Božija vrlina Rahimijjat

Kratki sadržaj

 

Huzur je u svojoj današnjoj hudbi izlagao o Božijoj vrlini Rahimijjata. Huzur je citirao gornji ajet i rekao da je, kao što svi znamo, vrlina Rahimijjata treći Božiji atribut, kako je opisano u suri Al-Fatiha. Obećani Mesija a.s. je objasnio: ”Treća vrlina Uzvišenog Allaha, koja je dobrotvornost u trećem stupnju, je Rahimijjat, odlikom kojeg je u suri Al-Fatiha Bog bio nazvan Rahim. U načinu izražavanja Časnog Kur’ana Bog je nazvan Rahim kad prihvata molitve i dove, i ispravna djela ljudi. On ih štiti od nevolja, nesreća i uzaludnosti napora.” Huzur je rekao da premda tumačenje Obećanog Mesije a.s. ne ostavlja zahtjeva za bilo kakvo drugo potkrepljenje on će ipak navesti neka od objašnjenja ranijih komentatora. Imam Ragib je napisao da Ar Rahman (Uvijek Milostivi) je Onaj čija je milost obilna. Vrlina Ar Rahman je u odnosu na vjernike, upravo kao što Časni Kur’an spominje u suri AlAhzab (33:44). Isto tako odlikom ove vrline Bog je nezadovoljan kad čovjek ne traži od Njega, kao što hadis navodi da Allahovo prokletstvo stigne onoga ko se ne moli Njemu i ne traži od Njega. Imam Razi je rekao da je ime Rahman isključivo za Allaha, dok je Rahim upotrebljeno i za Allaha i za druga stvorenja. On je objasnio da ako čovjek ne ide dalje od spominjanja Božije odlike Rahman, onda on sebe ograničava od traženja svakodnevnih potreba od Allaha, npr. kroz Njegovu odliku Rahimijjata mi možemo tražiti od Njega nešto toliko malo kao što je so za hranu. Obećani Mesija a.s. je napisao da će se svaka osoba zdravog razuma, koja razvija osjećaj poniznosti, i moli se Allahu, i čini dobra djela, okoristiti od milosti Rahimijjata.
Obećani Mesija a.s. je rekao da kroz Božiji atribut Rahim Bog nagrađuje sva dobra djela na izvanredan način i ne dopusti da ikakav težak rad bude izgubljen. Da postignemo ovu milost neophodno je da odbacimo sve strasti svoga ega, da se očistimo i održavamo čišćenje srca. Do takvog vremena kad osoba poprimi stanje nalik smrti zbog Allahovog zadovoljstva, ova milost ne može biti postignuta. Ovaj atribut odvodi čovjekovu prirodu do svog savršenstva. Zaista, ajet Kur’ana: ”Uputi nas na Pravi put,” izvlači korist od Rahimijjata, jer Rahimijjat čovjeka dovodi do pročišćenog stanja. Časni Kur’an prelijepo oslikava ljude koji postignu ovaj nivo u ajetu 70, sure An-Nisa (4:70). Huzur je rekao da je temeljni zahtjev potpuna pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku zajedno za zahtjevom da osoba ne gaji nikakavo sebično obilježje (osobinu). Huzur je rekao da nije lahko potisnuti strasti svog ega, međutim, bez satiranja svojih egoističnih emocija čovjek ne može u potpunosti imati udjela u Allahovoj milosti. Ako čovjek ne može stići na ovaj stepen, nije ispravno da tvrdi da je jedini Allah taj kome se čovjek obraća. Potreban je džihad da se postigne ovaj stepen, i jedino onda će nas Allah uključiti u grupu kako je objašnjeno u 4:70.
Huzur je objasnio da ovo zahtijeva da se zauzmemo u istigfaru i da preustrojimo (poboljšamo) svoje postupke. Onda možemo imati udjela u Rahimijjatu i biti među Allahovim robovima. Zaista je velika blagodat da nam je On u ovo doba podario sposobnost da prihvatimo Mehdija i Mesiju dok su ga drugi odbili. U Obećanom Mesiji a.s. Allah nas je blagoslovio lučonošom koji svoje svjetlo dobiva od Časnog Poslanika s.a.v.s., pa ipak drugi hrle umišljenim (dvoličnim) svetim ljudima i brkaju patvoreno sa stvarnim izvorom svjetla. Ahmadi muslimani treba da znaju da su oni odlikom Božijeg Rahimijjata rođeni u Ahmadi porodici, kao i novopridošli Ahmadi čije je molitve Allah primio i priveo ih Istini. Ova milost Allahova zahtijeva da budemo potpuno pokorni, da činimo dobra djela, i da uvijek vodimo računa o svim ovosvjetskim i duhovnim blagoslovima koje nam je On dao. U dodatku On nam je također pokazao put da bez prestanka tražimo Njegov oprost, što je naravno neophodno da ostanemo čvrsti na dobru, kao i za fizički napredak. Zato, Huzur je zapazio, istikfar je neophodan ili inače, mnogi veliki pobožni ljudi su se srozali, postajući žrtvom svoje oholosti. Objašnjavajući dalje značaj istigfara, Huzur je rekao da Časni Kur’an spominje atribut Rahim (vječno Milostivi) zajedno sa atributom Gaffur (Koji oprašta). Obećani Mesija a.s. je napisao da je druga odlika milosti Rahimijjata da prekrije pogreške i nedostatke drugih. Božija milost zahtijeva da pogreške i slabosti budu prekriveni. Međutim, čovjek također mora aktivno raditi na popravku i ne treba da nastavlja sa prijestupom, i kad god posrne treba da se zauzme u istigfar. Da dalje istakne Božiju milost Huzur je citirao ajet 55, sure An-Anam (6:55) i objasnio da dobije (izvuče) najveću dobrotvornost iz milosti Rahimijjata čovjek se mora okrenuti Allahu u pokajanju i činiti dobra djela. Objašnjavajući Allahovu milost i saosjećanje Obećani Mesija a.s. je upotrijebio poredbu majke koja doji, da je njeno mlijeko u prsima potaknuto plačem njenog gladnog djeteta. On je objasnio da mala beba nema shvatanja o molitvi i ona tek plače; zar isto tako neće Allahova milost biti potaknuta našim iskrenim preklinjanjem i molitvama Njemu? Čovjekov je zadatak da traži, a Božiji je atribut da pokloni prihvatanje. Obećani Mesija a.s. je napisao: ”Ova dobrotvornost je opisana kao posebna milost i ograničena je na ljudska bića. Drugim stvarima nije bila data sposobnost (dar) molitve i podnošenja dova i činjenja ispravnih djela, ali je čovjeku data ova sposobnost. Čovjek je razgovjetna životinja i može biti primaoc Božije milosti kroz primjenu svoje sposobnosti govora. Čovjek izvlači milost iz Božijeg atributa Rahimijjata kao što izvlači iz atributa Rububijjata i Rahmanijjata; jedina razlika je da Rububijjat i Rahmanijjat ne zahtijevaju molitve jer nisu ograničene na čovjeka.” Obećani Mesija a.s. je rekao da je činjenica da molitve sigurno privlače milost i ova milost je nazvana Rahimijjat. Huzur je zaključio dovom da nam Allah pokloni ispravno shvatanje i pronicljivost o atributu Rahimijjata tako da to usadimo u svoje živote i budemo primaoci Njegovog blagoslova i budemo uključeni u grupu Mu’nam alaih (onih kojima je Allah podario Svoje blagoslove).