Namaz je to
Kratki sadržaj
Na mnogim mjestima Časni Kur’an skreće našu pažnju na obavljanje namaza. Ponekad daje naredbu da obavljamo namaz kao zaštitu, a ostalih puta daje naredbu da budemo redovni u namazu I također daje naredbu da obavljamo namaz na vrijeme. Ukratko, Bog je uputio iskrene vjernike na redovno obavljanje namaza i njene vrijednosti I iznad svega rekao:
‘A ja nisam stvorio džinove I ljude osim da mene obožavaju.’ (51:57)
Ali čovjek ovo ne uviđa i udalji se.
Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao da nas je Bog stvorio kako bi Ga obožavali. Oni koji ovo ne prate, jednostavno jedu I piju I spavaju kao životinje I budu uskraćeni Božije milosti. Dok osoba koja tvrdi da ima vjeru treba dati sve od sebe kako bi postala primalac Božije milosti.
Kako neko može ispuniti svrhu ibadeta? Za ovo islam naređuje pet dnevnih namaza. Hadis kaže da je namaz srž obožavanja Boga. Mi smo sretni što smo prihvatili Imama doba koji nas je naučio ispravnim načinima obožavanja Boga, I koji nam je dao mudrost koja je neophodna za obožavanje. On je stalno skretao pažnju svog Džemata na ovu stvar u detaljima kako bi oni razumjeli njen značaj i uljepšali njihovo obožavanje Boga.
S vremena na vrijeme zbog lošeg vremena ili kraćih noći u vrijeme sabah namaza prisustvo klanjača može biti malo. Ili ljudi sastavljaju podne I ikindiju namaz. Tako da, zbog loših vremenskih prilika, manjka sna u toku kratkih noći, ili obaveza na poslu, ljudi ili propuste namaz ili sastavljaju dva namaza. Ovih dana vrijeme namaza u ovim državama se pomjera unazad I u vrijeme sabah namaza u džamiji je za saf I po manje ljudi. Ponekad se broj poveća zbog posjetitelja iz inozemstva, ali mještani, koji žive blizu bi trebali redovno dolaziti u džamiju na namaz naročito na sabah namaz. Ovo ne bi trebalo biti samo ovdje, u Engleskoj, već svugdje u svijetu. Više napretka u tom pogledu može biti ako vršioci dužnosti I radnici džemata obrate pažnju na ovo.
Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao:” Obavljajte namaz redovno. Neki su ljudi zadovoljni sa jednim namazom dnevno ali moraju zapamtiti da niko od ovoga nije izuzet, čak ni poslanici. U hadisu se govori da je društvo čovjeka koji je tek prihvatio islam tražilo od Časnog Poslanika, neka su mir I Allahovi blagoslovi na njemu, da on bude izuzet iz namaza. On je rekao: Vjera koja ne traži čin, nije uopšte vjera” (Bit islama , Tom II str. 297)
Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao da neki ljudi više stavljaju naglasak na higijenu da ako je neko ne obavlja kako neko može imati korist od ispravnog. Ali trebaju primjetiti da ponekad fizički načini postizanja zdravlja kao što su lijekovi I higijena ne pomažu I ako Bog to želi onda će obrunto djelovati. (Prepričan navod iz Malfuzat, tom I, str. 263)
Obećani Mesija, neka je mir na njega, kaže da Bog radi ono što On želi. Grad Babilon za koji je čovjek imao velike planove je postao pust I pretvoren u grad duhova ali mjesto (Meka) za koje je čovjek želio da bude pusto, postalo je središte za ljude širom svijeta.
Treba imati na umu da napustiti Boga I osloniti se na planove I ostala sredstva je ludost. Trebamo donijeti promjenu u naše živote I obilato tražiti Božiji oprost. Ljudi koji su zauzeti u dunjalučkim poslovima I koji imaju malo slobodnog vremena trebaju biti više oprezni od drugih. Službenici obično ne ispunjavaju obaveze prema Bogu zbog toga spajaju zuhr I asr namaz. Obećani Mesija, neka je mir na njega, također je rekao da poslodavci obično daju dozvolu za obavljanje namaza I takva stvar ne bi trebala biti izgovor za napuštanje namaza. (Prepričan navod iz Malfuzat, tom I, str. 265)
Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao ako neko potroši svu svoju energiju na dunjalučke stvari, šta je onda ostavio za ahiret? Osoba se mora probuditi na tahadžud namaz I obaviti ga sa oduševljenjem. Ne smiju postojati teškoće za obavljanje namaza kada smo na poslu. Bog je Davaoc I namaz se mora obavljati na vrijeme. Podne I ikindija se ponekad mogu sastaviti. Bog je znao da će ljudi biti slabi I zbog toga je dao ovu mogućnost ali ona se ne može koristiti za povezivanje tri namaza. (Prepričan navod iz Malfuzat, tom I, str. 6)
Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao da je namaz poseban način molitve ali ljudi gledaju na njega kao porez koji treba platiti vladi. Oni su blesavi I ne shvataju da Bogu nije potreban čovjek da ga veliča I da izjavljuje da niko nije vrijedan obožavanja osim Njega. Ove stvari su za čovjekovo vlastito dobro i blagodat. Obećani Mesija, neka je mir na njega, je bio tužan što ljude više ne privlači obožavanje Boga I pravednost I ljubav prema vjeri. To je zbog pogubnog učinka kulturnih rituala koji su ohladili ljubav prema Bogu. Ljudi nemaju vrstu zadovoljstva u obožavanju Boga kakvu bi trebali imati. Ne postoji ništa u životu u šta Bog nije stavio element zadovoljstva I užitka. Baš kao što bolesna osoba ne uživa u ukusnoj hrani I smatra da je gorka Ili bljutava, ljudi koji ne osjete slast u obožavanju Boga trebaju biti zabrinuti o svojoj duhovnoj bolesti.
Bog je stvorio čovjeka da Ga obožava, pa kako onda može biti da nema nikakvog užitka I zadovoljstva u Njegovom obožavanju! Zaista postoji zadovoljstvo u njemu samo da postoje ljudi da uživaju u tome. Bog je rekao :” A ja nisam stvorio džine i čovjeka osim da me obožavaju”. Pošto je čovjek stvoren da obožava Boga bitno je da to obožavanje ima užitak I zadovoljstvo. Ovo se može dobro razumjeti kroz svakodnevna iskustva. Hrana je stvorena za čovjeka I predstavlja zadovoljstvo I užitak. I za ovo je čovjeku dato čulo okusa. Isto tako, čovjek osjeća zadovoljstvo gledajući ljepotu prirode, životinje itd. I slušajući melodične, ugodne zvukove. Šta je još potrebno da se dokaže da postoji užitak u obožavanju Boga!
Bog kaže da je stvorio muškarca i ženu kao par i da je u njihov odnos stavio zadovoljstvo. Da je rađanje bilo jedini cilj ovdje, svrha ne bi bila ispunjena. Bog je stavio zadovoljstvo muškarca i žene u tome. Bog je htio da stvori ljudska bića i zbog toga je napravio vezu između muškarca i žene i učinio je ugodnom, iako je to postao jedini cilj za neke blesave ljude. Treba shvatiti u istom tonu da nema tereta i poreza u obožavanju Boga. Također je ugodno i divno i ovaj užitak i zadovoljstvo je veće od svih dunjalučkih užitaka i zadovoljstava. Baš kao što je bolesna osoba lišena uživanja u ukusnoj hrani isto tako nesretna je osoba koja je može naći zadovoljstvo u obožavanju Boga. (Prepričan navod iz Malfuzat, tom I, str. 159-160)
Obećani Mesija, neka je mir na njega je rekao kako su ljudi nemarni u namazu jer nisu svjesni zadovoljstva I užitka koje je Bog stavio u njega. Rekao je da se javlja pitanje zašto ljudi nisu svjesni ovoga I zašto nisu iskusili ovo zadovoljstvo! Rekao je kako su ljudi zauzeti u svojim obavezama kada dođe poziv za namaz I oni ne obraćaju pažnju. Postoje trgovci sa trgovinama uz džamije ali oni ne prisustvuju. Tako treba moliti, najviše duševno, Bogu da baš kao što nam je On dao užitke I zadovoljstva u hrani I drugim stvarima, da nas također daruje zadovoljstvom u Njegovom obožavanju. Oni koji ne obavljaju namaz smatraju ga kao teret koji podrazumjeva ustajanje ujutru I uzimanje abdesta kad je hladno, ostavljajući blaženi san I druge ugođaje. Takvi ljudi su umorni I ne znaju o užitku I zadovoljstvu koji se nalaze u namazu. Alkoholičar ne prestaje piti jer se ne može napiti već nastavlja piti sve dok ne osjeti uticaj I zadovoljstvo koje on želi u alkoholu. Mudra osoba može naučiti iz ovoga I nastaviti da obavlja namaz sve dok ne osjeti zadovoljstvo u njemu.
Baš kao što osoba koja pije alkohol nastoji naći zadovoljstvo u njemu I to je njegov cilj, isto tako osoba mora da se u potpunosti skoncentriše da dobije to zadovoljstvo u namazu. A onda moliti sa odlučnošću I ozbiljnošću na način anksioznosti I boli alkoholičara u postizanju zadovoljstva. To bi omogućilo osobi da doživi užitak.
Osim toga, dok obavlja namaz osoba mora imati na umu da dobije koristi od njega I treba biti svjesna da: ”Zaista dobra djela uklanjaju loša..”’ (11: 115)
Osoba treba imati na umu dobra dijela I zadovoljstva I tražiti namaz koji je u vezi sa iskrenim I dobrim. Bog je rekao:” Sigurno, dobra djela otjeraju loša djela..” I također je rekao da namaz drži osobu dalje od onog što je neispravno I nemoralno. Ipak primjetimo da neki ljudi rade loša djela bez obzira na to što obavljaju namaz. To je zato što iako obavljaju namaz oni to ne rade punim duhom I sa iskrenošću. Oni rade samo pokrete kao neki ritual I obavljaju ga kao naviku. Oni su mrtvi u duši I Bog ih ne smatra dobrim.Namaz koji otklanja nemoralnost je onaj koji ima duh istinitosti I koji ima rezultat dobročinstva. Namaz zasigurno otklanja zlo. Namaz ne znači da samo obavljamo pokrete, srž I bit namaza je molitva koja ima užitak I zadovoljstvo u njemu. (Prepričan navod iz Malfuzat, tom I, str. 162-164)
Obećani Mesija, neka je mir na njega, je rekao da je važno obavljati namaz dok imamo na umu riječi kao I fizičko stanje u kojem ga obavljamo. Riječi namaza odgovaraju različitim položajima. Položaj kada osoba stoji u namazu I veliča I hvali Boga se zove kijam (na urdu ova riječ može značiti ‘uspostaviti’). Odgovarajuća pozicija u kojoj iznosimo hvalu I veličanje je zaista u stojećem položaju. Tako da, u namazu ,u kijamu osoba stoji pred Bogom, u duhovnom smislu. Hvale se daju kada je osoba uvjerena o nečemu I osoba hvali nešto što je stiglo do gledišta. Tako da osoba koja kaže alhamdulillah,(sva hvala pripada Allahu) će to jedino iskreno reći ukoliko je u potpunosti uvjerena da sve vrste priznanja pripadaju Allahu. Kada je osoba uvjerena u to, cijelim srcem I umom, ovo je stanje duhovnog kijama.
Onda u namazu ima položaj kada se saginjemo I on se zove ruku I u toku kojeg osoba potvrđuje “ Veliki je moj Gospodar, Najmoćniji”.To je stvar principa kada osoba shvati nečiju veličinu ona se saginje pred njima. Tako da u ruku položaju osoba kaže “Veliki je moj Gospodar, Najmoćniji ” I fizički se saginje. Tako da postoji uzajamna veza između riječi I fizičkog položaja. Onda osoba kaže: “Neka je Slavljen moj Gospodar, Najviši”, ovo izjavljivanje zahtjeva položaj sedžde, zato kada kažemo ovo fizički padamo na sedždu, čineći položaj koji odgovara riječima. Ovo su tri položaja koja odgovaraju onome što izgovaramo. Osim toga, namaz nije ispravan, ukoliko naše srce nije u njemu. Bitno je da je I srce u kijamu tako da kad Bog gleda osobu, On vidi, da dok ona veliča Boga stoji uspravno I ona I njena duša. I kada ona kaže “ Veliki je moj Gospodar, Najveći” Bog vidi da ne samo da je osoba shvatila Božiju veličinu već se I sagela a I njena duša se također sagela. Kada čovjek čini sedždu pred Bogom imajući na umu Božiju Uzvišenost, Bog vidi da I čovjekova duša čini sedždu na Božijem pragu. Osoba ne bi trebala biti zadovoljna ukoliko to stanje nije postignuto, jer ovo je ono što molitva” učini da obavljam namaz” znači. O tome kako osoba može postići to stanje, ona najprije treba biti redovna u namazu I ne brinuti za bilo kakve nedoumice I sumnje. Osoba se mora boriti protiv sumnji u ranijim fazama I njen protuotrov je da nastavi sa odlučnošću I postojanošću I da moli Boga sve dok to stanje, koje je spomenuto, ne bude postignuto! (Prepričan navod iz Malfuzat, tom I,, str. 433-435)
Obećani Mesija a.s. je rekao da je vrijedno pamćenja da namaz koji je u istinskom smislu namaz bude postignut kroz ibadet. Potpuno je protiv odlike i časti istinskog vjernika da traži od bilo koga osim od Boga. Ukoliko osoba traži od Boga u potpunoj poniznosti i samo traži od Njega onda zavređuje da bude nazvan istinskim muslimanom. Stvarnost islama je da se sve unutrašnje i vanjske sposobnosti potčinjavaju Bogu. Baš kao što svi dijelovi velike mašine rade na snazi motora, slično tome ukoliko osoba ne učini sve svoje postupke potčinjene visokoj moći ove Uzvišene mašine, kako može istinski biti uvjeren o Božijoj božanstvenosti i istinski sebe smatrati hanif (onim ko je uvijek naklonjen Bogu) kad izgovara: ‘Ja okrećem svoje lice prema Njemu Koji je stvorio nebesa i Zemlju…’ Ako je on naklonjen Bogu onako kako izgovara, onda nema sumnje da je on musliman. On je istinski vjernik i hanif. Međutim, onaj ko se okreće drugima mimo Boga treba zapamtiti da je najnesretniji i da će doći vrijeme da neće biti u stanju da se okrene Bogu na način pretvaranja.
Jedan razlog što ljudi napuštaju namaz je također taj kad se čovjek okreće drugima mimo Boga njegovo srce i duša također budu privučeni tom izvoru baš kao što grane žbunja ili drveta budu usmjerene da rastu u određenom pravcu. Njegovo srce razvija strogost prema Bogu i čini ga okamenjenim i hladnim i on ne može promijeniti svoj pravac i njegovo srce i duša svakim danom biva sve dalje od Boga. Ovo je opasna i zastrašujuća stvar da čovjek napusti Boga i traži od drugog. Zato je obavljanje i redovnost u namazu vrlo važno tako da bude osnovana trajna navika i osoba vodi računa o obraćanju Bogu. Postepeno dođe stepen kad bude potpuno predan Bogu i bude primalac svjetla i radosti.
Obećani Mesija a.s. je rekao da nema riječi da izrazi koliko je loša pokvarenost onih koji se okreću drugima osim Boga. Oni mole ljude i ovo gane Božiji osjećaj časti i On ih odbacuje. U širim terminima, iako ne posve isto, kao kad osjećaj časti čestitog čovjeka ne može prihvatiti da vidi svoju ženu da ima odnos s nekim drugim, sličan je osjećaj časti Božanskog. Predanost i dove nisu samo radi Boga, On ne voli da se priziva drugi ili da se smatra vrijednim obožavanja. Zato treba dobro zapamtiti da je okretanje drugima mimo Boga presjecanje veza s Bogom. Namaz ili vjerovanje u Božiju Jedinstvenost je bez blagoslova i nema koristi ukoliko nema poniznosti duha i jezgra koje je naklonjeno jedino Bogu. (Prepričan navod iz Malfuzat, tom I, str. 166-168)
Obećani Mesija a.s. je rekao ukoliko se osoba u potpunosti ne drži Božije Jedinstvenosti ne može u sebi imati usađenu ljubav i veličanstvenost islama. I ne može postići radost i zadovoljstvo u namazu. Sve to ovisi o tome da, ukoliko loše, nečiste namjere i griješno planiranje ne budu spaljeni, oholost i uobraženost neće biti uklonjeni da stekne poniznost i krotkost. U takvom primjeru osoba ne može biti nazvana istinskim Božijim robom, jer najbolji učitelj i najizvanrednija sredstva da se usadi savršena predanost je samo namaz. Obećani Mesija a.s. je rekao da će još jednom reći ako osoba nije željela istinsko zajedništvo i istinsku vezu s Bogom onda se treba držati namaza na način da ne samo tijelo ili jezik utjelovljuju namaz nego same namjere i strasti njegove duše. (Prepričano iz Malfuzat, tom I, str. 170)
Najavljena je dženaza u odsustvu za Asghari Begum sahibu, ženu Sheikh Rehmatullah sahiba, amira džemata u Karačiju. Ona je nakon kratke bolesti umrla 27. marta sa 90 godina u Americi. Njeno vjersko vjenčanje za Sheikh Rahmatullah sahiba je održano u 1943 i ona je prihvatila Ahmadijat 1944 u Lahoru, na ruci hazreti Musleh Mauda r.a. Ona je prihvatila Ahmadijat prije svog muža i ispunjavala je zavjet Halifatu s potpunom iskrenošću cijeli svoj život i uvijek savjetovala svoju djecu da ostanu vezani uz Halifat. Imala je veliko poštovanje prema Halifatu. Od početka rada MTA, gledanje MTA je bilo njeno najdraže potrošeno vrijeme. Bila je Muusi, krajnje čvrsta osoba sa osjećajem zahvalnosti. Bila je osoba od ibadeta, obavljala je tahadžud i bila redovna u obavljanju namaza, posta i učenju Časnog Kur’ana.
U toku nekog vremena njen muž je imao privilegiju da služi u Karačiju i ona je također služila skupa s njim rame uz rame. Bila je izuzetno gostoprimljiva. Kadje Sheikh sahib bio Ami džemata u Karačiju, među svim drugim aktivnostima ona je uveliko ispunila dužnost ugošćavanja gostiju i imala je čast da bude domaćin hazreti Halifatul Mesihu II r.a., hazreti Halifatul Mesihu III r.a. i hazreti Halifatul Mesihu IV r.a.
Bila je na čelu činjenja financijskih žrtava. Kad je Džemat u 1950 prolazio kroz financijske teškoće i hazreti Halifatul Mesih II r.a. dao posebnu molbu njen muž je dao veliki dio svog prihoda Džematu i ona je također bila vrlo redovna u činjenju žrtava skupa s njim. Živjela je vrlo jednostavnim životom bez ikakvih izvještačenosti. Njen sin piše da je uvijek savjetovala svoju djecu da pišu pisma hazeti Halifatul Mesihu i traže dove. Iza sebe je ostavila pet sinova i dvije kćeri, 43 unučadi i praunučadi. Dr Nasim Rehmatullah sahib, zamjenik Amira Amerike i na dužnosti naše veb-stranice alislam.org je jedan od njenih sinova. Njen zet Rehmani sahib je dugo vremena živio ovdje u VB i dugo vremena je služio kao sekretar Oporuke u Džematu VB. Njegova žena Džemila Rehmani je služila kao sekretar Maala u svom loklanom ogranku i takođe je služila/ ili služi u drugim svojstvima. Sin, Farhatullah Sheikh sahib je zamjenik Amira Faislabada, Pakistan. Da Allah uzdigne položaj umrle i čuva njenu djecu i generacije vezanim s Halifatom!