Allah Uzvišeni oprašta greške Svojih robova

Kratki sadržaj

 

Huzur je u današnjoj hudbi petkom nastavio sa predmetom Božije
odlike da je Sattar.
Na nekoliko mjesta u Časnom Kur’anu je citirano da Allah Uzvišeni
oprašta greške Svojih robova i u izostavljanju grešaka On prekriva
mahane (nedostatke) osobe Svojom vrlinom da je Sattar (Prekrivatelj
mahana). Riječ Sattar označava prekriti i zaštititi nešto. Naš dragi Bog
oprašta naše nebrojene greške i ne kažnjava nas odmah za naše propuste.
Istinski vjernici su oni koji se koriste iz ove dobrote tako što postaju
svjesni svojih mahana i nastoje da se reformišu radije nego da budu
više odvažni (drski). Kad Bog prekriva mahane čovjeka onda čovjek
također treba da obati pažnju na svoje propuste i dođe u sferu Božijeg
utočišta i doživi čudesne manifestacije Božije odlike da je Sattar.
Huzur je citirao ajet 8 iz sure Al Ankabut:
“A onima koji vjeruju i čine dobra djela Mi ćemo sigurno odstraniti
njihova zla djela, i sigurno ćemo im dati nagradu prema njihovim
najboljim djelima koja su činili.” (29:8)
i objasnio da ova arapska riječ ‘kaf-fira’ u ajetu označava ‘prekriti’. Njeno
značenje ovdje je da kad takvi ljudi griješe (prave propuste), Božiji
tretman s njima je da kao da oni nisu počinili nikakav porok. On je
Najmilostiviji i ne kažnjava čovjeka odmah da on ne bude u stanju da
gleda svijet (da se suoči sa svijetom). Odlika Boga da je Sattar prekriva
nedostatke i uklanja zle posljedice tog poroka od onih koji su naklonjeni
prema reformi tako da kao da se to zlo nije ni dogodilo. Čak ako je ova
stvar otkrivena Bog ne dopušta da se to širi u slučaju onih koji se okreću
Njemu. Bog, Koji je Sattar i također je Gospodar, ne samo da prekriva
mahane (nedostatke) kad osoba žali što je učinila krivo nego nagrađuje
njegova dobra djela na najizvanredniji način.
Obećani Mesija a.s. je rekao da zbog njegovih prirodnih slabosti,
čovjek ponekad nije u stanju da se povinuje Božijim naredbama i njegovo
‘ja’ koji potiče na zlo (Nafse Ammara) prevladava. Međutim, ako se on
kaje za svoje prekršaje Božije milost ga spašava od uništenja. Huzur je
rekao da, posve suprotno istinskom oslikavanju Boga islama kakvo je
dao Obećani Mesija a.s., današnji u džubeta odjevene muslimanske vođe
predstavljaju strogu i grubu sliku – sve ovo daje kršćanima i onima bez
religijskog vjerovanja da slikaju pogrešnu ilustraciju Boga islama. Zaista,
Bog islama je Sattar i On je uvijek Milostiv (Rahiim) i naredio je
vjernicima da posvoje Njegove atribute prema svojoj mogućnosti na
ljudskom nivou.
Obećani Mesija a.s. je rekao da je kratki sadržaj onoga što Bog iznosi
u Kur’anu je da: O ljudi, ne gubite nadu samnom, Ja sam uvijek Milostiv,
Sažaljiv, Prekrivatelj mahana i Veliki Oprosnik, i Ja sam najmilostiviji.
Volite Mene više nego što volite vaše očeve jer niko ne voli kao Ja. Ako
vi idete prema Meni, Ja ću trčati prema vama, ko god bude Mene tražio
naći će Me. Ja oprašatam grijehe onoga ko se kaje čak ako grijesi budu
tako veliki kao planina. Ja sam vas stvorio zato Moja milost obuhvata
sve vas.
Huzur je rekao da je zadnjeg petka kratko citirao pitanja koje
oslikavaju neslaganja između muža i žene i da ni jedno ne odustaju od
neljubaznih primjedbi. Huzur je rekao da Bogu ovo jako omrznuto jer
On je skrenuo pažnju i na muža i na ženu o njihovim pojedinačnim
obavezama. Huzur je citirao dio ajeta 188 iz sure Al Bakara:
“…One su odjeća vaša i vi ste odjeća njihova’ (2:188)
Objašnjavajući Huzur je rekao odjeća je izvor pokrivanja, izvor ukrasa
i zaštićuje osobu od surovih vremenskih uvjeta. Slično, kad muškarac i
žena sebe posvete bračnom ugovoru unda njihovi krajnji napori trebaju
biti da naprave uspjeh toga. Ovo će iziskivati prekrivanje uzajamnih
mahana. Ahmadi parovi u braku treba da jedno drugom daju
kompliment i da služe za primjer. Ponekad, mladi bračni parovi kažu da
nisu našli nikakvu uzajamnu podudarnost. Nakon istraživanja izađe na
svjetlo da ni jedno nisu pokušali da razumiju jedno drugo. Ponekad,
izgleda kao da se na brak gleda kao na zabavu. Tu je ogroman nedostatak
tolerancije i od muhe bude napravljen medvjed. Huzur je rekao ako se
muž i žena zavjetuju da će nastaviti da budu izvor mira i utjehe jedno
za drugo, da traže Božije zadovoljstvo, tu neće biti problema.
Većina sukoba rezultira iz ljutnje a potiskivanje ljutnje je Bogu milo
i On je zaista to naredio. Svaki Ahmadi musliman koji je došao u bai’at
(zavjet) Obećanog Mesije i prema tome obećao da u sebi napravi čiste
promjene treba da nastoji i ispuni obećanje dato u bai’atu. Huzur je
rekao kad čuje o bračnim sukobima podsjećen je mladoj djevojci koja je
dala izvanrednu pouku nekom paru. Mlada djevojka je vidjela bračni
par da se svađaju i bila je zapanjena da vidi ovaj spektakl da je nastavila
buljiti u njih. Par je opazio djevojku i pitao je šta je, je li nikada nije
vidjela svoju majku i oca da se prepiru, zar nikada nisu bili ljuti? Djevojka
je odgovorila da jeste oni su bili ljuti, ali kad bi njen otac bio ljut njena
majka je šutila i kad je njena majka bila ljuta njen otac je šutio. Huzur je
rekao da je ovo način da usadimo tolerantnost.
Ima slučajeva gdje samo nekoliko dana poslije vjenčanja par izrazi
da nisu skladni iako se vjeridba dogodila prije dugo vremena. Oni nisu
tajnoviti o privatnim stvarima u pogledu jedno drugog i otkrivaju
informacije – neki ‘prisni prijatelji’ jednostavno da uživaju torokanje i
neki zbog svoje sklonosti da daju pogrešan savjet daju pogrešne
prijedloge. Huzur je rekao davanje utjehe ili savjeta je povjerenje – osoba
treba da uvijek daje savjet koji pravi dom a ne savjet koji će slomiti
dom.
Iz ovog razloga je Bog skrenuo pažnju u Časnom Kur’anu prema
terminu ‘odjeća bogobojaznih (takva)’ i da je u suri Al A’raf navedeno:
“O djeco Ademova! Mi smo vam doista poslali odjeću da pokrijete
svoju sramotu, i za ukras; a odjeća bogobojaznosti – to je najbolje.
Ovo su neki među Allahovim ajetima, da oni prime savjet.” (7:27)
Huzur je rekao da treba da bude razlike u standardu odjeće vjernika
i odjeće nevjernika; zaista pristojni ljudi imaju karakterističan (osoben)
standard. Međutim, na zapadu i na istoku materijalistički dio društva
daje prednost odijelu koje otkriva – na zapadu izgleda da je ta prednost
(prioritet) preko granice. Dok za mučkarce mjerilo da su dobro obućeni
znači biti potpuno odjeven ali muškarci su ti koji žele da odjeća žene
bude otvorena i većina žena također ovo želi; žene koje nemaju straha
od Boga, koje nemaju niakakvog pokrivanja/odjeće bogobojaznosti.
Muškarci žele da njihove žene oblače otvorenu odjeću tako da mogu
biti smatrane zadivljujućim i modernim bilo da njihova odjeća pokriva
ili ne. Međutim, vjernici, i muškarci i žene, uvijek žele da oblače odjeću
koja je izvor traženja Božijeg zadovoljstva i to je moguće kad one također
traže odjeću bogobojaznosti.
život ima svoje uspone i padove i odnosi prolaze kroz razne etape.
Međutim, istinski vjernik ne otkriva povjerljive stvari svog prijatelja u
vrijeme uzajamnih neslaganja, niti jedan bračni par koji ima
bogobojaznost ne otkriv privatne informacije jedno o drugom. Radije
radi postizanja Allahovog zadovoljstva oni su uvijek diskretni a ovo ne
može biti postignuto ukoliko se osoba ne okrene Bogu.
Citirajući ajet 28 iz sure Al A’raf:
“O djeco Ademova! Ne dajte da vas šejtan prevari, onako kako je
vaše roditelje izveo iz Dženneta, lišavajući ih njihove odjeće da bi im
pokazao sramotu njihovu. Zaista vas on i njegovo pleme vide, odakle
vi njih ne vidite. Sigurno smo Mi šejtane napravili prijateljima za
one koji ne vjeruju.” (7:28)
Vjernik nikada ne odijeva odjeću koja otkriva radije nego da pokriva.
Ponekad, odavde kao i iz Pakistana primljeni su izvještaji da neke mlade
žene ne samo napuštaju pokrivanje nego također odijevaju neprikladnu
odjeću. Huzur je rekao: ‘Ja ovo kažem svakom Ahmadi muškarcu i ženi
da je najbolja odjeća odjeća bogobojaznosti, nastojte i držite je na sebi
tako da vas Božiji atribut da je Sattar uvijek pokriva… Ako imate vjeru i
prihvatili ste Imama ovog doba, onda treba da napravite poseban napor
da se zaštitite od šejtanovih iskušenja i pokrijete se pokrivalom
bogobojaznosti.’
Huzur je pročitao isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s.
objašnjavajući Božiju milost, blagost (popustljivost) i pokrivanje mahana.
Ako čovjek ne pokuša da bude odvažan (drzak) i nastoji da sebe zaštiti
od zla i traži pokrivanje bogobojaznosti, onda Bog umotava takvu osobu
u Svoju odliku da je Sattar na način da svi grijesi budu izbrisani; zaista
kad je Bog zadovoljan sa čovjekom Njegovi blagoslovi su neograničeni.
Citirajući ajet 32 iz sure An-Nisa:
“Ako se sačuvate od velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo
od vas ukloniti vaša zla i uvesti vas na jedno visoko počasno mjesto.”
(4:32)
Iz ovoga ne treba zaključiti da čovjek tek treba nastaviti da se čuva
teških grijeha tako da ih može izbjeći – radije istinski vjernik izbjegava
sve grijehe. Časni Kur’an ne specificira teške grijehe i male grijehe; šta
god je od Boga zabranjeno to je grijeh. Huzur je rekao da su neki
komentatori Časnog Kur’ana mislili da visina bilo kojeg grijeha može
biti nazvana ‘veliki grijeh’. Ako neko odbaci grijeh prije nego što on
dostigne svoju krajnost, Bog pokriva njegove mahane i oprašta.
Huzur je citirao ajet 38 iz sure Aš-Šura:
“… i koji se klone velikih grijeha i onog što je bestidno, i kad su ljuti,
oproste,” (42:38)
i rekao da je ovdje Bog objasnio da bilo koji grijeh može biti veliki grijeh.
Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da su umjerenost i stidljivost dio vjere;
za one koji trče za modom i oblače otvorenu odjeću treba biti stvar
velike zabrinutosti to da, dok Bog želi da prekriva nedostatke i propuste
i trči prema čovjeku, čovjek ne traži bilo kakvu korist od ove Božije
milosti. Naprijed spomenuti ajet navodi ljutnju skupa sa velikim grijesima
i nepristojnošću. Mnogi grijesi su posljedica ljutnje i bijesa. Ako stanemo
i razmislimo tu je toliko mnogo pogrešnog što činimo bez razmišljanja
ali Bog, uprkos što ima potpunu moć da kazni, nastavlja da pokriva
naše mahane. Pa ipak čovjek bude razbješnjen na male stvari.
Huzur je rekao da smo mi, dolaskom u bai’at istinskog i revnog
poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s., prihvatili ‘Pozivača’ ovog doba; mi
odatle proglašavamo da sada bez prihvatanja njega, ne mogu biti
postignuti visoki standardi vjerovanja, mi, koji proglašavamo da je Božije
zadovoljstvo u prihvatanju Obećanog Mesije, mi, koji proglašavamo da
će sada učenja Časnog Poslanika s.a.v.s.biti izvršena (ostvarena) kroz
Obećanog Mesiju a.s. treba da pazimo na svoje obožavanje Boga, treba
da pazimo na grijeh, na podizanje standarda svoje skromnosti, na
smanjenje ljutnje tako da služimo kao primjer za svijet. Da nas Bog
učini primaocima kur’anske dove:
“Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika da poziva u vjeru: ‘Vjerujte u
svoga Gospodara,’ pa mi vjerujemo. Gospodaru naš, oprosti nam
zato naše grijehe i pokrij naša zla djela, i daj nam smrt sa dobrim.”
(3:194)
– da uvijek tražimo mjeru Božije odlike Sattar, da Bog učini tako.