Božiji atribut Rabb (Gospodar)

Kratki sadržaj

 

Huzur je ovog petka svoju hudbu održao na temu Božijeg atributa Rabb (Gospodar). Huzur je objasnio da je Allah izrazio i proglasio ovaj Svoj atribut na samom početku Časnog Kur’ana u suretu Al Fatiha sa spominjanjem ‘Gospodara svih svjetova’. U leksikonu je značenje riječi Rabb detaljno. Ono obuhvata sve međustepene svojstva stvaranja nečega i bavljenja time do tačke savršenstva. Huzur je objasnio da kad je riječ Rabb upotrebljena za ljude u arapskom načinu izražavanja to je uvijek u terminima onoga koji obučava i uvijek je upotrebljen za druge povezano i skupa sa dodatnom riječi; a samostalno ova riječ Rabb samo ukazuje na Allah. Obećani Mesija a.s. je razjasnio da riječ Rabb ima sedam značenja. Prvo, da znači Gospodar i ovo za sobom povlači da On ima potpuno vlasništvo i potpunu vlast nad svim. Drugo, Sjjid, koje podrazumijeva Onog ko je naj izvrsniji i naj viši. Treće, Mudabbir, i ovo uključuje Onog ko ima oko uvid svršetka svih poslova. Četvrto, Qai’jam i ovo uključuje Onog ko gleda nad stvarima i stavlja stvari ispravno. Peto, Mu’nim, i ovo označava ono Biće koje poklanja blagostanje i dobro, i Koje daje korist. Onda je to Mu’tamimum, onaj koji zadovoljava svaku i sve potrebe. 18 Sjedinjavanje svih ovih odlika (svojstava) je ono Biće koje je najviše, naj izvrsnije, čiji poslovi nemaju nikakvog izgleda za bilo kakvu grešku, Koje provodi poslove Svog stvaranja i brine se za blagostanje za njih, Koji zadovoljava sve njihove potrebe, je svemoćan i potpun Gospodar. Allah je spomenuo ovaj svoj atribut u Časnom Kur’anu stotine puta. Na početku Kur’ana On ga je upotrebio da proglasi da svo dobročinstvo treba tražiti od Njega, i na kraju Časnog Kur’ana u suretu Al Felek i Al Nas, ova Božija odlika navodi da je zaštita od svih kušnji i nevolja u Allahovom skloništu. Sa upućivanjem na tumačenje od Hazreti Muslih Mauda r.a. Huzur je dalje objasnio dublji smisao riječi Rabb kad je upotrebljena za Allaha. Ona označava jednog Kome jedinom pripada potpuna hvala, Koji daje svu moć i sposonost. Odlika Rabb označava svijest o dobrom i svijest o brizi o drugima radije nego značenje jednstavno da čovjek bude svjestan o svom vlastitom dobru. Kod drugih osim Allaha, vrlina rubbubijjata (odlike održavanja) je kod svih drugih podložna i ovisna o evoluciji. Allahovo Biće je jedino to koje nije podložno promjeni i mijenjanju i ovo dokazuje da sve što je podložno promjeni ne može postojati samo od sebe. Ljudi su stvoreni da postignu beskonačan napredak u znanju, u činjenju dobra i u obožavanju Boga; zato je potrebno da je čovjek zahvalan u tome da nam je On odlikom Svog Rubbubijjata podario sve ovo. Božija odlika Rabb nastavlja da nas vodi na beskrajnim putevima duhovnog vrhunca. Tvrdnja sufi i sličnih, kao što je to da su oni dostigli Boga i da zato nemaju potrebe za Njegovim obožavanjem itd, je suprotno ovom principu. Huzur je rekao da sada spas za svakoga leži u okupljanju prema Bogu i to je obaveza Ahmadi muslimana da ovu poruku ovog Gospodara – koji je Gospodar svih svjetova i koji čovjeka dovodi do najvišeg stepena – upute do svakoga i da ih okupe pod zastavom Časnog Poslanika s.a.v.s. Huzur je objasnio da je u Časnom Kur’anu Allah iznio naredbe i također nas učio da činimo dove pozivajući se na Njegov atribut Rabb. Svaki Ahmadi musliman treba da se zamisli nad ovim Božijim atributom i da činjenjem tako usadi snažnu vezu sa svojim Gospodarom i da nikad ne dopusti bilo čemu ili bilo kojoj situaciji da izazove kolebanje u njegovoj rješenosti. Navodeći Kur’ansko spominjanje Ashab al Kahf ‘drugova pećine’ (sure Al Kahf – poglavlje 16) koji su pretrpili krajnje teškoće i nevolje u ime jednog Boga i podnijeli strahovit pritisak ali su bili riješeni i uvijek 19 okrenuti Bogu, Huzur je rekao da svaki Ahmadi treba da vodi računa da smo mi oni koji vjeruju u Mesiju Muhammeda s.a.v.s. i kao takvi da naša veza sa Bogom treba biti vrlo jaka. Mi nismo do`ivjeli ni dio onog ašto su Ashab al Kahf izdr`ali; oni nisu napustili svoje vjerovanje. Mi smo oni koji vjeruju u Časnog Poslanika s.a.v.s. kroz kojeg je vjera bila usavršena i koji je prošao period velike patnje i proganjanja. Danas većina Ahmadi muslimana `ive udobno i u miru; mi treba da budemo zahvalni Bogu za ovo i da se uvijek okrećemo Njemu. U bijedi i lagodosti, naš napredak je povezan s našim Gospodarom. Na zapadu i na drugim mjestima ljudi napuštaju Boga, i stoga je zadatak onih koji vjeruju u Mesiju Muhammeda s.a.v.s. da ovim ljudima saopšte značaj slijeđenja jednog Boga, da ih prosvijetle da napuste pripisivanje partnera Bogu i da vjeruju u Pečata svih Poslanika, jer bez ovoga oni neće naći mir. Huzur je objasnio da oni koji vjeruju u jednog Boga, Gospodara, ne misle samo o svom vlastitom dobru nego oni zapravo također traže dobro za druge. Zatim je Huzur pročitao isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. objašnjavajući shvatanje Boga u drugim vjerama i rekao da Ga ovi ne shvataju kao ‘Gospodara svih svjetova’ i da je ova stvar jedino bila objašnjena u islamu. Huzur je zaključio dovom da Allah osposobi Ahmadi muslimane da uzdignu unaprijede svoje opažanje i duhovno znanje o ‘Gospodaru svih svjetova’ i učini ih od onih koji drugima pokazuju puteve da prepoznaju i cijene Ga tako da cijeli svijet obožava jednog Boga, koji je svačiji Bog i Gospodar svih svjetova.