Potpuno verovanje Časnog poslanika savs Allahu

Kratki sadržaj

 

Časni Poslanik s.a.v.s. je postavio najviše standarde tawakkula

Tawakkul znači da osoba treba prvo da koristi sva sredstva koja su joj na raspolaganju i onda da se osloni na Allaha kroz molitve

U petak, 8. aprila 2005. godine kalifatul Mesih V aba je održao hudbu u Baitul Futuh džamiji u Londonu, u kojoj je Huzur aba predstavio krasan slučaj tawakkula – vjere i povjerenja u Allaha.
Nakon što je proučio četvrti ajet iz sureta Al-Ahzab, koji u prevodu glasi:

I oslonite se na Allaha, a Allah je dovoljan kao Staratelj. (33:4)

Huzur aba je rekao: Ova Božija naredba je namijenjena da utješi Časnog Poslanika s.a.v.s. da on nikada ne treba osjećati bojazan i isto tako treba da ima osjećaja prema svojim ashabima i da im kaže da nije važno kakva su neslaganja, neprijatelj nikada neće uspjeti da ih uništi, i da oni uvijek treba da imaju vjeru u Allaha. Ova utjeha nije bila zbog bilo kakvog straha na strani Časnog Poslanika s.a.v.s., zapravo je to bilo namijenjeno da ohrabri ashabe i da objasni neprijateljima da vam mi nikada nećemo popustiti; svo naše povjerenje leži u našem Gospodaru, On će uvijek biti naše Pojačanje i neprijatelj će sigurno biti osujećen.
Ne samo da je Časni Poslanik s.a.v.s. stavio svu svoju vjeru u Allaha, nego je svoje sljedbenike učio da čine isto. Tawakkul ne znači da osoba treba samo sjediti dokono i čekati Allahovu pomoć; ono šta ovo znači je da osoba treba da koristi sva sredstva koja su joj na raspolaganju i da se onda osloni na Allaha kroz usrdne molitve. U doba teškoća, Časni Poslanik s.a.v.s. bi uvijek koristo sva sredstva koja su mu bila na raspolaganju i onda bi usrdno molio Allaha i ostavljao stvar u Njegovim rukama.
Huzur aba je iz hadisa naveo primjere povjerenja Časnog Poslanika s.a.v.s. u Allaha, i rekao: Časni Poslanik s.a.v.s. je pokazao savršen primjer tawakkula u vrijeme svog preseljenja iz Meke u Medinu. On ni najmanje nije bio smeten i imao je punu vjeru u Allaha kad je bio opkoljen neprijateljima u špilji Tur. Zato, kad je Suraka išao za njim goneći ga i skoro bio došao do njega, mi vidimo veliku manifestaciju tawakkula Časnog Poslanika s.a.v.s.. Poslije preseljenja, Časni Poslanik s.a.v.s. je trebao da se brani protiv cijelih armija sa samo šakom slabo opremljenih sljedbenika na njegovoj strani, ali je on i dalje pokazivao punu vjeru u Allaha. U toku bitke na Bedru, Časni Poslanik s.a.v.s. je organizovao svoje trupe u redove i onda otišao natrag u svoj šator i pao na sedždu u svesrdnim molitvama. Ovo nije bilo zbog bilo kakvog straha od neprijatelja, nego je trebalo da privuče više i više blagoslova od njegovog Gospodara. Tako da je on uradio sve što je uopšte mogao i potpuno se oslonio na Allaha kroz molitve. U bitci Ahzab, u kojoj su sva Arapska plemena se svrstala protiv muslimana, Časni Poslanik s.a.v.s. uopšte nije osjećao bojazan, i njegova vjera i sigurnost su bili takvi da su njegovi drugovi bili ohrabreni samo gledajući ga.
Molitve Časnog Poslanika s.a.v.s. su također bile pune vjere u Svemogućeg. Huzur aba je naveo neke od ovih molitvi i rekao: Časni Poslanik s.a.v.s. je učio svoje sljedbenike da, ako svoju najveću vjeru polože u Allaha, On će za njih obezbjediti baš kako je obezbjedio za ptice koje ujutro izlaze gladne a uveče se vraćaju zadovoljne.
Huzur aba je rekao da članovi Džemata treba da će čuvaju od svih vrsta praznovjerja i korištena čarolija, itd., i treba da se oslanjaju na Allaha. Huzur aba je rekao: Časni Poslanik s.a.v.s. je sve vrste praznovjerja i krivog vjerovanja smatrao širkom (idolopoklonstvom). Allah ne vodi računa o ljudima koji nemju vjere u Njega i koji se više boje ovosvjetskih stvari.
Završavajući hudbu, Huzur aba je molio: Da nam Allah pomogne da slijedimo izvanredan primjer Časnog Poslanika s.a.v.s; da se uvijek pokoravamo Allahovoj volji i imamo punu vjeru u Njega. Amin.