Blagoslovljeni mjesec ramazan

Kratki sadržaj

 

 

Huzur je citirao ajet 187 iz sure Al Bakara, čiji prijevod glasi:“A kad te Moji robovi pitaju za Mene, (reci): zaista sam Ja blizu. Jaodgovaram na molitvu molitelja kad Me zove. Zato oni treba da seodazovu Meni i da vjeruju u Mene, da bi bili upućeni.” (2:187)

Huzur je rekao da je ogromna Božija naklonost da i danasdoživljavamo još jedan blagoslovljeni mjesec ramazana, samo sNjegovom milošću i samilosti, mi prolazimo kroz šesti dan ramazana.

Kad Bog kaže u suri Al Ankabut:“A one koji se trude radi Nas, Mi ćemo sigurno uputiti prema Našimputevima. A uistinu je Allah sa onima koji čine dobro.” (29:70)to znači da On prihvata one koji teže za Njegovom blizinom.

Od pamtivjeka je Božiji put bio da je On slao Svoje poslanike usvako doba da upute ljude putevima koji vode Njemu. Kad su ljudi,nakon što su prošli kroz evoluciju, dostigli stepen duhovne zrelosti,Bog je poslao Časnog Poslanika s.a.v.s. ovom svijetu sa savršenimvjerskim Zakonom (Šerijatom) tako da ljudi mogu krenuti premaputevima koji vode Bogu.Jedan od ovih puteva i sredstava je ramazan. Ajet koji prethodinaprijed spomenutonm ajetu (2:187) spominje da je Bog propisaopost ranijim narodima, baš kao što je sada propisam muslimanima.Kako je islam savršena religija, ona na najizvanredniji načinobjašnjava detalje posta.

Časni Kur’an jasno iznosi uvjete pod kojima osoba ne treba daposti, na primjer kad je bolesna ili na putu. Propušteni post treba bitinadoknađen kasnije. Ako može, čovjek također treba dati fidiju(okajanje). Ljudi sa hroničnim bolestima treba da plate fidiju.Ovo je najblagoslovljeniji mjesec i male bolesti ne treba da buduuzete kao izgovor da se propušta post. U toku mjeseca ramazanaBog postavlja posebne aranžmane za oprost grijeha. U ajetu 29:70 riječ subulena znači da je ova milost za svakoga kočini napor sa čistom namjerom. Međutim, učinjena je dostupnomposebna dobrotvornost za one koji čine žrtve u toku mjesecaramazana da postignu blizinu Bogu. On stvara atmosferu u ovommjesecu koja pomaže postizanje pobožnosti. On približava sveudaljene puteve prihvatanja molitve.

Hadis navodi da u toku mjeseca ramazana Bog otvara vrata kaDžennetu i zatvara vrata koja vode ka Džehennemu i zauzdava(stavlja u lance) šejtana. Kako je ovo izvanredna ilustracija koju namhadis daje o dobrohotnosti ramazana! Zar onda nije naša krajnjedobra sreća da doživljavamo dobrohotnost još jednog ramazana.Šejtanu je dato slobodno vladanje i mnogi pobožni ljudi su njimezavedeni. On ponekad vodi ljude pokvarnosti (i nevaljaštini) krozprividnu pobožnost. Međutim, u napred spomenutom hadisu Poslaniks.a.v.s. je, budući da je bio obaviješten od Boga, proglasio da je utoku ramazana šejtan zauzdan (stavljen u lance) kao što su i njegovisaučesnici.

Prema tome mi imamo priliku da se okoristimo od duhovnostiovog mjeseca i uđemo u Džennet na koliko god vrata možemo.Nastojte i dosegnite ove visine gdje se šejtan ne usuđuje da dosegnei onda učinite napor da ono što smo postigli učinite dijelom svojihživota.

Nastojte da oponašate blagoslovljeni primjer Časnog Poslanikas.a.v.s. u obožavanju Boga, u davanju milostinje itd. – ovo su ogromniizvori postizanja blizine Bogu. Pridržavanje naredbi Časnog Kur’anatakođer je izvor postizanja Božijeg zadovoljstva. Mi ćemo biti sretniako nastojimo i postignemo maksimalnu korist od ovih posebnihblagoslova ovog mjeseca.

Jedan hadis navodi da Bog iznosi da je svako djelo sina čovječijegza njega samog osim posta. Bog kaže: ‘post je za Mene’. Hadis idedalje i navodi da je post kao štit. Ako neko pokuša da se prepire saonim ko posti, njegov odgovor će biti da jednostavno kaže: ‘ja postim.’Hadis također navodi da su dvije radosti za čovjeka: jedna je kadiftari a druga kad sretne svog Gospodara i njegov Gospodar budezadovoljan s njim radi njegovog posta.

Huzur je rekao naš post treba biti takav da dok se ne rastanemo odovog svijeta post učini da sve što radimo bude Bogu ugodno i takonas dovede bliže Njemu. Osoba koja posti bez ispunjavanja uvjetaposta, kad sretne svog Stvaraoca, neće biti ostvarenje onog što hadiskaže, to jest da će Bog biti zadovoljan s njim zbog njegovog posta.Bog ne treba od osobe da napušta svoju hranu i piće ako ne napustineiskrenost (nepoštenje, dvoličnost) u toku ramazana.

Huzur je rekao da sve vrste ljudi nastanjuju ovaj svijet. Ima onihkoji poste a ubijaju ljude, ima onih koji poste a smatraju da jeproganjanje Ahmadi muslimana hvale vrijedan zadatak. Huzur jerekao: je li Džennet otvoren za ove kao što je otvoren za one kojičine dobro? Hoće li oni biti zaštićeni od Džehennema kao što sučestiti zaštićeni i oni čiji su šejtani zauzdani? Ako su šejtani ovihpočinitelja bili zauzdani kako su oni mogli raditi ova šejtanska djela?Zaista je ova stvar uvjetovana. U toku ramazana, Bog će za onoga kose bude trudio na Božijem putu omogućiti aranžman koji će biti većiod onih u običnim danima. Zato je važno da se okoristimo od oveposebne mogućnosti i okrenemo se Njemu još više da tražimo Njegovumilost.

Bog je sačuvao radosnu vijest u Časnom Kur’anu stavljajući ajet2:187 u sred naredbi za post i tako dao vijest prihvatanja molitvi.Bog je također spomenuo neke uvjete u njima, skupa sa spominjanjemblizine Njemu i prihvatanje molitvi. Govoreći ‘Moji robovi’ On je učiniojasnim da ova dobrobit nije tek za svakoga nego je za one koji želeda postanu Božiji robovi i one koji su Njegovi robovi. Čije je svakodjelo izraz:“Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo” (1:5)Kad oni mole njihova molitva nije ovosvjetska (da traže biznis, imetakitd), nego je ona da tragaju za Bogom (2:187). Njihova mora je daspoznaju Boga, oni su nespokojni da Ga iskuse. Dok je svijet naklonjenprema ateizmu, oni imaju samo jednu želju a to je da steknu dovoljnoduhovnog znanja da se bore s bilo kojom ovosvjetskom napasti kojeiskušava njihovu vjeru i za ovo, oni poste u toku ramazana.

Oni koji su muslimani i teže da postanu muslimani u istinskomsmislu riječi su oni koje Bog uvjerava i hrabri u ajetu (2:187) da jeOn blizu i On sluša molitvu molitelja i On odgovara.

Huzur je rekao da ako započne slijed pitanja i odgovora (s Bogom)onda osoba treba da traži Boga sa apsolutnom iskrenošću. Treba dase pridržava svih naredbi Časnog Kur’ana i ima duboku ljubav zaČasnog Poslanika s.a.v.s.. Također treba da ima privrženost Imamuovog doba.

Za ovo, osoba ne može izumiti svoju vlastitu definiciju savršenevjere, nego treba da posvoji put kojem Bog i Njegov Poslanik s.a.v.s.poučavaju. Bog kaže u (2:187) da je vjerovanje u Njega omogućenokad Mu se ljudi odazovu a ovo će jedno za drugim biti kad sepridržavaju svih naredbi Časnog Kur’ana. To će se dogoditi kad ljudiispune dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima. Ako su nekeod ovih dužnosti ispunjene a druge nisu onda se osoba ne moženazvati bogobojaznom (mutteqi).

Huzur je rekao da u toku mjeseca ramazana treba da nastojimo iobožavamo Boga sa potpunom iskrenošću. Treba da razvijemo dobrorazumijevanje Božijeg jedinstva i iskažemo mu počast i treba daiskažemo počast namazu.

Huzur je rekao da je začuđen i zabrinut kad ljudi kažu da nastojeali ne mogu u potpunosti uspjeti da obavljaju pet dnevnih namaza.Kad propustimo (nešto tako temeljno kao što je) namaz kako možemomoliti Boga za primanje naših dova. Slično osoba treba da moli Bogasrcem i dušom da posvoji visoki moral.

Ramazan je izvor da postignemo visoke standarde duhovnosti i od toga se trebamo u potpunosti okoristiti. Treba da nastojimo i uđem ou Džennet kroz sva vrata koja su otvorena. Ovo je najizvanrednij imjesec primanja molitvi a najveća molitva je kad se traži Božija blizina, kad se moli za zajedništvo s Njim. Kad osoba spozna Boga On se brine o svim njegovim željama i žudnjama.

Huzur je molio Boga da nam podari duhovnu spoznaju koja ćenam razotkriti stvarnost molitve kao i filozofiju postizanja zajedništvas Njim. Da Allah dadne da Mu svako naše djelo bude ugodno. Dapostignemo promjene koje se dogode odlikom molitvi u tokuramazana kroz koje se Bog približava, promjene koje će nas razlikovatiod drugih.

Da Allah čuva Zajednicu sigurnom protiv svih zala. Da nas Onosposobi da klanjamo i činimo obilato dove i da postignemo pobožnepromjene u sebi i da postignemo zajedništvo s Njim.Zatim je Huzur odao poštu Maulana Dost Muhammed sahibu koji jeumro 26. augusta ‘09. On je bio učenjak Zajednice visokog položaja, daAllah nastavi da uzdiže njegov položaj. Mi smo se na njega pozivali kao‘historičara Ahmadijata’ pošto je on sastavio historiju Zajednice od kojeje dvadeset tomova bilo štampano, dok je rad o petom halifatu još utoku. Huzur je rekao da on nije bio jednostavno historičar; radije, njegovživot je bio poglavlje historije Ahmadijata. On je bio lučonoša koji jeuvijek bio spreman da širi Ahmadijat, istinski islam. Imao je izvanrednopamćenje. Neće biti neumjesno reći da je on bio enciklopedijska(sveobuhvatna) osoba. Zapravo, Hazreti Halifatul Mesih IV r.a. je daoovo opažanje. On je zadržao u pamćenju obimne informacije o životuranijih visoko pobožnih ljudi i mudžadida (reformatora) do tačke da jepamtio ime odgovarajuće knjige i broj stranice gdje je bila određenainformacija.Huzur je rekao da će dati samo nekoliko opažanja iz njegovih mnogihličnih vrlina. On je bio najnesebičnija osoba koja je većinu svog vremenatrošila na putu služenja vjeri. On je svoj život posvetio vjeri i imao jesnažnu vezu sa Halifatom. Bio je izuzetno pobožna i bogougodna (kojase moli Bogu) osoba no kad god bi ljudi od njega tražili da čini dove zanjih on bi rekao: ‘ne traži od mene, piši Halifi vremena’. Bio je potpunoponizan. Huzur je rekao da svaki put kad bi pročitao nešto novo poslaobi Huzuru fotokopiju materijala. On zaslužuje da ga oslovljavamoučenjakom koji je praktikovao svoju učenost. Prirodno je biti zabrinutkad umre tako velika uzlužni pomoćnik, ali molimo Boga da nam uvijekomogući velike uslužne drugove.Halifat je uvijek bio središnji dio njegovih misli i on je podržavaostajalište da kad Halifa vremena nešto rekne nema potrebe gledati negdjedrugo. Huzur je rekao da je Amir sahib Arabije želio da napiše historijuDžemata tamo. Bilo mu je predloženo da posjeti ovog Maulana koji jeza pola sata za njega sakupio sve informacije. On je bio šampion navoda(bilješki, preporuka). Neko je jednom otišao u njegovu kancelariju itražio pomoć s nekim navodom. Ova osoba je uzela olovku i papir sanjegovog stola i počela praviti bilješke. Maulana je uzeo olovku i papirnatrag i rekao da, kako je osoba došla iz ličnih razloga treba da koristisvoj vlastiti materijal.

Huzur je naveo događaj iz njegovog života gdje je neko uredio zanjega da putuje u nosiljci. U povratku on je obezbjedio da za njegabude obezbjeđen taksi jer je njegovo ovlaštenje bilo da za to budeplaćeno. Huzur je rekao da upotreba svog ovlaštenja također označavaposlušnost i on je uvijek bio svjestan toga da održava ugled učenjakaZajednice.

Svoje prvo obrazovanje je dobio sa Medrese Ahmadija, Kadian, i ondase upisao na vjerski fakultet. Postigao je Maulvi Fazal diplomu sa Pundžabuniverziteta. Služio je Zajednicu šezdeset tri godine. Od njega je Halifavremena 1953. godine tražio da napiše historiju Ahmadijata. Iza sebeje ostavio jednog sina, dr. Sultan Mubeshir sahiba, koji radi u Fazl eOmer bolnici i pet kćeri. On je napisao članak o Džemat e Islami 1951.godine pod uputom Hazreti Musleh Mauda r.a. Ima preko četrdesetobjavljenih publikacija.

Kad je Halifatul Mesih III r.a. otišao u Narodnu skupštinu Pakistana 1974. godine, Maulana je bio član delegacije uz Huzura. On je bioposljednji preživjeli član te delegacije. Njegova odgovornost uNacionalnoj skupštini je bila da traži informacije i navode i on je zadiviočlanove Skupštine svojom efikasnošću. Do kraja je bio vanredni članMajlis e Shure Pakistana, koje postavljenje daje Halifa vremena. U 1992.godini bio je odlikovan kao ‘Čovjek godine’ od Internacionalnog institutaKembridža, VB, ‘Internacionalnog biografičkog centra’. Ovo odlikovanjese daje učenim osobama. U 1982. godini je doživio zatvaranje nanekoliko dana na Božijem putu. U 1988. godini bio je zatvoren u zatvoruGujaranwala oblasti. Ali je nastavio da daje ders-ul-Kur’an u zatvoru itakođer tabih. U toku zatvoreništva morao je raditi teške poslove, ali jeova činjenica bila otkrivena tek poslije njegovog oslobađanja.On je dan i noć bio zauzet u služenju vjeri. Ako mu je bio dat zadatakod Halife vremena, bez obzira na doba dana, on bi trenutno započeoraditi na tome i ne bi stao dok zadatak ne bude završen. Govorio je daje bio vojnik Halife vremena a vojniku nije dozvoljeno da ikada napustisvoje rovove. On nije imao koncepta o uzimanju slobodnog vremena.Nekoliko dana prije smrti usnio je da mu je dr. Abdus Selam rekao‘Assalamualeikum’. U vrijeme bilo kakve brige ili uznemirenja on bigovorio: ‘piši Halifi, podaj milostinju i čini obilato istighfar’. Imao jeosam hiljada knjiga u svojoj ličnoj biblioteci. Govorio je da predstavnikZajednice treba voditi računa o svom ugledu i voditi brigu o svomizgledu. On nikada nije prigovarao o bilo čemu.

Jedanput je Halifatul Mesih III r.a. poslao po njega ali ga nigdje nisumogli naći. Kad je stigao na asr (ikindiju) namaz Huzur ga je pitao gdjeje bio. On je odgovorio da je bio u biblioteci ali da je bilo zaključanoizvana tako da se morao popeti preko zida da uđe unutra. Nije mogaopriuštiti da kupi biciklo i pješačio je svuda do 1979. godine, kad mu jeZajednica omogućila bicikl. On bi sjedio u društvu Halife vremena soborenom glavom i rekao da je ovo bio način kako je Hazreti HalifatulMesih I r.a. sjedio u uzvišenom društvu Obećanog Mesije a.s. Jedan danje došao kući vrlo uzbuđen i kad je bio upitan rekao je da bio sa HazretiHalifatul Mesihom III r.a. i da je Huzur napustio sobu za kratko vrijemekad je opazio Huzurove cipele i imao priliku da ih naglanca svojommaramicom. Neko je ispravno napisao o njemu da je zadatke, za kojesu u svijetu formirane organizacije, ova osoba obavila sama. Huzur jerekao da je takva bila njegova predanost radu da ga njegova djeca ne bividjela mjesecima jer je od kuće odlazio dok su oni spavali i vraćao sekad su oni spavali.

Huzur je rekao da jedan događaj iz njegovog života ima značajansavjet za sve koji svoj život uvakife. U 1965. godini, prvog petka trećegHalife, Hazreti Halifatul Mesih III r.a. ga je pozvao i rekao da je petakbio slobodan dan no ipak ga nije uspio ubijediti. Rekao je da je bilo vrloprijatno što je bio pozvan. Hazreti Halifatul Mesih III r.a. je rekao da gaje pozvao zato što, kad je Huzur ispunio formular za životni vakf (dasvoj život posvećuje služenju islama) i predstavio to Hazreti MuslihMaudu r.a. on je rekao da mu je ispunio njegovu tajnu želju posvećujućisvoj život islamu. Dodao je da će pamtiti da sada kad je njegov život bioposvećen islamu, on nema slobodnog vremena do svoje smrti. Maulanaje rekao Huzuru da se on također zavjetovao da će raditi dan i noć zaput vjere.

Huzur je rekao da, čak dok je bio u bolnici (posljednji put), govorioje da treba biti otpušten jer ga čeka mnogo posla koji mu je dao Halifavremena. On je tako odao poštovanje svom zavjetu do samog kraja. DaAllah uzdigne njegov položaj i omogući njegovu djecu da slijedenjegovim stopama. Da Allah omogući njegovog sina, dr. Sultan Mubashirsahiba da ispuni svoj životni vakf u stvarnom smislu.

Huzur je rekao da će klanjati dženazu u odsustvu za Maulana skupasa dvije druge dženaze; mlađi brat Maulane Mahmud Aslam sahib, kojije umro jedan sat poslije smrti svog brata. On je bio moosi i predaničlan Zajednice. Naseem Begum sahiba, žena Bashir Ahmad sahiba izSargode i majka našeg misionara Arif Bashir sahiba koji trenutno služiu Tanzaniji. Ona je bila moosi. Da Allah uzdigne položaj svih umrlih iispuni pobožne želje koje su imali za svoje potomke.