i odbace zlo data im je ova dobrobitnost. Huzur je dao primjedbu da sa Allahovom milošću drugovi Obećanog Mesije a.s. su bili visoko poštovani u Zajednici i sada kad njihovi potomci dođu da vide Huzura oni se uvijek predstavljaju pozivajući se na to. Međutim, ove familije treba da budu svjesne visokih žrtvi učinjenih od svojih predaka i načina na koji su oni nijekali sebe poštujući koncept ”selenja”. Sada njihovi potomci treba da budu odlučni da održe taj položaj. Huzur je naveo detaljan hadis hazreti Omera r.a. da ilustruje ovu tačku i objasnio da ono što on želi da obrazloži je da su žrtvovanja i molitve donijeli ovim drugovima njihove visoke položaje. Nije dovoljno za njihove familije da to jednostavno znaju. Ako Ahmadi koji su se kasnije pridružili Zajednici nadmaše u svom ”džihadu” i svom ”selenju”, onda će oni nadmašiti potomke i ovo je bilo nešto o čemu su oni trebali voditi računa. U zaključku je Huzur molio da Allah našim srcima pokloni iskreno traganje za Njim i da se ne zadovoljimo u jednostavnoj želji da se držimo Njegovih naredbi, nego da uistinu budemo osposobljeni da tako činimo. Da činimo žrtvovanja tako da postignemo dobrotvornost AllahovogRahimijjata.