Halifatul Mesih II: Biseri mudrosti

Kratki sadržaj

Obećani Mesija a.s. je rekao da je Uzvišeni Allah skriven ali Ga možemo prepoznati kroz Njegove moći. Osoba može otkriti Njegovo Biće kroz ibadet. Svako ljudsko biće, uključujući kraljeve i vladare, suoče se sa teškim vremenima koja ih natjeraju na poniznost i u nedoumicu šta da uradi. U takvim vremenima teškoće mogu biti riješene kroz ibadet.

Obećani Mesija a.s. je na mnogim mjestima i u raznim kontekstima govorio o značaju dove. Njegovi ashabi su kroz njega razvili pronicljivost u ovo i drugi ljudi su priznali da su njihove dove bile prihvaćene.

Jednom je preneseno jedno kazivanje Obećanom Mesiji a.s. koje ga je nasmijalo. To je bilo kazivanje o Munshi Aroora Khan sahibu koji je u ranim danima vrlo često posjećivao Kadian ali kasnije, zbog obaveza zaposlenja nije mogao uzeti slobodno vrijeme kao ranije. Hazreti Musleh Maud r.a. se sjeća da je to bilo u toku njegovog djetinjstva kad bi Munshi sahib po stizanju u Kadian toplo pozdravio druge kao brat koji je dugo bio odsutan. Munshi sahib je radio u kancelariji jednog visokog sudije. On je jednom tražio slobodno vrijeme da bi posjetio Kadian ali je sudija to odbio  zato što je bilo puno posla. Munshi sahib mu je rekao: ‘Dobro’ ali je rekao da će od tog dana nadalje početi prizivati prokletstvo na njegov posao. Sudija je počeo podnositi veliki gubitak koji ga je upozorio i kao rezultat toga je svake subote tražio od svog osoblja da završe posao da Munshi sahib ne bi zakasnio na voz. I on bi sam ponudio Munshi sahibu da uzme slobodno vrijeme. Takav je bio dojam Munshi sahibove iskrenosti.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da su ljudi osjetljivi na toplotu ili hladnoću u raznim stepenima ili se razlikuju u tome kako je oštro njihovo čulo mirisa. Obećani Mesija a.s. je ispričao da su se neki ljudi u gradu okupili i govorili o toplotnim svojstvima sjemena susama. Oni su rekli da niko ne može pojesti oko 230 grama sjemena susama a da se ne razboli. Jedan od njih je uskočio i rekao ako neko pojede 230 grama sjemena susama da će mu on dati 5 rupija. Jedan nabusit zemljoradnik je prolazio pored  i kad je čuo ove ljude bio je iznenađen kako nekome može biti plaćeno da jede nešto tako ukusno. On ih je pitao: ‘Trebam li ja pojesti sjeme sa biljkom?’ On je ovo pitao zato što nije mogao vjerovati da može biti data nagrada zbog toga da neko pojede sjeme susama a ne biljku. Sjedne strane su bili ljudi koji su mislili da je bilo nemoguće pojesti 230 grama sjemena susama a s druge strane je bio neko ko je bio spreman da to pojede skupa sa biljkom. Isti princip radi u duhovnom svijetu. Ibadet djeluje na neke ljude više nego na druge, jer su drugi više duhovno zamjetljivi.

Vjerski učenjak po imenu maulavi Khan Malik je bio čuven u Indiji u toku vremena Obećanog Mesije a.s. On je izgledao izuzetno jednostavan i lahko su ga mogli pogrešno smatrati da je  fizički radnik. On je bio u posjeti Kadianu i nakon što je čuo riječi Obećanog Mesije a.s. prihvatio ga je. Kasnije je otišao u Lahor i posjetio maulavi Ghulam Ahmada, učenjaka koji je imao stotine učenika ali koji je nekad bio student maulavi Khan Malika. Maulavi Ghulam Ahmadovi učenici nisu imali pojma o maulavi Khan Malikovom položaju koji se nije mogao opaziti iz njegovog vanjskog izgleda.  Kad je rekao da je bio u Kadianu i da je prihvatio Obećanog Mesiju a.s. maulavi Ghulam Ahmad je bio iznenađen i rekao da je bio tako veliki učenjak kakvu je odliku vidio u Obećanom Mesiji? Maulavi Khan Malik mu je rekao da radi svoj posao pošto ipak nije znao mnogo. Ovo je naljutilo njegove učenike ali ih je maulavi Ghulam Ahmad smirio i rekao da je maulavi Khan Malik bio u pravu.

Jedan Arap je došao da posjeti Obećanog Mesiju a.s. Kad je odlučio da se vrati Obećani Mesija mu je ponudio nešto novaca za putne troškove ali je on odbio i rekao da je došao u Kadian zato što je čuo o njegovoj tvrdnji i da nije došao da išta primi. Pošto niko iz te oblasti koji je prije došao u Kadian a da nije imao potrebu za pomoć, ovo je za njega bila nova situacija i Obećani Mesija a.s. je od njega tražio da ostanejoš nekoliko dana i odredio nekoga da mu prenosi poruku. Međutim, prenošenje poruke nije imalo nikakvog dejstva na njega. O njemu kažu da je bio vrlo nježan čovjek posve drugačiji od onih u potrebi i bio je u traganju za istinom. Od Obećanog Mesije su tražili da čini dove za njega. Obećani Mesija a.s. je činio dove za njega i i obavijestio da će biti upućen. Narednog jutra on je dao zavjet bai’ata. Kasnije je hazreti Musleh Maud r.a. saznao da je ovaj čovjek bio na hadžu gdje je revno prenosio ljudima poruku. Neki su ga toliko pretukli da se onesvjestio ali ovo ga nije odvratilo i on je ponovo započinjao prenošenje poruke.

U vrijeme Obećanog Mesije a.s. jedan Amerikanac po imenu Aleksandar Russel Webb je prihvatio islam. On se dopisivao sa Obećanim Mesijom a.s. što je dovelo do njegovog prihvatanja islama. On je dalje posvetio svoj život da propagira islam. Posjetio je Indiju i želio da se sretne sa Obećanim Mesijom a.s. ali su ga hodže odvratili govoreći ako se sretne sa Obećanim Mesijom, muslimani mu neće dati doprinose.  Ovim je bio izigran i napustio je Indiju a da se nije sreo sa Obećanim Mesijom a.s. ali je također bio razočaran što nije dobio pomoć i potporu. On je pisao Obećanom Mesiji a.s. prije nego što je Obećani Mesija umro i rekao da je mnogo podnio zato što nije primio savjet Obećanog Mesije. Napisao je:’ Ti si mi rekao da muslimani nemaju interesa za služenje vjeri ali ja te nisam poslušao i kao rezultat toga se nisam sreo s tobom.’ Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je (u to vrijeme) Džemat napredovao više u Americi u poređenju sa Evropom.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da moralna obuka djece treba biti urađena na opušten način, na primjer kad se igraju. Za malu djecu ovo treba biti urađeno kroz priče. Nije neophodno da ove priče budu neistinite. On je rekao da im je u toku njegovog djetinjstva Obećani Mesija a.s. govorio priče o hazreti Jusufu, Nuhu i Musau a.s. i za njega, kao dijete  su ova istinska kazivanja bile priče. Obećani Mesija je također pričao priču Arapske noći. To mogu biti neke priče koje imaju moralnu pouku. Kad su djeca malo starija onda njihova moralna obuka može biti provedena u toku igara i sporta.

Hazreti Musleh Maud je rekao kad im je obećani Mesija a.s. kazivao priče to ih je opuštalo i uspavalo i ovo je značilo da je onda Obećani Mesija mogao raditi svoj posao. Djeca ne uviđaju ozbiljnost prirode posla svojih roditelja zato ih pričanje priča umiruje jer slušaju pažljivo i zaspu. Naravno, treba pričati dobre, korisne priče.

Obećani Mesija a,s, je pripovijedao priču o jednom medvjedu.  Neki čovjek je imao medvjeda kao ljubimca i bili su dobri prijatelji. Ovo je priča koja je namijenjena da prenese činjenicu. Bilo koja priča koju je Obećani Mesija a.s. kazivao imala je u sebi moralnu pouku. Priča ide ovako: majka tog čovjeka s medvjedom je bila bolesna i on je jednom sjedio uz nju i pomagao joj da od nje otjera muhe. Za to vrijeme je morao negdje otići pa je pitao svog prijatelja medvjeda da sjedne pored  njegove majke i tjera muhe. Medvjed je počeo revno odgoniti muhe od prijateljeve majke  ali su one nastavile dolaziti. Medvjed je mislio da je ovo sigurno dosadilo staroj ženi i tjeranje muha mu nije izgledalo prirodno kao što je izgledalo ljudima. Zato je odlučio da nešto uradi u vezi toga na način koji je znao. Uzeo je veliki kamen i udario muhe ali je pri tome također smrskao prijateljevu majku. Moralna pouka iz ove priče je da neki nerazboriti ljudi sklapaju nova prijateljstva a ne znaju kako da čuvaju prijateljstvo. Oni možda urade nešto za prijatelja kao dobronamjernici ali završe izazivajući štetu.

Časni Poslanik s.a.v.s. je objasnio dobru formu prijateljstva govoreći da pomognete svom bratu, bez obzira da li je vaš brat ugnjetač ili žrtva. Kad neko zaustavi prijatelja koji je ugnjetač da ne bude okrutan, ovo znači da mu pomaže. Istinsko prijateljstvo znači da osoba mora čak ići protiv svog prijatelja s ciljem da mu bude od koristti.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao kako su se neka dvojica ljudi raspravljali. Prijatelj jednog od njih se potpuno upleo u raspravu da pokaže svoju potporu kao dobar prijatelj. Zbog svoje dobre naravi čovjek koji se raspravljao izmirio se sa osobom s kojom je bio u sukobu ali prijatelj koji se upleo u raspravu završio je odrečući se svoje vjere. Dok prijatelji mogu osobu odvesti bliže Bogu oni također mogu uzrokovati propast.Pomaganje prijateljima treba značiti da budemo razumni i da kontrolišemo svoja osjećanja.

Obećani Mesija a.s. je kazivao ovu priču: jedan čovjek je bio prijatelj s medvjedom i njegova žena mu se rugala i ismijavala ga zbog ovoga. Jedan dan ga je otvoreno omalovažavala i medvjed je sve to čuo. Medvjed je dao svom prijatelju čovjeku sablju i tražio od njega da ga udari po glavi. Čovjek je odbio ali je medvjed insistirao tako da ga je čovjek na kraju udario sabljom i medvjed je počeo krvariti i otišao u šumu. Poslije jedne godine medvjed se vratio i pitao čovjeka prijatelja da vidi jesu li njegove rane ostavile ikakvog biljega. Čovjek je provjerio i rekao da nema nijednog. Medvjed je rekao da je u šumu našao neke biljke koje je koristio da izliječi svoje rane ali  da je rana koju su ostavile podrugljive primjedbe čovjekove žene ostala svježa. Ponekad emotivna povreda bude mnogo veća od bilo kakve fizičke povrede i svako treba voditi računao ovome da bi se održao društveni mir. Trebamo biti pažljivi o onome što govorimo jedan drugom.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je Obećani Mesija a.s. mnogo puta navodio priču o hazreti Musa a.s. Kad je hazreti Musa napustio Egipat susreo se sa suprotstavljenim plemenom. Kralju plemena je prijetio poraz i zato je tražio od jednog pobožnog čovjeka da moli Boga protiv hazreti Musa. Ovaj pobožni čovjek je molio Boga i Bog mu je objavio da je Musa bio Božiji poslanik i da se protiv njega ne čine molitve. Pobožni čovjek je ovo prenio kralju. Kralj je pokušao istu prevaru koju je šejtan upotrebio da namami Adema i dao je mnogo nakita ženi ovog pobožnog čovjeka ali je on rekao da ne može moliti Boga protiv hazreti Musaa a.s. zato što je on Božiji miljenik i rekao je da mu je Bog tako kazao. Međutim, njegova žena je insistirala da moli Boga jer je to kralj želio. Oni su odveli pobožnog čovjeka na neko mjesto da moli protiv hazreti Musaa ali je on rekao da se njegovo srce nije otvorilo tako da su ga odveli na još nekoliko mjesta. Na kraju je pobožan čovjek izgubio svoju vjeru zato što je molio Boga protiv hazreti Musaa a.s. Poslije njegovog prokletstva nastao je nered među narodom hazreti Musaa a.s.zbog njihovih vlastitih duhovnih neostvarenja i vjera pobožnog čovjeka je također bila izgubljena i njegov duhovni položaj je završen. Ova priča objašnjava da, baš kao što ptica odleti iz nečijih ruku tako je vjera napustila srce ove pobožne osobe. Razvoj čovjekove duhovnosti i vjere iziskuje težak rad ali sve to može biti izgubljeno zbog nečega posve malog!

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je Obećani Mesija a.s. je govorio jednu Perzijsku poslovicu koja znači: jedna ruka neka bude zauzeta u radu ali vaše srce mora biti ispunjeno spominjanjem Voljenog (Boga). Jednom je neko pitao neku pobožnu osobu koliko puta treba spominjati Boga. Pobožni čovjek je odgovorio: ‘Vi hoćete da izbrojite koliko puta spominjete svog Voljenog? Stvarno spominjanje Boga je nešto što je neizbrojivo. Dobra stvar u spominjanju Boga u određene  sate je da čovjek napuštajući sve drugo odredi ovo vrijeme isključivo za Boga. Pošto su obje ove situacije važne, spominjanje Boga u određeno vrijeme kao i cijelo vrijeme, ispravan način je da Boga spominjemo i u određena vremena kao i u druga vremena, dok stojimo, sjedimo i radimo druge stvari. Cilj Ahmadi muslimana treba biti da pažljivo sluša stvari o vjeri i nastoji da ih upamti i onda ih stavi u praksu.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je Obećani Mesija a.s. jednom započeo niz predavanja ženama. Odlučio je da ih ispita i pitao je jednu ženu koja je došla izvan (Kadiana) da mu kaže šta je on rekao u ovim predavanjima u prošlih osam dana. Žena je odgovorila da je on govorio o Bogu i Njegovom Vjerovjesniku. Obećani Mesija a.s. je bio vrlo razočaran ovim odgovorom i rekao je da među našim ženama ima mnogo nemara. Rekao je da one izgleda trebaju vrlo osnovno (religijsko) znanje i nemaju sposobnosti da dokuče finije tačke duhovnosti.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao uporedite ovo sa ashabima Časnog Poslanika s.a.v.s. koji su ga slušali dan i noć i onda stavljali njegove riječi u praksu. Oni su se držali svega što bi on rekao bez obzira koliko je malo ili značajno i onda to širili u svijetu. Koristiti se knjigama Obećanog Mesije a.s. je jedna od naistaknutijih obaveza Džemata. Ove knjige treba ne samo jednostavno čitati radi zadovoljstva u čitanju, nego se treba u cjelosti okoristiti od njih i prakticirati. Čak i ako se cijeli Časni Kur’an prouči jednostavno radi zadovoljstva, u tome osoba neće postići ništa. Međutim, ako osoba izgovori samo SubhanAllah (Uzvišen je Allah/veličanje Allaha) samo jednom dok razmišlja o Božijim atributima to ga može odvesti do duhovnog putovanja. Obećani Mesija a.s. je jednom u skupu rekao kad se Bog veliča, činiti to jedan jedini put odvodi nas na duhovno putovanje. Hazreti Musleh Maud nije bio u ovom skupu ali je tu bio neki mladić kojeg je znao. Ovaj mladić je došao k njemu i izrazio svoju zbunjenost nad onim što je čuo. Iako je hazreti Musleh Maud u to vrijeme bio samo mladić (17 ili 18) on je imao takvo duhovno iskustvo zato je uvjerio ovog mladića da se ovo dogodi. On je pitao: ‘kako.’ Hazreti Musleh Maud je odgovorio da je mnogo puta samo izgovarajući Subhan Allah iskusio duhovno uzdizanje. Mladić je odgovorio podrugujući se. Razlog za ovo je što on nikada nije izgovorio Subhan Allah s punim značenjem i zamislio  se nad tim.

Časni Poslanik s.a.v.s. je na izvanredan način objasnio ovu tačku. On je rekao da imaju dvije fraze koje su vrlo drage Milostivom Bogu. One su vrlo lahke na jeziku ali će se na Sudnjem danu, kad djela budu vagana na vagama ove fraze  pokazati važnim. Čije god vage budu imale ove fraze, njegove vage će prevagnuti. Ove fraze su: uzvišen je Allah, Hvale vrijedan. Uzvišen je Allah, Veliki. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao: ‘Ja mnogo izgovaram ove fraze i njihovo izgovaranje vodi osobu uzvišenom duhovnom uzdizanju.’

Glavni aspekt je da sezamislimo nad Božijim naredbama i nastojimo da ih stavimo u praksu. Ako veličamo Boga iskrenog srca, dojam toga je očit. Da Allah osposobi svakoga da ovo doživi, da usadimo unutrašnju snagu da praktikujemo i tražimo Božije zadovoljstvo i da Ga veličamo tako da se naše duše vinu i da steknemo Božiju blizinu!