Raza Saleem: Primjer za omladinu

Kratki sadržaj

Današnju hutbu petkom, halifatul Mesih V, neka Allah bude njegov Pomoćnik, je obavio u Baitul Futuh džamiji, u Londonu. Nakon tašahuda i sure fatiha, Huzur je rekao da svaka osoba koja dođe na ovaj svijet, će ga jednog dana napustiti i da ne postoji ništa na ovom svijetu što je vječno, i niko neće ostati zauvijek. Neki se vrate Uzvišenom Allahu, još dok su djeca, neki u ranoj mladosti, dok drugi žive dok ne ostare. Međutim, neki ljudi postignu vrhunac svojih godina, koje je Allah spomenuo u Časnom Kur’anu kao ‘Arza-ul-Umer’. U tim godinama, oni se vrate u stanje ovisnosti o drugima i izgube znanje, što je slično stanju djece i konačno se vrate svom Stvoritelju.

Bez obzira u kojim godinama duša napusti tijelo, rodbina osjeća veliku tugu i žalost. Međutim, zasigurno ima onih ljudi koji kada napuste ovaj svijet, ostavljaju veliki krug ožalošćenih ljudi, i ako takva draga ličnost preseli u mladosti i iznenadno, tuga je još veća. Uzvišeni Allah je uvijek savjetovao za one koji dožive gubitak uče Ina Lilah e Waina Alla-e-Rajeehoon. To znači da pripadamo Allahu i da ćemo se Allahu vratiti. Učeći ovo, i pokazujući strpljenje zbog gubitka, Allah ne samo da uzvisi status umrle osobe već također blagoslovi one koji pate sa utjehom i mirom.

Nedavno, voljeni mladi student džamije, Raza Saleem je preselio u dvadesetoj godini. (Ina Lilah e Waina Alla-e-Rajeehoon). Jedan od njegovih rođaka je rekao da nakon što je čuo vijest otišao je da izrazi saučešće porodici, I bio je iznenađen kafa je majka umrlog rekla, da je njoj njen sin jako drag ali da je draži Onom koji ga je pozvao sebi. Ovo je primjer odgovora, I čast mumina, što se može vidjeti kod sljedbenika Obećanog Mesije. Nije bilo plakanja ili žalosti iako je težina tuge ogromna. Ko može osjećati veću tugu od majke I oca nakon gubitka njihovog djeteta? Što se tiče stanja oca, saznao sam da kada je primio vijesti, on je plakao I molio, ali kada je dobio potpunu informaciju, on je učio ‘’Ina Lilah e Waina Alla-e-Rajeehoon’’ I postao miran. Tako da je ovo primjer mislimana, gdje se tako velik gubitak ne može lahko zaboraviti ali vjernici svoju tugu I tjeskobu stavljaju pred Uzvišenog Allaha I mole se za mir umrle osobe.

Saznao sam za ovaj događaj neposredno pred odlazak u Njemačku I u toku puta dobio sam vijest o smrti ovog mladića. Kroz putovanje, njegovo lice je nekoliko puta došlo pred moje oči, I imao sam vremena da se molim za njega. On je bio divno dijete, I ja imam vlastitu vezu I znanje o svim studentima džamije Velike Britanije, s obzirom da me često posjećuju. U toku sastanka, ukoliko imam malo vremena, počnemo program pitanja I odgovori. Na posljednjem sastanku, sa ovim mladićem, sjećam se da mi je postavio nekoliko pitanja I ja sam detaljno odgovorio na njih. Njegov otac me je kasnije obavjestio, da je on bio jako sretan nakon današnjeg sastanka,koji je trajao 15 do 20 minuta o u kojem je došlo do odlične razmjene znanja. U toku sastanaka, u njegovim očima je bila očita duboka ljubav I poštovanje. Kada je primljen u džamiju, imao sam osjećaj da će možda biti više zainteresovan za sportive, I da će imati sličnu posvećenost kao svi mladi momci njegovih godina.

Ali ovaj momak je dokazao da je moja procjena bila pogrešna. Bio je jako aktivan u učenju, bez obzira na njegovo zanimanje za sportive I posjedovao je visok nivo odanosti I poštovanja prema džematu. Imao je strast da postane kao mač za religiju I hilafet. I ustvari je u praksi dokazao da je onakav kakvim ga opisuju njegovi prijatelji I kolege studenti. Nekoliko glavnih karakteristika koje su očite iz brojnih pisanja njegovih prijatelja, džamije studenata I njegove porodice je to da je on bio jako skroman I gostoljubiv, posjedovao je jako dobre manire I izuzetnu posvećenost prema halifatu I džematu. Takvi ljudi, u skladu sa riječima Časnog Poslanika, neka je mir na njega, su uključeni među ljude, za koje je osiguran Džennet I hvaljeni su od strane sviju. Ovaj mladić, koji je posjedovao izuzetnu posvećenost prema vjeri, je sudjelovao u sportovima kako bi održao sebe zdravim I kako bi mogli služiti džematu svim svojim mogućnostima.

Osim roditelja, on je imao dva brata I dvije sestre. Hafiz Ijaz Ahmed sahib, koji je učitelj u džamiji I koji je zadužen za odjel za planinarenje (koji je također bio u njihovoj pratnji), dok je pisao neke od detalja događaja, rekao je da dan prije nego su stigli na vrh planine, oni su proveli noć u kolibi, približno 500 m nizbrdo. Već smo se spustili prema dole na jednoj jako teškoj stazi, I bilo je još deset ostalih planinara sa nama. Počeli smo naše putovanje prema dole, u 8 ujutro, dok je vrijeme bilo dobro. Hodali smo prema dole, kada se Raza iznenada prevrnuo preko kamena ili se okliznuo I nije mogao održati ravnotežu. Pao je prema dole na glavu. Iako je nosio kacigu, njegova glava je pretrpjela mnoge povrede. Doktori vjeruju da je on bio u nesvjesti ili je izgubio dah prije dobivanja ovih povreda. Hafiz Ijaz sahib je rekao da su on I još jedan student džamije gospodin Humazzun, pokušali da ga uhvate (iako su ga dotakli rukom) ali su ostali nesretni jer nisu uspjeli I on je upao u jarak. Drugi student su ga pokušali spasiti, time što su krenuli u jarak ali ja to nisam dozvolio jer bi o bilo jako opasno I možda bi rezultat bio više gubitaka. Pokušao sam pomoći ostalim studentima I planinarima da se ponovo popenju, s obzirom da su već krenuli prema jarku, I niko nije imao snage da hoda zbog iznenadnog šoka. Hitna služba je odmah kontaktirana nakon nesreće I helicopter za spašavanje je došao u roku od 20 mi. Raza je bio odmah tu ispred naših očiju u dali smo informacije spasiocima o njegovoj tačnoj lokaciji. Nisu nam rekli o njegovoj smrti sve dok cijela grupa nije stigla na helidrom. U roku od sat vremena svi student su prevezeni do najbližeg grada. Vrijeme je bilo vedro tog dana kada smo se penjali I ta staza kojom smo krenuli se zove ‘normalna staza do vrha’. Razin otac je išao na to mjesto I lokalni ljudi tamo su rekli da je ta staza uredu I da njoj planinate I mladi I stari.

Jedna stara osoba mu je došla I rekla da on tom stazom pješači svakog dana. Rekao je da općenito svi koriste tu stazu I da na njoj nema ništa opasno ali je to zaista Allahova odredba. Spomenuo sam cijeli događaj jer neki ljudi šalju poruke I prave vrlo pogrešne komentare, da je on išao sam, da vrijeme nije bilo za planinarenje ili da nisu imali dovoljno opreme za planinarenje. Lokalne novine su spomenule da je on imao svu potrebnu opremu I da je nosio ono što je glavno za planinara. Svi ljudi koji prave tako bolesne komentare, trebaju mudro postupati I umjesto toga izraziti svoje saučešće porodici. Nije bilo greške u organizovanju ili u bilo kome, I to je zaista bila Allahova odredba I te godine mu je odredio njegov Stvoritelj. Njegovi drugovi koji su planinarili s njim su jako potreseni I neka ih Allah utješi I da im snage da se vrate svojim normalnim životima. Sjećanje na njega ne može biti zaboravljeno ali ovo ne treba stvoriti nikakav strah u srcima studenata Ahmedija džamije.

Saleem Zafar Sahib piše da je on bio njegov voljeni sin I mladić izvanrednih osobina. Bio je jako iskren I ne bi sakrio ako bi napravio bilo kakvu grešku iz straha da će biti naružen. On bi prihvatio svoju grešku I bio pun ljubavi I brige prema djeci. Ako bi njegova sestra ružila djecu, on bi počeo plakati zbog njegove osjetljive prirode I rekao bi da osoba ne može odgajati djecu tukući ih ili ružeći ih.

On bi jako sretan spomenuo sastanak sa mnom svojim roditeljima I uključio bi nas u svoju sreću. Prije sastanka, uvijek bi rezao svoje nokte iz straha da me njegovi nokti ne povrijede dok se rukujemo. Koliko ljudi postoji, koji bi tako duboko I pažljivo mislili. Uvijek bi bio sretan, dajući stvari drugima. Još od svog djetinjstva, kada bi bi mu dali slatkiše, I ako ih je sačuvao on bi išao I podijelio to zajedno sa svojim prijateljima I kolegama. Uvijek bi dovodio student, koji putuju van Londona, u svoju kuću na ručak ili večeru. Ako je hrana bila spremna za njega da on to ponese u svoj smještaj, on to ne bi ponio sve dok to ne bude dovoljno za one s kojima dijeli sobu. Govorio bi da ne može jesti hranu, krijući je od drugih. Također bi ponio odjeću tih kolega, svojoj kući na pranje. Imao je jako drag odnos sa svojom braćom I sestrama, I radio bi sa njima sa punom odgovornošću. Ne bi trošio puno na sebe, ali bi otvorenog srca trošio na druge.

Imao je visok nivo ljubavi I posvećenosti prema Obećanom Mesiji I hilafetu I nikada ne bi rekao nijednu riječ protiv njih.I također ne bi šutio ako bi čuo bilo šta bolesno rečeno o njima. Ako bi čuo bilo kakav glup komentar protiv Ahmadijata, njegovo lice bi pocrvenilo. Bio je jako strpljiv mladić I brinio se o svojim potrebama. Uvijek bi pomagao svojim kolegama, pogotovo onima koji putuju izvan Evrope. Mnogi ljudi I stariji student su mi pisali, da im je pomagao sa ispitima iz engleskog jezika. Ljutnja nije bila dio njegove ličnosti I uvijek je bio nasmijan. Spominjao bi pristojne šale I ljudi su to voljeli. Bio je jako tačan sa namazom I njegov otac je rekao da mu je Allah dao tu mogućnost da posveti svoj život vjeri. Uvijek je govorio istinu, I njegov otac kaže da je uvijek želio da on postane vjerski učenjak I misionar. Njegov otac me je čak pitao I ja sam mu rekao da je on već postao murabi, čak I prije završetka obrazovanja u džamiji. Njegovo putovanje, je bilo zaista religijsko putovanje. Neka Allah uzvisi njegov položaj. Amin

Jednom je on otišao u Manchester radi waqf-e-aarzi I po povratku mu je neko dao kovertu. Nakon što ju je otvorio, vidio je da je unutra neki novac. Vratio je to osobi I rekao da njemu nije dozvoljeno da to on prihvati. Ista osoba, napisala mi je pismo  o mladiću koji postaje murabi I čije ponašenje iznenađuje, I ako takvi ljudi posvećuju život radi služenja islamu onda će džemat ustinu doživjeti duhovno poboljšanje.

Njegova majka je rekla, da je njem dječak bio poslušan džematu I roditeljima. Iako postoji ljubav prema svakom djetetu ali njegova ljubav prema meni je bila drugačija. On bi vodio računa, slušao me, lijepo govorio o svakom problem, bio pun ljubavi prema djeci I poštovanja prema starijima. Pomagao bi mi sa kućnim poslovima I upitao bi me sa vremena na vrijeme jesam li umorna. Nikada nije mogao podnijeti da me vidi zabrinutu I rekao je da ne želi da vidi suze u mojim očima. Po povratku iz džamije upitao bi o svima I o sedmičnim dešavanjima. Kada je bio dijete, odmah bi otrčao do Islamabada pri dolasku iz škole, kada bi saznao da je halifatul Mesih IV stigao tamo. Rekao bi da mora vidjeti Huzira I da će biti neko vrijeme vani.

Doktorica Nusrat Jahan Sahiba iz Rabwe je ovdje ovih dana I bolesna je. Neka joj Allah podari ozdravljenje. Imala je vezu sa njihovom porodicom. Govorio bi da molim za nju mnogo I da joj Allah podari zdravlje. Naka Allah čuje njegove molitve za nju. Pisala je da je imala san, kako u petak naveče mnogo ljudi dolazi u njihovu kuću I kako se otvaraju neke slike. Ona se uplašila, probudila I rekla svom mužu da da sadaku, kad krene prema uredu. Ali mi smo primili loše viejsti prije toga.

Njegova majka kaže, da kada god bi mu kupila odjeću, on bi je sretno oblačio I to jako cijenio. Bio je jako poznat po svom gostoprimstvu. Ako bi ga neko pozvao na ručak ili večeru, on to nikada ne bi zaboravio, I ako bi oni ikada putovali u Islamabad, on bi ih pozvao u svoju kuću. Prije nego što je krenuo na ovo putovanje,učio je svoju majku kako da piše na urdu na mobitelu kako ne bi ovisila o drugoj djeci, o tome kako je on, I kako bi njemu direktno pisala I kako bi odmah dobila odgovor od njega. Ona je rekla da je on davao sve od sebe kako bi djelovao prema svakom savjetu koji mu je dat I to isto bi govorio prijateljima.On je jednom rekao svojoj majci da želi postati tako izvanredan murabi da širi riječ istine svakome i da pomaže ljudima da uđu u ovaj Džemat da budete ponosni na mene.

Njegova sestra kaže da je on bio vrlo drag brat. Ikako je bio mlad imao je vrlo uzvišeno i duboko razmišljanje. Iako je bio vrlo mlad vidio je brigu o svakome i razgovarao bi s ljudima na teme u pogledu njihovih godina. On nikada nije nikoga povredio. Sve bi poslušao vrlo pokorno i odgovorio bi s poštovanjem. Vodio je posebnu brigu o ljudima koji bi došli u Islamabad radi posla. On bi im pravio čaj i drugu hranu. Uvijek bi im služio i ljudi su govorili da ih jedino taj mladić poslužuje.

Njegov brat kaže da je bio osoba vrlo jednostavne prirode. On bi samo rekao stvar vrlo jednostavno. Nedavno su kupili novo auto za njega i iznenadili ga. Prva stvar koju je pitao o autu bila je kolika bila njegova cijena. On je rekao da će živjeti vrlo jednostavnim životom zato što je murabi i ne treba koristiti ili kupovati skupe stvari.

Njegva sestra, Amatul Hafeey sahiba kaže je jedna od njegovih vrlina bila da ne bi htio slušati ništa protiv bilo koje osobe. Imao je sposobnost da promijeni negativno mišljenje ljudi u dobro mišljenje. Uvijek bi govorio da trebamo cijeniti i skoncentrisati se na dobre odlike i, umjesto da govorimo o njihovim negativnim osobinama mi trebamo činiti dove za njih.

Jedan od primjera njegove jednostavne prirode je da bi mu njegova majka dala novu odjeću svakog bajrama i to bi ga jako brinulo da možda ne oslika materijalni izgled o njemu. Tako da bi uvijek odijevao svoj stari kaput preko ove nove odjeće.

Qudoos sahib, učitelj iz Đamije kaže da je poznavao Rizaa otkad je bio dijete. Kad je ovaj mladić krenuo u školu Đamia, Qudoos je bio u Šahid razredu. Premda s njim nije proveo mnogo vremena u Đamiji no često su bili zajedo u toku drugih programa Džemata. On je mnogo radio na Ištemama Khudam ul Ahmadija i uzimao učešće u programima pitanja i odgovora. Većinom bi imao dužnost u odjeljenju za higijenu koje se usredsređuje na čišćenje. Nikada nije pitao zašto se od njega uvijek traži da radi u ovom odjeljenju i umjesto toga bi ovu dužnost obavljao s predanošću, odgovornošću i poštovanjem. Qudoos sahib kaže da je bio izvanredno inteligentan student. Sjedio bi u prvom redu vrlo pažljivo i govorio bi s osmjehom. On ne pamti da je ikada izrazio ljutnju i uvijek bi pomagao drugima. Volio je da gleda kriket ali je uvijek pitao svog učitelja prije nego što bi otišao da pita za pogotke. U toku ovog pješačenja su proveli noć u kolibi gdje na kupatilu nije bilo brave. Kaže da su od Reze tražili da stoji izvan kupatila dok je bilo zauzeto i on je sa zadovoljstvom obavljao ovu dužnost. Takođe je sebe ponudio za dužnost ako bi neko trebako koristiti kupatilo u toku noći.

Poslije hodanja on je trebao putovati u Hrvatsku sa svojim drugom Zaafir sahibom. U toku hodanja, Zaafar sahib je povrijedio oko tako da je Raza izrazio izuzetnu brigu i zabrinutost. Rekao je svom školskom kolegi da će poslije hodanja ići s njim u bolnicu da mu doktor pregleda oko. Zaafar sahib piše da je Raza bii vrlo predan Ahmadijatu. Neke od njegovih pozitivnih osobia su bili naporan rad, stalna priroda puna poštovanja.

Zaheer sahin, takođe učitelj u Đamiji piše da je imao priliku poučavati Razin razred od prije dvije godine. Jedna od prepoznatljivih odlika koje je našao kod njega bilo je kakakv god bi mu posao bio dat on bi to uradio s karajnje vrijednim radom i odgovornošću. Ako bi druge kolege napustile rad, on bi to radio sam dok posao ne bi bio završen. Nikada nije postavljao neprikladna pitanja. Njegova pitanja su se uvijek vrtila oko kritike o islamu u zapadom svijetu i govorila su da on ovo pitanje postavlja zato što se to pitanje postavilo u toku diskusije s nekim ne-muslimanom ili nekim ko nije Ahmadi. Allah ga je blagoslovio i posebno u jega usadio želju da brani islam i Ahmadijat od svake kritike. Zaheer sahib kaže da mu je dva puta ponudio da ga vozi i on je ostavio svoj štap za hodanje u autu. Njegov uređaj je uvijek sadržavao audio verziju knjiga Obećaog Mesije i nikada nije sadržavao nikakav neprikladan materijal.

Syed Mashood sahib, drugi učitelj u Đamiji kaže da je bio u grupi učitelja. Osim studiranja Raza bi učestvovao u dodatnim aktivnostima. U poređeju s drugim studetima njegovo opće znanje je bilo izvanredno. U toku prošle godine on je naučio napamet 500 strofa poezije da bi učestvovao u nadmetaju u poeziji. On ne bi samo naučio napamet ove strofe nego bi razumio stvaro značeje uz pomoć učitelja. Bio je jako naklonjen širenju poruke (Allahove Riječi) i u toku prošle godine kad je bio poslan u Wolver Hampton radi posla on je ne samo razdijelio literaturu/pamflete Džemata nego je takođe postavio stolove za obaviještenja. U toku ovog vremena su se sreli sa jedim čovjekom kršćaninom kojeg je Riza obavijestio o Ahmadijatu i putovanju Isa a.s. (Isusa Krista) prema Kašmiru. Ovaj kršćanin je slušao sa zanimanjem i čak su ga odveli u obilazak džamije. Raza se takođe pridružio grupi studenata koji su otišli u Šapiju i podijelili 50.000 pamfleta.

Mansoosr Zia sahib, instruktor u Đamiji piše da je Raza bio student vrlo blage prirode, da nikada nije  vidio bilo kakav znak ljutnje na njegovom licu osim kad bi neko kritikovao Halifat ili Ahmadijat. Ovo je odraz činjenice da je njegovo srce bilo puo ljubavi prema Halifatu. On je znao mnogo o stvarima iz hutbi petkom koje su održane i aktivno bi učestvovao u toku diskusija o tome u razredu. Često bi širio Allahovu Riječ i Ahmadijat na društveim medijima i pripremao bi odgovore na sve optužbe vrlo revno sa svojim učiteljima.

Njegov školski drug Safeer Ahmad sahib piše da je bio iz Belgije i Riza je bio upoznat s činjenicom da ne putuje kući za vrijeme vikenda. Zato bi ga Riza uvijek odvodio svojoj kući na jelo. Uvijek mu je pomagao i upućivao u Engleskom jeziku jer je on bio slab u tome. Drugi školski drug kaže da je Riza bio vrlo blage prirode i svakoga bi susretao s radošću. Uvijek je bio spreman da pomogne drugima. Kad bi postavljali stolove s knjigama i iformacijama o Džematu, Raza bi se vrlo aktivno zauzeo s ljudima koji su dolazili da dobiju obavještenja. On je imao razno znanje i okupljao bi druge drugove radi rekreativnih aktivnosti. On se sjeća jednog događaja u augustu 2014 u toku vremena kad su postavili sto za prenošeje poruke, jedna grupa Britanaca je prva došla do njih i počeli su postavljati pitanja Rizi na vrlo ljutit i neugodan način. Međutim, Riza im je odgovorio vrlo strpljivo i uljudno tako da su bili vrlo impresionirani i uvjereni da Ahmadi muslimani nisu među ekstremistima.

Zaafar sahib kaže da je jednog dana u toku njihovog vremena u Đamiji on ustao i uzeo marker u ruku. Ovom kolegi je uzviknuo kako gube mnogo svog slobodnog vremena u Đamiji i da trebaju planirati da ovog puta budu produktivniji . Isto tako su planirali da se dogovore sa učiteljima da u toku slobodnog vremena proučavaju druge predmete. U toku prošlog programa hodanja, kad god bi se Zaafar sahib spotakao na planinama Riza sahib je bio vrlo zabrinut i gvorio mu da hoda s punom koncentracijom. Prošle godine, u toku jednog hodanja Zaafar sahib je patio od bolesti od visine i Raza sahib je stalno pita za njegovo stanje i tješio ga ali nismo znali šta je bilo zapisano u sudbini. Vikendom bi proučavao o optužbama protiv Džemata i tragao bi za odgovorima od svojih učitelja.

Hafiz Taha sahib koji je takođe student u Đamiji kaže da je Riza bio predan Halifatu i cijelim srcem je volio ovu instituciju. On ne bi podnio da bilo ko kaže nešto protiv istitucije Halifata. Jedanput je neka osoba (koja se udaljila od Džemata) rekla nešto protiv Halifata. Raza mu je rekao da može podnijeti bilo šta što kaže osim loših primjedbi protiv institucije Halifata.

Daijal, drugi student kaže da je poslije prošlogodišnjeg putovanja hodanja svi slušali pouke o hodanju od hafiz Ilijas sahiba za ovogodišnje hodanje i Raza je bio vrlo zadovoljan. Svi su pravili video simke na telefonu i slali ih drugim kolegama. On je uvijek nastojao koliko god je mogao da ostale razveseli. Nastojao je koliko god je mogao da ne gubi vrijeme. Svake sedmice bi pručavao neku novu knjigu i nastojao da ne propusti  tahadžud namaz. Tražio je od svojih prijatelja da ga probude ako u to vrijeme ne bi bio budan.

Osim Džematskih studija bio je vrlo revan da pručava druge predmete. Vrlo je volio poeziju i imao veliko opće znanje. Ljudi su pisali Huzuru o nekoliko događaja koji odražavaju njegove vrline. Da Allah uzdigne položaj umrle duše i dadne mu mjesto među Svojim miljenicima. Amin.

Kao što sam ranije spomenuo, ovaj mladić je već bio vjerski učenjak i misionar iako još nije završio studije u Đamiji. Imao je posebnu ljubav, čast i poštovanje za instituciju Halifata. Da Allah blagoslovi svakog studenta Đamije svuda u svijetu da napreduje u iskrenosti i vjernosti prema svojim dužnostima i Džematu. Prijatelji Rize neće samo spominjati njegove dobre odlike nego je zahtjev dobrog prijateljstva da oni prihvate iste odlike i koriste ih za služenje religiji. Da Allah omogući meni i Halifama u budućnosti tako predane pomagače. Amin. Da Allah podari mir u srcu Razinim roditeljima i braći i sestrama. Amin. Da se oni uvijek drže strpljenja kakvo su pokazali i da se drže Allahove volje. Amin. Da budu primaoci Allahovih blagoslova i da ih Allah zaštiti od velikog gubitka i teških situacija u budućnosti. Ami.

Poslije džume namaza Huzur je predvodio dženazu namaz za Rizu Saleema.