Pozivajući se na prve dane u Kadianu za Mian Sahiba, Huzur je rekao da su ovi početni dani (poslije odvajanja od Indije) za derviše bili dani teškoća i straha; iako se istinski vjernik ne boji ničega – no vremena su bila vrlo nesigurna u terminima zaštite i sigurnosti. Zbog teške političke situacije je čak i vladin sektor imao sumnjičav pogled. Hindu i sikhi koji su ostavili svoje domove u Pakistanu i otišli u Indiju gajili su oštro neprijateljstvo. Nabavka hrane je bila ograničena. Ukratko, ovaj period je bio izuzetno težak za derviše. Postepeno, dove Halife, dove Mian Waseema i drugih derviša su bile prihvaćene i stav drugih je popustio i derviši su imali relativan mir iako se siromaštvo nastavilo.Huzur je primijetio da on smatra da je velika pronicljivost u činjenici da je od sve djece Hazret Muslih Mauda r.a. Allah dao priliku da svoj život potroši kao derviš i sa velikom nesebičnošću onome čija je majčina strana porodice imala Arapsko porijeklo (lozu).