Trošenje na Allahovom putu

Kratki sadržaj

 

Huzur je, u svjetlu završetka Tahrike džedid godine-31. oktobra, u današnjoj hudbi dao izlaganje o trošenju na Allahovom putu. Huzur je naveo ajet 273 iz sureta Al Bakara (2:273) i rekao da je danas, shvatajući cilj dolaska Obećanog Mesije a.s., Zajednica u stanju da razazna filozofiju finansijskog davanja. Mi smo sretni da danas, imajući u vidu takmičenje jednog s drugim u dobrim djelima’ (2:149) mi tražimo prilike da činimo dobra djela. Huzur je rekao da, ako danas iko ima razumijevanje o Allahovim naredbama, da žrtvuje svoje vrijeme, djecu i imetak za put vjere, i u razumijevanju biti ovoga i šta je Imam ovog doba naredio – ako iko žrtvuje svoje živote, to su Ahmadi muslimani. Naša je obaveza da se stalno zamišljamo o sebi i da uvijek težimo za uzorima ranijih muslimana s ciljem da budemo primaoci Božije upute i blagodati. Tu su drugi muslimani koji troše svoj imetak iz saosjećanja prema drugima i koji su otvorili neke organizacije za tu svrhu. Zaista kršćani i jevreji imaju ogromne javne ustanove koje provode ogromne poslove da pomognu siromašnim. Međutim, sve ovo nije poduprto gorivošću traženja Božijeg zadovoljstva. Većina ovoga je prolazno i služi površnim i uobraženim ciljevima. 10 Huzur je objasnio da finansijsko davanje na Allahovom putu mora biti od novca zarađenog odobrenim i prikladnim sredstvima; Bog nema potreba za novcem i On je neovisan o svim potrebama, On nas tek iskušava kroz imetak. Zaista, ništa nije skriveno od Allaha; ako je čist imetak potrošen u traženju Njegovog zadovoljstva On će to nadoknaditi na povišen način i On neće primiti finansijsko davanje od neovlaštenog imetka. Zemljoradnici koji daju priloge po propisanoj rati i takođe učestvuju u tahrike džedid programu uvijek su blagoslovljeni u vrijeme žetve. Kad urod Ahmadi zemljoradnika bude značajno bolji od susjednog zemljoradnika, oni ih pitaju za razlog za takav urod a njihov odgovor je da je njihova žetva dala bolje rezultate zato što je imala Allahov udio u sebi. Allah ojačava vjeru Svojih robova primjerima kao što je ovaj. Druga (ili više) generacija je Ahmadi muslimana koji su svjedoci toga kako je Allah blagoslovio žrtve napravljene od njihovih starijih i oni koji imaju istinsko shvatanje o ovome nastavljaju s tim i sami prave ‘trgovinu sa Allahom’. Huzur je naveo događaj koji nadahnjuje, a koji je primio preko pisma od izvjesnih osoba, gdje su oni najavili namjeru da daju više za tahrike džedid naredne godine, iako nisu bili sigurni kako će to platiti. Uskoro poslije bajrama, nepredviđeno su im dati neki pokloni u gotovini koji su bili izvan njihovih očekivanja; prevladani ovim blagoslovom oni su odlučili da plate duplo od svoje namjere. Huzur kaže da ih on lično zna i shvata da oni nemaju sredstava da daju toliko mnogo, međutim oni imaju vjeru i imaju veliko poštovanje za Hilafet i zato su oni poduzeli ovaj korak. Da ih Allah obilato blagoslovi. U 1935. godini, kad je hazret Muslih Maud r.a. započeo tahrike džedid program, on je iznio neke uvjete za uputu Zajednice. Huzur je rekao da su one vrlo značajne za duhovni razvoj i da su jednako toliko važne i danas. Prvi od ovih uvjeta je bio vođenje jednostavnog života. Na primjer, Huzur je rekao neka ljudi izaberu nepotrebne i skupe ukrase za svoje kuće – zaista treba da bude dekoracija i ukrasa, ali ne pretjeranih i skupih. Svadbe su takođe, nekada, vježbe pretjeranog trošenja. Drugi uvjet je bio odgovaranje na uvredljiva izdanja neprijatelja. Huzur je rekao da je ovo najumjesnija tačka u uslovima sadašnjih stvari (sukoba). U nekim zemljama naše Sultan ul kalem grupe odgovaraju vrlo dobro, ali postoji prostor za popravak. Sufizam postiže popularnost i mnogi mladi ljudi su pod uticajem toga, i skreću s puta. Na zapadu je moderno poricati postojaje Boga; na ovo treba biti odgovoreno dokazima i rasuđivanjem. 11 Slijedeći uvjet je bio uvjet za Wakfi arzi (posvećivanje privremenogkratkog perioda). Huzur je rekao da ako na ovom bude, na organizovan način, proveden posao u Africi, Evropi i drugim mjestima, to će biti izvor obuke za naše ljude i za ljude izvana. Tu je takođe uvjet o onima koji odu u penziju. Huzur je rekao da ako su ljudi dobrog zdravlja i nemaju odgovornosti, onda oni mogu ponuditi sebe na dobrovoljnim osnovama da služe Zajednici i da imaju na umu da ne čine bilo kakave usluge nikome, zapravo da će, ako mogu da ovo provedu, to biti Allahova usluga njima. Nezaposlenost među omladinom je takođe bio jedan od uvjeta. Huzur je rekao da je ova opasna bolest u porastu. Huzur je rekao da su mladi ljudi u Pakistanu besposleni zato što njihova rodbina šalje novac iz inostranstva ili oni sami sjede čekajući na priliku da odu u inostranstvo. Huzur je rekao da više nije tako lahko ‘ići u inostranstvo’, da oni ne treba da sebe zavaravaju. Huzur je rekao da Zajednica treba da pazi ove mlade ljude. Obraćajući se mladima Pakistana i Indije Huzur je rekao da oni treba da učine redovnim postupkom da teško rade u svojim zemljama, a ne da sjede beskorisno. On je objasnio da ima nekih koji dođu na zapad, ali ne nauče nikakav zanat (vještinu) i ne nauče jezik i ostaju kod kuće na bolovanju na najmanju priliku, samo zato što postoji mogućnost za to. Posao treba da bude urađen (od Zajednice) u ovim zemljama takođe. Dajući činjenice i brojeve o tahrike džedid godini 2005-2006, Huzur je rekao da ukupne donacije primljene iznose 3,550.000 funti, sa Pakistanom na prvom mjestu, iza kojeg slijedi Amerika i onda Velika Britanija. Ukupan broj učesnika u ovom programu je bilo više od 482,000. Zatim je Huzur predstavio analizu donacija džemata Velike Britanije za tahrike džedid program i rekao da ih je ovo osvijestilo. Džemat u Bradfordu je podbacio u poređenju sa prošlom godinom i Huzur je ovo smatrao ‘zastrašujućim’. Huzur je rekao da on očekuje da će se oni pojaviti sa objašnjenjem da se, pošto grade džamiju, njihov stepen davanja povećao. Iako se džemat u Birminghamu popravio njihov ukupan broj davalaca u zadnjoj godini je niži. Među džematima u Londonu, kao što je Huzur želio, džemat Fazl džamije je prvi sa donacijama prosječno od 101 funte po stanovniku. Donacije Bait ul Futuh džemata su takođe podbacile i Tooting džemat je po glavi sišao na niže mjesto. Huzur je rekao da se sada džemati treba da zamisle nad ovim. Uprkos 12 što stoje na trećem mjestu u svijetu, donacije u velikim džematima Velike Britanije su bile male. Huzur je rekao da su donacije u Americi po glavi bile 91 funta dok je u VB to iznosilo 45.85 funti. Huzur je rekao da su takođe u Americi bili kupljeni komadi zemlje za gradnju džamije i iako su njihove zarade veće, tako je i osjećaj žrtvovanja. Doprinos po glavi u VB je bio polovina onog iz Amerike, iako je devizni tečaj funte bio dvostruk u odnosu na američki dolar! Zatim je Huzur pročitao imena ljudi koje je Hazret Muslih Maud r.a. poslao u inostranstvo poslije počinjanja takrik-e-džedid programa 1935. godine. Ovi ljudi su bili poslani sa vrlo ograničenim iznosima fondova i njihov odabir je bio baziran na njihovoj hrabrosti radije nego na njihovim učenim sposobnostima. Huzur je onda naveo događaj iz 1946. godine koji se dogodio u oblasti Albanije i (bivše) Jugoslavije koji je nametnuo žtrvovanje visokog reda. Hazret Muslih Maud r.a. se, slijedeći ovaj događaj, obratio Ahmadi muslimanima Indije. U svijetlu ovog obraćanja, Huzur je rekao, Ahmadi Pakistana su ostali pri ovoj poruci žrtvovanja do današnjeg dana unatoč tome što valuta ove zemlje nema mnogo vrijednosti. Oni velikodušno žrtvuju svoj imetak skupa sa svojim životima. Danas će Ahmadi koji sudjeluju s njima, ali su iselili na zapad i finansijski bolje stoje od njih, takođe podići svoj standard žrtvovanja i utemeljit će bitnost žrtvovanja jer, da bi uzdigli zastavu islama mi treba da dadnemo žrtvu na svim frontovima. Obraćajući se ostatku Ahmadija svijeta Huzur je rekao da sada, kad su prihvatili Mesiju i dali sve vrste žrtve u činjenju toga, oni treba da usade ovaj duh u svoje zemljake. To je zadatak svakog Ahmadi muslimana na ovom svijetu – da uvijek bude spreman za širenje vjere i izdanja (literature) o vjeri i tako bude primalac Allahovog zadovoljstva. Huzur je rekao da se on nada da će svaki Ahmadi, bez obzira gdje u svijetu žive, ustati na poziv Halife vremena i biti spreman da daje bilo kakvu žrtvu, pa ipak se Huzur nada i očekuje od Pakistana da će oni nastojati da ne puste iz ruku ovu čast. Huzur je rekao da je pakistanski džemat taj koji je dao navjeće žrtve života i stalne mentalne torture, kao i ustrajnost u finansijskom žrtvovanju koje su oni održali protiv svih nadmoćnosti. Allah nikada neće dopustiti da to bude izgubljeno. Zapravo, Huzur je rekao da se znakovi uspjeha pomaljaju na horizontu; da uvijek molimo ‘Naš Gospodaru, prihvati nas.’