Sura 01 El-Fatiha II Uvod i bosanski prevod
Uvod Sure
Al-Fatiha(Objavljena prije Hidžre)
Mjesto i vrijeme objave:
Kao što je mnogim hadisima preneseno, cijela ova sura je bila objavljena u Mekii od samog početka je formirala najvažniji dio namaza. Na ovu suru se odnosiokur’anski ajet ’Mi smo zaista tebi dali Sedam često ponavljanih ajeta i uzvišeni Kur’an’(15:88), koja je po općem priznanju bila objavljena u Meki. Prema nekim hadisima,ova sura je također drugi put bila objavljena u Medini. Vrijeme njezine prve objave,međutim, može biti rano vrijeme Poslanikovog poslanstva.
Imena ove sure i njihov značaj:
Preneseno je da je ovo najbolje poznati naziv ove kratke sure – Fatiha tul-Kitab (Početno poglavlje Knjige) po vjerodostojnosti nekoliko pouzdanih hadisa(Tirmizi i Muslim).
Ovaj naziv je kasnije bio skraćen na sura Al-Fatiha, ili jednostavno Al-Fatiha. Ova sura je poznata po priličnom broju imena, od kojih su slijedećih deset najmjerodavniji:
Al-Fatiha, As-Salat Al-Hamd, Umm ul-Kur’an,Al-Kur’an al-Azim, As-Sab’al-Muthani, Umm ul-Kitab, Aš-Šifa’, Ar-Rukjah i Al-Kanz.
Ova imena uveliko osvjetljavaju sveobuhvatnu važnost ove sure.
Ime Fatiha tul-Kitab (Početno poglavlje Knjige) označava da sura, pošto senalazi na početku, služi kao ključ sveukupne teme sadržaja Kur’ana.
Al-Salat(namaz) označava da ova sura formira potpunu i savršenu molitvu i čini sastavnidio institucije molitvi islama.
Al-Hamd (veličanje) označava da ova sura iznosina vidjelo uzvišenu svrhu čovjekovog stvaranja i uči da je Božiji odnos premačovjeku odnos samilosti i milosti.
Umm ul-Kur’an (Majka Kur’ana) označava daova sura tvori kratak sadržaj cijelog Kur’ana, sadržavajući ukratko sve znanjekoje se tiče čovjekovog morala i duhovnog napretka.
Al-Kur’an al-Azim (uzvišeniKur’an) označava da, iako je sura poznata kao Umm al-Kitab i Umm al Kur’an,ona ipak sačinjava dio Časne Knjige i nije odvojena od nje, kako neki pogrešnosmatraju. As-Sab’al-Mathani (sedam često ponavljanih ajeta) označava da sedamkratkih ajeta ove sure praktično zadovoljava sve duhovne potrebe čovjeka. Ovo također označava da ova sura mora biti ponavljana na svakom rek’atu namaza.
Umm ul-Kitab (Majka Knjige) označava da je molitva sadržana u ovoj suri bila povod objave kur’anskog upravljanja.
Aš-Šifa (lijek) označava da ova sura pruža lijek za sve osnovane sumnje i bojazni čovjeka.
Al-Rukjah (talisman) označavada ovo nije samo molitva da se odvrati bolest nego također pruža zaštitu protivšejtana i njegovih sljedbenika, i ojačava čovjekovo srce protiv njih.
Al-Kanz(riznica) označava da je ova sura neiscrpna riznica znanja.
Al-Fatiha o kojoj je riječ u predskazanju Novog Testamenta
Najbolje poznato ime ove sure je, međutim, Al-Fatiha. Interesantno je zabilježiti da se baš ovo ime pojavljuje u predskazanju Novog Testamenta:
’Vidio sam jednog drugog jakog anđela kako silazi s neba… i u svojoj je ruci imao otvoren malisvitak. I stavio je svoju desnu nogu na more, a lijevu na zemlju’ (Novi Zavjet,Otkrivenje 10:1,2).
Hibru riječ za ’otvorena’ je fatuuh, što je isto kao arapska riječ fatihah.
Isto tako:’I kad je on povikao, sedam gromova javilo se svojimglasom’ (Otkrivenje 10:3,4). ’Sedam gromova’ predstavlja sedam ajeta ove sure. Kršćanski učenjaci kažu da se ovo predskazanje odnosi na drugi dolazak IsusaKrista, i da je ovo bilo utvrđeno stvarnim činjenicama.
Časni osnivač Ahmadija pokreta, hazreti Mirza Ghulam Ahmad, u čijoj osobi se ispunilo predskazanjekoje se odnosi na drugi dolazak Isaa (Isusa), napisao je komentare o ovoj suri i iznjenog sadržaja izveo argumente istinitosti svoje tvrdnje i uvijek ga koristio kaouzornu molitvu. On je iz sedam kratkih ajeta ove sure (postupkom zaključivanja)izveo božanske stvarnosti i vječne istinitosti, koje ranije nisu bile poznate. Izgleda kao da je ova sura bila zapečaćena knjiga dok njene dragocjenosti nisu bile objašnjene od hazreti Ahmada.
Ovako je bilo ispunjeno predskazanje sadržano u Otkrivenju 10:4: “I kad je sedam gromova progovorilo, htio sam pisati; ali čuosam glas s nebesa kako mi govori: ’Zapečati ono što je reklo sedam gromova inemoj to zapisivati.’”
Predskazanje se odnosilo na činjenicu da će Fatuuh ili AlFatiha za neko vrijeme ostati zatvorena knjiga, ali da će doći vrijeme kad ćeriznica duhovnog znanja sadržana u njoj biti razotkrivena. Ovo je bilo urađeno od hazreti Ahmada.
Povezanost sa ostalim dijelom Kur’ana
Ova sura tvori, da tako kažemo, uvod u Časni Kur’an. Ona je, zapravo, Kur’anu sažetku. Tako na samom početku njenog proučavanja čitalac postaje upoznatsa sveobuhvatnim pregledom predmeta koje očekuje da nađe u Časnoj Knjizi. Preneseno je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je sura Al-Fatiha najvažnijasura Časnog Kur’ana (Buhari).
Tema sure
Ova sura sadrži suštinu cijelog kur’anskog učenja. Ona u skici obuhvata sve predmete koji su nadugo obrađeni u sadržaju Kur’ana. Ona počinje sa opisom temeljnih Božijih atributa, što tvori središnju tačku oko koje se okreću svi drugi Božiji atributi, i osnove rada univerzuma, i odnosa između Boga i čovjeka.
Četiri osnovna Božija atributa, Rabb (Stvaralac, Održavalac i Razvijač), Rahman(Samilosni), Rahim (Milostivi) i Maliki Jeum aiddin (Gospodar Sudnjeg dana) označavaju da je Bog, nakon što je stvorio čovjeka, opremio ga najboljim prirodnim sposobnostima i osigurao sredstva i materijal potreban za njegov fizički, društveni,moralni i duhovni napredak. Nadalje, On je napravio odredbu da čovjekov trudi nastojanja budu obilato nagrađeni.
Ova sura nastavlja da govori da je čovjek bio stvoren za ibadah, to jest obožavanje Boga i postizanje Njegove blizine i da on neprestano treba Njegovu pomoć za ostvarenje ovog krajnjeg cilja. Poslije spominjanja četiri Božija atributa slijedi opsežna molitva u kojoj svi nagoni čovjekove duše nalaze puni izraz.
Ova dova uči da čovjek uvijek treba da traži ipriziva Božiju pomoć da bi ga On opskrbio sredstvima potrebnim za uspjeh uovom i u budućem životu. Ali, pošto je čovjek sklon da izvlači čvrstinu i inspiracijuiz dobrog primjera onih plemenitih i velikih duša iz prošlosti, koje su postigle cilj svog života, učen je da se moli da Bog i njemu, također, kao i njima, otvori puteve neograničenog moralnog i duhovnog napretka.
Konačno, ova dova sadrži upozorenja da ne bi, nakon što je bio vođen prema Pravom putu, zašao na krivi put, izgubio iz vida svoj cilj i postao otuđen od svog Stvaraoca. On je učen da uvijek ostane na oprezu i da neprestano traži Božiju zaštitu protiv bilo kakvog mogućeg otuđenja od Njega.
Ovo je predmet koji je ukratko stavljen u Al-Fatihai ovo je predmet kojim se Kur’an bavi u potpunosti i detaljno, navodeći brojne primjere za uputu čitaocu.Vjernicima je naređeno da prije čitanja Kur’ana treba da mole za Božiju zaštitu protiv šejtana: ’Kad učiš Kur’an, traži zaštitu kod Allaha od šejtana, odbačenog’(16:99). Zatim da sklonište ili zaštita podrazumijeva:
1.da nas ne zadesi nikakvozlo, 2. da nam nikakvo dobro ne izmakne i 3. da nakon što smo postigli čestitost,ponovo ne zapadnemo u zlo.
Propisane riječi dove su: ’Ja tražim zaštitu kodAllaha od šejtana, odbačenog,’ koja mora prethoditi svakom učenju Kur’ana.
Jedno poglavlje Kur’ana, kojih je 114, zove se sura. Ova riječ izražena na bosanskom kao ’poglavlje,’ znači: 1. položaj i visina 2. oznaka ili znak 3. uzdignuto i lijepo zdanje i 4. nešto puno i potpuno (Akrab i Kurtubi).
Poglavlja ČasnogKur’ana se zovu sura zato što:
- osoba bude uzdignuta u položaju čitajući ih i postiže visinu kroz njih
- ona služe kao oznake za početak i kraj različitih predmetaobrađenih u Kur’anu
- sve su kao plemenita duhovna građevina i d. svaka odnjih sadrži kompletnu temu.
Ime sura za ovakvu podjelu bila je korištena u samomKur’anu (2:24 i 24:2). Ona je također bila korištena i u hadisu. Časni Poslaniks.a.v.s. kaže: ’Upravo sada mi je bila objavljena sura i ide kao što slijedi’ (Muslim). Iz ovoga je jasno da je ime sura za podjelu Kur’ana bila u upotrebi od samogpočetka islama i nije kasniji izum.