Lično popravljanje i pomaganje drugima da se poprave

Kratki sadržaj

Mi trebamo zapamtiti i ponovo gledati na naredbe koje je Bog dao u Časnom Kur’anu. Oni kojima je data odgovornost da podsjete druge o naredbama trebaju to zaista i raditi. Oni koji imaju takvu odgovornost su misionari i vršioci dužnosti. Božijom milošću Džemat radi na centralnom kao i na pomoćnim nivoima i oni imaju vršioce dužnosti od nacionalnog nivoa do komšiluka. Od svakog od ovih vršioca dužnosti se očekuje da ispuni ove dužnosti kao pomagači Halifata; to jest, odgovornosti Hilafata na široj skali. Ako misionari i vršioci dužnosti ovo razumiju može doći do revolucionarne promjene. Ovo nalaže da osoba kojoj je data odgovornost bude upoznata da je nakon što je svoj život posvetila vjeri ili nakon što je primila Obavezu Džemata ona treba prvo razmisliti da li se drži Božijih naredbi i predstavlja li sebe kao uzoran primjer tako da može podsjetiti druge o njihovim odgovornostima. Ako ona(osoba) podsjeća druge dok sama ne prakticira ove naredbe to je veliki povod za brigu i ona se treba zauzeti u istighfar (traženje oprosta od Boga).

Treba biti jasno svim vršiocima dužnosti da savjetovanje drugih nije samo dužnost Amira, ili predsjednika Ansara, Khudama ili Leđne, ili njihovih pojedinačnih sekretara za odgoj. Svaki sekretar, na primjer: oni koji služe za gostoprimstvo ili sport, svi trebaju sebe predstaviti kao uzoran primjer u ovom pogledu. Ako se ovo stavi u praksu to će osigurati da će se više od 50% Džemata držati Božijih naredbi, bilo da su one u pogledu prisustvovanje u džamiji ili o ispunjavanju dužnosti prema ljudima.

Svaka osoba koja služi u Džematu treba prvo razmisliti o sebi i vidjeti koliko se drži ovih naredbi, promijeniti sebe na bolje i onda savjetovati druge. Slično tome, svaki Ahmadi koji kaže da je dao zavjet bai’ata da napravi čiste promjene u svom životu treba stalno, ponavljajući imati u vidu Božije naredbe. Ovo će ne samo izvesti njihovo lično popravljanje nego će ih to također osposobiti da svijetu saopće istinski moral. Treba posvetiti posebnu pažnju na ovo i treba tražiti Božije naredbe i prakticirati ih.

Prošla hutba petkom bila je bazirana na nekim odlikama istinskih vjernika; danas su ponovo objašnjene neke druge odlike.

Ramazan je veliki povod popravljanja. Dok nas on privlači da obožavamo Boga on nas također navodi da pogledamo na vlastite slabosti. Zato trebamo učiniti cjelovite napore u toku ovog mjeseca da svoje nedostatke učinimo dobrim. Ako to ne budemo radili samo ćemo sudjelovati u sehuru i iftaru bez ikakvog napora prema svojim praksama da uvećamo svoju duhovnost i moral. To će biti nalik slučaju onih koji pronađu izgovore kad od njih tražite da poste ili da obavljaju dodatne namaze ili teravih namaz ili da klanjaju namaz u džematu. Ali kad ih pitate u pogledu iftara oni se odmah slože govoreći, naravno da nisu tako loši u prakticiranju vjere. Mi ne trebamo biti kao takvi vjernici koji prave šprdnju s vjerom i njihova situacija  je u većem stepenu pokazatelj tužnog stanja muslimana.

Standardi onih koji su prihvatili Obećanog Mesiju a.s. trebaju biti vrlo visoki. Sa izuzetkom prikladnog opravdanja da ne poste oni trebaju postiti i imati najizvanredniji nivo ibadeta Bogu i učiti Časni Kur’an u toku ramazana. Hazreti Džibrail je dolazio Časnom Poslaniku s.a.v.s. u toku ramazana i s njim ponavljao Kur’an. Svaki pojedinac treba posvetiti posebnu pažnju učenju Kur’ana i traganju za Božijim naredbama i prakticirati ih. Teravih namazi u ramazanu nisu obavezni. Oni su započeti u vrijeme hazreti Omera r.a. da olakša onima koji nisu mogli klanjati tahadžud. Zaista, oni koji mogu ustati ranije trebaju klanjati tahadžud. Ovih dana je kratko vrijeme da se klanja tahadžud, tako da treba klanjati bar nekoliko rekata. Nije neophodno klanjati teravih namaze dok se posti i tahadžud također nije obavezan. Međutim, u toku ramazana treba klanjati dobrovoljne namaze i podsticaj je da se tahadžud klanja čak i mimo ramazana. Ovo pojašnjenje je dato zato što je neko rekao da je za osobu koja posti obavezno da barem klanja osam rekata namaza ili teravih namaz. Ovo nije uvjet za post. Međutim, poželjno je i preporučljivo učenje Kur’ana. Zaista osoba treba nastojati i dalje ukrasiti svoj ibadet u toku ramazana i trošiti koliko je moguće vremena u spominjanju Boga. Treba učiniti napore u posebnoj atmosferi ramazana da nadvladamo svaku slabost u klanjanju namaza i ovo treba biti urađeno s namjerom da to učinimo dijelom svog života. Svaki pojedinac treba imati vrlo jasno shvatanje da je namaz/salat jedna od temeljnih Božijih naredbi.

Većina ljudi se usredsredi na ibadet Bogu u toku ramazana zato što je to mjesec blagoslova i primanja dova i oni žele da traže dobrobit. Također treba zapamtiti da Bog zna šta je u dubini naših srca i zna naše namjere i vidi naše prakse u skladu s našim namjerama. Zato se trebamo usredsrediti na ibadet Bogu s namjerom pridržavanja ispravnosti i ibadet obavljen u ovom mjesecu učinitu dijelom svog života. Ako nam postane navika da klanjamo tahadžud ili dobrovoljni namaz, trebamo nastojati da to učinimo stalnim dijelom svojih života. Bog kaže: ‘O ljudi, obožavajte Gospodara svoga koji je stvorio vas i one prije vas, da budete bogobojazni!’ (2:22) Objašnjavajući ovo Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘O ljudi, obožavajte Boga Koji vas je stvorio… On je Jedini vrijedan obožavanja Koji vas je stvorio, to jest, jedini On je vječan, zato je On taj Kojeg trebate voljeti. Prema tome vjernost je da imamo posebnu vezu s Bogom i sve drugo smatrati ništavnim u poređenju s Njim.’ (Tafsir hazreti Musleh e Mauda, tom I, str 454)

Mi znamo na intelektualnom nivou i također imamo vjerovanje da nas je Bog stvorio i jedini je Bog taj Koji je vječan i sluša dove i trebamo Ga voljeti. Pa ipak, većina ljudi ne čine potrebni poseban napor u ovom pogledu koji će sve drugo učiniti ništavnim u poređenju (s tim). Posebna atmosfera ramazana vodi osobu prema stvaranju ove veze ali poslije toga postepeno ovaj proces staje. Mi trebamo dokazati iz svojih postupaka da nam sve drugo ne znači ništa kad uporedimo s Bogom. Gornji ajet kaže da obožavamo Boga tako da postignemo bogobojaznost. Svrha obožavanja Boga nije samo da spoznamo Boga nego također da usadimo bogobojaznost i razvijemo pronicljivost u Božije atribute. Zaista pronicljivost u Božije atribute nas navode da sve drugo smatramo ništavnim u poređenju s Bogom. U gornjem ajetu Bog kaže: ‘…obožavajte svog Gospodara…’ Arapska riječ ovdje je Rabb, koja je Božija odlika da stvara, da hrani i razvija. Tako to označava da je sav napredak čovjeka povezan s Bogom i dok će samo Njegovo obožavanje dati fizičku dobrobit njegove odlike Rabubijjata (odlika da stvara,  hrani i održava) to će također omogućiti duhovnu hranu i napredak. Obavljanje ibadeta Bogu sa svim njegovim neophodnim zahtjevima će nam dati duhovnu dobrobit Božijeg atributa i ovo će uvećati našu bogobojaznost čineći da naša duhovnost ne bude ograničena na ramazan nego da je održimo cijele godine.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Činjenica je da je razlog za stvaranje čovjeka samo da obožava Boga. Kao što je na drugom mjestu rečeno: ‘A Ja nisam stvorio džinove i ljude osim da Mene obožavaju.’ (51:57) Uistinu ibadet (obožavanje) je kad čovjek čisti teren svog srca od svih vrsta nepoštenja i krutosti baš kao što zemljoradnik priprema svoju zemlju.’ (Tafsir hazreti Musleh Mauda r.a., tom V, str. 237) On je također rekao: Velika je potreba za vas da razumijete da vas je Svemogući Bog stvorio da Njega obožavate i postanete Njegovi. Svijet ne treba biti vaš cilj. Zato ja ponavljajući spominjem ovu činjenicu, zato što je  po meni ovo jedini aspekt iza stvaranja čovjeka i ovo je aspekt od kojeg je čovjek udaljen.’

Vrlo je posramljujuće kad primim prigovor o nekom vršiocu dužnosti da ne dolazi u džamiju na namaz ili ne klanja namaz kod kuće. Ogromna je potreba da posvetite pažnju ovome zato što bez toga ne može biti bogobojaznosti. Bez toga osoba niti može ispuniti dužnosti prema Bogu niti dužnosti prema ljudima i tamo ne može biti blagoslova i takav radnik ne može biti koristan dio Džemata.

Bog također naređuje: ‘O vi koji vjerujete! Ne izdajite Allaha i Poslanika, inače ćete onda svjesno iznevjeriti svoje povjerenje.’ (8:28) Ovo je suštinska naredba i zahtijeva veliku pažnju. Izdaja nije samo ona napravljena na velikoj skali nego kršenje povjerenja u malim stvarima također čini izdaju. Obećani Mesija a.s. je u drugi uvjet bai’ata uključio obećanje da ćemo izbjegavati i kloniti se izdaje (kao neiskrenosti). Neke bolesti rađaju druge i izdaja povjerenja je jedna takva bolest.  Bog kaže da onaj ko izdaje ne ispunjava dužnosti ni prema Bogu ni dužnosti prema ljudima. Osoba može milion puta tvrditi da je redovan u namazu ali cilj ibadeta Bogu je da usadi bogobojaznost a bogobojaznost znači ispunjavanje dužnosti prema Bogu i prema ljudima iz ljubavi i straha od Boga a izdaja povjerenja osobu udaljava od bogobojaznosti. Bog ne prihvata ibadet takve osobe. Da i ne govorimo o tome da onaj ko izda povjerenje ne može biti ‘abid’ (obožavalac Allaha) on se čak ne može smatrati da ima vjeru.

Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da vjerovanje i nevjerovanje, istinoljubivost i laž ne mogu istovremeno postojati u srcu čovjeka. Slično tome, povjerenje i izdaja povjerenja ne mogu postojati istovremeno.  Časni Poslanik s.a.v.s. je također rekao: Vjernik možda ima neke navike osim laži i izdaje povjerenja; ali on (po definiciji) ne može imati ove dvije navike. Predmet izdaje povjerenja je širok i od vjernika se očekuje da zna njegovo značenje i njegov opseg. Gornji govor Časnog Poslanika s.a.v.s. vrlo dobro objašnjava da srce vjernika ne može kršiti povjerenja u tri situacije: u iskrenosti u obavljanju posla radi Allaha, u tome da želi dobro za sve muslimane i da živi u skladu s Džematom/zajednicom.

Svaka osoba kojoj je povjereno da služi vjeri treba razmišljati o sebi s bogobojaznošću. Ovo će im dati ideju o tome koliko ispunjavaju dužnosti svog povjerenja. Časni Poslanik s.a.v.s. je također rekao da onaj, ko ne ispunjava prava svog brata, izdaje  povjerenje. Povrijediti ih riječima ili postupcima nije ispunjavanje njihovih prava i prema tome je izdaja povjerenja. Zapravo je obaveza na muslimanu da ispuni prava svakog ljudskog bića i ovo neispunjavanje ga čini onim ko krši povjerenja. Neophodno je za svakog člana Džemata da se pridržava (povinuje se) upravi Džemata i da se drži uvjeta bai’ata. Svaki Ahmadi musliman daje zavjet na pojedinačnim skupovima, ovi zavjeti su također povjerenja i njihovo neispunjavanje je izdaja povjerenja. Također je važno da budete povezani i poslušni Halifatu i ovo se ponavlja u ovim zavjetima.

Također treba zapamtiti da u porodičnim stvarima mladi muškarci i žene poslije sklapanja braka imaju neka prava jedno nad drugim i ispunjavanje ovih prava je povjerenje. Muž ima povjerenje da svojoj ženi plati haq mehr. Podneseni su mnogi slučajevi gdje su u nekim primjerima sukoba učinjeni napori da se ne plati haq mehr. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao čovjek koji je utvrdio haq mehr pri sklapanju braka s namjerom da to ne plati je brakolomnik i osoba koja uzme zajam bez namjere da ga otplati je kradljivac. Ako čovjek traži savjet od svog brata muslimana koji ga  savjetuje bez mudrosti, on izdaje povjerenje. Zaista, neki ljudi vjeruju drugima i traže njihov savjet ali im ovi ne daju prikladan savjet. Ako osoba nema traženo znanje da dadne prikladan savjet treba se jednostavno izvinuti i gdje je moguće dati informaciju o nekome ko može savjetovati. Neki advokati daju neispravan ili nepromišljen savjet onima koji traže azil ali stave u džep svoju naknadu. Ovo je izdaja povjerenja.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Čovjek koji se ne pokaje i ne napusti grijeh očiju, izdaju povjerenja, podmićivanje i svaka druga neovlaštena sredstva, nije iz mog Džemata. Svaki muž koji izdaje povjerenje svoje žene i svaka žena koja izdaje povjerenje svoga muža nije iz mog Džemata. Nakon prihvatanja Boga kao Jednog neophodno je  da ne otimate prava Njegovog stvaranja. Osoba koja otima prava svoga brata i izdaje ga ne drži se (tvrdnje): ‘niko nije vrijedan obožavanja osim Allah.’ On je rekao: ‘Bog je u Časnom Kur’anu povezao riječ ‘bogobojaznost’ sa riječi ‘odjeća’. Odjeća bogobojaznosti je Kur’anski način izražavanja. Ovo pokazuje da duhovna ljepota i duhovna otmjenost (profinjenost) dolazi iz bogobojaznosti. A bogobojaznost je da se osoba drži svih Božijih povjerenja i zavjeta vjere kao i svih povjerenja i zavjeta ljudi koliko god je u njenoj sposobnosti. To jest da prakticira njihove dublje i prefinjenije tačke koliko god je u mogućnosti.’

Sve obaveze i prava koja su nam data su povjerenja. Ako hoćemo da tražimo Božiju dobrotvornost moramo se držati svih povjerenja koja su nam data. Druga Božija naredba koja uvećava društveni sklad je: ‘One koji troše kad su u blagostanju i u bijedi, i one koji potiskuju ljutnju i opraštaju ljudima; a Allah voli one koji su dobročinitelji.’ (3:135) Ovaj ajet objašnjava da je dalje od ispunjavanja prava drugih postupak činjenja žrtve za društveni sklad. Društvo u kojem budu ispunjena prava jedni drugih i budu ispunjena činjenjem žrtava, istinski bude društvo nalik Džennetu. Mi smo vidjeli manifestaciju ovoga u životima ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. Bog kaže: ‘…nego su dali prednost njima (muhadžirima) nad sobom, premda su i sami bili siromašni…’ (59:10) Prakse nalik ovima usađuju duh žrtvovanja i osoba iskreno želi dobro drugima. Najizvanredniji primjer/uzor ovoga se zaista nalazi kod Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je čak oprostio ubici svoje kćeri; koji je savjetovao da potiskujemo ljutnju i pokazujemo visok moral!

Jedanput je neko vrijeđao hazreti Abu Bakra r.a. u prisustvu Časnog Poslanika s.a.v.s. Hazreti Abu Bakr r.a. nije ništa rekao i Časni Poslanik s.a.v.s. se nastavio smiješiti. Kad je ova osoba pretjerala u svojoj uvredi, hazreti Abu Bakr mu je grubo odgovorio. Nezadovoljan time, Časni Poslanik s.a.v.s. je ustao i otišao. Kasnije mu je hazreti Abu Bakr rekao kako je Časni Poslanik ostao prisutan dok ga je taj čovjek vrijeđao ali čim je on ljutito odgovorio Poslanik je otišao. Na ovo je Časni Poslanik s.a.v.s. odgovorio: ‘Sve dok si ti šutio na uvrede ovog čovjeka Božiji melek je odgovarao u tvoje ime. Ali kad si ti odgovorio šejtan je došao.’ Zaista, poslije ovoga Časni Poslanik s.a.v.s. nije mogao ostati tamo.

Hazreti Ajša r.a. je jedanput rekla da Časni Poslanik s.a.v.s. nikada nije uzvratio nikakvu ličnu uvredu.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Oni koji su bili blizu Bogu uveliko su vrijeđani i snažno proganjani ali je njima bio dat prikaz: ‘…kloni se neznalica.’ (7:200) Zaista, ovaj savršeni čovjek, Časni Poslanik s.a.v.s. je bio oštro proganjan. Bio je verbalno vrijeđan i protiv njega su pravljene nevaljaštine i smutnje. Ovo utjelovljenje visokog morala je odgovorio činjenjem dova za svoje klevetnike zato što je Bog obećao da će čuvati njegov život i čast ako se on kloni neznalica i dato mu je obećanje da ljudi bez morala neće biti u stanju da ga napadnu. Ovo se zaista dogodilo. Ovi ljudi su bili osramoćeni i pali su na tle pred njegovim stopama ili su bili uništeni.

Uzor istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s., Obećani Mesija a.s. je također primjeren. U toku sudskog procesa u kojem je bio upetljan dr. Martin Clark, maulavi Hussein Batalawi je trebao dati svjedočenje protiv Obećanog Mesije a.s. S ciljem da oslabi njegovo svjedočenje advokat Obećanog Mesije mu je u sudu postavio neka prezriva pitanja u pogledu njegovih roditelja. Obećani Mesija a.s. je zaustavio svog advokata da postavi pitanja takve prirode i odmah stavio svoju ruku na usta advokata da ga spriječi da govori. Tako je sebe stavio u opasnost na sudu ali je čuvao čast svog zakletog neprijatelja. Ovaj advokat je često iznosio ovaj događaj i rekao je da je Mirza sahib bio čovjek izvanrednog morala. A čovjek napada njegovu čast, zapravo njegov život. Postavljena su neka pitanja da se oslabi njegovo svjedočenje ali je on odmah zabranio postavljanje ovih pitanja. Ovo je zaista situacija gdje je ljutnja potisnuta i ljudima je ne samo oprošteno nego im je pokazana ljubaznost.

Obećani Mesija a.s. je rekao: Istinski vjernici su oni koji potiskuju ljutnju i opraštaju napade neotesanih (primitivnih) i okrutnih ljudi i na grubost ne odgovaraju grubo. On je savjetovao svoj Džemat i rekao da je svrha pripremanja ovog Džemata da usadi bogobojaznost u govor, vid i sluh, i svaku drugu sposobnost i da osoba ima svjetlo bogobojaznosti u sebi i izvana i izvanredan je primjer uljudnosti bez ikakve neopravdane ljutnje i bijesa. On je rekao da je opazio kako ljudi u Džematu još uvijek imaju nedostatak da su nagli (da se rasrde) i sukobljavaju se jedan s drugim. Takvi ljudi nemaju ništa s mojim Džematom. On je rekao: Ja ne razumijem zašto je problem šutiti u odgovoru uvredljivoj osobi! Popravljanje svake zajednice počinje visokim moralom. Ono što je potrebno je strpljenje i najbolji način je da molimo (Boga) sa srčanom ljubavlju prema svakome ko vrijeđa, da Allah popravi tu osobu. Ne smijete imati nikakve srdžbe ni zlobe. Bog također ima zakone baš kao što postoje svjetovni zakoni. Svijet ne napušta svoje zakone, zašto da Bog napusti Svoje? Ukoliko vi ne izvršite promjenu Bog vas neće cijeniti. Svemogući Bog ne voli da umjesto finih odlika popustljivosti, strpljenja i oprosta tu bude surovost. Ako razvijete visok moral, vi ćete vrlo brzo doprijeti do Boga.

Da nas Allah osposobi da osnujemo takve standarde i učinimo  ih stalnim dijelom svojih života i bez obzira u kojem svojstvu služimo Džemat, da prvo pokažemo dobre uzore i kod kuće i napolju.

Trebate činiti dove za napredak Džemata kao i za pobjedu islama skupa sa ličnim dovama.