- Šta je istina o tom prokletom Dedžalu?
- Koja su njegova oruđa koja kontrolišu svijet?
Za većinu muslimana koncept Dedžala je još uvijek misteriozan fenomen mitskih razmjera, ako se predskazanja vezana za njega tumače doslovno. U nekim od ovih predskazanja, Dedžal je opisan kao ogroman čovjek s jednim okom u desnom oku, dok mu je lijevo oko probodeno, i on jaše magarca.
Međutim, predskazanje vezano Dedžala, kao i sva druga predskazanja, podliježe tumačenju, a hazreti Mirza Ghulam Ahmada.s. Obećani Mesija i Imam Mahdi je objasnio, koncept Dedžala, prekrasno pojašnjenje u svjetlu onoga što je rekao Časni Kur'an, Poslanik Muhameds.a.v.s. i ukazao je da je riječ “Dedžal” izvedena iz arapskog korijena “dadžal”, što znači obmana.[1]
A ako kopamo malo dublje, nalazimo još jedan interesantan korijen za koncept Dedžala koji dolazi od “ad-Dadžal” koji se odnosi na zlato ili zlatnu vodu[2], a oblaganje zlatnom vodom jednostavno znači pokrivanje površine nečega s supstanca koja izgleda kao zlato.
Kao potvrdu ovoga, Obećani Mesijaa.s. je rekao: «A Dedžal je od Dedžala. A smisao obmane je da je nešto dobro po svom izgledu dok je u stvarnosti loše, a primjer je pozlaćeni bakar. A obmana postoji od početka stvaranja, i nikad nije bilo doba bez obmane i laži, pa šta rade zlatari osim obmane?[3]
Poslednja rečenica ovog citata je važna. Ono što vidimo kod zlatara je da su oni glavni motor i oličenje modernog bankarskog sistema kakvog ga vidimo danas.
Da bismo ovo razumijeli, vratimo se neka tri i po vijeka unazad u London. U to vrijeme, valuta se kovala od plemenitih metala (uglavnom zlata i srebra). Međutim, zlato je ubrzo pokazalo svoje nedostatke, jer je njegovo nošenje bilo opasno i nepraktično zbog njegove težine.
Zato su zlatari ponudili da čuvaju zlato u svojim trezorima. Zauzvrat, deponenti su dobili papirnu potvrdu u kojoj je zlatar obećao da će na zahtjev vratiti iznos upisan u zlatu. Svi su shvatili da su ove novčanice zgodne, sve dok se na kraju nisu koristile umjesto zlata za svakodnevnu kupovinu.
Nakon što znamo da se moderna bankarska logika rodila iz izdaje zlatara u povjerenje štediša zlata, nije li ova obmana jedna od manifestacija Dedžala? Zar islam ne nudi najbolje rješenje za ovu katastrofu tako što će iskorijeniti kamate (što je razlog postojanje banaka) u svim njegovim oblicima i zauvijek protjerati nemilosrdne trgovce i lihvare iz naših života? (Ako zadržimo Shylocka, treba nam fusnota da je on Shakespeareanski dramatičar koji je bio pohlepni venecijanski jevrejski trgovac na kamate…)
Ali ubrzo su zlatari došli do otkrića koje će vijekovima uticati na čovječanstvo. Iz iskustva su naučili da je gotovo svo zlato koje im je povjereno ostalo netaknuto u njihovim riznicama. Otkako su vlasnici zlata počeli da koriste papirnate račune u svojim trgovačkim berzama, jedva da je svaki deseti došao da zatraži zlato.
Ovo je bio kritičan trenutak u istoriji jer su zlatari promijenili način poslovanja. Shvatili su da ono što se mora učiniti sa neiskorišćenim rezervama zlata je pozajmiti ga sposobnim osobama koje su bile spremne da pozajmljuju i naplaćuju kamatu na pozajmice (zakoni o lihvarstvu u Engleskoj otvorili su kamatne stope do maksimuma od 5 posto) zlatari bi mogli ostvariti dobre rezultate i umnožavati povrate od ove usluge je gotovo bez napora. Istovremeno, držali su dovoljne količine rezervi da udovolje brojnim zahtjevima štediša da povrate svoje zlato.
Iz ove ideje o posuđivanju zlatarima je postalo jasno da zapravo nema potrebe da pozajmljuju fizičko zlato u njihovim trezorima jer je šira javnost njihove račune smatrala novcem. Tako su počeli da proizvode više računa (ispod njihovog stvarnog zlatnog ekvivalenta) i davali ih u zamjenu za zlato. (Pogledajte “Vranje”: Pozlata)
Tako su zlatari, pozajmljujući više od svojih zlatnih rezervi, dok su zaračunavali kamatu na papirnate račune, postali bankari u modernom smislu te reči: zarađivali su novac ni iz čega potezom olovke, ali što je još važnije, bukvalno su pretvorili zlato u papir.
S godinama, bankarska industrija se sve više razvijala tehnološki i povjerenje u bankare je postalo apsolutno. Međutim, tehnološki napredak je samo još jedan aspekt originalnog zlatarskog sistema i procesa stvaranja novca, a njegova suština se nije promijenila.
Jedina razlika je u tome što je zlato zamijenjeno onim što se naziva “primarni novac” ili “novac centralne banke”. A taj novac stvaraju samo centralne banke. Papirni računi su zamijenjeni ‘bankovnim novcem’ ili ‘novcem iz knjiga’ koje proizvode samo komercijalne banke (Barclays, HSBC, itd.). Novac centralne banke je važniji od bankarskog novca.
Iz ove ideje o posuđivanju zlatarima je postalo jasno da zapravo nema potrebe da pozajmljuju fizičko zlato u njihovim trezorima jer je šira javnost njihove račune smatrala novcem. Tako su počeli da proizvode više računa (ispod njihovog stvarnog zlatnog ekvivalenta) i davali ih u zamenu za zlato. (Pogledajte “Vranje”: Pozlata)
Broj računa u komercijalnoj banci predstavlja potvrdu duga od strane banke vlasniku računa (IOU: dugujem vam). Riječi “Bank of England – obećavam da ću platiti donosiocu na zahtjev iznos od x funti” na svakoj novčanici u sterlingu je upravo potvrda Centralne banke da je dužna imaocu iznosa.
Većina novca danas je u obliku bankovnih depozita. Međutim, često se ne razumije način na koji se ovi bankovni depoziti stvaraju: glavna sredstva su komercijalne banke koje daju kredite. Kad god banka da zajam, ona istovremeno kreira odgovarajući depozit na bankovnom računu zajmoprimca, stvarajući tako novi novac. Drugim riječima: banka jednostavnim procesom deponuje račun klijenta koji se nađe u posjedu dodatnog iznosa novca.
Uobičajeno je pogrešno shvatanje da je uloga banaka jednostavno kao posrednik, davanje kredita depozitima štediša. Suprotno tome, za pozajmljivanje se kaže da stvara depozite. Zakoni teoretski ograničavaju količinu novca koju komercijalne banke mogu stvoriti, ali novac koji se pozajmljuje klijentima stvara se iz zraka nakon samo nekoliko pritisaka na tipku.
Danas kovanice i papirni novac u centralnoj banci predstavljaju samo vrlo mali dio novca u opticaju.
Što se tiče bezgotovinske finansijske štednje, ona je ekvivalentna 97%[4] i trguje se jednostavnom operacijom na bankovnom računu putem različitih načina plaćanja kao što su bankovne kartice, transferi, instant debit sa računa ili čekovi.
Podsjećamo da su prve koje su stvorile bezgotovinski novac bile komercijalne banke. To znači da je sav opticaj i novac koji nije u opticaju stvoren kao krediti sa kamatom za dobrobit bankarskog sistema u svijetu i nemoguće je izbjeći kamatu (ili kamatu) baš kao što je predvidio naš voljeni Poslanik Muhamed.s.a.v.s.
عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ قَالَ: ”لَيَأْتِيَنَّ عَلَى النَّاسِ زَمَانٌ لاَ يَبْقَى أَحَدٌ إِلاَّ أَكَلَ الرِّبَا فَإِنْ لَمْ يَأْكُلْهُ أَصَابَهُ مِنْ بُخَارِهِ
Hazreti Ebu Hurejra r.a. prenosi, da je Božiji Poslanik s.a.v.s. rekao je: “Doći će vrijeme na ljude kada neće ostati niko ko neće jesti kamata, ako ga ne bi pojeo, njegova para će ga pogoditi.[5]
Nakon što znamo da se moderna bankarska logika rodila iz izdaje zlatara u povjerenje štediša zlata, nije li ova obmana jedna od manifestacija Dedžala? Zar islam ne nudi najbolje rješenje za ovu katastrofu tako što će iskorijeniti kamate (što je raison d'être banaka) u svim njegovim oblicima i zauvijek protjerati nemilosrdne trgovce i lihvare iz naših života?)
[1] Mirza Ghulam Ahmad -The Truth of Revelation-(Stvarnost Objave), Islam International Pulication Limited, 2018, str. 393.
[2] Edward William Lane, arapsko-engleski rječnik – nadriliječništvo
[3] Mirza Ghulam Ahmad-Melfuzat-(Predavanje i Govori) , drugi tom, Islam International Pulication Limited, 2019, str. 161.
[4] Bank of England, “Kreiranje novca u modernoj ekonomiji”, Quarterly Bulletin, 2014:
[5] (Sunen Ebu Davud, Knjiga o prodaji)