Ljudi vrlina

Kratki sadržaj

Poslije učenja Tašahhuda, Tavvuza i sure Al-Fatiha, hazreti Halifatul Mesih V a.t.b.a. je rekao: hazreti  Umair Bin Abi Vakkas je bio ashab Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je učestvovao u bici na Bedru. Njegov otac je bio Abu Wakkas Malik Bin Wuhaib. Hazreti Umair r.a. je bio mađi brat hazreti Sa’ada Bin Abi Wakkasa i bio je među ranim muslimanima. Njegovoj majci je bilo ime Hannah bint Sufyan. On je pripadao Banu Zuhrah klanu Kurejši plemena. Časni Poslanik s.a.v.s. je osnovao vezu bratstva između hazreti Umaira i hazreti ‘Amr Bin Mua’aza ili prema nekima sa hazreti Khubaib Bin Adi. On je bio maloljetan u vrijeme bitke na Bedru, i kad mu je bilo rečeno da se vrati natrag u Medinu, Umair r.a. je počeo plakati, i nakon što se osvjedočio u njegovu izvanrednu žudnju, Časni Poslanik s.a.v.s.  mu je dozvolio da  ostane s borcima.’ Njegova sablja je bila prilično velika i Časni Poslanik s.a.v.s. je obezbjedio korice za njegovu sablju svojim vlastitim blagoslovljenim rukama. Hazreti Umair Bin Abi Wakkas je imao šesnaest godina kad je bio ubijen u bici na Bedru.

Drugi ashab, o kojem ću dati iznošenje, je hazreti Qutbah Bin Amir. On je bio od Ansara (stanovnika Medine). Bio je sin Amir Bin Hadeedah. Njegovoj majci je bilo ime  Zainab bint Amir. Njegovj ženi je bilo ime hazreti Umm Amr. Imao je jednu kćer čije je ime bilo Umm Jameel. Učestvovao je u obadva bai’ata (zavjeta odanosti), prvom na Aqabah i takođe na drugom. On je među onih šest ashaba od Ansara, koji su vjerovali u Časnog Poslanika s.a.v.s. dok je još bio u Meki. Ljudi koji su davali ovaj zavjet odanosti pitali su Časnog Poslanika s.a.v.s.: ‘Mi smo jako oslabljeni civilnim ratom, i postoje mnoga neslaganja između nas. Kako bi bilo izvanredno da nas Uzvišeni Allah preko tebe  ponovo okupi.’ Tako da je ideja, da je islam uzrokovao podjele, neispravna. Zapravo, islam je bio taj koji je uklonio  njihove podjele i zavade. Hazreti Qutba se ubraja među najbolje strijelce od ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. On je učestvovao skupa sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. u bitkama na Bedru, Uhudu, Khandaku kao i u drugim bitkama. On se hrabro borio u bici na Uhudu. Zadobio je devet rana tog dana. Hazreti Qutba je umro u toku halifata hazreti Omera.

Treći ashab koji će biti spomenut je hazreti Shuja bin Wahab, koji je bio sin Wahab bin Rabi’ah. On se takođe zvao Shuja bin Abi Wahab. Bio je visok, mršav i imao vrlo gustu kosu. Hazreti Shuja se ubraja među one  plemenite ashabe koji su prihvatili Časnog Poslanika s.a.v.s. u vrlo ranim stadijima. U šestoj godini nakon što je Časni Poslanik s.a.v.s. tvrdio poslanstvo, on je na nagovještaj Časnog Poslanika s.a.v.s. preselio u Habšu (Abesiniju) s drugom grupom iseljenika koju su se tamo iselili. Kratko vrijeme kasnije, čuvši glasine da su ljudi Meke primili islam, hazreti Shuja se vratio u Meku. Kasnije je Časni Poslanik s.a.v.s. odobrio ashabima da se isele u Medinu, na što se hazreti Shuja, skupa sa svojim bratom, Uqba bin Wahabom, oprostio od Meke i iselio u Medinu. Časni Poslanik s.a.v.s. je proglasio da je hazreti Aus bin Khauli bio religiozan brat hazreti Shuja u skladu sa vezama bratstva koje je on osnovao. Uključujući bitke na: Bedru, Uhudu, Kandaku, hazreti Shuja je učestvovao u svim bitkama skupa sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. Živio je samo malo više od 40 godina i bio ubijen u toku bitke Jamama.

Poslije povratka sa sklapanja ugovora na Hudebiji, Časni Poslanik s.a.v.s. je poslao hazreti Shuja poglavici Ghouta blizu Damaska, ako svog ambasadora. Hazreti Shuja se predstavio šefu obezbjeđenja, koji ga je pitao o poruci Časnog Poslanika s.a.v.s. Nakon što je ovo čuo, šef obezbjeđenja je rekao: ‘Pročitao sam Bibliju i ovi tačni opisi tog poslanika su prisutni u njemu. Moje razumijevanje je bilo da će se on pojaviti u Siriji ali izgleda da se on pojavio u zemljama Qarza to jest Jemena. Pa ipak, ja vjerujem u njega…Ja se bojim da će me vladar ubiti.’ On je takođe rekao: ‘Harith bin Abi Shimr (vladar) se zapravo boji Cezara pošto je živio pod njegovom vladavinom.’ Kad je pismo konačno dostavljeno vladaru, on je postao bijesan i naredio svojoj upravi da pripreme vojsku a se osvete za ovu poruku. Pismo koje mu je bilo napisano on je shvatio kao prijetnju da će, ako ne bude poslušao poruku islama, onda njegova vladavina postepeno oslabiti. Poslije toga je Harith bin Abi Shirm (vladar) pismeno poslao Cezaru Rima sve detalje pisma Časnog Poslanika s.a.v.s. Cezar je pročitao pismo Haritha i naredio mu da napusti bilo kakvu pomisao preduhitrivanja u pogledu njega da napadne i da se ne sukobljava s njim. Tako, kad je Harith primio ovaj odgovor Cezara sazvao je hazret Shuja i naredio da mu bude dato oko 500 grama zlata i onda je čuvar na sigurnosti, dužnosnik obezbjeđenja došao i predao mu neku sumu novca takođe. On je rekao da prenese njegova pozdrave Časnom Poslnaiku s.a.v.s. i da ga obavijesti da je on postao  sljedbenik njegove vjere. Hazreti Shuja kaže: ‘Kad sam stigao do Časnog Poslanika s.a.v.s. o svemu sam ga izvijestio u pogledu vladara Haritha. Kad je čuo sve (njegove) postupke rekao je: ‘On će biti uništen’, to jest, njegova vladavina će se završiti. Poslije ovoga su muslimani bili stvarno zabrinuti da će vojska ovog plemena napasti Medinu. Da bi odbranio muslimane, Časni Poslanik s.a.v.s. je hazreti Shuji odredio dvadesetčetiri mudžahedina da dodje do obavještenja o ovima koji pripremaju napad na Medinu. Hazreti Shuja je putovao noću skupa sa mudžahedinima a danju se skrivao, dok odjednom nisu nabasali na ljude Banu Amira koji su se pripremali za rat. Kad su ljudi Banu Amira neočekivano vidjeli muslimane pred sobom bili su zbunjeni i smeteni, i pobjegli su ostavljajući sve iza. Hazreti Shuja je naredio mudžahedinima da ih ne gone, nego da umjesto toga, kao što je bila tradicija u to vrijeme, dovedu natrag u Medinu kamile, koze i plijen koje su oni ostavili iza.

Slijedeći ashab je hazreti Shammas bin Osman. Njegov otac je bio Osman bin Sharid i umro je u trećoj godini A.H. u toku bitke na Uhudu. Njegovo ime je Osman a titula mu je Shammas, po kojoj je bio poznat. On je bio iz Banu Makhzum plemena i primio je islam u vrlo ranim danima. Ime Shammasa r.a. je bilo Osman i razlog što je bio nazvan Shammas je zbog njegove bijele i crvenkaste kože lica, kao da je, takoreći, njegovo lice izgledalo kao sunce. Zato je postao više poznat kao Shammas umjesto svog izvornog imena. Hazreti Shammas bin Osman i njegova majka, hazreti Saffia bint Rabia bin Abd Shams su bili dio druge delegacije koja je iselila u Abesiniju. Hazreti Shammas bin Osman je iselio u Medinu poslije povratka iz Abesinije i boravio je sa hazreti Mubeshir bin Abdul Munzir. Časni Poslanik s.a.v.s. je osnovao vezu bratstva između hauzreti Shammasa bin Osmana i hazreti Hanzla bin Abi Amira. Hazreeti Shammas je imao sina po imenu hazrat Abdullah. Hazreti Shammas bin Osman je učestvovao u bici na Bedru i Uhudu. Borio se vrlo hrabro u toku bitke na Uhudu. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da je vidio da je hazreti Shammas bin Osman bio kao štit. Kad god bi se Časni Poslanik s.a.v.s. okrenuo, bilo na svoju desnu ili lijevu stranu, vidio bi u odbrani hazreti Shammasa sa svojom sabljom do momenta kad je Časni Poslanik s.a.v.s. pao onesvješćen zbog stijene koja je bila bačena na njega. Hazreti Shammas je stajao ispred Časnog Poslanika s.a.v.s. i štitio ga svojim tijelom i kao rezultat toga je zadobio ozbiljne povrede. Još uvijek je u sebi imao života i odnijeli su ga natrag u Medinu, gdje je na kraju izdahnuo poslije jednog dana. Kasnije, po nalogu Časnog Poslanika s.a.v.s. hazreti Shammas je odnesen do Uhuda i tamo je sahranjen u istoj odjeći. Hazreti Shammas je umro sa 34 godine.

Drugi ashab je hazreti Abu Abas bin Jabr. Ime njegovog oca je bilo Jabr bin Amar. On je umro u 34 A.H. sa 70 godina. Njegovo izvorno ime je bilo Abdul Rahman a titula mu je bila Abu Abas. Pripadao je Ansar plemenu Banu Haritha. U eri neznanja (predislamskoj) njegovo ime je bilo Abdul Uzza, međutim, Časni Poslanik s.a.v.s. mu je promjenio ime u Abdul Rahman zato što je Uzza bilo ime njihovog kipa i zato ga je Časni Poslanik s.a.v.s. promijenio u Abdul Rahman. Učestvovao je u bici na Bedru i svim drugim bitkama skupa sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. Takođe je bio jedan od ashaba r.a. koji su ubili Ka’ab bin Ashrafa, koji je pripadao Jevrejima. Časni Poslanik s.a.v.s. je osnovao vezu bratstva između hazreti Abu Abasa i hazreti Aneesa. Umro je u 34 A.H. sa 70 godina. Hazreti Osman je klanjao njegovu dženazu i sahranjen je u Janatal Baqee.

On je bio obrazovan čovjek i znao je čitati i pisati. Hazreti Omer i hazreti Osman bi poslali ovu dvojicu (pobratima) da sakupljaju (milostinju) od ljudi, što znači da su oni upravljali odjeljenjem finansija. Hazreti Abu Abs je izgubio vid u toku vremena Časnog Poslanika s.a.v.s. i Časni Poslanik mu je dao štap i rekao: ‘Nađi svjetlo preko ovoga’. I tako je taj štap širio svjetlo ispred njega. Jedno značenje ovoga može biti da će ovaj štap biti u njegovoj ruci i pomagat će mu na isti način kako drugi ljudi koriste svoj štap. Međutim, to takođe može značiti da će ovaj štap širiti i bacati svjetlo za one koji ne mogu vidjeti kako treba noću. Zapravo je takođe spomenuto da su jednom ashabi Obećanog Mesije a.s. putovali u toku mračne noći kad im je Svemogući Allah pokazao neko svjetlo koje ih je vodilo putem na isti način (kako je spomenuto). Sin hazreti Abu Absa prenosi: ‘Hazreti Abu Abs bi klanjao svoje namaze iza Časnog Poslanika s.a.v.s. i onda bi se vratio svom plemenu, Banu Haritha. Jednom prilikom kad se vraćao u toku mračne i kišovite noći, počelo je izlaziti svjetlo iz njegovog štapa i osvjetlilo mu put.’ On je bio brz šetač, vrlo iskren u svom ophođenju kad je obavljao svoje dužnosti finansija i bio je vrlo povjerljiv.

Hazreti Abdullah bin Abs prenosi: ‘Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Svemogući Allah spašava onoga od vatre čija stopala postanu nečista na putu Svemogućeg Allaha.’ To jest, oni koji se bore na putu Svemogućeg Allaha, oni koji idu putem (da steknu) Njegovog zadovoljstva, oni koji rade (radi Njega)  uključeni su u ovo. Slično tome, oni koji putuju da druge pozivaju Allahu i oni koji putuju izdaleka da obave namaz u džamiji takođe su uključeni u ovu grupu ljudi. Svemogući Allah kaže da su oni spašeni od vatre.

Onda je tu ashab po imenu hazreti Abu Aqeel bin Abdullah koji je bio Ansari. Ime njegovog oca je bilo Abdullah bin Thalibah. (Hazreti Abu Aqeel) je umro 12 Hidžre u toku bitke Jamama. Njegovo ime je bilo Abdur Rahman bin Arasi bin Abdullah. Njegovo izvorno ime je bilo Abdul Uzza. Poslije primanja islama Časni Poslanik s.a.v.s. mu je dao ime Abdul Rahman. On je bio iz Banu Unaib, ogranka Balee plemena i bio je saveznik Banu Jahjabah bin Qulfah, porodice iz Ansara. Njegovo konačno imenovanje je bilo Abu Aqeel i obično je bio poznat po ovom. On se borio skupa sa Časnim Poslanikom u bici na Bedru, Uhudu u Khandaku. Bio je ubijen u toku halifata hazreti Abu Bekira Sidik r.a. u toku bitke Jamama. On je bio jedan od ashaba koji bi radio cijelu noć kad bi Časni Poslanik s.a.v.s. naložio (svakom pojedincu) da dadnu sadaku (milostinju), i on bi dao sve što je mogao sakupiti. Jednaput je hazreti Abu Aqeel donio 1.5 do 1.75 kg hurmi kupljenih od zarade svog teškog rada. Kad je druga osoba kupila više od njega, licemjeri su rekli: ‘Svemogući Bog ne treba milostinju od ove osobe a drugi koji je dao milostinju dao je samo radi pokazivanja.’ Odatle je slijedeći Časnog Kur’ana  bio objavljen tog momenta: ‘Oni koji nalaze mahane kod takvih vjernika koji daju milostinju od vlastite slobodne volje i kod takvih koji ne nađu ništa (da dadnu) osim (zarade) svog teškog rada. Oni su se njemu tako rugali. Allah će im vratiti za njihovo ruganje, i za njih je teška kazna.’

Ovi ashabi su imali zapanjujuće načine sticanja zadovoljstva Svemogućeg Allaha i način na koji su činili takva nastojanja da ovo postignu. Prihvatajući njihova nastojanja Svemogući Allah je naredio onima koji su došli poslije njih da slijede njihov primjer.

Na dan bitke Jamama, hazreti Abu Aqeel Anifi je bio prvi koji je bio ranjen. Strijela ga je pogodila između ramena i srca ali, pošto se savila  da probode njegovo tijelo zato ga nije ubila. Kad su pozvani Ansarije da se regrupišu radi snažnog protunapada, Abu Aqeel r.a. je ustao, namjeravajući da se sretne sa svojom Ansari braćom. On je bio povrijeđen i slab, pa ipak je ustao. On je izjavio: ‘Ja sam Ansar, ja ću odgovoriti pozivu, čak i ako moradnem puzati.’ Ansari su se grupisali, da Allah ima milosti prema njima, i bili na čelu izuzetno žestokog napada na nerpijatelja, primoravajući ih da se povuku u voćnjak. Hazreti Abu Aqeel je zadobio četrnaest rana, svaka je bila smrtonosna. Padnut na bojnom polju, hazreti Abu Aqeel je hvalio Allaha, onda podigao svoj prst prema nebu i umro. Da Allah ima milosti prema njemu.’

Da Svemogući Allah nastavi uzdizati položaje ashaba.

Posliej džume ja ću klanjati dženazu namaz za umrlog čije tijelo nije prisutno. Prva dženaza je za uvaženog maulana Abdul Aziz Sidik sahiba koji je bio misionar u Bangladešu; on je umro 26. Jula 2018. Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Dok je još bio u 4 razredu, napustio je studije u Kadianu gdje je imao priliku da rste među ashabima Obećanog Mesije a.s. Poslije odvajanje Indije i Pakistana, od stranih studenata je traženo da se vrate u svoje zemlje i zato se Abdul Aziz sahib vratio u Bangladeš, međutim žudio je da se vrati u centarno sjedište (Markaz). U opasnim uvjetima je putovao iz Kalkote do Delhija – u toku ovog  putovanja, hindusi i sikhi su bili zapanjeni kako mladi musliman neustrašivo putuje na vozu po Indiji. U svakom slučaju, kad je stigao u Delhi, džemat je za njega organizovao let do Lahora – u to vrijeme zapadni i istočni Pakistan nisu bili podijeljeni i maulana Abdul Aziz sahib je bezbjedno stigao u Rabvu. Studirao je u Jamia Ahmadija 6 godina i poslije toga završio druge 3 godine u Jamia-tul-Mubashireen. Stekao je Shahid diplomu i onda studirao na Pundžab univerzitetu i na Pešavar univerzitetu; stekao je Maulvi Fazl stepen. Onda je bio poslan u Samundari, Faisalabad. U 1963-64 je onda poslan u zapadni Bangladeš gdje je služio u raznim džematima.

Hazreti Halifatul Mesih III r.a. je osnovao odbor da nadgleda prevode Časnog Kur’ana na Bangladeš jezik i na preporuku uvaženog Qazi Muhammed Nazir sahiba, hazreti halifatul Mesih III r.h. je uključio maulana Abdul Aziz sahiba među članove odbora. Za ovaj zadatak su, Muzafar Udin Bengali i maulvi Muhammed Ameer Bengali sahib takođe radili s njim – radi ovog prevoda, i onda su obojica boravili u Rabvi. Međutim, Muhammed Amir sahib je onda bio premješten u Dhaku i poslije smrti Chaudary Muzafar Uddin sahiba, Abdul Aziz sahib je radio sam na prevodu i prilikom obilježavanja jubileja stogodišnjice, bio je štampan prevod Časnog Kur’ana na Bangladeš jezik.

On je služio širom cijelog Bangladeša na raznim mjestima u svrhu štampanja knjiga, odgoja i širenja poruke. U mnogim prilikama je morao podnositi fizičko mučenje protivnika Džemata Ahmadija. Takođe je bio blagoslovljen prilikom da bude Aseer Rahe maulana (zatvorenik na Allahovom putu).

U 1992, kad su neprijatelji poduzeli napad na Bakshi Bazar Dhaka, koji je bio centar Džemata, on se sam borio s velikom hrabrošću. U toku napada zadobio je povrede od glave do pete. Osim žene, iza njega su ostale tri kćeri i dva sina, kao i brojna unučad. Sve tri kćeri žive u Bangladeshu. Od njegovih sinova, jedan živi u SAD a njegov najmlađi sin, Habibullah Sadik sahib živi u VB i radi u MTA odjeljenju za vijesti. Da Allah dž.š. uzdigne položaj umrlog i osposobi njegove potomke da nastave njegova čestita djela.

Druga dženaza je za Muhammed Zafrullah sahiba šehida, sina gospodina  Basharat Ahmad sahiba iz Syadwala Nankana. 29. Augusta on je bio ubijen u oblasti Nankana u vrijeme magrib (akšam) namaza kad su dvojica kradljivaca otvorili vatru u njegovoj radnji. Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Šest muškaraca, naoružanih najnovijim naoružanjem, stigli su na motorima do njegove prodavnice zlata. Nakon što su opljačkali cijelu radnju otvorili su vatru. Kao rezultat toga je jedan prolaznik bio pogođen i ubijen. Iako su tamo u radnji u to vrijeme bili prisutni i drugi ljudi, oni su ciljali samo na Zafrullah sahiba, s naumom da će, pošto je on Ahmadi, da nije važno (ako ga ubiju), na taj način primiti duplu nagradu. Umrli je bio uljudan i gostoprimljiv gospodin. Ogroman broj ožalošćenih su se okupili da odaju poštovanje, od kojih mnogi ne pripadaju Džematu. Umrli je imao posebnu ljubav prema Halifatu i odgovarao je na svaki podsticaj koji bi Zajednica poduzela. Bio je redovan u obavljanju pet dnevnih namaza. Allahovom milošću bio je mussi (dio institucije Oporuka) i pojedinnac koji je bio hrabar i odvažan. Trenutno je služio kao sekretar za obrazovanje u Syedwali. Zafrullah sahib je imao 30 godina (u vrijeme smrti). Bio je oženjen i ima jednog sina, Muhammeda Talha, koji ima jednu i po godinu. Iz sebe je ostavio ženu, sina i roditelje, jednog brata i pet sestara. Da Uzvišeni Allah uzdigne položaj umrlog i podari čvrstinu svim članovima njegove porodice koja ostaje iza njega i da ih takođe osposobi da nastave čestita djela umrlog.