Moć ibadeta za posebnu pomoć

Kratki sadržaj

‘Ili ko je Taj ko prihvata dovu uznemirene osobe kad Ga ona poziva, i uklanja zlo, i čini vas nasljednicima na Zemlji? Postoji li neki (drugi) bog uz Allaha? Veoma malo vi primate savjet.’ (27:63)

Obećani Mesija a.s. je stalno savjetovao Džemat da uveliko koncentrišemo pažnju na ibadet jer napredak Džemata i izbavljanje od zla neprijatelja je kroz ibadet. On je jasno objasnio da je ibadet naše jedino oružje da pobijedimo nad neprijateljem. Koliko onda značaja mi trebamo posvetiti ibadetu i koliko trebamo koncentrisati pažnju na to; zaista, koliko značaja i usredsređenosti stavljamo na to! Ovo svaki pojedinac može procijeniti razmišljajući o vlastitom stanju.

Nedavno je jedan rođak prenio svoj san Huzuru u kojem mu Huzur govori da je ramazan prošao vrlo brzo dok je Huzur namjeravao da skrene veću pažnju Džemata na ibadet. Jedna stvar koja je važna ovdje je da koncentracija pažnje na ibadet neće ostati kao što je bila u toku dana ramazana iako Džemat ima veliku potrebu za ibadetom. Čak i prije nego što je ovaj san prenesen Huzuru, Huzur je od Boga bio nadahnut da skrene pažnju Džemata na ibadet poslije ramazana i ovo nadahnuće je bilo pojačano  nakon što je čuo ovaj san. Ovo je Božiji put: iako On nadahnjuje srce ka nečemu, On također motiviše istinske vjernike na nešto kroz druge istinske vjernike. Općenito govoreći intenzitet ibadeta ne ostaje isti poslije ramazana!

Sadašnje globalno stanje je strašno; situacija u muslimanskom svijetu, pogotovo stalni okrutni napadi Izraela na  Palestince. Do jučer je bio privremeni prekid vatre ali kažu da je danas prekinut. Optužba je da je Palestinska strana prekinula primirje premda Bog zna najbolje. Da Allah nekako završi ovo proganjanje! Mi također vidimo krajnost ubijanja muslimana od strane muslimana i da je najgori ekstremizam onih ljudi koji ispovijedaju Kelimei šehadet (muslimaski proglas vjere) da u ime Allaha i Njegovog Poslanika oni proganjaju Ahmadi muslimane. I sa krajnjom nepopustljivošću oni traže izgovore da bi nastavili ovo proganjanje. Oni proganjanju Ahmadi muslimane na svakom nivou, u svakoj prilici.

Pod uticajem hodža, ovo je postalo vladanje većine neahmadi ljudi u Pakistanu. Mladi su zatrovani, njihovi umovi su zatrovani. Oni nemaju pojma šta je vjera i ko je neprijatelj ali kažu da su Ahmadi nevjernici i da je njihovo ubijanje dozvoljeno. Učenici i studenti su grubi prema Ahmadi učiteljima u školi jednostavno zbog njihove vjere. Pokrenuti su postupci da ih se otpusti iz škole i učenici odbijaju da ih oni uče! Nedavno su u jednom malom mjestu u Pakistanu učenici i njihovi roditelji napravili protest protiv jednog Ahmadi učitelja bojkotujući ga na temelju njegove vjere. Direktor ili neka druga razborita osoba im je rekao da je Časni Poslanik s.a.v.s. čak oslobađao učene ratne zarobljenike pod uvjetom da svoje znanje prenesu muslimanima iako su oni došli u borbu protiv muslimana s namjerom da ih ubiju. Ovi ratoborni ljudi malog mjesta u Pakistanu su odgovorili da je Časni Poslanik s.a.v.s. to rekao za mnogobožce ali da se oni ne slažu zato što su ‘Kadiani’ gori od pagana, dodajući da će pustiti ‘Kadiane’ iako je njihovo ubijanje dopušteno.

Ovo proganjanje i okrutnost ne prestaje poslije bilo kojeg događaja, zapravo se nastavlja. Kad su komšije Ahmadi muslimana u Gudžravali, koji su se s njima družili vidjeli da su njihove kuće prazne, pridružili su se rulji (koja je pljačkala). Kad moral padne tako nisko ne možemo reći ništa drugo nego: ‘Inna lillahi.’ U svjetlu ovih okolnosti mi se trebamo okrenuti Allahu mnogo više nego prije. Ne smijemo dozvoliti da se naš ibadet umanji ili oslabi. Dok drugi muslimani na proganjanje odgovaraju agresivno da se obračunaju, naš način je da se okrenemo Bogu u svom bolu i tako to riješimo. Obećani Mesija a.s. je rekao u jednoj od svojih poetičnih strofa:

‘Kad neprijatelj pretjera u svojoj divljoj buki i metežu

Mi se sasvim zaokupimo u svom skrivenom Prijatelju!’

I ovo je to što je potrebno: ono što je potrebno je da se usadi stanje u nama koje će pokrenuti nebesa. San koji je Huzuru prenesen kaže da je Huzur trebao da dalje motiviše Džemat da čine ibadet. Tražeći od Džemata da kolektivno/zajednički čine ibadet je radi uspjeha i napretka Džemata i radi uklanjanja teškoća. Želja je svakog od nas da ovaj period kušnje uskoro prođe.  Zato tok našeg ibadeta treba biti za Džemat i za zaštitu od zla neprijatelja.  Danas je potreba da obilato činimo dove za zaštitu od zla neprijatelja. Huzur se sjetio jednog svog starog sna koji je prije spomenuo. U snu je bio obaviješten da cijeli Džemat treba da se okrene Bogu s potpunom iskrenošću radi Njega i moli da zaštiti Džemat od kušnji, da bi se stvari brzo preokrenule. Ako ovo stanje bude usađeno u cijeli Džemat i naše noći budu potrošene u ibadetu radi Džemata, može se dogoditi revolucionarna promjena za nekoliko dana zbog dova učinjenih u nekoliko noći. Zaista je određena da se dogodi revolucionarna promjena, to je Božije obećanje ali to će trajati. Poruka koja je Huzuru data u njegovom snu bila je da cijeli Džemat, koji sebe vezuje za Obećanog Mesiju a.s. treba da se okrene Bogu u ibadetu sa potpunom iskrenošću. Ovaj san je dao dojam da je ova poruka bila osobito za Ahmadi muslimane Pakistana, bilo da su bogati ili siromašni, muškarci ili žene. Najgore proganjanje Ahmadi muslimana događa se u Pakistanu i Ahmadi u svijetu također trebaju posvetiti pažnju ovome. Ovo je iz razloga što je trajanje ovog svijeta povezano sa pobjedom Ahmadijata i kraj proganjanja je također povezan sa tim. Bilo da je to sloboda Palestinaca ili oslobađanje muslimana od ugnjetačkih upravljača, samo ibadet i dove Ahmadi muslimana mogu to garantovati. Trenutno su Ahmadi muslimani najviše proganjani ljudi i zato će naše dove i ibadet biti ibadet muztira (uznemirene osobe-kao što je navedeno u ajetu Kur’ana proučenom na početku) i to neće samo biti povod našeg oslobađanja nego također povod uklanjanja proganjanja ljudi.

Obećani Mesija a.s. je rekao da iznenađujuće djelovanje dova postaje očito u toku kušnji i da je istina da se naš Allah prepozna kroz ibadet!

Ko je više proganjan od Ahmadi muslimana u nekoliko zemalja? Pristojnost velike većine ljudi ove zemlje (Pakistana) je, kao što je govorio hazreti Halifatul Mesih III r.a. postala nijema pristojnost. Kur’anski ajet (proučen na početku) kaže: Ko drugi osim Allaha čuje molitvu onih u teškoći kad su oni muztir! Muztir (uznemireni) označava onu osobu koja sebe vidi progutanu u kušnjama iz svih pravaca i ne vidi nikakav fizički ili svjetosni izlaz za sebe i samo vidi Božiji put kao rješenje. Muztir ne znači jednostavno onoga ko je uzbuđen (uznemiren) što ne nalazi izlaz, zapravo muztir nalazi zrak svjetla i trči prema tome a ne označava osobu koja trči unaokolo nasumice kad je okružena vatrom. On na ovaj način može pasti u tu vatru. Muztir je onaj koji vidi osobito svjetlo u vrijeme kušnji i teškoća i slijedi ga. Allah kaže da je on hladna sjena za muztira koja ga spašava od vatre. Mi se trebamo okrenuti Bogu sa čvrstim uvjerenjem da će nas On izvesti iz teškoća. Kao što je Obećani Mesija a.s. rekao, iznenađujuće čudnovatosti postaju očite u vašu potporu. Onaj ko postaje vrsta muztira koji ne priznaje ili prepoznaje bilo koje drugo utočište osim Božijeg utočišta i ne priznaje ili prepoznaje bilo koga drugog osim Allaha kao spasioca iz kušnji i teškoća je istinski muztir i njegov ibadet i dove pokazuju čuda. U takvim situacijama Bog trči tom muztirui uklanja njegove teškoće. Njegovi problemi nestanu, bilo da su lični ili zajednički. Nije da Bog samo uklanja teškoće takvih ljudi, zapravo, kad On na njih prenosi Svoje blagoslove oni su neograničeni. Ovdje, u gornjem ajetu Allah kaže da će On ne samo ukloniti teškoće istinskih vjernika koji su u teškoćama nego također obećava da će ih učiniti ‘nasljednicima na Zemlji’. Allah uništava visoke i moćne tirane i na njihovo mjesto daje istaknuto mjesto onima koji izgledaju slabi. Tako On uklanja lične i zajedničke teškoće.

Časni Kur’an kaže kad su raniji narodi bili nepravedni prema Božijim poslanicima, Bog ih je uništio i slabim ljudima dao njihovo mjesto. Mnogi veliki tirani su bili potpuno zbrisani. Ovaj zakon prevladava i danas. Allah uništava nepravedne kad onaj ko je učinjen žrtvom i mučen moli Allaha na način muztira i plače govoreći: ‘…Kad će doći Allahova pomoć?…(2:215) Božija milost bude pokrenuta i bude izazvan brzi obračun tlačitelja. Da Allah dadne pameti onima koji tlače druge u pretpostavci o svojoj moći, inače upravo ista moć i većina uskoro postaju povod propasti za njih. Bog kaže da oni koji se ne drže bogobojaznosti zbog svoje moći i većine imaju loš kraj. Kad ljudi koji uče kelimei šehadet i uzimaju ime Časnog Poslanika s.a.v.s. ali nastavljaju da tlače druge, kelimei šehadet i Časni Poslanik s.a.v.s. nisu zadovoljni sa takvim ljudima. Bog kaže da će tlačitelji imati loš kraj. Ko god ide protiv Božijih naredbi imat će loš kraj, međutim,  da se brzo oslobodimo tlačenja na nama je da posvojimo stanje muzatira i dozivamo Božiju pomoć i onda vidimo kako Bog dolazi u pomoć! Svaki od nas treba da usadi ovo stanje.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Vidite, Svemogući Bog je najviše Sam Sebi dovoljan. Njega nije briga ukoliko ibadet i dove nisu učinjeni u izobilju, stalno i s podlogom. Kako je uznemiren onaj čija se žena ili dijete razboli ili onaj ko se suočava sa teškim sudskim procesom. Ukoliko dove nisu učinjene sa iskrenom patnjom i tjeskobom, i dok stvaraju stanje emocionalne žalbe potpuno su nedjelotvorne i beskorisne. Primanje dova je uvjetovano je emocionalnom žalbom.

Obećani Mesija a.s. je rekao da je za primanje dova uvjet da su učinjene u izobilju i stalno. Treba biti jasno da je pogrešno pretpostavljati da je ibadet u toku ramazana dovoljan. Mi trebamo neprestalno činiti ibadet. Čak kad nam bude data pobjeda, s ciljem da okupimo Božije blagoslove, mi ćemo još uvijek ipak trebati ibadet. Ukratko, veza istinskog vjernika s Bogom nikada ne slabi. Emocionalna žalba treba biti stvorena u toku teškoća i spominjanje Boga je potrebno u toku dobrih vremena. Istinski vjernik nikada nije sebičan i ne smatra privremeni ibadet dovoljnim. Ova njegova veza s Bogom je to što pokazuje znakove primanja ibadeta u toku običnih vremena.

Obećani Mesija a.s. je jedanput rekao: ‘Zapamtite, okretanje bilo kome drugom osim Allahu je odsijecanje od Svemogućeg Allaha.’ Zaista, ovo je nezamisliv scenario za istinskog vjernika pa ipak ponekad zbog slabosti nisu ispunjene dužnosti prema namazima i čovjek se okreće svjetovnim sredstvima. Zbog toga, svako od nas treba uvijek razmišljati o sebi da ne bi postali tako upleteni u svoje vlastite predmete i probleme da se ne sjetimo moliti Allaha za one koji su u teškoćama zbog toga što pripadaju Džematu. Trebamo zapamtiti da dova svake osobe učinjena dok zna za Božiju milost, oprost i druge atribute uklanja probleme s kojima se Džemat suočio.

Hadisi navode da su bila trojica ljudi od ranijih naroda koji su bili zahvaćeni u oluji. Sklonili su se od oluje u pećinu. Oluja je bila tako jaka da je pomakla veliki kamen koji je pao na ulaz u pećinu i izlaz pećine je bio blokiran. Ova tri čovjek su otišla u pećinu da se zaštite od manje teškoće i završili su u većoj teškoći. Oni nisu mogli fizički pokrenuti stijenu niti je bilo ko izvana mogao da je ukloni za njih. Bili su izuzetno zabrinuti i počeli se pitati hoće li biti živi sahranjeni u pećini. Jedan čovjek je predložio da trebaju moliti Boga pozivajući se na bilo koje dobro djelo koje su učinili u životu, djelo učinjeno radi Boga. Jedan od njih je rekao: ‘O Bože, ja sam bio zaljubljen u djevojku koja mi je bila rodica i želio sam da s njom počinim nečasno djelo ali se ona nije složila. Ja sam napravio neki plan, potrošio nešto novca i ona se na kraju složila. Kad sam je obuzeo ona je rekla: ‘O Božiji čovječe, ja te molim radi Boga, nemoj činiti ovaj grijeh.’ Ja sam se tada uklonio od nje. O Bože! Ako sam ja ovo učinio radi Tvog zadovoljstva, skloni ovu stijenu od nas.’ Zbog ove dove učinjeno je da se stijena malo pomakne ali ne dovoljno da izađu. Drugi čovjek je rekao: ‘O Bože, Ti znaš da je jedan radnik došao k meni i obavio neki ručni posao za mene ali je otišao prije nego što sam mu mogao platiti za njegov rad. Njegova zarada je bila jednaka izvjesnoj količini žita i ja sam posijao toliko žita  koje je donijelo dobar usjev. Kupio sam stoku od tog prihoda koja je rasla i umnožila se u stado koza i stado ovaca. Mnogo godina kasnije, čovjek je došao meni i tražio svoju zaradu.  Ja sam mu rekao da je stado koza razasuto po dolini bilo njegovo i da ga može uzeti. On je odgovorio da je došao da pokupi svoju zaradu a da sam se ja s njim šalio. Ja sam mu rekao da sam uložio njegovu zaradu u trgovinu koja se okrenula u tako veliko stado i rekao mu da je to njegovo. Čovjek je uzeo stado. O Bože, ako sam ja ovo uradio radi Tvog zadovoljstva, imaj milosti prema nama i ukloni ovu stijenu.’ Snažan udarac vjetra je malo više okliznuo stijenu ali još uvijek tu nije bilo dovoljno mjesta da izađu. Onda se treći čovjek obratio Bogu sa svojom dovom: ‘O Bože, Ti znaš da sam ja imao stado koza i da smo živjeli od mlijeka. Jedan dan sam kasnio da dođem kući i moji jako stari roditelji, koji su živjeli sa mnom i kojima sam ja davao mlijeko prije nego svojoj djeci, zaspali su. Ja ih nisam želio probuditi pa sam stajao pored njih sa mlijekom tako da im ga mogu dati kad ustanu. Moja djeca su plakala od gladi ali ja sam ostao pored svojih roditelja s mlijekom dok nije svanulo i oni se probudili i ja sam im dao mlijeko i onda nahranio svoju djecu i ženu. O Bože, ako je ovo moje djelo bilo radi Tvog zadovoljstva, i to nije imalo nikakvog svjetovnog motiva u sebi, imaj milosti prema meni i ukloni ovu stijenu.’ Oluja se pojačala i stijena se još više pomakla i put je bio otvoren i ovi ljudi su izašli. Ova tri čovjeka su uradili tri različite stvari: jedan je bio pravedan i pošten prema radniku, drugi je bio ljubazan prema svojim roditeljima a treći je odbacio preljubu (blud) radi Božijeg zadovoljstva. Međutim, cilj njihovih molitvi je bio zajednički: oni su željeli da stijena bude uklonjena i ona je bila uklonjena. Dok ovaj hadis ima mnoge pouke, jedna od njih je  da pojedinačna djela dobrote postaju povod uklanjanja zajedničkih teškoća. Oni koji su dirnuti do patosa u toku ličnih dova trebaju stvoriti isto osjećanje kad čine dove za Džemat. Kad klanjate dva rekata dobrovoljnog (navafil) namaza, kao što je Huzur savjetovao radi napretka Džemata i da se situacija promjeni, treba činiti dove ispunjene ljubavlju.

Može se izvući pouka od ljudima zatvorenih u pećini. Oni su izgubili svaku nadu u svjetovnu pomoć i molili su Boga pozivajući se na postupke vrlina koje su učinili da traže Božije zadovoljstvo. Dok trebamo svoju praksu učiniti da bude samo radi Allaha, također trebamo smatrati teškoće s kojima se Džemat suočava svojim ličnim teškoćama i činiti dove sa velikom poniznošću i mehkoćom.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Također je vrlo važno za primanje dova da čovjek usadi čiste promjene u sebi. Ako on ne može odbaciti zlo i krši granice koje je Svemogući Bog postavio, njegove dove neće imati nikakvo dejstvo.’

‘Ako postanete kao drugi, Svemogući Bog neće napraviti razliku između vas i njih. Ako ne stvorite prepoznatljivu razliku u sebi, Bog također neće razlikovati vas od drugih. Fin čovjek je onaj koji se ravna i vlada u skladu sa Božijom voljom. Međutim, čovjek koji je svana nešto drugo a unutra nešto drugo je licemjer a licemjer je gori od nevjernika. Prvo i najvažnije očistite srca. Ono čega se ja najviše bojim da mi nećemo pobijediti kroz sablju ili bilo koju drugu silu. Naše oružje je samo dova i da očistimo svoja srca.’

Da Allah učini da nastojimo i napravimo čiste promjene u sebi kao što je Obećani Mesija a.s. želio i da sve radimo radi Allaha i da Ga molimo kao muztir. Da činimo dove za napredak Džemata i za uklanjanje kušnji Džemata sa istom jačinom s kakvom činimo lične dove. Da činimo dove i ibadet kao jedan da budemo zaštićeni od zla protivnika! Kao što je ranije spomenuto, ukoliko se ne okrenemo Bogu sa iskrenošću radi uklanjanja ovih zajedničkih kušnji nećemo postići svoj cilj brzo. Nakon dolaska u zavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. naše zajedničke dove također uklanjaju naše zajedničke teškoće. Kad ljudi čine dove jedan za drugog meleci mole za njih. Stijene budu uklonjene sa ulaza u pećinu kad je cilj dova zajednički. Bol Ahmadi muslimana koji žive bilo gdje u svijetu treba biti naša bol i mi trebamo činiti dove s ovim osjećajem. Ovo je oružje koje mi imamo na koje je Obećani Mesija a.s. skrenuo pažnju.

Također trebamo zapamtiti u svojoj revnosti da ne molimo Allaha da kazna zadesi neprijatelja, zapravo trebamo moliti: O Allahu, mi želimo svoj uspjeh i mi želimo da naše kušnje budu uklonjene. Dok molimo da se završe teški dan, o Bože, mi također želimo popravak za neprijatelja a ne njihovu propast. Ti si prekrio naše slabosti Svojom milošću i uprkos što smo prolazili kroz težak period mi smo doživjeli Tvoju milost i blagoslove. Ako Ti također prikriješ pritivnika i uputiš ih to bi bilo nasretnije za nas i za njih. Međutim ako u Tvojoj mudrosti Ti ih ne smatraš vrijednim ovoga i da je bolje da ih uništiš onda ih ukloni s našeg puta da njihovo prisustvo ne bude prepreka u napretku islama koji si Ti odredio kroz Ahmadijat, istinski islam.

Božija mudrost će učiniti ovu dovu gdje smatra ispravnim. Mi ovako trebamo moliti a ne u ispraznim dovama kletve protiv njih. Da nas Allah sve osposobi da ispunimo dužnost ibadeta!