Suština obožavanja Allaha

Kratki sadržaj

Nakon učenja tašahuda i sure Fatiha Huzur Aqdas je rekao:

U zadnjoj hutbi sam spomenuo da Allah kaže da je za prihvatanje molitve potrebno da imamo potpunu vjeru u Njega, da Ga smatramo Vladarem svega, da djelujemo prema Njegovim naredbama i da tražimo samo od Njega. Koje su Božije naredbe? To je također rečeno u zadnjoj hutbi. Bog nam je dao savršenu knjigu a to je Kur’an koji sadrži sve dove i sve Allahove naredbe.

Bog traži od čovjeka da prihvati sve Njegove naredbe iz Časnog Kur’ana, kako bi njegove molitve bile prihvaćene, kako bi išao pravim putem, postigao Njegovu blizinu kroz taj put,radio dobra djela, uzdržavao se od činjenja zla, služio svrhu zbog koje je stvoren, i ispunio zavjet prateći visoke moralne standarde. Jesu li sve ove stvari potrebne samo u toku Ramazana? Je li trebamo smatrati da smo na pravom putu ako djelujemo po Božijim naredbama samo u toku Ramazana? Ramazan je tu da nas podsjeti o ovim stvarima kako bi obučili sami sebe, stavljajući naše napore zajedno i gledajući jedni na druge, i tražili put koji vodi Božijoj blizini.

Neki od nas su bolji u činjenju dobrih djela, u obavljanju namaza i u pogledu morala. U toku ovih dana, mi smo zajedno i dobili smo priliku da posmatramo jedni druge i da stalno obraćamo pažnju na naše stanje. Oboje i osobno i zajedno , trebamo postati dobri u ovom svijetu i u onom poslije prateći Božije naredbe i postižući Njegovu blizinu dok pokušavamo dostići ‘standard prihvatanja moliva.’

Postoje bezbrojne zapovjedi u Časnom Kur’anu koje je Allah naredio da radimo ili ne radimo i s vremena na vrijeme bi trebali da ih pregledamo. Sada sam izabrao neke od njih. Prva i najistaknutija, koju bismo uvijek trebali imati na umu i koja je također svrha našeg stvaranja je ‘obožavanje Boga’. Kao što Allah kaže i kao što je to Obećani Mesija, neka je mir na njega izjavio da je On stvorio džine i ljude kako bi Ga obožavali. Ja sam to ponovio nekoliko puta, skrečući pažnju na ovu stvar, ali mnogi od nas se toga sjećaju nekoliko dana a onda zaborave. Toliko da, po onome što ja znam oni koji su posvetili svoje živote, koji znaju vjeru i razumiju njenu važnost, ne obraćaju pažnju na to.

I oni koji imaju urede, koji pokušavaju da pokažu veličinu svoga znanja na sastancima I koji objašnjavaju svjetlo Kur’ana I hadisa ako je predstavljen nečiji slučaj… neki od njih nemaju ove osnovne naredbe na umu kao što bi trebali. Obećani Mesija, neka je mir na njega je rekao da trebamo razumjeti vrlo dobro da je svrha našeg stvaranja  da obožavamo Allaha I da postanemo ‘Njegovi’ na takav način, da svijet sam po sebi ne treba biti naš cilj. To ne znači da se ne trebamo uključiti u ovozemaljske stvari. To možemo raditi, ali odgovornost obožavanja , svrhe našeg postojanja treba imati prednost.

Ovih dana, u Ramazanu, se svugdje ponašaju drugačije. U zapadnim zemljama, u 11 naveče je jacija namaz. Neki klanjaju teravih namaz, I kada dođu kući poslije toga, već je ponoć. Onda ustaju na sehur oko 2 sata, I neki klanjaju nafilu namaz I dolaze u džamiju na molitvu. Ovo znači da ako postoji želja I praktični napor a ne samo svijest o važnosti znanja.. onda oni neće pokazati pospanost prema namazu, koji je vrhunac obožavanja. Tako da u ovom Ramazanu, oni koji su posvetili svoje živote, oni koji su se obavezali da će biti prvi trkači među onima koji daju prednost vjeri nad ovozemaljskim stvarima, će se saginjati sa svim svojim sredstvima.

Oni koji imaju urede, koji imaju ljude I koji su izabrali da oni budu najbolji među njima, trebaju biti primjer njima. Ne samo da se u toku Ramazana oni trebaju moliti po Allahovim načinima I brojati dane kako prolaze I reći da je još dvanaest dana ostalo a onda ćemo se vratiti našoj staroj navici ili njihovim starim načinima. Tu obuku u toku Ramazana, njihovu borbu I pažnju prema namazu trebaju ubaciti u svoj život zastalno.

Predstavit ću još neke isječke Obećanog Mesije, neka je mir na njega, o ovom predmetu. Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao da ne priliči vjerniku da nešto drugo učini svojim ciljem dok je Bog stvorio ljudska bića samo kako bi Njega obožavali. Časni Poslanik, neka je mir na njega je rekao da naše “ja” ima pravo nad nama. Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao da ovo pravo treba sprovoditi umjereno. Mi ga trebamo uvježbati radi našeg vlastitog dobra, jer kada određene stvari ne koristimo u potpunosti, neka čula prestanu raditi. Potrebno je koristiti osobine I moći koje nam je Bog dao, zajedno sa svrhom molitve;ako ih ne koristimo to je isto kao da porićemo Njegove blagoslove.

Jedna žena, sljedbenica Časnog Poslanika, neka je mir na njega, je bila u lošem stanju. Nikada se ne bi sredila, ili počešljala kosu. Neko je rekao Časnom Poslaniku, o tom njenom ponašanju. Kada ju je Časni Poslanik, neka je mir na njega upitao o ovoj stvari, ona je odgovorila da nema potrebe da se sređuje kad se njen muž stalno moli, I dan I noć. Časni Poslanik, neka je mir na njega, je pozvao njenog muža I rekao da njegova žena ima pravo na njega. Sve vrste prava se moraju uzeti u posmatranje. Zdravlje će biti održavano I molitve će se obavljati ispravno ukoliko su prava ‘sebe’ ispunjena.

Obećani Mesija, neka je mir na njega, kaže da će neprimjerena upotreba preokrenuti halal u haram.  Čovjek je stvoren da obožava Allaha.  Očito je kako bi ispunio ovu svrhu, ako se nešto uradi više nego što je potrebno, halal postaje haram zbog tog viška. Kako osoba koje je se stalno bavi ljudskim užicima može učiniti pravdu da obožava? Potrebno je se vjernik suoči sa gorkošću života, što ne može uraditi ako stalno uživa u ljudskim užicima. Žalosno je, da većina ljudi, čim postanu punoljetni umjesto da razumiju svoje odgovornosti I imaju na umu svrhu njihovog postojanja, napuštaju Boga I okreću se prema materijalnom svijetu. Oni su toliko udubljeni u ovaj svijet, da zaborave da postoji Bog. Oni se sjete Njega u vrijeme smrti I većina tih ljudi su takvi da sudjeluju u upravljanju materijalnog bogastva čak I u vrijeme smrti.

Svi mi trebamo brinuti o tome da ispunimo svrhu našeg života. U toku I nakon ovog mjeseca ramazana, mi se trebamo usredotočiti na obožavanje Boga I zbog te svrhe, trebamo misliti o naredbama u vezi dolaženja u džamije. Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao da ljudi trebaju imati tu želju da postignu Božiju blizinu, što će ih učiniti vrijednijim pred Bogom. Tako da ako osoba postane vrijedna za Boga, onda će naći pravi put.

Allah kaže u suri Al- noor (24:38):

“Takvi muškarci koje ni trgovina ni kupoprodaja ne čine nemarnim da spominju Allaha, I obavljaju namaz, I daju zekat. Oni se boje Dana u kojem će srca I oči biti izvrnuti(od straha)”

U ovom ajetu je primjer ljudi koji postanu vrijedni za Boga, kao što je to spomenuo Obećani Mesija, neka je mir na njega. A ta odlika je postignuta od strane sljedbenika Časnog Poslanika neka je mir na njega, više nego ikoga drugog. Oni postanu dragi Bogu I za njih je Časni Poslanik rekao, da nas oni vode. Obećani Mesija, navodi primjer osobe koja bila uključena u poslove, poslovala sa hiljadu rupija ali nije zaboravljala Boga, niti jedan trenutak. Veliki uspjeh bića postižu kada su uključeni u svjetske poslove ali također nikada ne zaboravljaju Boga. Konj ničemu ne služi ako se kreće dobro kada ništa ne nosi, a sjedne kada se neki teret stavi na njega!

Onda Obećani Mesija a.s. kaže da siromah, koji napusti svijet zbog poslova koji su sastavni dio svijeta, pokazuje slabost. U islamu nema povučenosti. Mi nikada ne kažemo da se napuste žena i djeca i da se prestanu raditi svjetovni poslovi. Zaposleni trebaju ispuniti svoje dužnosti a trgovac treba raditi svoj posao ali trebaju dati prednost vjeri nad svijetom. Oboje trebaju ići ruku pod ruku.

Allah od nas traži da čuvamo svoje namaze pogotovo srednji namaz. Ako zbog toga što se kasno ide na spavanje postane teško pridružiti se fadžr (sabah) namazu onda to postaje srednji namaz i ako  zbog posla postane teško obaviti zuhr (podne) i asr (ikindiju) namaz onda oni postaju srednji namazi. Čuvati znači da zaštitimo stvari da ne budu izgubljene. Vjernik je poslušan samo ako namaze obavlja na vrijeme i obavlja ih kako treba a ne da samo na brzinu dolazi i odlazi saginjući se kao da glavom udara o tlo.

Onda je tu naredba o ispunjavanju i pridržavanju ugovora. Ove uključuju obaveze prema Allahu i ugovore s ljudima. Onda su tu obaveze uvjeta bai’ata i obećanje da ćemo dati prednost vjeri nad svijetom. Sve ove naredbe nas podsjećaju o našim obavezama prema Bogu. One takođe skreću našu pažnju na obaveze prema Njegovim ljudima. Allah kaže u Časnom Kur’anu (16:92): ‘Ispunite Allahov zavjet kad ste ga dali; i nemojte kršiti zakletve nakon što ste ih učvrstili, a Allaha ste uzeli za svog jamca. Zaista Allah zna šta vi radite.’

Ovo ne znači kad ne izgovorite jasno Božije ime da možete prekršiti svoj zavjet (obećanje). Prvo, svaki ugovor koji pravite mora biti baziran na pravdi i istini. Allah kaže da vjernik mora biti razuman i istinoljubiv. Svaki ugovor koji je baziran na pravdi i istini doći će pod Allahovu garanciju. Ako se razumije važnost i stvarnost ove stvari društvo može izbrisati sve vrste svađa (sporova), prevara i optužbi.

Problemi u porodicama se takođe nikada neće pojaviti zato što su oni obećanja koja su takođe prekršena. Ja sam opazio da zbog svjetske pohlepe, slučajevi kršenja obećanja, prevare i neispunjavanje verbalnih obećanja rastu čak među nama. Ovi slučajevi ne nanose samo loše ime našoj zajednici nego ponekad takvi ljudi takođe gube svoju vjeru.

Kad čovjek krši ugovor, on ovisi o laži. Allah je zabranio laž strogim upozorenjima. Allah kaže (22:31): ‘Zato se čuvajte prljavštine idola, i čuvajte se lažnog govora.’

U pogledu ovoga Obećani Mesija a.s. kaže da nema potrebe da kaže da ne trebamo prolijevati krv ili činiti ubistvo jer osim izuzetno smutljive osobe, niko ne podiže ruku da nepravedno prolijeva krv. Ali ja kažem: nemojte ubijati istinu insistirajući na nepravdi. Prihvatite istinu čak i ako je dijete govori i nemojte biti tvrdoglavi. Čak i ako nađete istinu na strani protivnika, napustite suhu logiku i prihvatite istinu. Ostanite uz istinu i svjedočite istinito čak i ako je to protiv vaših očeva, braće ili prijatelja. Laž nije ništa manje od pripisivanje drugova sa Allahom. Sve što vas udaljava od istine je idol.

Onda u jednom trenutku Obećani Mesija a.s. kaže da je Bog uporedio laž sa idolopoklonstvom. Kao što glupan napušta Boga i klanja se pred kamenom, tako i osoba koja napušta istinu i ispravan put i laž čini svojim idolom, misleći da će ostvariti svoju svrhu na taj način. Obećani Mesija a.s. nastavlja i kaže da je nesreća koja nas muči kad tražimo od osobe da napusti ovu nečistoću on kaže da bez toga ne može raditi. Ali on (Obećani Mesija a.s.) želi da nas uvjeri da na kraju istina pobjeđuje.  Zapamtite da nema ništa omraženije od laži. Često svijetski prodavači kažu da oni koji govore istinu budu zatvoreni. Ali kako ja mogu vjerovati u to kad je nekoliko sudskih procesa pokrenuto protiv mene i Allahovom milošću nikada nisam trebao napisati ni jednu lažnu riječ i nikada nisam bio poražen u ovim slučajevima. Ako istinoljubiva osoba počne dobivati kaznu, niko nikada neće govoriti istinu. Oni koji budu kažnjeni čak i ako govore istinu, to je zbog njihovih skrivenih loših djela. Zato, saginjući se pred Bogom uvijek trebamo nastaviti tražiti oprost tako da ne budemo uhvaćeni zbog nekog skrivenog lošeg djela.

Jedna od Božijih naredbi je da je znak ispravne i bogobojazne osobe da oni potiskuju ljutnju i opraštaju ljudima. Opraštanje znači da u cjelosti zaboravite prekršaj učinjen protiv vas i oprostite. Nabrajajući nagrade oprosta Obećani Mesija a.s. objašnjava da trebamo zapamtiti da između intelekta i ljutnje postoji opasno neprijateljstvo. Kad nadvladaju strast i ljutnja, intelekt ne može prevladati. Ali onome ko je strpljiv i pokazuje strpljenje, bude dato svjetlo koje nanovo osvjetljava moć intelekta i razmišljanja. Onda preko svjetla bude stvorena bistrina. Kako su srce i mozak pomračeni u ljutnji i strasti, nad mrakom pada noć.

Onda Huzur kaže na drugom mjestu: zapamtite da osoba koja je gruba i zapada u bijes nikada ne može govoriti koristeći mudrost i pronicljivost. Usta koja psuju i razuzdana su i usne su lišeni i udaljeni od izvora finoće. Mudrost i bijes ne mogu ostati zajedno. Bijes je pola ludila. Kad se zapali to postaje potpuno ludilo. Čovjek koristi svoje moći prikladno i u opravdanim prilikama. Na primjer tu je moć vatrenosti. Kad je ona izvan mjere to prethodi ludilu. Mala je razlika između ljutnje i ludila. Čak i ako je neko vaš protivnik, nemojte s njim govoriti u bijesu; govorite mudro. Tako, kad nas Allahove naredbe dovode bliže Bogu one takođe oživljavaju našu mudrost i s tim čovjek bude spašen od mnogih neprijateljstava i gubitaka.

Obećani Mesija a.s. kaže da postoje dvije sile to jest sumnja i bijes koje osobu čine ludom ako pređu mjeru. Allah kaže u Časnom Kur’anu (49:13): ‘O vi koji vjerujete, čuvajte se pretjeranog sumničenja, jer neke sumnje su zaista grijeh. I ne uhodute, i ne ogovarajte jedan drugog. Bi li iko od vas volio da jede meso svog mrtvog brata? Vi biste to, zaista, mrzili. I bojte se Allaha, sigurno Allah često prima pokajanje (i) i milostiv je.’

Prva stvar koja je u ovom ajetu naređena da je izbjegavamo je sumnjna. Obećani Mesija a.s. kaže da je sumnja takva bolest i nesreća koja čovjeka čini slijepim i baca ga u mračni bunar smrti. Zapamtite da sve mahane i poroci potiču iz sumnje. Iz tog razloga je Allah to oštro zabranio. Ako se rodi sumnja protiv neke osobe, trebate obilato tražiti oprost i moliti Boga tako da izbjegnete taj grijeg i njegove posljedice.

Druga stvar  koju je Allah zabranio je uhođenje. Iskopavanje nečijih slabosti ili uhođenje drugih i pokušaj da nešto iznađete o nekome što taj ne želi da kaže, stvara poroke.

Treća naredba je da ne ogovarate. Ogovaranje je kao da jedete meso svog mrtvog brata i mi bi to mrzili. Kad je bio upitan, Časni Poslanik je rekao da je ogovaranje da navodimo istinitu stvar o nekome na takav način da se njemu to ne bi dopalo da je prisutan. I ako stvar ne postoji kod njega onda se to zove kleveta. Vjernik ne radi stvari koje stvaraju probleme ili poremećaje u društvu. Niti ogovara niti kleveće.

U ramazanu, kad želimo da budemo ispravni, da budemo bliže Bogu, i da vidimo da su naše dove primljene kod Boga, trebamo uložiti naporno nastojanje da se uzdržimo od ovih poroka i da energično nastojimo da postupamo po Allahovim naredbama. Da nam Allah podari sposobnost da postupamo po Njegovim naredbama, da postanemo bliži Njemu i nastavimo činiti dobra djela i poslije ramazana. Da postanemo oni koji Ga savršeno slijede.

Huzur je najavio da će poslije džume klanjati dženazu za Khalique Ahmad sahiba koji je ubijen u Karačiju.