Događaji iz života Obećanog Mesije a.s. koji nadahnjuju vjerom

Kratki sadržaj

U svojoj hudbi petkom Huzur je danas ispričao neke događaje iz života ashaba Obećanog Mesije a.s. koji nadahnjuju vjerom, a koji su ih vodili da daju zavjet bai’ata. Ovo su bili ljudi koji su imali blagoslovljenu priliku da budu u društvu Obećanog Mesije a.s. Huzur je objasnio da se, slušajući ova pripovjedanja, čovjek oduševi da čini dove za ove pretke, i  također doživljava osobitu duhovnost kroz slike uzvišene pobožnosti Obećanog Mesije a.s.

Hazreti Mian Ferozuddin sahib iz Sialkota: On je dao svoj bai’at u 1892. godini. On piše da je ‘Predavanje u Sialkotu’ (knjiga Obećanog Mesije) bila napisana na krovu kuće jednog ashaba. Obećani Mesija a.s. je imao tintu na sva četiri zida i pisao je kako je hodao, ponekad padajući na sedždu. Ovaj prenosilac kaže da je sve ovo vidio sa krova svoje kuće i da su mu se mnogi pridružili pošto je njegova kuća bila blizu druge kuće i bila je viša tako da se sve moglo jasno vidjeti. Obećani Mesija a.s. bi onda ispisane stranice poslao pisaru kako ih je završavao jednu po jednu.

Kasnije, kad je Obećani Mesija a.s. otišao da održi predavanje, jedan hafiz koji je podučavao lokalne dječake rekao im je da je čas završen i umjesto toga im dao pepela i rekao im da to bace na Obećanog Mesiju a.s. kad bude prolazio. Međutim, Obećani Mesija je bio u zatvorenoj nosiljci tako da je ostao bezbjedan.

On dalje piše da su na mjestu gdje je predavanje trebalo biti održano razne hodže podigle zapreke i nisu dozvoljavali ljudima da prođu i podbadali su ih. Prenosilac kaže da kad se Obećani Mesija a.s. vratio, da je on sa još mnogim drugim ljudima otišao do grada Vazirabad. Tamo se također okupilo mnogo ljudi i sipali su uvrede i bacali kamenje. On kaže da je također otišao sa Obećanim Mesijom a.s. za Đehlum gdje su dvije Evropljanke pitale zašto su se ljudi okupili. Kad im je bilo rečeno da je to bio Obećani Mesija a.s. one su tražile od skupa da se raziđe tako da mogu uslikati. Narednog dana bilo je saslušanje na sudu kojem je Obećani Mesija a.s. trebao prisustvovati. On je sjeo na stolicu okružen skupom i rekao da su ljudi, na njegovu tvrdnju, prihvatili da je on od Boga. Zato, ako je on to (Bože sačuvaj) izmislio on će biti kažnjen za to, a oni koji su ga prihvatili neće biti kažnjeni. On je rekao da će, pošto je bio od Boga, oni koji su ga prihvatili biti nagrađeni za to. Huzur je dodao da je ovo bilo u skladu sa kur’anskim učenjem: ‘… Ako je on lažov, njemu njegova laž; ali ako je istinit, onda će vas (sigurno) pogoditi nešto od onog čime vam on prijeti…’ (40:29) Huzur je rekao da se danas muslimani trebaju zamisliti nad ovim. Tako su ljudi postupali sa Božijim poslanicima.

Ovaj prenosilac dalje kaže da je neki hodža u skupu podigao knjigu visoko i rekao da je Mesija na ovaj način otišao na nebo. Tu je bio prisutan jedan prosijak koji je na duboko uzbuđen način tri puta ponovio: ‘Zašto govorite laž,’ dajući navod kur’anskog ajeta: ‘Svaka duša će okusiti smrt…’ (3:186), i rekao da on nije bio sljedbenik Mirze sahiba ali da nije mogao skrivati istinu. Prenosilac također piše da je jedanput čuo da je Sahibzada Abdul Latif u prisustvu Obećanog Mesije a.s. rekao: ‘Huzur, moja krv curi iz mog tijela i ja vidim da će ona ‘natopiti’ Kabul.’

Hazreti Umer Din hadždžaam (frizer): On je poticao iz Gudžurata. Potpisao je formular bai’ata u 1899. godini a fizički je dao zavjet bai’ata 1900. godine. On prenosi da su mu njegovi prijatelji govorili da će postati ‘Mirzai’. Kad je vidio Ahmadi muslimane da uče Kur’an i klanjaju namaz on je molio Allaha da, ako je ovaj Mesija bio poslan od Njega da bude u stanju da ga vidi. Jedanput je u snu vidio Obećanog Mesiju a.s. u najblagoslovljenijem izgledu i razmišljao kako nikada nije vidio takvu osobu, je li to mogao biti Časni Poslanik s.a.v.s. Kasnije je, u džamiji Mesdžid Aksa, Kadian, molio Allaha da ga uputi, da će prihvatiti ovog Mesiju ako je on bio čovjek kojeg je vidio u snu i da će se u protivnom smjesta vratiti. Kad je Obećani Mesija a.s. stigao, on je vidio da je to bila upravo ista osoba koju je vidio u snu, tako da je dao svoj zavjet bai’ata. Kad je rekao da odlazi, Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ostani bar još dvije sedmice da prepoznaš istinu.’ I također je rekao: ‘Ako zbog nekog razloga ne možeš doći u posjetu, uvijek moraš pisati pisma.’ Hazreti Sufi Nabi Bakš sahib, sin Abdul Samad sahiba. On je dao zavjet bai’ata u 1891. godini i vjerovatno vidio Obećanog Mesiju a.s. prvi put u 1886. godini. On piše da je prvi put posjetio Kadian u 1886. godini da istraži o plakatima koje je Obećani Mesija a.s. izdao najavljujući da će mu biti podaren sin koji će biti izvor blagoslova za mnoge nacije. Kasnije je Obećani Mesija a.s. objavio tri knjižice: ‘Fateh Islam’, ‘Tauzeeh Maram’ i ‘Izalah Auham’ i u njima dokazao da je hazreti Isa a.s umro i da je on bio manifestacija dolaska Obećanog Mesije. Iza ovoga je slijedila buka nevjerovanja od strane hodža. Obećani Mesija a.s. je napisao drugu knjižicu ‘Aasmani Faisla’. Kasnije je ova knjižica bila pročitana na prvoj đelsa salani održanoj u Kadianu na koju je prenosilac imao čast da bude pozvan. On kaže da kad je Obećani Mesija a.s. stigao na đelsu on je pogledao na njegovo lice i trenutno ga prepoznao, jer mu se srce osjećalo naelektrisano kad se sjetio da je to bilo blagoslovljeno lice koje je vidio u snu u svojim studentskim danima, i da je bio odjeven u istu odjeću kako ga je vidio odjevenog u snu. Na kraju đelse Obećani Mesija a.s se rukovao sa svima i prenosilac je bio zadnji da se rukuje s njim jer je imao da kaže nešto posebno. On je rekao da je već dao zavjet na ruci nekoga drugog, i pitao kakva je uputa za njega. Obećani Mesija a.s. mu je rekao da ako je osoba kojoj je dao zavjet bila pobožna onda će ovaj (drugi) zavjet bai’ata biti ‘svjetlo na svjetlo’ a ako ta osoba nija bila pobožna onda će njegov bai’at biti nevažeći i bai’at Obećanom Mesiji a.s. će ostati. On je kasnije dao zavjet bai’ata na blagoslovljenoj ruci Obećanog Mesije a.s.

Hazreti Nazam Din sahib tailor master. On je dao zavjet bai’ata u 1902. godini. On prenosi da je bio zapanjen da ga je Allah blagoslovio ogromnom milošću Ahmadijata jer je tako bio protivan tome. Kad god se zauzimao u razgovor sa Ahmadi muslimanima on je čvrsto vjerovao da su hodže stubovi religije i smatrao da su njegovi ljudi Ahl-e-Hadis sekte bili ispravni. Jedanput je prisustvovao njihovom skupu gdje je jedan hodža držao govor uza zid držeći Kur’an u jednoj ruci a drugom rukom je dijelio neke liflete i govorio: ‘Mirza je (Bože sačuvaj) dobio gubu zato što je vrijeđao poslanike i sebe nazvao Isa.’ On je uzeo liflet i nikada nije mogao zamisliti da neko može biti toliko drzak da izgovara laž dok drži Kur’an. Kasnije je odlučio da posjeti Kadian tako da se iz prve ruke može osvjedočiti u ove stvari i onda se bori sa ‘Kadianima’. Tako je s nekim prijateljima otišao u Kadian. Bilo je blizu magrib (akšam) namaza kad su stigli. Pitao je nekoga da mu pokaže gdje ‘Mirza sahib’ klanja namaz. Bilo mu je pokazano na mjesto koje je sada Mesdžid Mubarek. To je u to doba bila izuzetno mala džamija. Oko minute poslije ezana Obećani Mesija a.s. je došao u džamiju i stao pored njega. On kaže da je pogledao na Obećanog Mesiju a.s. od glave do pete, tako da je čak vidio njegovu kosu; stanje njegovog srca se promijenilo. On je mislio kako nikada prije nije vidio čovjeka takve pojave; njegova kosa je izgledala kao zlatne niti, oči nalik usnulim (uvijek oborene), i predstavljao je potpuno utjelovljenje skromnosti. Ljepota njegovih ruku i stopa bila je očaravajuća i prenosilac se pitao je li ovo mogla biti ista osoba koju je njegov hodža nazvao lažovom. Bio je izgubljen u ovim mislima kad je namaz počeo. U toku namaza mislio je o razlici onoga što je hodža rekao i onoga što on opaža, i tako je u njegovom srcu raslo more sumnje. Čak se pitao da li je osoba koju je vidio bila Obećani Mesija a.s. ili je on bio neko drugi a ne ovaj čovjek kojeg je vidio. Nakon namaza Obećani Mesija a.s. je sjeo i govorio do iša (jacije) namaza. Govorio je o njegovom upozorenju da je vidio meleke da sade crne mladice u Pendžabu i kad je pitao o tome meleki su mu rekli da će izbiti kuga u Pendžabu. Ljudi su ovo ismijavali govoreći da kuga hara samo u oblasti uz more i nikada se ne širi unutar zemlje. Međutim, ona se raširila u Pendžabu.

Narednog jutra ovaj prenosilac je začuđen otišao da vidi Maulvi Nurudin sahiba i pitao ga je li zaista onaj kojeg je vidio prošle noći bio ‘Mirza sahib’. Na potvrdan odgovor on je postao emotivan i tražio da dadne zavjet bai’ata u vrijeme podne namaza ali je Obećani Mesija a.s. rekao da treba da čeka da ga hodže ponovo ne bi naveli da posrne. On se branio da to neće biti tako. On i njegovi prijatelji su dali zavjet bai’ata narednog dana i vratili se kući.

Hazreti Mian Abdul Aziz sahib, sin Mian Imam Din sahiba. On je dao zavjet bai’ata u 1893. godini. Piše da je bio upoznat s nekim Ahmadi muslimanima u 1891. godini koji su mu spomenuli o tvrdnji Obećanog Mesije a.s. Kako on prethodno nije imao nikakvog neprijateljstva nije imao ništa protiv ali se pitao zašto su hodže bile tako uvredljivi o njemu. Kad su mu bile date knjige ‘Kitab ul Biriyyah’ i ‘Izala Auham’ (knjige Obećanog Mesije) da čita, on je molio Allaha da bude ustrajan na istini. Ova dova je brzo bila primljena kad je započeo čitati ‘Izala Auham’ jer je njegova vjera porasla i on nije imao nikakve preostale sumnje u svojoj duši. Kad je posjetio Obećanog Mesiju a.s. osjećao je zadovoljstvo i njegovo srce je dalo zadovoljavajuće svjedočenje da ovo nije bilo lice lažova. On piše da je njegovo originalno ime bilo Meeran Bakš koje je imao idolopoklonička značenja i on je prije bezuspješno pokušao da ga promijeni. Kad je Obećani Mesija a.s. promijenio njegovo ime u Abdul Aziz, on je molio Allaha da ovo ime koje mu je Obećani Mesija dao traje, da niko više ne spominje njegovo staro ime. On piše da su sva službena dokumenta bila na njegovo novo ime.

Hazreti Allah Šaikh Bukš, dao je zavjet bai’ata u 1905. godini. On piše da u djetinjstvu nije imao nikakvo religijsko obrazovanje. Kad je dostigao 17 godina osjetio je zanimanje za religiju. Naučio je da uči Kur’an i počeo čitati prijevod. U toku tog vremena dogodilo se da je prelistavao knjigu koja ga je povrijedila zato što je po njegovom mišljenju izgledalo da je hazreti Isa a.s. imao viši položaj od Časnog Poslanika s.a.v.s. Zbog stida nikome ovo nije mogao spomenuti. Do 1905. godine, kad je u toku svog zaposlenja upriličio da vidi neke papire preko dr. Alim Din Gudžrati i pročitao o smrti Isaa. Čim je bio ubijeđen o smrti Isaa a.s.on je zahvalio Allahu i bez ikakvog oklijevanja smjesta napisao pismo Obećanom Mesiji a.s. o bai’atu. Kad je njegov otac izrazio nezadovoljstvo on ga je podsjetio da je, kad poslije jednog djeteta 12 godina nije više imao djece, molio Allaha za dijete kao što je hazreti Ibrahim molio Allaha za dijete u svojim starim godinama. U primanju ove dove bio je rođen ovaj prenosilac. On je rekao svom ocu da je zapravo ova dova sada bila ispunjena kad je on s Allahovom milošću prihvatio onoga ko je bio određen od Allaha (da je ovo bilo njegovo duhovno rađanje).

On piše da je 1906. godine dao zavjet bai’ata na ruci Obećanog Mesije a.s. u Kadianu. On piše: ‘Sliku vremena davanja bai’ata i stanje mog srca ja kratko opisujem kao: slobodan i nereligiozan mlad čovjek, suprotno svakom prkosu svog Nafse Ammara (duša koja potiče na zlo) drage volje se bori protiv njega, pokorio se vratima onoga koji je bio određen od Allaha, i nespokojno čekao na njega da stigne, očiju uprtih u mali prozor (odakle je Obećani Mesija dolazio u džamiju). U džamiji je bio mali broj ljudi i svi su tiho i s poštovanjem čekali na ovu uzvišenu osobu. Tada je uzvišen, pristao, dostojanstven i veličanstven pobožan čovjek ušao u džamiju kroz isti taj prozor. Za to vrijeme, mlad čovjek se tresao i suze su počele liti iz njegovih očiju, a on još nije znao zašto. Samo je bio svjestan toliko da je Huzurov ulazak kroz taj prozor izgledao upravo kao da se savršeno sjajno sunce pojavilo u tamnoj noći i sav mrak je otišao.’

On piše da je naredne godine svog bolesnog oca predstavio Obećanom Mesiji a.s. želeći da i on dadne bai’at ali je on nažalost bio lišen ovog blagoslova.

Hazreti Muhammed Husein sahib, sin Khuda Bakš sahiba. On navodi da je čuo nekoga da spominje da je hodža rekao da visoko obrazovanje također zavrte čovjeku glavu i dodao da je bio ‘Mirza’ u Kadianu koji je rekao da je bio (neuzubillah) Bog. Kad je bio upitan zanavod predložena mu je knjiga ‘Braheen e Ahmadiyyah’ kao preporuka. Prenosilac je našao jednog Ahmadi u Sukkuru koji je imao ovu knjigu. Kad je pregledao knjigu tamo je stajalo: ‘Bog je u meni i ja sam u Njemu’. Prenosilac je knjigu odnio ovom čovjeku i rekao da je ovo bila samo mala stvar. Na to mu je ovaj čovjek rekao: ‘I on je postao Mirzai.’ Prenosilac je odgovorio: ‘Mirzai’ je vrlo dobra stvar, i da se u njegovom narodnom jeziku prošivena vesta zove mirzai. I dodao je da ona pruža udobnost kad neko pati od upale pluća.

On navodi da je te noći sanjao da je došao Mehdi kasnijeg doba. Kad je pitao gdje je, bilo mu je rečeno da je bio u mjestu 25 milja daleko, u pravcu sjeveroistoka.

Huzur je rekao da sada takozvane vjerske vođe predstavljaju slična izvrtanja pisanja Obećanog Mesije da zavode ljude kao i TV kanali i  medij.

Nastavljajući sa navođenjem sna, hazreti Muhammed Husein Khan sahib kaže da je počeo ići u pravcu koji mu je bio dat. Na putu je vidio Imama Mehdija da jaše konja u društvu 200 jahača. Tražio je da primi njegov zavjet bai’ata, i dao je bai’at i pridružio im se. Prekinuli su putovanje u Lahoru. U snu je prenosilac otišao da vidi svoju majku u obližnjem Gujanarvali. Kad je stigao kući, stao je na dnu stepenica i rekao: ‘Mehdi kasnijeg doba’ je došao, ko god želi da uzme njegov zavjet bai’ata treba da ide u Lahor.’ Onda se probudio. Narednog dana je sanjao drugi san. Vidio je kako je Imam Mehdi na visokom mjestu prema nebu i da kaže: ‘Naš rob živi ovdje, donesi njegovu glavu.’ Prenosilac je skinuo svoju glavu i dao je. Kratko vrijeme kasnije Obećani Mesija je rekao: ‘Vrati njegovu glavu i dadni mu nešto iz moje riznice’ ali mu čovjek nije dao ništa. Trećeg dana u noći on je osjećao kao da mu je tijelo bilo pritisnuto nečim. Nije bio siguran da li spava ili je budan. Za to vrijeme je Obećani Mesija a.s. došao k njemu i rekao: ‘Šta ako ti nije ništa dao, mi imamo obilje, ispruži svoju ruku.’ On je ispružio ruku i Obećani Mesija je stavio nešto na njegovu ruku što je on stavio u usta.

Jedanput je na svom redovnom putovanju natrag za Sukkur skrenuo i  otišao u Kadian. Iznenađujuće je da je znao nekoga iz Sukkura s kim je ostao preko noći i ko se lijepo brinuo o njemu. Na putu je sreo nekoliko ljudi koji su se suprotstavljali. Kad je stigao u Kadian otišao je hazreti Maulvi Nurudinu r.a. koji ga je odveo da vidi Obećanog Mesiju a.s. u  mesdžid Mubarak. Prenosilac je rekao da je dao svoj zavjet bai’ata i onda ispričao o svom djetinjstvu i tražio od Obećanog Mesije a.s. da moli Allaha za njegovog mlađeg brata da i on primi Ahmadijat. Obećani Mesija a.s. ga je pitao koliko dugo mu je oko bolesno, na što je on odgovorio da je od djetinjstva, iako se jedanput u Murreeu osjećao bolje. Obećani Mesija a.s. mu je rekao da treba da radi u Murreeu. Prenosilac je rekao da radi u Sukkuru i da mu nije lahko da mijenja posao. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Allah će ti podariti izlječenje.’ On kaže da su mu oči uskoro bile bolje.

On navodi da su jedanput dvojica visokih službenika došli da vide Obećanog Mesiju a.s.. Oni su izrazili zabrinutost zbog nekog nasilničkog napada koji se dogodio noć ranije. Obećani Mesija a.s. im je rekao: ‘Nas Allah čuva, vi radite svoju dužnost kako god smatrate prikladnim.’ On navodi da je neko jedanput Obećanom Mesiji a.s. spomenuo zvuk Instrumenata i vatromet na svadbama i on je rekao: ‘Zvuk instrumenta na način najave, nema grijeha u tome; vatromet je omražen.’ Drugo iznošenje navodi da je jedanput u džamiji stopa Obećanog Mesije a.s. dotakla bolesnu stopu Pathana. Pathan je hodao uz pomoć dva štapa. Trenutno je njegovo bolasno stopalo bilo bolje. Kad je Obećani Mesija a.s. bio na putu da izađe, Pathan je tražio od njega da stane svojom nogom na njegovu drugu stopu. Objasnio je da je šest mjeseci bio liječen a da ga je dodir Obećanog Mesije trenutno izliječio.

Hazreti Šaikh Muhammed Ismaeel sahib, dao je svoj zavjet bai’ata u 1894. godini. On navodi da je Obećani Mesija a.s., sažaljevajući stanje hodža i sufia njegovog doba, govorio da bi, da ga Allah nije utješio (objavom): ‘Ja ću tvoju poruku odnijeti do krajeva svijeta’, ko zna koliko štetna bila glupost hodža.

Obećani Mesija a.s. je govorio: ‘Kad bi oni samo čuli moje uplakane dove za njih’, koliko je on bio u tjeskobi radi njihove upute i kako je stalno i na srceparajući način molio Allaha za njih. Prenosilac kaže da su oni, čuvši ovo bili potpuno zabezeknuti koliko je ova uzvišena osoba željela dobro za Božije ljude. On prenosi da je Obećani Mesija a.s. tako uticao na svoje prijatelje snagom svoje pobožnosti da su oni jedino vjerovali u Allaha da je ‘Činilac’ svega i nikada nisu zaustavljali od onoga što je bilo istina. Oni su izbjegavali niski moral i držali se visokog morala i  uvijek bili zahvalni Allahu i uzdali se u Njega. Njihova dobra djela su bila takva da su im srca bujala s Božijom ljubavi i šta god su radili, oni su radili posebno radi Allaha. Oni su u velikoj mjeri izbjegavali dvoličnost jer je Obećani Mesija a.s. dvoličnost uvijek nazivao opasno lošim moralom. Prenosilac piše da nikada nije vidio da su oči Obećanog Mesije a.s. bile potpuno otvorene – takva je bila njegova skromnost. Međutim, kad bi bio spomenut Allahov neprijatelj ili kad bi on spomenuo Časnog Poslanika s.a.v.s. tada bi njegove oči bile širom otvorene. On je imao tako ogromnu ljubav prema Časnom Pslaniku s.a.v.s. da bi svaki put kad bi spomenuo njegovo ime rekao: ‘Da ovaj čisti Poslanik nije došao ovom svijetu ne bi bilo nikakve upute, cijeli svijet bi zalutao.’ Obećani Mesija a.s. je savjetovao svoju zajednicu da postanu Allahova manifestacija (tj. manifestacija Allahovih atributa) i govorio je da je uvidio da je Allah puniji ljubavi od majke. On je mnogo naglašavao da  Izbjegavamo loše mišljenje o drugima i rekao je da onaj ko loše misli o drugima nikada ne može imati udjela u svjetlu vjere, jer je ovo opasno loš moral koji osobu čak čini beznadežnom kod Allaha. Obećani Mesija a.s. je stalno govorio da naša Zajednica treba da smatra da je Kur’an jedini izvor sticanja duhovnog  znanja.

Zaključujući, Huzur je molio Allaha da uzdigne položaje ovih ashaba jer su njihova iznošenja bili izvor uvećanja vjere; da Allah također omogući nas da ovu misiju prenosimo dalje. Da nastojimo i prilagodimo se da ispunimo očekivanja Obećanog Mesije a.s. u svjetlu uzora ovih ashaba.